1

Poslovni broj Gž-401/2023-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-401/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužiteljice V. S., OIB ...., D. S., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. A. d.d., OIB....,  Z., zastupanog po odvjetnicima iz OD G.&G.  d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6480/2021-18 od 30. studenoga 2022., 3. svibnja 2024.

 

 

r i j e š i o j e

 

I Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u stavku drugom izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6480/2021-18 od 30. studenoga 2022. kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška i rješava:

 

              Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici na ime parničnih troškova daljnji iznos od 611,47 eura/4.607,13 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 30. studenoga 2022. do isplate, u roku od  15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak  žalbenog  postupka u iznosu od 133,14 eura/1.003,13 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku prvom izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 923,98 eura/6.961,78 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

 

2. U stavku drugo izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 880,94 eura/6.637,05 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, iako je to propušteno navesti u izreci.

 

3. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na odbijajući dio odluke o parničnim troškovima iz stavka drugog izreke, žalbu podnosi tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP).

 

4. U žalbi u bitnom navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njen zahtjev za pristup na ročište za objavu presude  koji je pravovremeno zatražila, zatim trošak pribave dokumentacije  koju joj je tuženik naplatio kao i naknadu troškova sastava podneska od 25. ožujka 2022.,jer da se radi o obrazloženom podnesku kojim se očitovala  na navode odgovora na tužbu pa da u skladu s odredbom članaka 155. stavak 1. ZPP-a su ti troškovi bili opravdani i potrebni za vođenje parnice, iz razloga navedenih u žalbi. Osim toga, da je  sud neosnovano  kao  vrijednost boda prilikom odmjeravanja troška uzeo iznos od 10,00 kn a ne 15,00 kn.

 

5. Predlaže da se navedena odluka u pobijanom dijelu preinači, te tuženika obveže na naknadu troškova žalbenog postupka.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Žalba je osnovana.

 

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica u cijelosti uspjela u predmetnom sporu, pa joj pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te primjenom odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23; dalje Tarifa), dosuđuje naknadu troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to iznos od 99,54 eur/750,00 kn za sastav tužbe, isti iznos za zastupanje na ročištima od 6. travnja 2022., 4. studenoga 2022. i 20. srpnja 22., kao i za sastav podneska od 4. studenog 2022. te pripadajući trošak na ime PDV-a (Tbr.7.t.1., Tbr.8.t.1., Tbr.9.t.1. i Tbr.42. Tarife), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu očito smatra neosnovanim.

 

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. u vezi čl. 365. stavak 2. ZPP-a i čl. 381. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane odluke nije počinjena neka od tih povreda.

 

10. Osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada joj trošak zastupanja odvjetnika nije obračunao
primjenom Tarife koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Naime,
Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore je na sjednici održanoj 24. listopada
2022. donio Izmjenu Tarife kojom je u čl. 1. navedeno da se mijenja Tbr. 50. Tarife
na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn (ranije 10,00 kn), dok je čl. 2. određeno
da Izmjena Tarife stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim
novinama. Izmjena je stupila na snagu 5. studenog 2022., dok je glavna rasprava u ovom predmetu zaključena 30. studenog 2022.

 

11. Prema odredbi Tbr. 48. st. 3. Tarife određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

 

12. Dakle, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom citiranih odredbi Tarife trebao o visini troškova zastupanja odlučiti primjenom Tarife koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, a to je datum donošenja presude, za sve  poduzete radnje.

 

13. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i u odnosu na  daljnje žalbene tvrdnje tužiteljice. Naime, u pravu je tužiteljica kada tvrdi da trošak pristupa na ročište za objavu presude predstavlja trošak koji je u smislu čl. 155. st. 1. u svezi s čl. 335. ZPP-a potreban za vođenje parnice. Time što je propisana mogućnost objave presude na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova prema čl. 335. ZPP-a, ne isključuje pravo stranke na pristup ročištu za objavu presude i posljedično tome na naknadu troška pristupa na to ročište.

 

14. Kako iz sadržaja spisa proizlazi da je punomoćnik tužiteljice pristupio na
ročište za objavu presude i zatražio naknadu tog troška sukladno čl. 164. st.1., 2. i 3.
ZPP-a, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u svezi s čl.
155. ZPP-a dosuditi tužiteljici trošak tog ročišta i to u iznosu od 74,66 eur/562,50 kn, kao što navodi u žalbi sukladno Tbr.9.toč.3. Tarife sa PDV-om u iznosu od 18,66 eur/140,62 kn sukladno Tbr. 42. Tarife.

 

15.Nadalje, osnovano tužiteljica ističe da je odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova sastava podneska od 25. ožujka 2022. pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

16.Naime, tim podneskom se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu, te je detaljno obrazložila razloge zbog kojih osporava činjenične navode i pravna stajališta tuženika pa joj za sastav tog podneska koji je s obzirom na navedeno bio potreban za vođenje predmetne parnice, pripada u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 8. toč. 1. Tarife pravo na naknadu u iznosu od 149,31 euro/1.125,00 kn, uz pripadajući PDV prema Tbr. 42. Tarife.

 

              17.Nadalje, osnovan je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova pribave dokumentacije od tuženika. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da se tužiteljica prije pokretanja predmetnog postupka obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavu cjelokupne dokumentacije vezane uz otplatu kredita te je tuženik zatražio uplatu iznosa od 20,44 eur/154,00 kn na ime troškova, koji iznos je tužiteljica uplatila i o tome dostavila dokaz. Sukladno dostavljenim podacima je postavila tužbeni zahtjev u tužbi koji je i prihvaćen u cijelosti, pa se radi o trošku potrebnom za predmetni postupak. Dakle,  tužiteljici na ime troškova zastupanja po odvjetniku i  PDV-a pripada ukupan iznos od 1.233,61 eur/ 9.294,62 kn  te trošak pribave dokumentacije,  pa uz već dosuđeni iznos od 199,08 eur/1.500,00 kn za troškove vještačenja te sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od ukupno 59,73 eur/450,00 kn, pripada joj ukupan iznos od 1.492,41 eur/11.244,62 kn. Kako je nepobijanim dijelom odluke već dosuđen iznos od 880,94 eur/6.637,50 kn to je tuženika valjalo obvezati na isplatu daljnjeg zatraženog iznosa od 611,47 eur/4.607,13 kn.

 

18. Slijedom iznesenog je uvaženjem žalbe tužiteljice i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

19. Kako je tužiteljica uspjela u žalbenom postupku to joj pripada trošak sastava žalbe , PDV-a i sudskih pristojbi u  zatraženom iznosu od 133,14 eur/1.003,13 kn (Tbr. 10. toč. 5. i Tbr. 42 Tarife), pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 2.  u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke.

 

20. Presuda suda prvog stupnja u stavku prvom izreke i dosuđujućem dijelu stavka drugog izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 3. svibnja 2024.

 

 

                                                                                                                Sutkinja

                                                                                                           Lidija Oštarić Pogarčić v.r.