Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-689/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PE zbog kaznenog djela iz članka 311. stavKA 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu i okrivljenog PE, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K-388/2026-11 od 14. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog PE kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K- 388/2026-11 od 14. srpnja 2026. okrivljeni PE proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv pravosuđa - neizvršenjem sudske odluke, opisanog u članku 311. stavku 3. KZ/11, kažnjivog po članku 311. stavku 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude te je na temelju članka 311. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. svibnja 2026. pa nadalje. Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 (sto) metara niti ju uznemiravati niti uhoditi, u trajanju 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP) okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu zbog odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP, predlažući da se pobijana presuda preinači i okrivljeniku izrekne „stroža kazna zatvora“.
2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni PE ne navodeći žalbenu osnovu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se on blaže kazni.
3. Okrivljenik je podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog PE nisu osnovane.
6. Državni odvjetnik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije dao odgovarajući značaj otegotnim okolnostima prilikom odmjeravanja kazne i da uopće nije cijenio da ne postoje olakotne okolnosti kod okrivljenika. Državni odvjetnik smatra da je okrivljenik iskazao izrazito visok stupanj kriminalne volje i potpunu nezainteresiranost za poštivanje odluka državnih tijela koje evidentno na njega nisu ostvarile nikakav preventivni učinak jer on i nadalje uznemirava istu žrtvu, višestruko je osuđivan zbog različitih kaznenih djela i kažnjavan zbog prekršaja. Smatra da izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci ne odražava stvarnu težinu počinjenog kaznenog djela niti osobu počinitelja, već se jedino osudom na strožu kaznu zatvora može postići svrha specijalne i generalne prevencije kod okrivljenika.
6.1. Nasuprot toga, okrivljenik u žalbi smatra da je prestrogo osuđen jer nije došlo do uznemiravanja oštećenice, njegove radnje nisu mogle utjecati da ona promijeni iskaz koji je dala kod policije niti su mogle izazvati strah kod oštećenice koja je „povukla optužbe“ za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11 i dr. Okrivljenik smatra da se i blažom kaznom može postići svrha specijalne i generalne prevencije, a on bi mogao u drugom sudskom postupku osporavati kaznena djela za koja ga oštećenica tereti.
6.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Protivno tvrdnjama okrivljenika i državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu stranke nije osnovana. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao otegotnu okolnost cijenio jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra jer je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv pravosuđa te činjenicu da je ranije osuđivan zbog niza kaznenih djela, dok olakotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu navedeno, činjenicu da ranije osude nisu na okrivljenika djelovale na način da poštuje društvene norme ponašanja i odluke državnih tijela te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci za kazneno djelo neizvršavanje sudske odluke iz članka 311. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 - u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Imajući na umu zakonsku presumpciju nevinosti, promašena je žalbena tvrdnja državnog odvjetnika kako i samo vođenje kaznenog postupka ima značaj otegotne okolnosti. Člankom 64. stavkom 1. točkom 7. ZKP propisano je pravo okrivljenika da može iznijeti, odnosno ne iznijeti svoju obranu i odbiti odgovoriti na postavljeno pitanje ili se braniti šutnjom, sam sebe ne izložiti kaznenom progonu te se korištenje ovih prava ne smije upotrijebiti protiv njega, stoga se način obrane okrivljenika kojim on nije priznao djelo niti izrazio žaljenje i kajanje na što upire državni odvjetnik u žalbi ne može cijeniti otegotnim prilikom odluke o kazni. Kaznenim djelom neizvršavanja sudske odluke štiti se pravni sustav pravosuđe i njegovo funkcioniranje od ponašanja kojima se ugrožava ili sprečava rad pravosudnih tijela te provođenje njegovih odluka ili mjera koje pravosudna tijela određuju pa činjenica koju navodi okrivljenik u žalbi da njegovo ponašanje nije uplašilo oštećenicu niti može utjecati na njezin iskaz u postupku nije od utjecaja na opstojnost ovog kaznenog djela. Iako okrivljenik u odgovoru na žalbu ističe svoje narušeno zdravstveno stanje, navedeno nije ničim dokazao niti dokumentirao da bi se eventualno vrednovalo prilikom odluke o kazni. Slijedom navedenog, blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano.
7. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika i okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1 i 2. ZKP te nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je primjenom članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
