Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-595/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Tihani Cišper, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici GĆ, Branko Čutura i Jelena Mandarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-604/2024-21 od 15. svibnja 2026., 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-604/2024-21 od 15. svibnja 2026.:

- u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju UĆ na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023.,

- u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju UĆ na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 eura s zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023.,

- u dijelu pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da nadoknadi tužitelju UĆ troškove postupka u iznosu 80,70 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2026. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-604/2024-21 od 15. svibnja 2026. u dijelu pod točkama I. i II. izreke kojim je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju UĆ na dosuđeni iznose po 37,16 eura isplati zatezne kamate nakon 2. veljače 2023. do isplate te u dijelu odluke o troškovima postupka pod točkom III. izreke preko iznosa od 80,70 eura do iznosa od 120,51 eura (za iznos od 40,51 eura) i za navedeno sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja UĆ za isplatom zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 37,16 eura teku od 3. veljače 2023. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja UĆ za isplatom zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 37,16 eura teku od 3. veljače 2023. do isplate.

3. Odbija se zahtjev tužitelja UĆ za naknadom troškova postupka u iznosu 40,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2026. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva u iznosu 308,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2011. do isplate i zahtjev za isplatom zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 37,16 eura teku od 16. prosinca 2011. do 9. travnja 2020. Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva u iznosu 308,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2011. do isplate i zahtjev za isplatom zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 37,16 eura teku od 28. prosinca 2011. do 9. travnja 2020. Točkom III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 120,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2026. do isplate, a odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu 1.004,49 eura.

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama te bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a, jer je tužba nedopuštena za iznose od po 278,93 eura. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da mu nadoknadi troškove postupka. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 187,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura to se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u skladu s člankom 458. ZPP-a. Prema čanku 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega drugostupanjski sud ne razmatra žalbene razloge koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi štetu koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru 15. prosinca 2011. u iznosu 345,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2011. (po tužbi poslovni broj Pn-604/2024), te da mu tuženica nadoknadi štetu koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru 27. prosinca 2011. u iznosu 345,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2011. do isplate (po tužbi poslovni broj Pn-619/2024 koja parnica je spojena na parnicu poslovni broj Pn-604/2024).

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe, a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/2018 od 17. prosinca 2019.,

- da je presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/2018 od 17. prosinca 2019. branitelj tužitelja zaprimio 3. siječnja 2020., a tužitelj osobno 9. siječnja 2020.,

- da je tužitelj bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno članku 495. stavak 2. Zakonu o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje: ZKP/97),

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura po danu sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 eura za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 eura,

- da su obje tužbe kojima tužitelj zahtijeva naknadu štete podnesene 1. veljače 2024.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju članka 480. stavak 1. ZKP/97 u vezi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22., 155/23. i 69/26. – dalje: ZOO/05) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 37,16 eura za svaki dan neutemeljenog boravka u pritvoru (15. prosinca 2011. i 27. prosinca 2011.) sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate, a da je neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva po 308,13 eura za svaki dan sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za zateznim kamatama koje na dosuđene iznose teku od 16. prosinca 2011., odnosno od 28. prosinca 2011. do 9. travnja 2020.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a jer da prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ostvarivanja prava prema članku 186. stavak 1. ZPP-a u odnosu na dio zahtjeva za iznos od 278,93 eura za svaki dan proveden u pritvoru. Naime, tužitelj je u zahtjevu za mirno rješenje spora kojeg je podnio Ministarstvu pravosuđa za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura, dok tužbom potražuje iznos od 345,29 eura, pa tuženica smatra da je za iznos od 278,93 eura tužba nedopuštena i da je u tom dijelu treba odbaciti.

10. Pravilno je prvostupanjski sud ovakav prigovor tuženice ocijenio neosnovanim zaključivši da se tužbeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi i da se radi o istom identitetu zahtjeva, a da bi inzistiranje na postavljanju iste visine (iznosa) tužbenog zahtjeva kao što je postavljen u zahtjevu za mirno rješenje spora predstavljalo pretjerani formalizam što je suprotno pravnoj sigurnosti i suprotno cilju ostvarivanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te bi predstavljalo prepreku za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja (isto pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-285/2024 od 15. svibnja 2024.).

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer suprotno takvim navodima pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, razloge o svim prigovorima te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio, pa se presuda može ispitati.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., i 13. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

12. Tuženica u žalbi navodi da je tražbina tužitelja zastarjela budući da je zahtjev za mirno rješenja spora tužitelj podnio 10. travnja 2020., da je tužbe mogao podnijeti protekom roka od tri mjeseca, dakle najkasnije 10. srpnja 2020., a kako je tužbe podnio tek 1. veljače 2024., to je protekao zastarni rok od tri godine i da je tražbina tužitelja u cijelosti zastarjela.

13. Člankom 477. stavak 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

14. Člankom 477. stavak 2. ZKP/97 propisano je da se oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

15. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, tj. postupio je u skladu s člankom 477. stavak 2. ZKP/97.

16. Člankom 478. stavak 1. ZKP/97 propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

17. Člankom 478. stavak 2. ZKP/97 propisano je da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona.

18. Člankom 238. stavak 2. ZOO/05 propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

19. Dakle, članak 478. stavak 2. ZKP/97 jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje citirani članak 238. stavak 2. ZOO/05.

20. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1081/13-2 od 3. siječnja 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-660/2024 od 15. svibnja 2024.).

21. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela teći 9. siječnja 2020. (kada je tužitelj zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe), do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći 11. srpnja 2020. (nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz članka 478. stavak 1. ZKP/97). Prema tome, zastara je nastupila 10. travnja 2023., a tužitelj je tužbe podnio 1. veljače 2024.

22. Međutim, kako nije sporno da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu, to je za taj iznos, sukladno članku 240. stavak 1. ZOO/05, nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO/05), pa za taj iznos od 37,16 eura tražbina tužitelja nije zastarjela.

23. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima osporava stav prvostupanjskog suda o djelomičnom priznanju zahtjeva i prekidu zastare, valja ukazati na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-100/2026-3 od 2. lipnja 2026. kojim je zauzeto pravno shvaćanje da ponuda za sklapanje nagodbe u sporovima radi naknade neimovinske štete u kojima je tužitelj, kao oštećenik (okrivljenik u kaznenom postupku u kojem je pravomoćnom sudskom odlukom oslobođen optužbe) odbio ponuđeni iznos od strane Ministarstva pravosuđa, u postupku po zahtjevu radi postignuća nagodbe o postojanju te štete, vrsti i visini naknade ima učinak priznanja duga u točno određenom dijelu u kojemu je ponuda dana.

24. Dakle, dopis tuženice od 2. veljače 2023. ima učinak priznanja duga u iznosu 37,16 eura za svaki dan pritvora i taj dio zahtjeva nije zastario, dok je zastario preostali dio zahtjeva u iznosu 308,13 eura i kojeg je prvostupanjski sud pravilno odbio.

25. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete od 37,16 eura, a s obzirom na naprijed obrazloženo, odnosno da je tuženica dopisom Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I-702-03/20- 01/52 od 2. veljače 2023. priznala štetu u iznosu 37,16 eura za svaki dan koji je tužitelj neosnovano proveo u pritvoru.

26. Neosnovano navodi tuženica da svaki pojedini dan proveden u pritvoru ne može egzistirati kao samostalna cjelina za naknadu štete, jer tuženica gubi iz vida da se osnova zahtjeva iz ove pravne stvari temelji na pravu tužitelja prema članku 480. stavak 1. točka 1. ZKP/97 kojim je propisano da tužitelj ima pravo na naknadu štete jer je bio u pritvoru, a pravomoćnom presudom je oslobođen optužbe. Prema tome, radi se o primjeni odredbe ZKP/97, kao lex specialis u odnosu na opće odredbe ZOO/05 o povredi prava osobnosti, a koja jasno propisuje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog neosnovanog boravka u pritvoru.

27. Pravilno je prvostupanjski sud i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 1103. ZOO/05 zatezne kamate dosudio tekuće od 10. travnja 2020. jer se tada tužitelj obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske i u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO/05.

28. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zatezne kamate dosudio tekuće do isplate (suđeno je od 10. travnja 2020. do isplate).

29. Člankom 169. ZOO-a propisano je da vjerovnik nije dužan primiti djelomično ispunjenje, osim ako narav obveze drukčije ne nalaže (stavak 1.). Ali je vjerovnik dužan primiti djelomično ispunjenje novčane obveze, osim ako ima poseban interes da ga odbije (stavak 2.).

30. Budući da tužitelj nije iznio niti jedan razlog zbog kojeg je imao opravdani interes odbiti djelomično ispunjenje tražbine u iznosu 37,16 eura koja mu je priznata dopisom Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. tada mu uz primjenu članka 169. stavak 2. ZOO/05 zatezne kamate pripadaju tekuće do 2. veljače 2023. Stoga je neosnovan dio zahtjeva za isplatu kamata od 3. veljače 2023. do isplate te je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda i odbijen zahtjev tužitelja.

31. U odnosu na troškove postupka, pravilno je prvostupanjski sud iste dosudio uz primjenu članka 154. stavak 2. ZPP-a uzimajući u obzir da je tužitelj 100 % uspio u osnovi i 10,76 % u visini, te su neosnovani žalbeni navodi tuženice da se osnova ne može uzeti u obzir kod odmjeravanja troškova, jer da ona osnovu nije osporavala. Ovo iz razloga što iz sadržaja odgovora na tužbu, navoda tuženice tijekom postupka, kao i žalbenih navoda proizlazi da je tuženica osporava i osnovu i visinu zahtjeva tužitelja, pa je pravilno prvostupanjski sud kod izračuna uspjeha u sporu uzeo u obzir i uspjeh u odnosu na osnovu zahtjeva.

32. Međutim, osnovano u žalbi navodi tuženica da tužitelju ne pripadaju troškovi sudske pristojbe za tužbu i za presudu. Ovo iz razloga što tužitelj nije platio troškove sudskih pristojbi što znači da mu taj trošak nije niti nastao. Prema tome, osnovano tuženica pobija odluku o troškovima postupka za iznos od 40,51 eura i za taj iznos je preinačena točka III. izreke prvostupanjske presude te je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

33. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi točku I. i II izreke pobijane presude za dosuđenim iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. te točku III. izreke u dijelu kojim su dosuđeni troškovi postupka u iznosu 80,70 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2026. do isplate, dok su na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačene točke I. i II. izreke pobijane presude u dijelu kojim su zatezne kamate na iznose od 37,16 eura dosuđene tekuće od 3. veljače 2023. do isplate i taj dio zahtjeva je odbijen, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka pod točkom III. izreke preko iznosa od 80,70 eura do iznosa od 120,51 eura na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznos 40,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2026. do isplate.

34. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a. Zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava žalbe je odbijen, jer je njezina žalba osnovana u neznatnom dijelu za što nisu nastali posebni troškovi.

35. Dijelovi točaka I., II. i III. izreke prvostupanjske presude kojima su odbijeni zahtjevi tužitelja nisu ispitivani jer nisu pobijani žalbom tuženice (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 22. rujna 2026.

Sutkinja

Tihana Cišper