Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4553/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica LŠ, dipl. iur. zaposlena kod tužitelja, protiv tuženice DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 4620/2018-31 od 5. srpnja 2024., u sjednici održanoj dana 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4620/2018-31 od 5. srpnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba poslovni broj Ovrv-201/2018 od 15. lipnja 2018. ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.207,71 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. srpnja 2017. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4620/2018-31 od 5. srpnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba poslovni broj Ovrv-201/2018 od 15. lipnja 2018. ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos preko 1.207,71 EUR–a do 5.034,71 EUR–a (za iznos od 3.827,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. i III. izreke i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba poslovni broj Ovrv-201/2018 od 15. lipnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.827,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na:

- iznos od 131,97 EUR–a od 6. srpnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 131,97 EUR–a od 6. kolovoza 2017. pa do isplate,

- iznos od 1.715,48 EUR–a od 7. kolovoza 2017. pa do isplate,

- iznos od 791,82 EUR–a od 27. kolovoza 2017. pa do isplate,

- iznos od 131,97 EUR–a od 6. rujna 2017. pa do isplate,

- iznos od 131,97 EUR–a od 6. listopada 2017. pa do isplate,

- iznos od 131,97 EUR–a od 6. studenog 2017. pa do isplate,

- iznos od 131,97 EUR–a od 6. prosinca 2017. pa do isplate,

- iznos od 131,97 EUR–a od 6. siječnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 131,97 EUR–a od 6. veljače 2018. pa do isplate,

- iznos od 131,97 EUR–a od 6. ožujka 2018. pa do isplate,

- iznos od 131,97 EUR–a od 6. travnja 2018. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 338,87 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. srpnja 2024. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 111,83 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 35,32 EUR–a.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom:

- platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba poslovni broj Ovrv-201/2018 od 15. lipnja 2018. ukinut u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.034,71 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, te je tužbeni zahtjev u tome dijelu odbijen kao neosnovan (točka I. izreke),

- odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke),

- naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. srpnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka III. izreke),

- odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u preostalog dijela zatraženog iznosa od 668,68 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. srpnja 2024. pa do isplate (točka IV. izreke).

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba poslovni broj Ovrv-201/2018 od 15. lipnja 2018. ukinut u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.034,64 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, te je utvrđeno da je tužba u tome dijelu povučena.

2. Protiv prvostupanjske presude, pod točkom I., II. i III. izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 147,15 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 31. ožujka 2023. (list 193-194 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Darka Prpića, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire od 1. veljače 2023. (list 173-188 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba poslovni broj Ovrv-201/2018 od 15. lipnja 2018. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.034,71 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 131,97 EUR–a od 6. srpnja 2017. pa do isplate, na iznos od 1.207,71 EUR–a od 17. srpnja 2017. pa do isplate, na iznos od 131,97 EUR–a od 6. kolovoza 2017. pa do isplate, na iznos od 1.715,48 EUR–a od 7. kolovoza 2017. pa do isplate, na iznos od 791,82 EUR–a od 27. kolovoza 2017. pa do isplate, na iznos od 131,97 EUR–a od 6. rujna 2017. pa do isplate, na iznos od 131,97 EUR–a od 6. listopada 2017. pa do isplate, na iznos od 131,97 EUR–a od 6. studenog 2017. pa do isplate, na iznos od 131,97 EUR–a od 6. prosinca 2017. pa do isplate, na iznos od 131,97 EUR–a od 6. siječnja 2018. pa do isplate, na iznos od 131,97 EUR–a od 6. veljače 2018. pa do isplate, na iznos od 131,97 EUR–a od 6. ožujka 2018. pa do isplate te na iznos od 131,97 EUR–a od 6. travnja 2018. pa do isplate, kao i da mu se naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 487,28 EUR–a (191,45 EUR–a + 96,75 EUR–a + 199,08 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2.1. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime naknade za korištenje poslovnog prostora površine 103,81 m² (u daljnjem tekstu: Poslovni prostor) u razdoblju od 22. svibnja 2015. pa do 30. travnja 2018., kao nepoštenog posjednika, sve u smislu odredbe iz čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP) kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. .

4.2.2. Poslovni prostor se nalazi u podrumu ulične stambene zgrade na adresi [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], a upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao [adresa] sa 252 čm (I), kuća br. 25/1 sa 118 čm (II), zgrada sa 18 čm (III), zgrada sa 105 čm (IV), zgrada sa 24 čm (V), zgrada sa 6 čm (VI) i dvorište sa 291 čm (u daljnjem tekstu: Zgrada).

5.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava il i zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

5.2. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6.1. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu pravilno utvrdio:

- da su u vlastovnici Zgrade (listu B) upisani vlasnici 5 posebnih dijelova Zgrade, od kojih se nijedan poseban dio ne odnosi na Poslovni prostor u podrumu Zgrade, odnosno Poslovni prostor nije upisan u zemljišnim knjigama,

- da je u vlastovnici Zgrade (list B) sadržan i upis (koji vrijedi za sve udjele na listu B) da su nekretnine uknjižene u A I (jedan) općenarodna imovina i da je organ upravljanja NO Grada Zagreba – Upravno pravni odjel,

- da je tužitelj pravni sljednik Narodnog odbora Grada Zagreba u smislu odredbe iz čl. 362. st. 1. ZVDSP–a, kojom je propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a da, tko tvrdi suprotno, treba to dokazati,

- da je tuženica bila u posjedu Poslovnog prostora od 22. svibnja 2015. pa do 30. travnja 2018.,

- da je tužitelj (po Gradskom uredu za imovinsko–pravne poslove i imovinu grada) uputio tuženici dopis od 14. prosinca 2015., a koji je tuženica primila 29. prosinca 2015., u kojem je u bitnom naveo:

- da je Poslovni prostor u imovini tužitelja,

- da je 14. kolovoza 2015. u Ured pristupio otac tuženice TŠ koji je izjavio da je tuženica Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 22. svibnja 2015. kupila

Poslovni prostor od OŠ,

- da se za Poslovni prostor vodi upravni postupak sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine,

- da, budući da je Poslovni prostor do pravomoćnog okončanja postupka denacionalizacije u imovini tužitelja, OŠ nema nikakvu pravnu osnovu za raspolaganje Poslovnim prostorom, slijedom čega je tuženica u posjedu istog bez valjane pravne osnove te se ista poziva da u roku od 15 dana od dana primitka dopisa isprazni Poslovni prostor te ga preda u posjed i na raspolaganje tužitelju,

- da je tužitelj (po Gradskom uredu za imovinsko–pravne poslove i imovinu grada) uputio tuženici dopis od 5. svibnja 2016., a koji je tuženica primila 7. lipnja 2016., u kojem je ponovo pozvao tuženicu da u roku od 3 dana od dana primitka dopisa isprazni Poslovni prostor te ga preda u posjed i na raspolaganje tužitelju.

- da je tužitelj (po Gradskom uredu za imovinsko–pravne poslove i imovinu grada) uputio tuženici dopis od 7. rujna 2017., a koji je tuženica primila 22. rujna 2017., u kojem je u bitnom naveo:

- da je primio dopis tuženice u kojemu je ista navela da je stekla vlasništvo Poslovnog prostora na temelju Ugovora o kupoprodaji od 22. svibnja 2015. koji je sklopila s EŠ, i u kojem ona moli očitovanje na temelju čega tužitelj smatra tuženicu osobom koja Poslovni prostor koristi bez valjane pravne osnove,

- da je u odnosu na Poslovni prostor u tijeku postupak povrata sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a kojim je do pravomoćnog okončanja postupka povrata, sukladno odredbi iz čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, ovlašten upravljati isključivo tužitelj, odnosno da je Poslovni prostor do pravomoćnog okončanja upravnog postupka u imovini tužitelja, slijedom čega OŠ nije imao nikakvu pravnu osnovu za raspolaganje Poslovnim prostorom,

- da je, slijedom navedenog, tuženica zadužena za naknadu za korištenje Poslovnog prostora,

- da je tuženica uputila tužitelju (Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za imovinsko– pravne poslove i imovinu grada) dopis od 27. lipnja 2018., a koji je tužitelj primio istoga dana, u kojem je u bitnom navela:

- da dostavlja Sporazumni raskid Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je sklopljen između GŠ, kao pravnog sljednika prodavatelja i tužiteljice, kao kupca,

- da je odmah po utvrđenju nasljednika pokojnog prodavatelja raskinula Ugovor o kupoprodaji nekretnine te istodobno predala Poslovni prostor u posjed ŽŠ koji je pravni sljednik OŠ,

- da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju od 1. veljače 2023. naveo, između ostalog, da sukladno stupnjevitom izračunu, uzimajući pri tome u obzir (poseban) iznos zakupnine/m² koji vrijedi za površine do 50 m² i (poseban) iznos zakupnine/m² koji vrijedi za površine preko 50,01 m², naknada za korištenje Poslovnog prostora u utuženom razdoblju, u visini zakupnine koju je tužitelj mogao ostvariti sukladno Zaključcima gradonačelnika Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor koji su vrijedili u tom razdoblju, iznosi:

- 1.867,43 EUR–a za razdoblje od 22. svibnja 2015. pa do 30. travnja 2016.,

- 3.167,28 EUR–a za razdoblje od 1. svibnja 2016. pa do 30. travnja 2018.

- da je tužitelj podneskom od 31. ožujka 2023. konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 1. veljače 2023.

6.2. Ovdje valja napomenuti da tuženica nije imala primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka od 1. veljače 2023.

7. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke ukinuo navedeni platni nalog za iznos od 5.034,71 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je odredbom iz čl. 18. st. 3. ZVDSP–a propisano da je posjed pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada,

- da je odredbom iz čl. 18. st. 5. ZVDSP–a propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno,

- da tužitelj nije dokazao da je tuženica u utuženom razdoblju bila nepošteni posjednik,

- da je, da bi se tuženicu moglo smatrati nepoštenim posjednikom , bilo potrebno dokazati da je ona znala ili da je, s obzirom na okolnosti, imala dovoljno razloga posumnjati da OŠ, s kojim je prethodno sklopila Ugovor o kupoprodaji Poslovnog prostora, nije mogao postati vlasnikom Poslovnog prostora, pa time ni prenijeti pravo vlasništva na tuženicu,

- da tuženica nije mogla posumnjati da OŠ nije mogao postati vlasnikom Poslovnog prostora jer isti nije mogao biti predmetom naknade, odnosno povrata, niti je predmnjeva iz čl. 362. st. 1. ZVDSP–a isključivala mogućnost da je neka osoba postala vlasnikom Poslovnog prostora na temelju odredbi iz čl. 372. st. 1. ZVDSP–a i da je svoje pravo vlasništva, stečeno na temelju zakona, a ne upisom u zemljišne knjige, prenijela na OŠ.

8.1. Međutim, nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije bila nepošteni posjednik, barem u dijelu utuženog razdoblja.

8.2.1. Naime, tuženica je (najkasnije) 29. prosinca 2015., kada je primila tužiteljev dopis (po Gradskom uredu za imovinsko–pravne poslove i imovinu grada) od 14. prosinca 2015., a kojim je obaviještena o tome da je Poslovni prostor u imovini tužitelja i da OŠ, s kojim je tužiteljica 22. svibnja 2015. sklopila ugovor o kupoprodaji Poslovnog prostora, nema nikakvu pravnu osnovu za raspolaganje Poslovnim prostorom, znala da joj (više) ne pripada pravo na posjed Poslovnog prostora i time postala nepošteni posjednik istog u smislu odredbe iz čl. 18. st. 3. ZVDSP–a.

8.2.2. Pri tome valja dodati da je tuženica, ukoliko je sumnjala u istinitost dopisa od 14. prosinca 2015., tužiteljeve navode o tome da OŠ nema, odnosno da nije imao nikakvu pravnu osnovu za raspolaganje Poslovnim prostorom mogla potvrditi uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za Zgradu, sve u smislu odredbe iz čl. 7. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13) kojom je propisano da je zemljišna knjiga javna i da svatko može zahtijevati uvid u zemljišnu knjigu.

9. S obzirom na to da je tuženica u dijelu utuženog razdoblja od 22. svibnja 2015. pa do (zaključno) 28. prosinca 2015. bila pošteni posjednik Poslovnog prostora, tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje Poslovnog prostora u visini zakupnine koju je mogao ostvariti u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 29. prosinca 2015. pa do (zaključno) 30. travnja 2018., u kojem je tuženica bila nepošteni posjednik Poslovnog prostora.

10. Prema tome, imajući u vidu obračun koji je sadržan u pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 1. veljače 2023. (list 182 spisa), tužitelj na ime naknade za korištenje Poslovnog prostora neosnovano od tuženice potražuje iznos od 1.207,71 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok tužitelj na ime naknade za korištenje Poslovnog prostora osnovano od tuženice potražuje preostali dio zatraženog iznosa od 3.827,00 EUR–a, a koji mu je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose, sve sukladno odredbama iz čl. 165. st. 1. ZVDSP–a te čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 i 69/26 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 451. st. 3. ZPP–a.

11. Stoga su djelomično osnovani daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZVDSP–a, kada je odlučio kao pod točkom I. izreke (pobijane) presude, smatrajući pritom da tuženica nije bila nepošteni posjednik u utuženom razdoblju.

12. Na kraju valja reći i da su osnovani preostali žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud zbog pogrešne odluke o glavnom potraživanju tužitelja donio i pogrešnu odluku o trošku parničnog postupka pod točkom II. i III. izreke (pobijane) presude.

13.1. Budući da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (isplata) uspio u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 3.827,00 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 5.034,71 EUR–a, dakle u omjeru od 76%, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 88% (100% + 76% = 176%; 176% ÷ 2 = 88%), dok je tuženica uspjela u sporu u preostalom omjeru od 12%.

13.2. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženičin uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 76%.

14.1. Uzimajući pri tome u obzir da se postupak u ovom predmetu, iako je prvotno pokrenut kao ovršni postupak, nakon pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-4620/18-2 od 3. kolovoza 2018. nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno kao parnični postupak, slijedom čega se trošak koji je tužitelju nastao prije pravomoćnosti navedenog rješenja također smatra parničnim troškom (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017.), tužitelj prema omjeru u kojem je u konačnici uspio u sporu ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 139,79 EUR–a (76% od 183,93 EUR–a), sve sukladno odredbama iz čl. 3., čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'' broj 8/11, 112/12 i 114/12) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16), , u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14.2. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a ima pravo i na naknadu troška predujma za provođenje financijskog vještačenja u cjelokupnom plaćenom iznosu od 199,08 EUR–a, dakle neovisno o tome što je uspio u sporu u konačnom omjeru od 76%, budući da je konkretan trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog.

15.1. No, tužitelj u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP– a nema pravo na naknadu troška dostave rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 7,52 EUR–a jer nije dokazao da mu je taj trošak zaista i nastao.

15.2. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP–a nema pravo niti na naknadu troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 96,75 EUR–a jer nije dokazao da je istu platio pa da mu je taj trošak zaista i nastao.

16. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 338,87 EUR–a (139,79 EUR–a + 199,08 EUR–a), a koji mu je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. rujna 2026., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju.

17. Tuženica u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

19. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 147,15 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude, valja reći da tužitelj, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 5.034,71 EUR–a, da je sa žalbom uspio u iznosu od 3.827,00 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 5.034,71 EUR–a, dakle u omjeru od 76% te da je sudska pristojba plaćena u iznosu od 147,15 EUR–a, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 111,83 EUR–a (76% od 147,15 EUR–a), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 35,32 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23) i Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac