Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1735/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice ŽG iz [adresa], Đ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužiteljice FG iz [adresa], Bana [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 6. tužiteljice ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Komunalac Požega d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 99740428762, kojeg zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-3/2023-10 od 20. listopada 2023., u sjednici održanoj dana 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-3/2023-10 od 20. listopada 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- naloženo tuženiku isplatiti 1.–6. tužiteljicama u korist zajedničke pričuve stambene zgrade na adresi [adresa] iznos od 4.171,82 EUR–a (31.432,58 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- naloženo tuženiku naknaditi 1.–6. tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 1.046,96 EUR–a (7.888,32 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. listopada 2023. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 311,06 EUR–a (2.343,68 kn).

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev 1.–6. tužiteljica, kao suvlasnica stambene zgrade na adresi Bana [adresa] (u daljnjem tekstu: Zgrada), konačno postavljen na ročištu od 21. rujna 2023. (list 81 spisa), da tuženik, kao upravitelj Zgrade, u korist zajedničke pričuve Zgrade isplati iznos od 5.514,75 EUR–a (41.550,87 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe (16. siječnja 2023.) pa do isplate, kao i da im naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.659,34 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. 1.–6. tužiteljice navedeni iznos glavnice potražuju od tuženika na ime naknade (imovinske) štete koju su pretrpjele jer tuženik prije nastanka štetnog događaja (tuče i oluje) nije sklopio ugovor o osiguranju Zgrade, zbog čega 1.–6. tužiteljice kasnije nisu mogle podnijeti odštetni zahtjev osiguravajućem društvu i ostvariti naknadu štete koja je nastala na Zgradi uslijed štetnog događaja.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

5.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je prilikom utvrđivanja (odlučnih) činjenica postupio sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a, kojom je propisano da, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a na koju tuženik također upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7.1. Među strankama nije sporno:

- da su 1.–6. tužiteljice suvlasnice Zgrade te da su iste sklopile Međuvlasnički ugovor od 10. listopada 2014. (u daljnjem tekstu: Međuvlasnički ugovor),

- da su 1.–6. tužiteljice i tuženik sklopili ugovor br. 313/14 o upravljanju stambenom zgradom od 1. studenog 2014. (u daljnjem tekstu: Ugovor o upravljanju) na temelju kojeg su poslovi upravljanja Zgradom povjereni tuženiku, kao upravitelju iste,

- da je na temelju ugovora o osiguranju imovine broj 11-7002469421, koji je tuženik (kao upravitelj) sklopio s Uniqa osiguranjem d.d. 7. travnja 2015., Zgrada bila osigurana zaključno do 9. ožujka 2020.,

- da je uslijed tuče i oluje koja je pogodila područje grada [adresa] 25. lipnja 2021., kada Zgrada više nije bila osigurana, došlo do oštećenja iste u vidu udubljenja i oštećenja površinskog sloja fasade,

- da je Grad Požega 1.–6. tužiteljicama na ime pomoći za ublažavanje i uklanjanje posljedica prirodnih nepogoda nastalih u lipnju 2021. uplatio iznos od 2.161,31 EUR– a (16.284,38 kn),

- da su 1.–6. tužiteljice prije predmetnog postupka pred prvostupanjskim sudom pokrenule postupak radi osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-9/2022 kako bi se utvrdila visina štete koja je nastala na Zgradi kao posljedica štetnog događaja od 25. lipnja 2021., u kojem je stalni sudski vještak građ. inž. KG u svom nalazu i mišljenju od 30. travnja 2022. naveo u bitnom da je na Zgradi nastala šteta u ukupnom iznosu od 6.598,58 EUR–a (49.717,00 kn),

- da je u čl. 3. Međuvlasničkog ugovora ugovoreno, između ostalog:

- da suvlasnici upravljaju zajedničkim dijelovima i uređajima Zgrade na način utvrđen tim ugovorom (st. 1.),

- da u okviru redovnog upravljanja suvlasnici donose , između ostalih, i odluke o osiguranju Zgrade (st. 3.),

- da se odluke smatraju donesenim kada se za njih izjasne suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi prelaze 50% površine svih posebnih dijelova Zgrade te da iste obvezuju sve suvlasnike (st. 4.),

- da su u čl. 4. Ugovora o upravljanju regulirane dužnosti i ovlasti upravitelja te da je u točki 12. tog članka ugovorena dužnost upravitelja da osigura zajedničke dijelove i uređaje Zgrade kod osiguravajućeg društva, a prema godišnjem programu u ime i za račun suvlasnika,

- da je u čl. 6. Ugovora o upravljanju ugovoreno, između ostalog:

- da se upravitelj obvezuje izraditi prijedlog programa rada koji će sadržavati popis planiranih radova i plan posebnih sredstava za narednu godinu (st. 1.),

- da će prijedlog programa upravitelj preko ovlaštenog predstavnika dostaviti suvlasnicima na usvajanje, a da se suvlasnici obvezuju najkasnije do 31. prosinca tekuće godine dostaviti utvrđeni program rada za narednu godinu (st. 3.),

- da će, ako suvlasnici ne dostave upravitelju program rada do navedenog roka upravitelj do usvajanja programa obavljati hitne popravke i poslove koji su nužni za osiguranje funkcionalnosti zajedničkih dijelova i uređaja te radove čija obveza proizlazi iz zakonskih i drugih propisa (st. 4.).

7.2. Ovdje valja napomenuti da godišnji program, odnosno program rada za sljedeću godinu, sukladno odredbi iz čl. 4. st. 1. Međuvlasničkog ugovora, donose 1.–6. tužiteljice, kao suvlasnice Zgrade.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio:

- da je svjedokinja FG iskazala u bitnom:

- da je ista postala predstavnica stanara Zgrade 2020. godine, dakle prije nego što se zbio štetni događaj,

- da je ista, kada je preuzela dužnost predstavnice stanara Zgrade, otišla kod tuženika, kao upravitelja Zgrade, i od njegovih zaposlenika dobila Ugovor o upravljanju, kao i ugovor o osiguranju Zgrade koji je tada još uvijek bio na snazi, te da pritom nije bilo nikakvog razgovora o sklapanju novog ugovora o osiguranju Zgrade,

- da je ista nakon štetnog događaja prijavila štetu tuženiku, ali da tuženik nije htio snositi trošak popravka fasade Zgrade jer je ugovor o osiguranju Zgrade prethodno bio istekao,

- da je svjedok UG iskazao u bitnom:

- da je isti zaposlen kod tuženika kao rukovoditelj sektora uslužne djelatnosti,

- da je ugovor o osiguranju imovine broj 11-7002469421 od 7. travnja 2015. sklopljen na temelju pisanog zapisnika stanara Zgrade u kojem je navedeno s kojim osiguravajućim društvom žele sklopiti ugovor o osiguranju,

- da tuženik, kao upravitelj Zgrade, ne može koristiti sredstva stanara Zgrade bez njihovog odobrenja te da za sve moraju dobiti zapisnik na kojem se nalazi suglasnost natpolovične većine stanara Zgrade.

9. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke prihvatio zahtjev 1.–6. tužiteljica da tuženik u korist zajedničke pričuve Zgrade isplati iznos od 4.171,82 EUR–a (31.432,58 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da tuženik nije osigurao zajedničke dijelove i uređaje Zgrade kod osiguravajućeg društva prema godišnjem programu u ime i za račun suvlasnika Zgrade nakon što je istekao ugovor o osiguranju imovine broj 11-7002469421 od 7. travnja 2015., iako je to bio dužan učiniti na temelju Ugovora o upravljanju, zbog čega su 1.–6. tužiteljice, kao suvlasnice Zgrade, pretrpjele štetu kada je ista oštećena uslijed oluje i tuče jer nisu mogle ostvariti naknadu štete od osiguravajućeg društva,

- da zbog navedenog tuženik odgovara za štetu neizvršenjem obveza iz Ugovora o upravljanju sukladno općim propisima o naknadi štete na temelju čl. 19. st. 1. Ugovora o upravljanju,

- da je, s obzirom na to da 1. –6. tužiteljice krivnjom tuženika nisu od osiguravajućeg društva mogle ostvariti naknadu nastale štete, koja je nastala u iznosu od 7.941,50 EUR–a (59.835,25 kn), a da su 1.–6. tužiteljice na ime naknade štete primile od Grada Požege iznos od 2.161,31 EUR–a (16.284,38 kn), osnovan zahtjev 1.–6. tužiteljica za isplatu iznosa od 5.514,75 EUR–a (41.550,87 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve sukladno odredbama iz čl. 1085. i čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO).

10.1. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u tome dijelu u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to konkretno odredbe ZOO–a.

10.2. Naime, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao da je u prijedlogu programa rada za 2021. godinu upozorio 1.–6. tužiteljice na činjenicu da je Zgradu potrebno ponovno osigurati jer je ugovor o osiguranju imovine broj 11-7002469421 istekao 9. ožujka 2020., iako je to sukladno odredbama iz čl. 4. i čl. 6. st. 1. i 2. Ugovora o upravljanju bio dužan učiniti. Zbog navedenog tuženikovog propusta 1.–6. tužiteljice nisu mogle donijeti (novu) odluku o osiguranju Zgrade za 2021. godinu, a što je pak imalo za posljedicu da im je nakon štetnog događaja od 25. lipnja 2021. nastala (imovinska) šteta jer se nisu mogli obratiti osiguravajućem društvu s odštetnim zahtjevom u pogledu štete koja je nastala na fasadi Zgrade.

11. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da nije bio u mogućnosti sklopiti (novi) ugovor o osiguranju Zgrade jer 1.–6. tužiteljice prethodno nisu postupile sukladno Međuvlasničkom ugovoru i donijele odluku o osiguranju Zgrade za 2021. godinu.

12. U odnosu na preostale žalbene navode tuženika da je u dva navrata pisanim putem, i to putem godišnjeg izvještaja, upozorio 1.–6. tužiteljice da Zgrada nije osigurana, a da iste na to nisu reagirale, valja odgovoriti da tuženik time nije ispunio svoju obvezu iz Ugovora o upravljanju, budući da je to upozorenje propustio navesti u prijedlogu programa rada za 2021. godinu u smislu odredaba iz čl. 6. Ugovora o upravljanja, što je bio preduvjet za donošenje programa rada za 2021. godinu od strane 1.–6. tužiteljica i zatim osiguranje Zgrade od strane tuženika.

13.1. Valja reći i da ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe iz čl. 352. st. 1. ZPP– a, nije razmatrao žalbene navode tuženika da FG, kao predstavnica 1.–6. tužiteljica, nije dostavila tuženiku usvojeni program rada za 2021. godinu, iako je prethodno od tuženika dobila prijedlog istog.

13.2. Kako tuženik konkretne žalbene navode nije iznio tijekom prvostupanjskog postupka, tako isti predstavljaju novu činjenicu, s time da ne upućuju na to da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može podnijeti.

14. Odluka o troškovima pod točkom II. izreke (pobijane) presude ostaje neizmijenjena iz razloga što u žalbi nisu navedene povrede i propusti prvostupanjskog suda vezano za tu odluku, s time da da sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (čl. 365. st. 2. ZPP–a).

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

16. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac