Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3554/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja UM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d. iz Zadra, Pisarnica Zagreb, Ivana Šibla 9, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., OIB: 00432869176 sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-364/2022-21 od 22. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-364/2022-21 od 22. kolovoza 2023. u stavku I., II. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d., OIB: 00432869176 sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužitelju UM , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete iznos od 2.123,56 eura (slovima: dvije tisuće sto dvadeset tri eura i pedeset šest centi) / 16.000,00 kuna (slovima: šesnaest tisuća kuna) sa zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d., OIB: 00432869176 sa sjedištem u [adresa], da tužitelju UM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.429,87 eura (slovima: tisuću četiristo dvadeset devet eura i osamdeset sedam centi) / 10.773,39 kuna (slovima: deset tisuća sedamsto sedamdeset tri kune i trideset devet lipa) sa zateznom kamatom tekućom od 22. kolovoza 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.074,53 eura/ 8.096,01 kuna zajedno sa zateznom kamatom na navedeni iznos.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.“

2. Protiv dijela presude, u stavku I., II. i V. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete i imovinske nenovčane štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 3.198,09 eura sa zateznom kamatom od 29. veljače 2022. koji zahtjev temelji na činjenici da je kao vozač motocikla bio sudionik prometne nezgode 25. svibnja 2021. u [adresa] za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a u kojem štetnom događaju je zadobio tjelesne ozljede time da mu je tuženik prije podnošenja tužbe na ime naknade štete sa osnova neimovinske štete isplatio iznos 41.400,00 kuna i imovinske nenovčane (tuđa pomoć) iznos od 3.600,00 kuna.

6. U žalbenom postupku, sporna je visina tužbenog zahtjeva dok tijek kamata nije sporan kao i odluka o troškovima postupka.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe č l. 365. st. 2. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog ukazuje tuženik.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP-a utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da nije sporno da je tužitelj 25. svibnja 2021. stradao kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka] i da je prometnu nezgodu prouzročio VM upravljajući teretnim motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranom kod tuženika; da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede uslijed prometne nesreće koja se dogodila 25. svibnja 2021.;

- da nije sporno da je tužitelj 29. veljače 2022. podnio zahtjev za naknadu štete kojim je tražio od tuženika da mu na ime neimovinske štete plati ukupno 160.000,00 kuna i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 25.000,00 kuna odnosno ukupno 185.000,00 kuna;

- da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio nesporni iznos za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 41.400,00 kuna i za pretrpljenu imovinsku štetu za troškove tuđe pomoći u iznosu od 3.600,00 kuna;

- da je radi utvrđenja osnove i visine štete provedeno je medicinsko vještačenje;

- da prema nalazu i mišljenja stalnog sudskog vještaka Teodora Boića dr. med., specijalista traumatologije, opće i plastične kirurgije od 8. ožujka 2023. (list 73 -75 spisa) proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio: višeiverni prijelom gornje trećine desne bedrene kosti s pomakom koštanih ulomaka; da je radi navedenih ozljeda liječen po kirurgu i fizijatru na način detaljno opisan u nalazu vještaka ; da je nakon obrade istoga dana u općoj anesteziji obavljen operativni zahvat ; da se na ekstenzijskom stolu umetanjem čavla dobije zadovoljavajuća repozicija ulomaka ; da je nakon toga premješten na rehabilitaciju u Opću i veteransku bolnicu Hrvatski ponos, uz učestale kontrolne preglede, korekcije duljine nogu ortopedskim ulošcima, vježbanje po uputi, fizikalnu terapiju, poštedu opterećenja i analgetike ;

- da zaključno prema mišljenju vještaka tužitelj je zadobio višeiverni prijelom gornje trećine desne bedrene kosti s pomakom koštanih ulomaka, radi kojeg je operativno zbrinut u općoj anesteziji po kirurgu- traumatologu; da je nakon provedenog liječenja i rehabilitacije radi navedene ozljede kod tužitelja zaostaju trajne posljedice u tjelesnoj sferi, povezane uz ozljeđivanje u štetnom događaju koje se očituju u bolnoj i umanjenoj pokretljivosti zgloba desnog kuka s bitnim utjecajem na hod i kretanje te utjecajem na zglob desnog koljena u opterećenju, radi zaraslog prijeloma sa skraćenjem desne noge od 1 cm i značajnom rotacijskom greškom ; da zaostali postoperacijski ožiljci na desnoj natkoljenici kod tužitelja uzrokuju trajno naruženje;

- da je prema mišljenju vještaka tužitelj radi zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, bolove srednjeg intenziteta 20 dana te bolove slabog intenziteta 75 dana; primarni strah u trenutku ozljede bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja a sekundarni strah od zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica bio je jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, na što se nastavlja kasni strah i zabrinutost 60 dana; da su zadobivene ozljede uzrokovale trajne posljedice i dovele su do umanjenja opće životne aktivnosti tužitelja za 18% te će u toj mjeri trpjeti duševne bolove radi umanjenja iste; da postoji naruženje u blažem stupnju, trećima vidljivo samo povremeno; da je pomoć druge osobe bila potrebna 20 dana 3 sata dnevno, 40 dana 2 sata dnevno te 60 dana 1 sata dnevno;

- da je tuženik stavio prigovor na navedeni nalaz i mišljenje ( list 88 spisa);

- da je izveden dokaz dopunskim saslušanjem vještaka na raspravi 4. srpnja 2023. ( list 97-98 spisa);

- da iz usmenog očitovanja vještaka proizlazi da ocjena umanjenja životne aktivnosti nije ocjenjena samo temeljem smanjene pokretljivosti desnog kuka, već i temeljem zaostalog skraćenja desne dominantne noge za 1 cm i značajne rotacijske greške iste, a što je uvjetovano težinom same ozljede; da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom u području gornje trećine desne bedrene kosti subtrohantelnog tipa te prema klasifikaciji navedeni prijelom čini samo 10 % svih prijeloma gornje trećine, ali je najtežeg tipa i predstavlja izazov u operativnom zbrinjavanju za svakog traumatologa ;. da se navedeno potkrepljuje završnim nalazom kirurga od 5. srpnja 2022., godinu i dva mjeseca od štetnog događaja koji opisuje skraćenje noge od 1 cm i bolnu i limitiranu rotaciju uz prominenciju prisutnog metalnog osteosintetskog materijala sa zaključkom: "obzirom na vrstu prijeloma dobar rezultat."; da je tužitelj mlade životne dobi i da je u 32. godini te da je radi navedenih trajnih posljedica koje su bitne za hod i kretanje morao promijeniti prethodno zanimanje koje je zahtijevalo dugotrajno stajanje; da tužitelj može trčati samo na kratke relacije i ima značajne tegobe u smislu bolova u desnom kuku i desnom koljenu, već i kod dugog sjedenja na niskom položaju, kao što je npr. vožnja automobila; da je ocjena umanjena od 18 % koja je u skladu sa zadobivenom ozljedom.

- da je nalaz i mišljenje vještaka stručan i objektivnim u skladu s pravilima znanosti i struke i da je vještak argumentirano i jasno odgovorio na sve primjedbe i prigovore tuženika;

- da je odbijen prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem;

- da tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku u smislu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) koji zakon predstavlja specijalni propis u odnosu na ZOO;

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je kod tužitelja uslijed opisnih ozljeda i njihovih posljedica došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja težina povrede opravdava dosuđenje pravične novčane naknade, kao i potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom te na temelju čl. 19. i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/12, 114/22 i 156/22 – dalje u tekstu: ZOO) te čl. 1103. ZOO- a i čl. 1095. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu preostalog iznosa od 2.123,56 eura sa zateznim kamatama od 29. veljače 2022.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan , pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

13. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

14. Na žalbene navode koji se odnose na ocjenu dokaza valja teći da tuženik ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP prema kojoj koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Kako je to navedeno, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka prema svom uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečena uvjerenja opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu, pa su izneseni žalbeni navodi kojima tuženik sadržajno ukazuje na bitnu povredu čl. 354. st. 1. ZPP- u vezi čl. 8. ZPP-a bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. Na žalbene navode valja reći da su nalazom i mišljenjem vještaka i njegovim dopunskim usmenim očitovanjem na prigovore dovoljno razjašnjena pojedina sporna pitanja, a kako prvostupanjski sud nije našao da postoje proturječnosti ili nedostaci danog mišljenja odnosno da se pojavila osnovana sumnja u njegovu pravilnost, to je isti osnovano temeljem odredbe čl. 261. st. 3. ZPP-a odbio dokazni prijedlog tuženika za provađanjem novog medicinskog vještačenja kako to proizlazi iz rješenje i zapisnika sa održane rasprave 4. srpnja 2023. (list 97-98 spisa) u kojem rješenju je sud i naveo da je vještak stručno i argumentirano odgovorio na sve prigovore.

17. Jednako tako, i iz obrazloženja pobijane odluke (toč. 25) proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan te da je vještak jasno odgovorio na sve primjedbe i prigovore tuženika, pa u navedenim okolnostima žalbeni navodi tuženika da sud nije naveo razlog iz kojih nije prihvatio prijedlog za izvođenjem novog medicinskog vještačenja su neutemeljeni i kao takvi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

18. Stoga, obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud postupio kada prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i usmeno očitovanje vještaka na prigovore kao jasan i potpun, izrađen u skladu s pravilima struke.

19. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, to su neosnovani žalbeni navodi o manjkavosti vještačkog nalaza i mišljenja vještaka.

20. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO -a kada je utvrdio da tužitelju pripada primjerena pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 7.432,48 eura /56.000,00 kuna i imovinska nenovčanu šteta ( tuđa pomoć i njega) u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kuna.

21. Naime, vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđene naknade, obzirom na težinu i vrstu ozljede, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha, potrebe za tuđom pomoći i njegom, te stupnjem naruženja, kao i dob tužitelja (rođen 1990.) i zanimanje, te neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen za vrijeme liječenja kao i sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu čl. 1100 ZOO -a i prema shvaćanju ovog suda, predstavlja iznos od 7.432,48 eura/ 56.000,00 eura.

22. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada imovinska nenovčana šteta sukladno čl. 1095. ZOO-a u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kuna ( cijena sata 25,00 kuna).

23. Obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje te naknade imovinske nenovčane štete pripada ukupno iznos od 8.096,09 eura/61.000,00 kuna.

24. Stoga, neprihvatljive su suprotne tvrdnje tuženika vezano za osnovu i visinu neimovinske i imovinske nenovčane štete.

25. Međutim, kako je tuženik prije pokretanja predmetnog postupka tužitelju isplatio nesporan iznos od 45.000,00 kuna, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je tužitelju dosudio preostali iznos od 2.123,56 eura sa zateznim kamata od dana podnošenja zahtjeva tuženiku.

26. Stoga, prvostupanjski sud dao je jasne i valjanje razloge kada je odlučio na navedeni način, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to su suprotne tvrdnje tuženika bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka i kao takve ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje.

27. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

28. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

29. Kako tuženik u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju , to njegova žalba predstavlja samo drugačiju i pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koje je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

30. Stoga, odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način, pa su suprotne tvrdnje tuženika neosnovane.

31. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/202 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) te je pravilno utvrdio da je tuženik u obvezi naknadi tužitelju trošak postupka obzirom na razliku omjera uspjeha stranaka odnosno u iznosu od 66,40%, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

32. U odnosu na žalbene navode tuženika da nije osporavao osnov tužbenog zahtjeva već samo visinu ukazuje se na slijedeće.

33. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu ( list 58-60 spisa) naveo da je prije postupka tužitelju isplatio nesporne iznose i da iznos koji tužitelj potražuje tužbom nije u skladu sa sudskom praksom i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da iz dostavljene dokumentacije ne proizlaze povrede koji bi opravdavale dosudu daljnjeg iznosa.

34. Jednako tako, tuženik je naveo da osporava visinu svih kvalifikatornih okolnosti preko isplaćenog iznosa.

35. Naime, prema stanovištu ovog suda kada je je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva jer je smatrao da je izvršenom isplatom u mirnom postupku tužitelju u cijelosti namirena šteta proizišla iz štetnog događaja, to je tužitelj trebao dokazati osnovanost visine tužbenog zahtjeva.

36. Tužitelj je upravo na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, a kako to propisuje i odredba čl. 219. ZPP, predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem na temelju kojeg je u postupku prvostupanjski sud utvrdio da u mirnom postupku isplatom iznosa od 45.000,00 kuna tužitelju nije namirena šteta te je u postupku dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva radi čega mu je i dosuđen daljnji iznos od 2.123,56 eura/16.000,00 kuna.

37. Dakle, kada je tuženik u ovom sudskom postupku istakao prigovor namirenja cjelokupne štete isplaćene u izvansudskom postupku time je osporio visinu i osnovu tužbenog zahtjeva te izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u slučaju kada tuženik ospori visinu potraživanja preko nesporno isplaćenog iznosa u mirnom postupku, tužitelj dokazuje osnovu i visinu potraživanja.

38. Stoga, u naprijed iznesenim okolnostima pogrešno je shvaćanje tuženika da u ovom slučaju odluka o parničnom trošku ne ovisi o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske odluci broj: Rev 736/2023 od 21. veljače 2024.) pa su suprotne tvrdnje tuženika kojima osporava odluku o troškovima postupka bez pravnog uporišta.

39. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske odluke.

40. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP) pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP -a odlučeno kao u stavku II. izreke.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej