Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-654/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optužene AP, zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u RH, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: K-280/2026 od 17. srpnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026., u prisutnosti okrivljenice putem video-linka, prevoditeljice za albanski jezik Lide Šimunec i branitelja okrivljenice, Eugena Duka, odvjetnika iz Kutine,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optužene AP kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, broj K-280/2026 od 17. srpnja 2026., na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optužena ĆP proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11, pa je na temelju članka 326. stavak 2. KZ/11, optužena ĆP osuđena na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj PP je u kaznu zatvora na koju je osuđena uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 24. prosinca 2025., pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. i 6. KZ/11 od optužene AP oduzet je mobilni telefon marke i modela „iPhone 8+“, IMEI broja [IMEI broj], sa pripadajućom SIM karticom, koji predmeti su od optuženice privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja, broj: 511-10-13-03-K-167/25, serijski broj: [serijski broj] od 24. prosinca 2025. i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optužena ĆP je oslobođena u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači.
2.1. Žalbu je podnijela i optuženica po branitelju Eugenu Duku, odvjetniku iz Kutine, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, te je predložila da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražila da ju se izvijesti o održavanju sjednice vijeća, a čemu je i udovoljeno.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je optuženica po branitelju Eugenu Duku, odvjetniku iz Kutine, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP, na zahtjev optuženice iznesenog u žalbi njezinog branitelja, o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su optuženica i njezin branitelj te Županijski državni odvjetnik u Zagrebu kao i sudski tumač za a lbanski jezik. Sjednici vijeća prisustvovali su: branitelj optuženice, odvjetnik Eugen Duk osobno te optuženica putem video-linka osobno uz sudskog tumača za albanski jezik Lide Šimunec, dok uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik nije pristupio pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u odsutnosti zamjenika ŽDO u Zagrebu. Na sjednici vijeća optuženica osobno kao i branitelj ponovili su u bitnom žalbene navode.
6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženice nisu osnovane.
7. Prvenstveno treba naglasiti da iako u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu optuženica ističe sve žalbene osnove navodima žalbe obrazlaže tek pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje osporavajući u bitnom da su ostvarena obilježja kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, dok ostale žalbene osnove nisu argumentirane.
7.1. Nasuprot tim žalbenim navodima državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženice, posebice se osvrćući na nekritičnost optuženice u odnosu na vlastita postupanja uslijed priznanja samo osnovnog oblika inkriminiranog kaznenog djela.
8. Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženice, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je svojim postupanjem ista ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.
8.1. Naime, pod točkom 20. – 24. pisanog obrazloženja svoje presude prvostupanjski sud je iznio valjane i argumentirane razloge zbog kojih smatra da je optuženica počinila radnju inkriminiranog kaznenog djela na jedan od mogućih načina počinjenja predmetnog kaznenog djela, a koji je optužnicom opisan kao „ponižavajući ili nečovječan način“ u odnosu na osobe koje je prevozila. Predmetno stoga što se sukladno odlukama ESLJP kod nečovječnog postupanja akcenat stavlja na fizičku i psihičku patnju, dok su za ponižavajuće postupanje važni poniženje i sramota. Određeno postupanje se smatra „ponižavajućim” kada se postupanjem ponižava ili omalovažava pojedinca, ali i kada se pobuđuje osjećaj straha, duševne boli ili manje vrijednosti koji bi mogao slomiti moralni (i/ili tjelesni) otpor pojedinca.
8.2. Utvrđenim postupanjem optuženice, s posebnim naglaskom na činjenicu da je uz ukupno 26 osoba koje je prevozila u vozilu koje je namijenjeno za prijevoz 8 putnika i vozača, od kojih je čak 9 osoba bilo smješteno u prtljažnom prostoru u polustojećem položaju pri čemu su osobe smještene u prtljažnom prostoru, sukladno svjedočkim iskazima MP i GP bile jako sitsnute i nisu imale zraka („skoro su se ugušili“), optuženica je nesumnjivo postupala na ponižavajući način u odnosu na te iste osobe. Osim toga, ne samo da u prtljažnom prostoru prevožene osobe nisu bile primjereno smještene i nisu mogle biti vezane sigurnosnim pojasevima, već niti osobe prevožene u drugom i trećem redu sjedala vozila (u svakom od redu od po osam osoba) - nisu bile primjereno smještene niti adekvatno vezane sigurnosnim pojasevima, jer niti taj prostor vozila nije bio namijenjen tom broju smještenih osoba. Stoga, u situaciji kada se do te mjere natrpava vozilo, pri čemu su tijela prevoženih putnika, u takvim skučenim uvjetima često ”stisnuta” i naslonjena na tijela drugih nepoznatih osoba, tada je doista nesporno, da zbog tako velikog broja ljudi iznad onog koji je predviđen za prijevoz u konkretnom vozilu, dolazi do pomanjkanja zraka i povišene temperature u samom prostoru vozila o čemu su i iskazivali saslušani svjedoci MP i GP. Upravo takvo ponašanje optuženice u odnosu na prevožene osobe predstavlja ono koje se u smislu valjane prakse ESLJP može okarakterizirati ne samo ponižavajuće već i kao nečovječno postupanje.
8.3. Nadalje, suprotno navodima žalitelja koji ukazuje na „kratku vožnju“ u datim uvjetima, ističući tu okolnost kao argument da se ne radi o ponižavajućem ili nečovječnom postupanju optuženice u odnosu na prevožene osobe, treba istaknuti da se vožnja automobilom, koja je u ukupnosti trajala preko sat vremena sukladno svjedočkim iskazima MP i GP, u datim uvjetima nikako se ne može opisati kao kratka vožnja. Osim toga i tako utvrđeno vrijeme trajanja vožnje bilo je uvjetovano činjenicom da je optuženica zaustavljena tek na intervenciju policije. Dakle, imajući u vidu sve navedene činjenice kao i okolnost da se u konkretnom slučaju radi o vozilu koje je namijenjeno za prijevoz ukupno osam (8) osoba te osobe vozača, i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, navedeni se prijevozna utvrđeni način ima smatrati ponižavajućim i nečovječnim postupanjem prema prevoženim osobama u konkretnom slučaju migrantima različitog državljanstva i bez valjanih putnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj.
9. Slijedom navedenog, činjenično je stanje potpuno i pravilno utvrđeno te ispravno okvalificirano kao radnja činjenja opisana u članku 326. stavak 2. KZ/11 uslijed čega je navedene žalbene navode valjalo otkloniti kao neosnovane.
10. Nisu u pravu niti državni odvjetnik, niti optuženica kada ističu da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu neprimjerena, pri čemu svaki od žalitelja ističe svoje razloge zbog kojih bi kazna u svojoj cjelini trebala biti teža, odnosno blaža za konkretnu optuženicu. Predmetno stoga što je prvostupanjski sud ispravno i sa potrebnom pažnjom cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne. Cijenio je tako posebice da se radi o osobi mlađe životne dobi koja je iako priznala učin kaznenog djela, priznala samo osnovni oblik navedenog kaznenog djela. Imajući na umu te istaknute okolnosti od strane prvostupanjskog suda te pobudu zbog koje je navedeno kazneno djelo od strane optuženice nesumnjivo počinjeno, odnosno motiv koji je bio usmjeren na laku i brzu zaradu upravo izrečena kazna u trajanju 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca, iako blizu zakonskom minimumu kako to ističe državni odvjetnik, predstavlja onu kaznu kojom će u potpunosti biti ostvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Naime, ne treba zaboraviti da kazna u svojoj ukupnosti predstavlja osudu zbog počinjenog kaznenog djela, djeluje preventivno na konkretnog počinitelja koji je u konkretnom slučaju mlađe životne dobi, ali u svojoj cjelini mora odvratiti druge potencijalne počinitelje od vršenja istih ili istovrsnih kaznenih djela.
10.1. Ispravno su od optuženice oduzeti mobilni telefoni koji su bili upotrijebljeni za učin inkriminiranog kaznenog djela, dok je odluka o trošku kojom je optuženica oslobođena od dužnosti snašanja istih ispravno donesena jer se sukladno spisu priležećim podacima radi o osobi koja nema vlastitih primanja i imovine.
11. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom ža lbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP -a kao što je već prethodno i navedeno, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
