Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3639/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u postupku stečaja nad imovnom potrošača IU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Ferde Hefelea 57, protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj Sp-754/2022-7 od 3. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj Sp-754/2022-7 od 3. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem otvoren je i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača IU (toč. I. i II. izreke), te je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike koji su pobliže navedeni u toč. III. izreke.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio vjerovnik Republika Hrvatska iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se rješenje preinači u skladu s navodima žalbe uz naknadu parničnog troška ili da se ukine i predmet vrati na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je postojanje zakonskih pretpostavki iz čl. 79.a st. 2. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj 100/15, 67/18 i 36/22 – dalje: ZSP) za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača.
5. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 365. st. 2. u vezi s člankom 381. ZPP, uz daljnju primjenu članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 75/15., 104/17. i 36/22. - dalje SZ) te čl. 23. i 79.o ZSP, ovaj je sud utvrdio da niti jedna bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP nije ostvarena.
6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da je Financijska agencija 19. prosinca 2022. podnijela sudu prijedlog za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača nad imovinom potrošača IU, da potrošač nije dostavio svoju suglasnost za provođenje ovoga postupka zbog čega se temeljem čl. 79.c st. 2. ZSP smatra da je s istim suglasan; da iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača proizlazi da potrošač ima više evidentiranih neizvršenih osnovna za plaćanje iz čl. 79.a st. 2. ZSP; da neprekidna blokada potrošača traje 4288 dana, odnosno dulje od tri godine; da postoje evidentirane osnove za plaćanje koju je Financijska agencija prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 2/20, 16/20 i 47/20) i da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn
7. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 79.a ZSP za provođenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača i da postoje uvjeti iz odredbe čl. 79.g st. 1. ZSP za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, te je potrošač oslobođen preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike, na način kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja.
8. Prema odredbi čl. 79. st. 2. ZSP jednostavni postupak stečaja potrošača može se provesti nad imovinom potrošača iz članka 4. st. 2. i 5. toga Zakona, ako u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih aktivnih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 2.654,46 EUR/20.000,00 kuna s osnova glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine. Da bi potrošač mogao biti oslobođen preostalih obveza, moraju biti ispunjena oba ova uvjeta.
9. Stavkom 3. istog članka propisano je da će se jednostavni postupak stečaja potrošača provest i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog stečaja potrošača nisu evidentirane u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, ako ih je FINA brisala iz tog očevidnika istekom roka prema posebnom zakonu, iako nakon brisanja osnove za plaćanje u očevidniku redoslijeda osnove za plaćanje nema evidentiranih, neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbina vjerovnika iz osnove za plaćanje koje je FINA brisala s osnove glavnice ne prelaze iznos od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn ili tražbine vjerovnika iz osnove za plaćanje koje je FINA brisala iz očevidnika zajedno s tražbinama vjerovnika čije su osnove za plaćanje evidentirane u očevidniku s osnove glavnice ne prelaze iznos od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn.
10. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je sud ispunjenost tih pretpostavki utvrdio po službenoj dužnosti uvidom u dostavljene podatke Financijske agencije o imovini potrošača, koja je javnopravno tijelo koje sudu dostavlja podatke iz evidencije koju je ovlaštena voditi i koji podaci su relevantni za sud i da su u konkretnom slučaju na strani potrošača kumulativno ispunjena oba uvjeta iz prednje citirane odredbe čl. 79. st. 2. ZSP, a to je postojanje više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje i da je potrošač u neprekinutoj blokadi više od tri godine.
11. Žalitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP nije mogao osloboditi potrošača obveze u odnosu na osnove plaćanja poslovni broj K-249/14 i poslovni broj K-197/10 vjerovnika Republike Hrvatske, jer da nije riječ o obvezama koje je potrošač preuzeo sklapajući pravne poslove na tržištu, već da je riječ o obvezama potrošača koje su nastale kao rezultat kaznenih djela .
12. Prema odredbi čl. 53. ZSP sud donosi rješenje o otvaranju postupka stečaja potrošača ako utvrdi postojanje stečajnog razloga (čl. 4. ZSP) i ako na pripremnom ročištu nije prihvaćen plan ispunjenja obveza. Dakle, pretpostavka za otvaranje stečajnog postupka nije poštenje potrošača, pa sud po službenoj dužnosti u tom stadiju postupka ne ispituje poštenje potrošača.
13. Odredbom čl. 75. st. 1. ZSP propisano je da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač:
1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnost;
2. u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza; 3. u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzimao neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja;
4. tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i suradnje prema ovom Zakonu, ili
5. namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza.
14. Prema st. 2. istog članka vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. ovoga članka.
15. Povezujući odredbu čl. 24. st. 3. ZSP s odredbom čl. 75. ZSP dolazi se do zaključka da će sud postupati po službenoj dužnosti i ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP.
16. U konkretnom slučaju žalitelj nije postupio na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP, pa stoga nije postojala obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1170/2022-2 od 18. travnja 2023.)."
17. Budući da vjerovnik u ovom jednostavnom postupku stečaja nad potrošačem nije postupio na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP, već na postojanje osude potrošača za kazneno djelo upozorava tek u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, to dakle nije postojala obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP.
18. Zbog iznijetih razloga valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP, u vezi s čl. 10. SZ i čl. 23. i 79.o ZSP potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš
