Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4396/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku Žurić i Partneri, OD d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5354/2021-32 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5354/2021-32 od 12. lipnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici 97,74 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te točkom II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelj ici 4.618,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog na način kako je pobliže određeno točkom I. izreke te presude, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak od 1.920,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici 97,74 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) te predlaže istu preinačiti sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. U žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 97,74 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime preplaćenog po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 5. travnja 2005. o valutnoj klauzuli kojom je glavnica duga vezana uz švicarski franak (CHF) te o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisno o odluci banke, sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao banke (dalje: Ugovor o kreditu).
5. Sporno je je li tuženik neosnovano stekao iznos od 97,74 eura budući da potraživanje tužiteljice na ime preplate nije umanjeno za navedeni iznos tzv. negativnih razlika, nastalih uslijed pada tečaja CHF tijekom otplate kredita ispod početnih parametara koji su primijenjeni na dan isplate kredita.
6. Prvostupanjski je sud pozivom na pravna shvaćanja iz presuda donesenih u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", i to presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev - 2221/18-11 od 3. rujna 2019. sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a u svezi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03; dalje: ZZP) te čl. 4., čl. 29. st. 2. i 8., čl. 225., čl. 323., čl. 1111., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05; dalje: ZOO), ugovorne odredbe o valuti obveze i promjenjivoj kamatnoj stopi ocijenio ništetnima i u cijelosti prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu po osnovi preplate po navedenim odredbama.
7. U obrazloženju pobijane presude, sud prvog stupnja između ostalog navodi da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković, koji je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, visina preplaćenog iznosa koji proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta, iznosi 34.058,81 kn, pri čemu su pojedini mjesečni anuiteti zajedno s datumom njihovog dospijeća i plaćanja prikazani u posebnoj tablici. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, osim tužiteljičinog prigovora u dijelu izračuna negativnih tečajnih razlika. Iz dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj, proizlazi da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 4.618,12 EUR (34.795,21 kn), a ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 97,74 EUR (736,40 kn). Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 4.520,38 EUR.
8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u iznosu od 4.618,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama s obrazloženjem da nema osnove isti umanjiti za tzv. negativne razlike, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a pazi po službenoj dužnosti.
10. U odnosu na žalbene navode tuženika da nije neosnovano stekao iznos od 97,74 eura jer da je potraživanje tužiteljice na ime preplate trebalo biti umanjeno za navedeni iznos tzv. negativnih razlike, nastalih uslijed pada tečaja CHF tijekom otplate kredita ispod početnih parametara koji su primijenjeni na dan isplate kredita, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. (odlučujući o reviziji u predmetu u kojem je bilo sporno treba li preplaćene iznose po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita), naveo: „...kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.“
11. U navedenoj odluci je, nadalje, VSRH izrazio sljedeće pravno shvaćanje: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."
12. Predmetno je shvaćanje u potpunosti primjenjivo u konkretnom predmetu pa slijedi da su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani. Naime, u konkretnom je postupku tuženik prigovorio visini tužbenog zahtjeva i predložio da vještak, ako financijsko vještačenje bude određeno, „uzme u obzir i negativne razlike“. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 97,74 eura , međutim tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije postavio materijalnopravni prigovor prijeboja, procesnopravni prigovor radi prebijanja niti protutužbeni zahtjev na isplatu navedenog iznosa, slijedom čega sud nije ovlašten niti dužan umanjivati tužiteljevu tražbinu za navedeni tzv. potplaćeni iznos.
13. S obzirom na navedeno, žalbeni navod da je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, načelo zakonitosti zajamčeno čl. 5. Ustava i načelo jednakosti pred zakonom zajamčeno čl. 14. Ustava , odnosno načelo jednakosti oružja, u cijelosti su paušalni i neosnovani.
14. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude u granicama žalbenih navoda tuženika (koji pogrešno tvrdi da je tužiteljica u sporu uspjela samo djelomično), ista je ocijenjena pravilnom i zakonitom.
15. Slijedom svega iznesenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
