Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4177/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ispravka i dopune, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj R2-70/2026-4 od 29. srpnja 2026., dana 22. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj R2-70/2026-4 od 29. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je zahtjev VK od 24. ožujka 2026.

2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže pobijano rješenje ukinuti kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odredbom čl.186.st.1. ZPP propisano je da tužba mora imati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak u smislu odredbe čl. 106. istog Zakona, a koja propisuje da podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti, a osobito - oznaku suda, ime, zanimanje i prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnosioca.

5. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je predlagatelj/tužitelj dana 24. ožujka 2026. podnio tužbu/zahtjev bez pravno-relevantnog i uopće razumljivog činjeničnog i pravnog osnova tužbe koji bi omogućio prvostupanjskom sudu pravnu kvalifikaciju predmetnog spora i bez predloženih dokaza pa mu je prvostupanjski sud osnovano, rješenjem od 22. svibnja 2026. vratio tužbu na ispravak i dopunu temeljem odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 109. st. 1. ZPP-a i naložio mu da u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja u tužbi navede zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, kao i druge podatke koje mora imati svaki podnesak uz upozorenje na posljedice u smislu čl. 109. st. 4. ZPP.

6. Obzirom da je predlagatelj nakon zaprimanja navedenog rješenja dana 23. lipnja 2026. dostavio sudu podnesak (list 14-16 spisa) koji je također nerazumljiv i nepodoban za postupanje, odnosno kako svoju tužbu nije ispravio niti ju je dopunio, odnosno nije postupio po nalogu suda iz rješenja broj R2-70/2026-2 od 22. svibnja 2026. jer podnesena tužba ni u čemu ne udovoljava temeljnim zahtjevima iz odredbe čl.186. ZPP-a jer ne sadrži pravno- relevantni i razumljiv činjenični osnov tužbe.

7. Naime, svrha i smisao instituta vraćanja tužbe na dopunu i ispravak u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a je da se uočene manjkavosti koje predstavljaju objektivnu zapreku za daljnje postupanje po tužbi uklone u kratkom roku te da se potom po tužbi postupa ili da se tužba odbaci ili utvrdi povučenom - u potonja dva slučaja ukoliko tužitelj tužbu vrati bez dopune/ispravka ili je uopće ne vrati.

8. Pri tome, valja reći da je od odlučnog značaja da svaka tužba sadrži razumljiv činjenični osnov (sadržaj) na temelju kojeg sud određuje pravnu kvalifikaciju konkretnog spora između stranaka, a što je nužno kako bi nastavno tome usmjerio i koncentrirao dokazni postupak na utvrđivanje pravno-relevantnih činjenica za ocjenu (ne)osnovanosti određenog tužbenog zahtjeva upravljajući u tu svrhu na efikasan i ekonomičan način samim postupkom i rukovodeći glavnom raspravom u smislu određivanja koje će od predloženih dokaza ocijeniti potrebnim za dokazivanje određenih suprotstavljenih tvrdnji te shodno tome provesti, a koje će ocijeniti nepotrebnim. Nadalje je činjenični osnov od odlučnog značaja da bi protivnoj stranci, tuženiku, omogućio da jasno i određeno odgovori na tužbu, iznese tvrdnje i dokaze kojima pobija činjenični osnov i tvrdnje tužitelja. Navedeno je predmetnom tužbom u potpunosti onemogućeno.

9. Slijedom izloženog, razmatranjem stanja prvostupanjskog predmeta i pobijanog rješenja, a u odnosu na izneseni sadržaj žalbe, ovaj je sud utvrdio da je žalba neosnovana.

10. Slijedom navedenog, kraj činjenice što ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 381. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prilikom donošenja pobijanog rješenja bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Sutkinja

Sabina Dugonjić