Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4267/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Burazin, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-437/2019-10 od 22. svibnja 2026., dana 22. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja ŠB kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-437/2019-10 od 22. svibnja 2026. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

II. O zahtjevu tužitelja ŠB za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-437/2019-10 od 22. svibnja 2026. pod stavkom I. izreke isti sud oglasio se mjesno nenadležnim, te je pod stavkom II. izreke riješio da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis dostaviti Općinskom sudu u Rijeci.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijano rješenje može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, a razlozi o svim odlučnim činjenicama jasni su i neproturječni, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

6. Iz predmetnog spisa proizlazi sljedeće:

- da su stranke 14. rujna 2005. u [adresa] sklopile Ugovor o kreditu broj 5102616010 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 23.240,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s odlukama tuženika,

- da je odredbom iz čl. 14. Ugovora o kreditu određeno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke,

- da je sjedište banke - ovdje tuženika u Rijeci, Jadranski trg 3/a,

- da se pobijanim rješenjem Općinski sud u Karlovcu oglasio mjesno nenadležnim, te je riješio da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis dostaviti Općinskom sudu u

Rijeci kao mjesno nadležnom sudu,

- da se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pozvao na prorogacijsku klauzulu u smislu čl. 70. ZPP-a, ističući da konkretni sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti ne otežava pravo tužitelja kao potrošača da ostvari svoja prava iz Ugovora o kreditu pred sudom ili drugim nadležnim tijelom jer je ugovorena nadležnost u skladu s odredbom iz čl. 46. st. 1. ZPP-a,

- da iz pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud ne smatra nepoštenom konkretnu ugovornu odredbu o mjesnoj nadležnosti, ističući da je udaljenost između tužiteljevog prebivališta i suda u Rijeci cca 1 sat, pa da stoga nadležnost suda u Rijeci neće tužitelja odvratiti od njegovog prava na pristup sudu koji je zajamčen čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori". br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10) .

7. Međutim, ispitivanje nepoštenosti ugovornih odredaba na temelju obveza koje proizlaze iz Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima se, osim u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, odnosi i na ugovaranje mjesne nadležnosti. Stoga je i na pitanje mjesne nadležnosti i nepoštenosti ugovorene odredbe od utjecaja utvrđenje je li se o takvoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo te dovodi li do neravnoteže u odnosima između stranaka, pri čemu se element ravnoteže promatra kroz pristup potrošača sudu.

8. Odredbom iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03., dalje: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

9. Da bi se moglo ocijeniti je li sporna prorogacijska klauzula ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, bilo je potrebno najprije utvrditi je li se prilikom sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo o spornoj prorogacijskoj klauzuli, s time da je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, pa ukoliko bi se utvrdilo da pojedinačnog pregovaranja nije bilo, tada je potrebno utvrditi je li sporna prorogacijska klauzula uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, uzimajući pritom u obzir vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

10. Kako je prvostupanjski sud zauzeo stav da se ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ne može smatrati nepoštenom jer ne otežava pravo tužitelja da ostvari svoja prava pred sudom jer je ugovorena nadležnost upravo u skladu s čl. 46. st. 1. ZPP-a (po općoj mjesnoj nadležnosti za tuženika), tako je u predmetnom postupku potrebno utvrditi neravnotežu u odnosima stranaka u smislu čl. 81. st. 1. ZPP-a, te eventualnu ništetnost u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

11. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo ukinuti rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-437/2019-10 od 22. svibnja 2026. i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak (stavak I. izreke ove odluke).

12. Zaključno valja naglasiti da, u slučaju da se prorogacijska klauzula utvrdi ništetnom, u obzir dolazi primjena odredbe iz čl. 59. ZPP-a, pri čemu valja imati u vidu da je konkretni spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice tuženika u [adresa] , da je tužitelj u podnesku od 28. svibnja 2020. obrazložio da je upravo sukladno čl. 59. ZPP-a izabrao nadležnost Općinskog suda u Karlovcu, te da u primjeni odredbe čl. 59. ZPP-a nije odlučno je li poslovnica upisana u sudski registar ili nije , jer prema odredbi čl. 8. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93 ., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19) u sudski registar se upisuje podružnica, a ne poslovna jedinica , te o trgovačkom društvu ovisi hoće li u sudski registar upisati podružnicu, dok se poslovnice ne upisuju u sudski registar.

13. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava žalbe donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš