Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-319/2026-18

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Katarini Tonković Pigac kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NK, zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. i članka 179a. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu KO-DO-262/2026-1 od 18. lipnja 2026., nakon javne rasprave održane 22. rujna 2026. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu NKC, okrivljenog osobno i branitelja okrivljenog Danijela Trubića odvjetnika u Varaždinu, dana 22. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I okrivljeni NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani N, sin V i VK rođene L, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, umirovljenik, sa primanjima u iznosu od oko 1.200,00 eura, razveden, otac dvoje punoljetne djece, nositelj Spomenice Domovinske zahvalnosti, osuđivan

k r i v  j e

što je

1) od početka travnja do 22. svibnja 2026. u [adresa], gdje stanuje u obiteljskoj kući sa svojom majkom VK, svjesno i htijući, ponašao se prema njoj protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21, 114/22. i 36/24.), na način da se svakodnevno dovodio u alkoholizirano stanje i u takvom stanju, učestalo ju vrijeđao, psovao joj P mater, boga LK vikao na nju i govorio joj da je ona kriva što je bio u zatvoru, lupao po cijeloj kući, kući dovodio razne njoj nepoznate osobe s kojima se opijao cijele noći u puštao glasnu glazbu zbog čega nije mogla spavati, a kada mu je prigovorila uz uvrede i psovke govorio joj da je kuća njegova i može raditi što hoće, prisiljavao ju da sluša što je htio govoriti, pa ju je tako jedne večeri prisilio sjediti na stolici u kuhinji 1,30 sati, te je morala slušati što je govorio i nije joj dao da ustane sa stolice, a jedne prigode zatvorio u špajzu gdje je također morala pola sata slušati što joj govori i nije joj dopustio da izađe, a potom je cijele noći puštao glasnu muziku tako da nije mogla spavati, zbog čega se noću nije mogla naspavati i odmoriti što ju je dovelo do pogoršanja psihičkog stanja, pa ju je tako i 22. svibnja 2026. prisilio da mora otići na groblje i uzeti knjige koje je ostavio tamo, pri čemu je vikao na nju i psovao joj LK PK i lupao po stolu, što je ona učinila, što je kod VK izazivalo strah i uznemirenost,

dakle, učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja o obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

2) dana 15. svibnja 2026., oko 12,45 sati u [adresa], u obiteljskoj kući, gdje stanuje sa svojom kćerkom JK i majkom VK, u alkoholiziranom stanju, u cilju da ih obje ustraši, došao na kat kuće do JK i stao ispred nje te joj rekao „ubit ću tebe i J“, misleći na VK, što je VK djelomično čula, a kasnije joj je JK prenijela prijetnje, a potom došao za JK u prostoriju dnevnog boravka i rekao joj „ubit ću tebe, J, GK, G i malog Č“, nakon čega joj je rekao da je on bio u ratu i da ima prijatelje i da mora ići u Zadar, a unajmit će prijatelje da se šetaju oko kuće dok njega nema i da aktiviraju bombu da kuća ode u zrak kad budu svi, cijela obitelj, u kući, nakon čega je JK otišla iz kuće, a ubrzo je na svoj mobitel primila njegovu SMS poruku sadržaja „ JK videl sam da ideš prema Novom Marofu ako ideš na policiju onda znaj da se bum ja skril nebudu me našli mjesec dana a za tih mjesec dana bum napravil kaj sam ti rekel“,

dakle, drugima ozbiljno prijetio da će njih i njima bliske osobe usmrtiti i nanijeti zlo eksplozijom, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskim osobama,

- č i m e je pod točkom 1) počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i pod točkom 2) dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, a sve u vezi članka 51. KZ/11

II Temeljem svega navedenog prema okrivljenom ČK se, temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11, utvrđuju slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo opisano u točki 1) iz članka 179.a KZ/11, na štetu VK, na temelju članka 179.a KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne ) godine i 6 (šest) mjeseci

- za kazneno djelo opisano u točki 2) iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, na štetu JK, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine

- za kazneno djelo opisano u točki 2) iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, na štetu VK, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine

te se na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeni NK

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI,

III Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljenom ČK izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1950., a kojoj se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara u trajanju od 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora.

IV Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljenom ČK izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2000., a kojoj se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara u trajanju od 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora.

V Na temelju članka 69. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku ČK se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, ali ne dulje od 3 (tri) godine.

VI Na temelju članka 74. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku ČK se izriče sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi [adresa] u trajanju od 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora.

VII Na temelju članka 76. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku ČK se izriče sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Nad okrivljenikom će se zaštitni nadzor provoditi odmah po izlasku iz zatvora, pod uvjetom da mu kazna zatvora bude u cijelosti izvršena jer mu nije odobren uvjetni otpust, sukladno članku 64. Kaznenog zakona/11. Zaštitni nadzor provodit će nadležni probacijski ured.

VIII Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom ČK se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 23. svibnja 2026. pa nadalje.

IX Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 ,143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) nalaže se okrivljenom ČK platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 € (petsto eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se isti temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu okrivljeni NK optužen je za počinjenje dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 i kaznenog djela obiteljskog nasilja iz članka 179a KZ/11.

2. Okrivljeni NK upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka na prijedlog obrane ispitan je na raspravi svjedok vještak psihijatar mr.sc. IK, dr.med, svjedok ŽK, svjedok CK, na prijedlog optužbe ispitani su svjedoci ŠK i GK pročitana je, pregledana i reproducirana dokumentacija i to fotografija snimke zaslona poruke, dopis Probacijskog ureda Varaždin od 22. svibnja 2026., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika NK sukladno članku 208.a Zakona o kaznenom postupku od 23. svibnja 2026. sa DVD snimkom, medicinska dokumentacija za okrivljenika, presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj K-24/2025 od 27. ožujka 2025., presuda Županijskog suda u Osijeku, broj Kž-199/2025 od 27. lipnja 2025., presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj K-358/2024 od 21. kolovoza 2024., zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika NK od 24. svibnja 2026. sa DVD snimkom, nalaz i mišljenja psihijatrijskog vještačenja od 1. lipnja 2026., zapisnici Županijskog suda u Varaždinu sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedokinje/žrtve VK i svjedokinje/žrtve JK od 11. lipnja 2026. sa DVD snimkom, podnesak tvrtke Forum Toplice d.o.o. od 3. rujna 2026., otpusno pismo za okrivljenog od 3. travnja 2026., spisi ovog suda broj K-24/2025, K-358/2024, K-527/23 te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5.

ZKP/08, ispitan je okrivljeni NK.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je okrivljeni NK počinio dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Nesporno je da je okrivljenik u razdoblju od početka travnja do 22. svibnja 2026. boravio u obiteljskoj kući u [adresa], zajedno s majkom VK i kćerkom JK. Nesporno je također da je okrivljenik u tom razdoblju konzumirao alkohol, pri čemu u obrani sam navodi vlastitu „naviku“ ispijanja velikih količina vina i rakije uz istodobno uzimanje tableta Normabel, osobito u situacijama kada bi ga kćerka i majka, kako kaže „razljutile“. Okrivljenik u obrani priznaje da je majku HK psovao (navodeći konkretan izraz „3 pičke materine“), da je puštao glazbu odnosno televiziju i u noćnim satima te da je u kuću dovodio prijatelje. Nesporno je i da je 15. svibnja 2026. došlo do verbalnog sukoba s kćerkom i majkom, da je tom prilikom, pod utjecajem alkohola i lijekova, bio ljut na njih zbog navodne namjere da mu se onemogući proslava rođendana planirana za 23. svibnja 2026., te da je toga dana kćerki JK poslao SMS poruku čije sadržajno značenje ostaje sporno.

5.1. Sporno, međutim, ostaje ono što čini jezgru inkriminiranog ponašanja. Okrivljenik izričito osporava navode optužbe da se svakodnevno dovodio u alkoholizirano stanje svjesno i htijući zlostavljati majku, da ju je učestalo vrijeđao na način da joj psuje „ P mater“ i „boga LK“, da je lupao po kući te da ju je prisiljavao na dugotrajno sjedenje na stolici (1 sat i 30 minuta) i zatvarao u špajzu uz onemogućavanje izlaska. Osporava i navod da je puštao „glasnu“ glazbu cijele noći zbog čega oštećenica nije mogla spavati, tvrdeći da je glazba bila na razini „38“ i da nije bila glasna. U odnosu na događaj od 22. svibnja 2026. okrivljenik osporava da je majku prisilio da ode na groblje te da je prilikom toga vikao na nju, psovao joj LK PK i lupao po stolu. Posebno je sporan navod optužbe da je okrivljenik 15. svibnja 2026. izrekao prijetnje ubojstvom kćerki i majci („ubit ću tebe i J“; „ubit ću tebe, J, GK, G i malog Č“) te da je najavljivao angažiranje prijatelja radi postavljanja bombe i dizanja kuće u zrak. Okrivljenik te navode u cijelosti osporava, tvrdeći da su oštećenice „izmislile“ prijetnje iz ljubomore i kako bi ga spriječile u proslavi rođendana, odnosno kako bi iskoristile činjenicu da je uvjetnom otpustu iz zatvora. Također osporava da je sadržaj SMS poruke upućene JK prijetnja, inzistirajući na tome da se utvrdi nije li poruka prijetnja, premda mu je objašnjeno da takvo pitanje ne može postavljati na taj način. Okrivljenik kategorički negira da je ikada prijetio oštećenicama ili njihovim bliskim osobama, ističući da je „pod uvjetom“ te da ne bi prijetio, a sve navedeno pripisuje trenutačnom stanju uzrokovanom alkoholom, lijekovima i „dizanjem tlaka“.

6. U obrani koju je iznosio na kraju dokaznog postupka okrivljeni I naveo je da ostaje pri obrani koju je ranije dao i da ne želi iskazivati niti odgovarati na pitanja. Okrivljenik se u svojstvu osumnjičenika branio šutnjom, a obranu je iznio na ODO Varaždin, odgovarajući na pitanja umjesto da samostalno opiše događaje. U obrani je priznao da pije alkohol i uzima lijek Normabel, navodeći da to čini osobito kada ga kćerka JK i majka VK „razljute“, pri čemu je izrazio žaljenje zbog takvih situacija i istaknuo da im kao vjernik oprašta. Priznao je da je majku psovao (navodeći izraz „3 pičke materine“) i da je puštao glazbu/televiziju i noću, ali je osporio da je glazba bila glasna, da je lupao po kući te da je majku prisiljavao na sjedenje ili joj onemogućavao ustajanje. Što se tiče prijetnji, okrivljenik ih je u cijelosti negirao, tvrdeći da su ih kćerka i majka „izmislile“ iz ljubomore i kako bi ga spriječile u proslavi rođendana te iskoristile njegov uvjetni otpust iz zatvora uz napomenu da nije rekao da bi prijatelji digli kuću u zrak i da ne bi prijetio jer je „pod uvjetom“.

7. U svom iskazu na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu svjedokinja/žrtva VK navela je da je okrivljenik došao iz zatvora 6. veljače 2026. i da je nekoliko tjedana bio mir jer je bio pod tabletama, te je išao na liječenje od ovisnosti od alkohola na psihijatriju. Nakon tri tjedna došao je doma, to je bilo 3. travnja 2026. Taj dan nazvao ju je i rekao da će doći kući i došao je tek oko 18,00 sati, te je odmah vidjela da je nešto popio i od tada je ponovno počeo piti. U tom razdoblju NK se nenormalno ponašao, agresivno, maltretirao je nju i JK i to zato je jer bio pod utjecajem alkohola. Prisiljavao ju je da ga sluša, rekao joj je da neka sjedne i morala je sjediti i slušati njegove ideje. Kada bi mu rekla neka ju ostavi na miru i da ga ne želi slušati bio je agresivan prema njoj, galamio je i govorio da ga mora slušati, te je lupao po stolu. Na taj način ju je prisiljavao da sjedi i sluša, te da ga nije slušala možda bi navalio na nju ili ju udario. Dakle, bila je prisiljena sjediti i slušati pa je tako znala po sat i pol sjediti i slušati ga. Jedne prigode zatvorio ju je u špajzu, ta prostorija je dosta uska, nije joj dao izaći skoro pola sata i unutra jo j je govorio razne ideje. Nadalje, navodi da joj je ružno govorio, razne kletve i psovke kao primjerice P mater, LK, govorio joj da je ona kriva jer je bio u zatvoru. Jedne prigode je uzeo stolicu i lupio ju te je potom rekao neka bude sretna da nije nju. Na taj način se svakodnevno ponašao, a kada je nekuda otišao strepila je kada će doći. U kuću je dovodio nepoznate ljude te je s njima u garaži pio, puštao glasnu glazbu, bila je galama, vika i to je trajalo cijele noći tako da nije mogla spavati. Kada bi mu to prigovorila rekao joj je da je to njegova kuća i da mu nema što govoriti jer on plaća režije i da može što hoće. To se događalo svaku noć. Dana 15. ili 16. svibnja 2026. prijetio je JK odnosno rekao je JK da će ju ubiti i da će ubiti i nju. Navedene prijetnje je čula jer se nalazila u prizemlju, a JK i NK su bili na katu kuće. Kasnije joj je i JK preni jela da je rekao da će ih ubiti. Kada je čula te prijetnje otišla je iz kuće. Dana **.**.2026. NK je došao kući poslije 12h razbijene glave pa je nazivao policiju. Neke knjige je odnio na groblje i onda joj je rekao da mora ići po te knjige, to je učinio agresivno s kletvama LK PK i lupao je po stolu. Po noći, negdje oko 3 pola 4 joj je došao u sobu i galamio, vikao da li je otišla po knjige. Morala je po te knjige otići pod pritiskom jer ju je izvukao van i rekao da mora ići po njih. Alkohol je NK uništio mozak, on je opasan za okolinu, te se nije osjećala sigurno u kući i sreća je da joj nešto nije napravio.

7.1. U svom iskazu na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu svjedokinja/žrtva JK navela je da je njezin otac NK nakon što se vratio iz zatvora i bio na liječenju od ovisnosti o alkoholu, počeo ponovno piti u velikim količinama. Dana 15. svibnja 2026. bila je na katu kuće kada je iz prizemlja čula glasne tonove i ružne riječi između bake i tate, ali se ne može sjetiti sadržaja. Kada je izašla iz sobe već je njezin otac došao gore na kat, približio joj se i rekao joj gledajući ju u oči da će ubiti nju i J. Pojašnjava da je J njezina baka VK. Odmaknula se od njega, ali je okrivljenik ponovio da će ubiti nju i J. Nakon toga otišla je u dnevnu sobu i vidjela da baka odlazi iz kuće, a NK je tada rekao da će ubiti nju, J, G, GK i Č, da je bio u ratu i da ima prijatelje branitelje, da ide u Zadar i da će unajmiti ljude koji će se šetati oko kuće i kada bude cijela obitelj unutra u kući da će im reći neka aktiviraju bombu, neka kuća ode u zrak. Nakon toga otišla je iz kuće i ubrzo je dobila SMS poruku od svog oca u kojoj je pisalo „ JK videl sam da ideš prema Novom Marofu ako ideš na policiju onda znaj da se bum ja skril nebudu me našli mjesec dana a za tih mjesec dana bum napravil kaj sam ti rekel“. Te prijetnje je prenijela baki kasnije. Također, njezin otac je agresivno ponašao prema baki, psovao joj bog mater, dovodio prijatelje u kuću, prisiljavao baku da ga sluša, a kasnije je od bake čula da ju je prisilio ići na groblje po neke knjige. Alkohol je pio svakodnevno u velikim količinama.

7.2. Svjedok CK na raspravi 4. rujna 2026. u svom iskazu navodi da okrivljenog poznaje „skoro cijeli život“ još iz osnovne škole i živi u susjednom mjestu. Opisuje ga kao „dobrog, vrijednog i marljivog“ čovjeka koji je „nešto stradao u ratu“, ali navodi da mu nisu poznati razlozi zbog kojih je okrivljeni trenutno u zatvoru niti zašto se vodi ovaj postupak. Svjedok potvrđuje da je okrivljenom u navadi konzumacija „dosta alkohola“, dodajući da se i sam, nakon rastave od žene prije dvije godine, zna s njim povremeno napiti, no ističe da zajedno „nikad nisu radili nikakve gluposti“ pod utjecajem alkohola te da mu nije poznato da bi okrivljeni činio „nekakve gluposti“ dok je pijan. Ipak, svjedok prenosi da mu je okrivljeni jednom ispričao da je „nekoć prije“, kada je „dosta popio“, završio u zatvoru, ali da se okrivljeni ne sjeća zbog čega jer je bio „toliko pod utjecajem alkohola“. Što se tiče razdoblja od travnja do svibnja 2026., svjedok navodi da se s okrivljenim družio i bio kod njega u kući, pri čemu tvrdi da okrivljeni tada „nije puštao glasnu muziku“. Svjedok dodaje da su boravili u garaži i „normalno se razgovarali“, ali da on tada nije vidio okrivljenikovu majku, a kćerku je vidio „samo u prolazu“, stoga ne može potvrditi ni demantirati da bi se okrivljeni „bezobrazno ili na omalovažavajući način“ obraćao majci ili kćerki. Također navodi da mu nije poznato je li okrivljeni u tom razdoblju „izbivao više dana od doma“. Druženja su se, prema njegovu iskazu, obično odvijala „pred večer“ i trajala do „pola noći“, a jednom je s njima bio i drugi svjedok koji sada čeka u hodniku, kojeg je svjedok vidio samo jednom pa se ne sjeća njegova imena.

7.3. Svjedok KK na raspravi 4. rujna 2026. u svom iskazu navodi da je okrivljenog upoznao u zatvoru, a o ovom postupku saznao je „izguglavši“ te mu je poznato da se vodi „zbog prijetnje“. Tijekom travnja i svibnja 2026. družio se s okrivljenim, i to kod njega doma ili u kafiću. Navodi da okrivljeni u ugostiteljskim objektima u [adresa] nije konzumirao alkohol (premda je svjedok konzumirao), a nije mu poznato je li alkohol pio kod kuće. Kada bi dolazio okrivljenome, znao je vidjeti njegovu majku i razgovarati s njom; preko nje je doznao da je okrivljeni sada u zatvoru. Svjedok ističe da se u njegovoj prisutnosti okrivljeni nije „neprimjereno razgovarao“ s majkom, a da mu se ona nikada nije požalila na njegovo ponašanje prema njoj. Na pitanje branitelja svjedok pojašnjava da su tijekom druženja gledali CMC kanal i slušali glazbu, ali „ne preglasno“ jer bi se susjedi bunili; glasnoća je bila takva da su mogli normalno razgovarati. Često je dolazio kod okrivljenog, ali osim njega drugih ljudi nije bilo, izuzev jedne prilike kada je došao drugi svjedok (koji je izašao iz sudnice prije njegovog ulaska) vjerojatno čestitati rođendan, te nije dugo ostao. Prema riječima okrivljenikove majke, planirana rođendanska zabava koja se trebala održati jedne subote nakon njegova rođendana na kraju se nije održala. Također navodi da je okrivljeni, prije svibnja 2026., oko tjedan dana bio u Dubrovniku radi posla (popravak bazena). Na pitanje suda svjedok dodaje da su se znali družiti ujutro oko 7 sati, kada bi okrivljeni išao na rad za opće dobro u [adresa], te predvečer oko 22 sata, pri čemu bi druženja trajala oko sat do sat i pol.

7.4. Svjedok ŠK na raspravi 9. rujna 2026. u svom iskazu navodi da vezano uz inkriminirano razdoblje, joj je poznato da je okrivljeni dolazio kući pijan, da je dovodio prijatelje i „neku ljubavnicu“, te da su puštali glasnu glazbu koja je znala trajati „dugo u noć“. Posebno je istaknula situaciju za koju joj se čini da je bila 15. svibnja 2026., kada se okrivljeni, prema njezinim riječima, pred njezinom kćeri prijetio da će ubiti svoju majku i sestru, šogora G i malog Č. Tijekom davanja iskaza svjedokinja je plakala, a navedeno joj je iskazivala vrlo emotivno i vidljivo je da ju cjelokupna situacija teško pogađa. Sva navedena saznanja svjedokinja ima posredno: kćerka ju je nazvala, „vidno uznemirena i plačući“, te joj ispričala što se dogodilo, uključujući i prijetnje da će, ako ga prijavi policiji, „sve to učiniti“ te da će „dok svi budemo u kući, kuću dignuti u zrak“. Svjedokinja je kćerki savjetovala prijavu, no kćerka to nije željela učiniti jer je drugi dan trebala ići na odsluženje vojnog roka pa je htjela otići „u miru“, a ne se dodatno uznemiravati obiteljskom situacijom. Umjesto toga se provozala s autom da se smiri, no u povratku je od oca primila poruku s prijetnjama. Svjedokinja naglašava da sva saznanja o ponašanju okrivljenog prema žrtvama ima iz razgovora s njima, jer se ona odselila i ne živi više u kući te nije neposredno vidjela njegovo ponašanje. Nedavno je u Novom Marofu susrela okrivljenikovu majku, koja joj je ispričala da „to što je proživjela zadnjih par mjeseci, u životu od okrivljenog nije doživjela“, te da su silno trpjele i ona i JK. Majka joj je navela da ju je okrivljeni zatvarao u špajzu, da je morala „sjediti na stolici satima i slušati“, te da je jednom čak i „stolicu razbio“. Kćerka se svjedokinji također požalila da ga je čula kako viče i da joj je „teško“, ali da bi u tim trenucima „zatvorila vrata i pojačala glazbu“. Svjedokinja dodaje da su u razgovoru s kćerkom i majkom zaključile da je okrivljeni u stvarno lošem stanju i da mu treba ozbiljna pomoć, ističući da ga se „svi boje“, a najviše što će se dogoditi kada se vrati iz zatvora, jer „zna svaki kut kuće“ i da bi bio „sposoban ostvariti navedene prijetnje“. Jedna poznanica koja ga poznaje cijeli život, prema njezinim riječima, kaže da „ovo sada zadnje kako izgleda i kako se ponaša nikad nije bilo gore“, a njegovo ponašanje najčešće je uzrokovano „velikim količinama alkohola koje miješa s tabletama“, no čini joj se da mu se osobnost promijenila pa i kada je trijezan priča gluposti i bezobraštine, a na pameti su mu samo žene i alkohol. Branitelj je na to reagirao prigovorom da iz iskaza svjedokinje proizlazi kako ona nema neposrednih saznanja o ponašanju okrivljenika u inkriminiranom razdoblju, već da crpi iz saznanja dobivenih od žrtava, koje su već ispitane na te okolnosti pred sucem istrage.

7.5. Svjedok GK, sestra okrivljenika, na raspravi 9. rujna 2026. , na pitanje državne odvjetnice navodi da se inkriminirano razdoblje odnosi na vrijeme od kad se on vratio iz liječenja pa do zatvaranja u zatvor. Iako živi kući iznad, nije se spuštala u dio kuće gdje su bili majka i okrivljeni, jer se njezina majka (baka oštećenice) bojala sukoba između nje i brata, smatrajući da bi mu svjedokinja sigurno prigovorila zbog neprimjerenog ponašanja. Svjedokinji je bilo poznato da okrivljeni konzumira alkohol i da je mamu maltretirao na razne načine, što je doznala iz čestih telefonskih razgovora s majkom (barem tri puta dnevno) i osobnih susreta. Majka bi joj dolazila kada bi okrivljeni otišao od kuće. Obitelj je majku zvala da dođe živjeti kod njih, ali se ona bojala da bi okrivljeni „došao kod nas u kuću i da bi mogli nastati problemi“. Svjedokinja se sjeća situacije kada je došla kod majke u kuću i zatekla razbijenu stolicu; na njezino pitanje što se dogodilo, majka je, nastojeći „ublažiti stvari“, odgovorila: „pusti dobro je još sve prošlo“. Također navodi da je okrivljeni znao dovoditi ljude s kojima je bio u zatvoru, koji su boravili u kući do kasno u noć uz glasnu glazbu što je majci smetalo i izazivalo strah; okrivljeni bi znao otići i ostaviti te ljude same s majkom. Jednom je prilikom takav prijatelj boravio u kući dok okrivljenog nije bilo, što je majci bilo jako neugodno i bilo ju je strah, pa je intervenirao suprug svjedokinje zamolivši ga da ode, što je on i učinio. Svjedokinji je također poznato da je takvo ponašanje okrivljenog bio dodatni poticaj kćerki JK da ode na odsluženje vojnog roka i makne se od doma, jer je situacija svima bila za nju nepodnošljiva. Što se tiče prijetnji, svjedokinja navodi da joj je poznato da je okrivljeni prijetio da „nas bu sve poubijal“ – nju, njezina muža i unuka – što ona nije neposredno čula, već joj je to rekla JK. Sjeća se i situacije kada joj je poštar rekao da je čuo okrivljenog „kako viče na mamu i tjera je da ide na groblje“. Pogledala je kroz prozor i vidjela majku kako ide prema groblju, a kada ju je nazvala, majka joj je rekla da „ne brine“ jer „dolazi policija“ te da je okrivljeni zvao policiju. Te se večeri okrivljeni, nakon što se s nekim potukao i zadobio ozljedu glave, vratio s hitne i „cijelu noć zvao policiju“ prijavljujući „nepoznatog počinitelja“. Kada je policija došla, svjedokinja im je ispričala situaciju, a policajci su rekli da vide da s okrivljenim nešto nije u redu, da ga se boje te da će razgovarati sa šefom, nakon čega su ga ubrzo odveli. Nakon što su ga odveli, svjedokinja je otišla u dio kuće gdje on boravi i tamo zatekla sve puno alkohola i tableta svih vrsta koje konzumira zajedno s alkoholom, ističući da mu je cijelo vrijeme samo alkohol na pamet i. Okrivljeni je planirao slaviti rođendan tog vikenda, a nakon što ga je policija odvela, nije otkazao naručenu hranu i piće, pa su mu, dok je već bio u pritvoru, na vrata doveli 5 narezanih odojaka, 70 litara bijelog vina, 10 litara crnog vina i 3 litre rakije. Tijekom davanja iskaza svjedokinja je plakala, a navedeno joj emotivno jako teško pada. Branitelj je prigovorio da svjedokinja nema neposrednih saznanja o ponašanju okrivljenika u inkriminiranom razdoblju, već da crpi iz saznanja dobivenih od žrtava, koje su već ispitane pred sucem istrage.

7.6. Vještak mr. sci. IK, dr.med. spec. psihijatar na raspravi 4. rujna 2026. u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 10. lipnja 2026., navodeći da istome nema ništa za dodati. Na posebno pitanje obrane vještak je pojasnio da je ovisnost o alkoholu vrlo legitimna psihijatrijska dijagnoza s oštro određenim dijagnostičkim elementima, te da kod okrivljenog taj poremećaj postoji dugi niz godina i veoma je naglašen kako po dubini ovisnosti tako i po veoma pogubnim učincima na njegovo cjelokupno funkcioniranje, što kvalificira kao bolest – ovisnost. Što se tiče navoda iz obrane da je okrivljeni kritičnog događaja (točka 2. optužnice) konzumirao 10 tableta Normabela i 7 ili 8 dcl rakije, vještak je odgovorio da mu je taj navod poznat, ali da bi, kada bi bio točan, okrivljenik bio u komatoznom stanju ili blizu njega, s obzirom na to da bi se radilo o vrlo visokoj alkemiji iz 8 dcl rakije i ozbiljnom poremećaju svijesti zbog 10 tableta Normabela. Vještak je istaknuo da bi s obzirom na takvo teško trovanje alkoholom i tabletama bilo teško zamisliti da bi okrivljenik bio sposoban za išta drugo osim za besvjesno stanje. Na daljnje pitanje branitelja vještak je objasnio da je u alkohologiji odavno uočen fenomen porasta tolerancije, pri čemu osoba koja je dugo u alkoholizmu s vremenom bolje tolerira količine alkohola koje običnom čovjeku predstavljaju veliki problem, a slično vrijedi i za djelatnu tvar u Normabelu na koju se može razviti određena tolerancija. Međutim, naglasio je da se fenomen porasta tolerancije ne može protegnuti na ovako velike i kombinirane količine alkohola i tableta, te da bi, kada bi navod okrivljenog bio točan, njegova koncentracija čistog alkohola u organizmu bila negdje između 3,5–4 promila, što bi čak i za ovdje okrivljenoga prebacivalo njegovu povećanu toleranciju, pogotovo uz sedativni učinak Normabela. Na hipotetičko pitanje obrane o ubrojivosti, vještak je odgovorio da bi svakako bilo vrlo legitimno razmišljati o bitno smanjenoj ubrojivosti kod osobe koja je popila toliko alkohola i progutala toliko tableta koliko je navedeno, jer bi takav kemijski pritisak na psihu bio prilično razoran i imao bi izrazito suprimirajući učinak kako na racionalnu komponentu ličnosti tako i na kontrolnu funkciju.

7.7. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 10. lipnja 2026. proizlazi da je NK osoba srednje životne dobi bez duševne bolesti, bez privremene duševne poremećenosti i bez nedovoljne duševne razvijenosti kod kojeg su na snazi dijagnoze grubog poremećaja ličnosti mješovitog tipa (naglašene narcističke i nestabilne te poneka paranoidna i disocijalna crta) i duboke alkoholne ovisnosti progresivnog tijeka. Okrivljenik je zbog alkoholizma, zbog prateće epizode alkoholiziranosti i zbog pripadajuće emocionalne deranžiranosti u sporno vrijeme i u odnosu na terećeno ponašanje imao smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja, ali ne bitno. Iz istog razloga imao je smanjenju sposobnost upravljanja svojoj voljom i postupcima, ali ne bitno. Okrivljenik je u sporno vrijeme i u odnosu na terećeno ponašanje bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Prepoznaje se direktni i presudni utjecaj alkoholne ovisnosti na strani okrivljenika u dinamici njegovog spornog ponašanja, a također i povišeni rizik kaznenog recidivizma pod pritiskom alkoholne ovisnosti. Ispunjene su sve kliničke i forenzičko-psihijatrijske pretpostavke potrebne za preporuku sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti u odnosu na okrivljenika. Okrivljenik je zatečen u psihičkom stanju koje mu garantira raspravnu sposobnost.

7.8. Iz podneska Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Probacijski ured Varaždin od 22. svibnja 2026. proizlazi da je osuđenik NK uključen u nadzor probacijske službe prema presudi Općinskog suda u Varaždinu broj K-527/2023 od 13. ožujka 2025. prema kojoj mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. U probacijski ured prvi puta je došao 9. veljače 2026. nakon što je 6. veljače 2026. otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci. Tijekom nadzora njegova bivša žena ŠK višekratno je obavještavala o njegovom neprimjerenom ponašanju u kući što je saznala od kćeri JK, pa tako i 19. i 22. svibnja 2026. kada je Ured obavijestila GK, njegova sestra koja je izrazila zabrinutost za majku VK i navela je da se boje NK da bi mogao nauditi njima ili drugim članovima obitelji ako bi ga prijavile policiji. Razdoblje osuđenikovog neprimjerenog ponašanja započelo je 3. travnja 2026. kada je, nakon što je bio otpušten s bolničkog liječenja od ovisnosti, počeo ponovno zloupotrebljavati alkohol. GK i ŠK izvjestile su probacijskog službenika da je NK **.**.2026. u alkoholiziranom stanju vrijeđao majku i kćer i prijetio im da će ih sve poubijati, a u tom vremenu učestalo je verbalno maltretirao svoju majku VK.

7.9. Iz pročitanih presuda proizlazi da je okrivljenik osuđivan presudama ovog suda i to presudom Općinskog suda u Varaždinu, K-358/2024 od 21. kolovoza 2024., pravomoćne 13. rujna 2024., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na djelomično uvjetnu osudu – bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, uz posebnu obvezu: liječenje ili nastavak liječenja ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrs te ovisnosti u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi na rok od 2 godine, uz sigurnosnu mjeru: zabrana približavanja u trajanju od 2 godine, presudom Općinskog suda u Varaždinu, K-527/2023 od 13. ožujka 2025., pravomoćne 13. ožujka 2025., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci – zamjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 600 sati, uz sigurnosnu mjeru: obvezno liječenje od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Varaždinu, K-24/2025 od 27. ožujka 2025., preinačenu presudom Županijskog suda u Osijeku Kž-199/2025-7 od 27. lipnja 2025., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, na bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, uz sigurnosnu mjeru: obvezno liječenje od ovisnosti o alkoholu.

7.10. Na fotografijama snimke zaslona pročitan je sadržaj SMS poruke koji je poslan žrtvi JK, a u kojoj piše „ JK videl sam da ideš prema Novom Marofu ako ideš na policiju onda znaj da se bum ja skril nebudu me našli mjesec dana a za tih mjesec dana bum napravil kaj sam ti rekel“.

7.11. Iz dopis TD Forum Toplice d.o.o proizlazi kako okrivljenik rad za opće dobro nije izvršavao sukladno pravilima da je dolazio u vidno alkoholiziranom stanju, a prema poslu se odnosio neodgovorno, neorganizirano te nije odrađivao zadatke u skladu s primljenim uputama, niti je bio u mogućnosti ispuniti minimalne zahtjeve u zadanom roku te je trenutno u tijeku opoziv djelomično uvjetne osude iz toga razloga.

7.12. Iz dostavljene medicinske dokumentacija za okrivljenika proizlazi kako je isti otpušten iz Opće bolnice Varaždin s liječenja od ovisnosti dana 3. travnja 2026.

8. Sud je, sagledavši sve izvedene dokaze – iskaze žrtava, svjedoka i okrivljenika te sveukupne materijalne dokumentacije utvrdio sljedeće činjenice.

8.1. Iskazi svjedokinja/žrtava VK i JK međusobno su dosljedni, podrobni i u bitnome se podudaraju u opisu inkriminiranog ponašanja okrivljenika. VK je na uvjerljiv i emotivan način opisala kontinuirano zlostavljanje u razdoblju od početka travnja do 22. svibnja 2026., uključujući svakodnevnu konzumaciju alkohola, agresivno i prijeteće ponašanje, prisiljavanje na sjedenje i slušanje (i po sat i pol), zatvaranje u špajzu, uvrede i psovke (P mater, LK), lupanje po stolu i razbijanje stolice, dovođenje nepoznatih osoba, glasnu glazbu tijekom cijele noći te prisilu da pod prijetnjama ode na groblje po knjige. JK je na jednako uvjerljiv način opisala prijetnje ubojstvom izrečene 15. svibnja 2026., uključujući konkretne riječi da će ubiti nju i baku (J), a potom i nju, baku, G, GK i Č, te najavu angažiranja osoba radi aktiviranja bombe i dizanja kuće u zrak, kao i naknadnu SMS poruku kojom joj je poručeno da će, ako ode na policiju, on „napraviti kaj je rekel“. Sud nalazi da su iskazi obiju svjedokinja/žrtava vjerodostojni, utemeljeni na neposrednim saznanjima, a njihova dosljednost, podrobnost i unutarnja koherentnost, uz emotivni naboj koji je vidljiv tijekom davanja iskaza, govore u prilog istinitosti njihovih navoda.

8.2. Nasuprot tomu, iskazi svjedoka obrane CK i KK djelomično relativiziraju navode optužbe, ali ne uspijevaju ih ozbiljno dovesti u pitanje. CK, koji okrivljenog poznaje dugi niz godina, opisuje ga kao „dobrog, vrijednog i marljivog“ čovjeka, no istovremeno priznaje da mu okrivljeni konzumira „dosta alkohola“ i da je već završio u zatvoru zbog pijanstva, premda se ne sjeća detalja. Njegova tvrdnja da okrivljeni „nije puštao glasnu muziku“ temelji se na ograničenom broju posjeta u kojima nije bio prisutan cijelo vrijeme niti je imao uvid u cjelokupno ponašanje okrivljenika prema majci i kćerki, što sam priznaje navodeći da majku nije vidio, a kćerku samo „u prolazu“. KK, kojeg je okrivljeni upoznao u zatvoru, također navodi da u njegovoj prisutnosti okrivljeni nije „neprimjereno razgovarao“ s majkom i da glazba nije bila „preglasna“, no i njegov je uvid ograničen na kraća druženja koja su trajala sat do sat i pol, a majka mu se nikada nije požalila u njegovoj prisutnosti. Sud ocjenjuje da iskazi ovih svjedoka, iako iskreni, ne mogu imati veću dokaznu snagu od neposrednih i podrobnih iskaza žrtava koje su s okrivljenikom živjele u istoj kući i bile izložene njegovu ponašanju svakodnevno i tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja .

8.3. Iskazi svjedokinja ŠK i GK, premda u dijelu temeljeni na posrednim saznanjima (razgovorima s žrtvama), ipak pružaju važnu potporu vjerodostojnosti navoda žrtava. ŠK je, iako nije neposredno vidjela događaje, od kćerke i majke doznala detalje o zatvaranju u špajzu, prisiljavanju na sjedenje, razbijanju stolice, glasnoj glazbi i prijetnjama, a njezin je iskaz u skladu s onim što su iznijele žrtve. GK, sestra okrivljenika, također je iz razgovora s majkom i JK doznala za maltretiranje, prijetnje i neprimjereno ponašanje, a osobno je svjedočila situaciji s razbijenom stolicom, dolasku prijatelja iz zatvora, intervenciji njezina supruga te dolasku policije koja je odvela okrivljenika. Također potvrđuje situaciju oko okrivljenikovog prisiljavanja majke da ode na groblje po knjige koje je tamo navodno ostavio. Njezin navod da je nakon uhićenja u sobi okrivljenika zatekla velike količine alkohola i tableta, kao i detalj o dostavljenim odojcima i alkoholu nakon što je već bio u pritvoru, dodatno potvrđuje ozbiljnost njegove ovisnosti i nemogućnost kontrole impulsa. Sud nalazi da su i ovi iskazi, unatoč prigovoru obrane o posrednosti saznanja, vjerodostojni i da u bitnome potvrđuju navode žrtava.

8.4. Vještak psihijatar mr. sci. IK, dr.med.spec., u cijelosti je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 10. lipnja 2026., u kojem je utvrdio da okrivljenik boluje od grubog poremećaja ličnosti mješovitog tipa i duboke alkoholne ovisnosti progresivnog tijeka, te da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Na pitanja obrane vještak je pojasnio da bi navod okrivljenika o konzumaciji 10 tableta Normabela i 7 ili 8 dcl rakije, kada bi bio točan, doveo do komatoznog stanja, a ne do sposobnosti za planirane i ciljane radnje, te da fenomen porasta tolerancije ne može objasniti tako visoke kombinirane količine alkohola i tableta. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručno, utemeljeno i uvjerljivo, osobito jer je u skladu s ostalim dokazima o dugogodišnjoj i teškoj ovisnosti okrivljenika o alkoholu, njegovom nemogućnošću kontrole impulsa te visokom riziku od recidivizma.

8.5. Pisani dokazi koje je sud uvidio dodatno potvrđuju navode optužbe i iskaze žrtava. Iz podneska Probacijskog ureda Varaždin proizlazi da je okrivljenik bio uključen u nadzor probacijske službe zbog ranijih presuda za prijetnje i obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, te da su njegova bivša žena i sestra više puta izvještavale o neprimjerenom ponašanju, vrijeđanju i prijetnjama majci i kćerki. Iz pročitanih presuda vidljivo je da je okrivljenik višekratno osuđivan za kazneno djelo prijetnje, što govori o trajnom obrascu ponašanja i visokom riziku od ponavljanja. Sadržaj SMS poruke, koji je pročitan s fotografija zaslona, u cijelosti odgovara navodima žrtve JK i predstavlja izravan dokaz prijetnje. Dopis TD Forum Toplice d.o.o. potvrđuje da okrivljenik nije izvršavao rad za opće dobro sukladno pravilima te da je dolazio u vidno alkoholiziranom stanju, što dodatno govori o njegovu odnosu prema preuzetim obvezama i mjerama. Medicinska dokumentacija potvrđuje da je okrivljenik 3. travnja 2026. otpušten s liječenja od ovisnosti, što je u skladu s navodom žrtve da je od tog datuma ponovno počeo piti. I što potvrđuje početak inkriminiranog razdoblje koji je u činjeničnom dijelu optužnice navedeno kao početak travnja 2026.

8.6. Sud na temelju svega iznesenog ocjenjuje da su dokazi optužbe u cijelosti vjerodostojni, međusobno usklađeni i da nedvojbeno potvrđuju činjenicu da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela. Iskazi žrtava, potkrijepljeni iskazima drugih svjedoka, nalazom vještaka i pisanim dokazima, čine čvrstu dokaznu osnovu za utvrđenje krivnje okrivljenika za nasilje u obitelji i prijetnje prema članovima obitelji. Navodi obrane, uključujući iskaze svjedoka obrane i vlastitu verziju okrivljenika, ne uspijevaju ozbiljno dovesti u pitanje vjerodostojnost optužnih navoda, osobito s obzirom na to da su u suprotnosti s neposrednim iskazima žrtava i objektivnim dokazima.

9. Navedenim postupanjem okrivljenog ostvareni su svi objektivni elementi kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a. KZ/11 i dva kaznena djela prijetnje prema bliskoj osobi iz članka 139. stavka 3. KZ/11, jer je okrivljeni od početka travnja do 22. svibnja 2026. u [adresa], gdje stanuje u obiteljskoj kući sa svojom majkom VK, svjesno i htijući, ponašao se prema njoj protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21, 114/22. i 36/24.), na način da se svakodnevno dovodio u alkoholizirano stanje i u takvom stanju, učestalo ju vrijeđao, psovao joj P mater, boga LK vikao na nju i govorio joj da je ona kriva što je bio u zatvoru, lupao po cijeloj kući, kući dovodio razne njoj nepoznate osobe s kojima se opijao cijele noći u puštao glasnu glazbu zbog čega nije mogla spavati, a kada mu je prigovorila uz uvrede i psovke govorio joj da je kuća njegova i može raditi što hoće, prisiljavao ju da sluša što je htio govoriti, pa ju je tako jedne večeri prisilio sjediti na stolici u kuhinji 1,30 sati, te je morala slušati što je govorio i nije joj dao da ustane sa stolice, a jedne prigode zatvorio u špajzu gdje je također morala pola sata slušati što joj govori i nije joj dopustio da izađe, a potom je cijele noći puštao glasnu muziku tako da nije mogla spavati, zbog čega se noću nije mogla naspavati i odmoriti što ju je dovelo do pogoršanja psihičkog stanja, pa ju je tako i 22. svibnja 2026. prisilio da mora otići na groblje i uzeti knjige koje je ostavio tamo, pri čemu je vikao na nju i psovao joj LK PK i lupao po stolu, što je ona učinila, što je kod VK izazivalo strah i uznemirenost i dana 15. svibnja 2026., oko 12,45 sati u [adresa], u obiteljskoj kući, gdje stanuje sa svojom kćerkom JK i majkom VK, u alkoholiziranom stanju, u cilju da ih obje ustraši, došao na kat kuće do JK i stao ispred nje te joj rekao „ubit ću tebe i J“, misleći na VK, što je VK djelomično čula, a kasnije joj je JK prenijela prijetnje, a potom došao za JK u prostoriju dnevnog boravka i rekao joj „ubit ću tebe, J, GK, G i malog Č“, nakon čega joj je rekao da je on bio u ratu i da ima prijatelje i da mora ići u Zadar, a unajmit će prijatelje da se šetaju oko kuće dok njega nema i da aktiviraju bombu da kuća ode u zrak kad budu svi, cijela obitelj, u kući, nakon čega je JK otišla iz kuće, a ubrzo je na svoj mobitel primila njegovu SMS poruku sadržaja „ JK videl sam da ideš prema Novom Marofu ako ideš na policiju onda znaj da se bum ja skril nebudu me našli mjesec dana a za tih mjesec dana bum napravil kaj sam ti rekel“, dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je postupao s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu zove izravna namjera, jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje pri čemu njegova svijest o protupravnosti i ubrojivost nije dovedena u pitanje niti pak za njegovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

9.1. Bit prijetnje je znakovita najava predstojećeg zla, bilo općenitog, kao prijetnje u njenom osnovnom obliku, bilo točno navedenog, preciziranog. Nagovijest zla može biti izražena riječima, što je najčešće, ali i na druge načine, sugestivnim pokretima, slikama ili nekim drugim zaključujućim radnjama, prikladnim da kod žrtve izazovu osjećaj straha. U konkretnom slučaju okrivljenik je prijetnje izrekao ciljano, gledajući žrtvu u oči, ponavljajući ih više puta te naknadno potvrđujući njihov sadržaj SMS porukom u kojoj je napisao da će „napraviti kaj je rekel“ ako ga prijavi policiji. Njegova namjera da ustraši kćerku i majku nedvojbeno je utvrđena iskazom žrtve JK, koja je navela da joj je otac prišao, gledao ju u oči i rekao da će ubiti nju i J (baku), a potom dodao da će ubiti i G, GK i malog Č te da će angažirati ljude da dignu kuću u zrak. Isto tako navedenu prijetnju da će „ubiti nju i J“ je čula i žrtva majka okrivljenika, a i JK joj je to sama prenijela čime je okrivljenik počinio dva kaznena djela prijetnje prema bliskoj osobi ( majci i kćeri).

9.2. Kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 jest kvalificirani oblik prijetnje upravo zato što je počinjeno prema „bliskoj osobi“. Svrha kvalifikatora iz članka 139. stavka 3. KZ/11 jest zaštita osoba koje su zbog emotivne i životne povezanosti izložene pojačanoj ranjivosti i većem intenzitetu psihičke patnje uslijed prijetnje.

9.3. Prijetnje nisu ostale na razini jednokratnog i apstraktnog verbalnog izraza. Izrečene su u obiteljskoj kući, u neposrednom kontaktu s JK, nakon što je okrivljenik već iskazivao agresivno i nekontrolirano ponašanje prema majci. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u razdoblju koje je prethodilo prijetnjama svakodnevno konzumirao alkohol, vrijeđao i psovao majku, vikao na nju, lupao po stolu i predmetima, prisiljavao je da ga sluša, zatvarao u špajzu, dovodio različite osobe u kuću te tijekom noći puštao glasnu glazbu. Upravo takvo prethodno ponašanje daje objektivni kontekst izrečenim prijetnjama i isključuje zaključak da se radilo o bezazlenom, figurativnom ili neozbiljnom izražavanju ljutnje. Pri ocjeni ozbiljnosti prijetnje sud je osobito uzeo u obzir da su JK i VK s okrivljenikom živjele u istoj kući, da mu je bio omogućen neposredan i svakodnevan pristup njima te da se od njegova ponašanja nisu mogle trajno zaštititi jednostavnim udaljavanjem. Okrivljenik je poznavao raspored i sve dijelove kuće, a prijetnje je izrekao u okolnostima u kojima je već dulje vrijeme narušavao njihov osjećaj sigurnosti. Zbog toga se njihova reakcija – napuštanje kuće, obraćanje članovima obitelji i strah od okrivljenikova povratka – ne može smatrati pretjeranom ili subjektivno neutemeljenom, već razumnom reakcijom na konkretno i ponavljano ugrožavanje. Ozbiljnost prijetnje dodatno potvrđuje SMS poruka koju je okrivljenik ubrzo nakon toga poslao JK. U poruci joj je napisao: JK videl sam da ideš prema Novom Marofu ako ideš na policiju onda znaj da se bum ja skril nebudu me našli mjesec dana a za tih mjesec dana bum napravil kaj sam ti rekel. Iako ta poruka ne ponavlja doslovno sve prethodno izrečene prijetnje, njezin sadržaj nedvosmisleno upućuje na njih i potvrđuje da je okrivljenik bio svjestan onoga što je rekao. Istodobno joj je zaprijetio posljedicama u slučaju obraćanja policiji, najavio skrivanje i poručio da će ostvariti ono što je ranije rekao. Poruka stoga nije neutralna komunikacija, nego naknadno učvršćivanje prijetećeg sadržaja i sredstvo odvraćanja žrtve od prijavljivanja. Za ostvarenje subjektivnog obilježja nije potrebno utvrditi da je okrivljenik već poduzeo konkretne pripremne radnje radi aktiviranja bombe ili usmrćenja žrtava. Dovoljno je da je bio svjestan sadržaja svojih riječi i njihove podobnosti da kod žrtve izazovu strah ili uznemirenost te da je upravo to htio postići. Njegovo postupanje neposredno nakon usmenih prijetnji, kada je JK poslao poruku kojom ju je upozorio da će, ako ode na policiju, napraviti ono što je rekao, potvrđuje da prijetnje nisu bile slučajne niti izgovorene bez svijesti o njihovu značenju.

9.4. Okrivljenikova alkoholna ovisnost ne isključuje postojanje izravne namjere. Prema nalazu i mišljenju vještaka, okrivljenik je u vrijeme počinjenja bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, što znači da su mu sposobnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja i upravljanja vlastitim postupcima bile smanjene, ali ne i isključene. Vještak je istodobno utvrdio da je okrivljenik bio raspravno sposoban te da je alkoholna ovisnost imala presudan utjecaj na dinamiku njegova ponašanja. Stoga smanjena ubrojivost ne dovodi u pitanje ostvarenje obilježja kaznenog djela niti isključuje krivnju. Kvalificirani oblik iz članka 139. stavka 3. KZ/11 ostvaren je jer je prijetnja počinjena prema kćerki JK i majci VK, dakle prema bliskoj osobi. Osim toga, izrečene prijetnje treba ocijeniti u okviru okolnosti u kojima je žrtva dulje vrijeme bila izložena agresivnom, ponižavajućem i zastrašujućem ponašanju okrivljenika, što predstavlja dodatnu okolnost relevantnu za pravnu ocjenu težine djela. Zakonski pojam bliske osobe obuhvaća osobe povezane obiteljskim odnosom, a odnos oca i kćerke nedvojbeno pripada takvom odnosu.

10. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je okrivljeni počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.

10.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske p rilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.

10.2. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je okrivljeni razveden otac dvoje punoljetne djece, umirovljenik, branitelj iz Domovinskog rata nositelj Spomenice Domovinske zahvalnosti. Prilikom odmjeravanja kazne sud je dužan imati na umu cjelokupan život okrivljenog, odnosno kako onaj prije, tako i onaj nakon počinjenja djela. Iznesene okolnosti predstavljaju okrivljenikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne, a koje ovaj sud cijeni kao olakotne.

10.3. Okrivljeni je, a prema izvatku iz kaznene evidencije, prije počinjenja predmetnog kaznenog djela osuđivan i to tri puta, presudom Općinskog suda u Varaždinu, K-358/2024 od 21. kolovoza 2024., pravomoćne 13. rujna 2024., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na djelomično uvjetnu osudu – bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, uz posebnu obvezu: liječenje ili nastavak liječenja ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrste ovisnosti u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi na rok od 2 godine, uz sigurnosnu mjeru: zabrana približavanja u trajanju od 2 godine, presudom Općinskog suda u Varaždinu, K - 527/2023 od 13. ožujka 2025., pravomoćne 13. ožujka 2025., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci

– zamjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 600 sati, uz sigurnosnu mjeru: obvezno liječenje od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Varaždinu, K-24/2025 od 27. ožujka 2025., preinačenu presudom Županijskog suda u Osijeku Kž-199/2025-7 od 27. lipnja 2025., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, na bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, uz sigurnosnu mjeru: obvezno liječenje od ovisnosti o alkoholu. Okrivljenik je dakle povratnik u počinjenju kaznenog djela prijetnje u kvalificiranom obliku osobito prema bliskim ženskim osobama. Nadalje, kazneno djelo je počinio u stanju smanjene ubrojivosti, ali ne bitno pod utjecajem alkohola u kombinaciji s lijekovima (prema vlastitim iskazu). Iako je svjestan da je ovisnik o alkoholu, i iako je prošao nekoliko ciklusa liječenja od ovisnosti to ga nije odvratilo od ponašanja koje ga stalno vraća u kaznenopravnu sferu.

10.4. Kao otegotnu okolnost sud je također cijenio visok stupanj krivnje okrivljenika i intenzitet ugrožavanja zaštićenih dobara. Okrivljenik nije izrekao jednu neodređenu ili usputnu prijetnju, već je u neposrednom kontaktu s kćerkom više puta zaprijetio da će ubiti nju i njezinu baku, a potom je prijetnju proširio i na više članova obitelji. Nadalje je najavio da će angažirati druge osobe koje će, kada se cijela obitelj nađe u kući, aktivirati bombu i kuću dići u zrak. Takav sadržaj prijetnji obuhvaća više mogućih žrtava i najteže oblike zla – usmrćenje i uništenje doma eksplozijom – pa je objektivna težina ugrožavanja osobne sigurnosti i osjećaja sigurnosti žrtava bila osobito visoka. Otegotnim je sud cijenio i činjenicu da prijetnje nisu bile izolirane od prethodnog ponašanja okrivljenika, već su predstavljale kulminaciju više tjedana trajnog nasilnog i zastrašujućeg postupanja u zajedničkom domu. Okrivljenik je prema majci učestalo bio agresivan, vrijeđao ju i psovao, prisiljavao da ga sluša, onemogućavao joj slobodno kretanje, zatvarao je u špajzu, lupao po predmetima, dovodio u kuću osobe koje su joj bile nepoznate te tijekom noći puštao glasnu glazbu. Takvo ponašanje kod žrtava je stvaralo trajni osjećaj nesigurnosti, a prijetnje ubojstvom i eksplozijom, izrečene u takvu kontekstu, imale su znatno veću težinu nego što bi imale kada bi bile izrečene u međusobno nepovezanoj i jednokratnoj prepirci. Sud je kao otegotnu okolnost cijenio i način počinjenja djela. Okrivljenik je prijetnje izrekao u obiteljskoj kući, mjestu u kojem su žrtve trebale biti sigurne, koristeći činjenicu da s njima živi i da im ima neposredan pristup. Majka i kći nisu se mogle jednostavno zaštititi trajnim udaljavanjem od okrivljenika, nego su bile prisiljene svakodnevno dijeliti isti životni prostor s osobom čije je ponašanje bilo nepredvidivo i agresivno. Posebnu težinu ima i to što je nakon usmenih prijetnji okrivljenik JK poslao SMS poruku kojom joj je zaprijetio da će, ako ode na policiju, učiniti ono što joj je prethodno rekao. Time je pokušao utjecati na njezino ponašanje, odvratiti je od prijavljivanja i dodatno učvrstiti njezin strah. Kao osobito značajnu otegotnu okolnost sud je cijenio raniju osuđivanost okrivljenika za istovrsna kaznena djela prijetnje, uključujući raniju osuđivanost za prijetnje upućene istoj žrtvi. Iz pročitanih presuda proizlazi da je okrivljenik već bio osuđivan zbog kaznenih djela prijetnje te su mu bile izricane sankcije i mjere povezane s liječenjem ovisnosti o alkoholu. Unatoč tome, ponovno je, u kratkom vremenu i prema istim članovima obitelji, počinio istovrsna kaznena djela. Time se pokazuje da prethodne osude, upozorenja i izrečene mjere nisu utjecali na njegovo ponašanje niti ga odvratili od ponavljanja kaznenih djela. Sud posebno naglašava da ranija osuđivanost u ovom slučaju nema samo opće značenje podatka o kriminalnoj prošlosti, nego upućuje na ustrajnost u istom obliku protupravnog ponašanja i na povećanu opasnost od ponavljanja, ali i mogućnost ostvarenja izrečenih prijetnji. Okrivljenik je već bio upoznat s time da su prijetnje prema članovima obitelji protupravne i kažnjive, kao i s posljedicama koje mogu proizaći iz njegova postupanja, no unatoč tome nije promijenio svoje ponašanje. Štoviše, ranije izrečena obveza liječenja od ovisnosti nije ostvarila očekivani učinak, što dodatno potvrđuje njegovu upornost u protupravnom postupanju i povećava potrebu za strožom kaznenopravnom reakcijom. Otegotnom je sud cijenio i činjenicu da je okrivljenik kaznena djela počinio u okolnostima duboke alkoholne ovisnosti, i to nakon povratka s liječenja od ovisnosti. Prema nalazu i mišljenju vještaka, alkoholna ovisnost kod okrivljenika traje dugi niz godina, progresivnog je tijeka i imala je izravan i presudan utjecaj na dinamiku njegova ponašanja. Međutim, ta okolnost sama po sebi ne može imati olakotno značenje. Okrivljenik je bio svjestan svojeg problema s alkoholom, prethodno je bio liječen i prema njemu je već bila izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja, ali je nakon izlaska iz liječenja ponovno počeo konzumirati alkohol u velikim količinama. Stoga sud ne cijeni samu dijagnozu ovisnosti kao okolnost koja bi automatski povećavala kaznu, nego činjenicu da je okrivljenik, unatoč prethodnom liječenju, ranijim osudama i poznatim štetnim posljedicama, nastavio s konzumacijom alkohola te u takvu stanju počinio nova kaznena djela. U prilog težini njegova odnosa prema izrečenim mjerama govori i podatak da nije uredno izvršavao rad za opće dobro, zbog čega je pokrenut postupak opoziva djelomično uvjetne osude. Ta okolnost pokazuje nedostatak odgovornog odnosa prema ranije izrečenoj sudskoj odluci i mjerama koje su mu bile određene, kao i izostanak stvarnog nastojanja da promijeni svoje ponašanje. Ipak, ovaj podatak sud cijeni samo u okviru procjene njegova ranijeg života i ponašanja nakon ranijih osuda, a ne kao novo kazneno djelo niti kao zamjenu za utvrđivanje krivnje za djela iz ovog postupka. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio i posljedice koje su djela imala na žrtve. VK se u vlastitoj kući nije osjećala sigurno, strepila je od okrivljenikova povratka i bila je prisiljena podređivati svoje ponašanje njegovu raspoloženju. JK je nakon izrečenih prijetnji napustila kuću, o događaju obavijestila članove obitelji i bila izložena dodatnom pritisku putem SMS poruke. Iz iskaza žrtava proizlazi da se nisu bojale samo sadržaja pojedinačnih riječi, nego i mogućnosti da će okrivljenik, s obzirom na svoje ranije i aktualno ponašanje, ustrajati u zastrašivanju ili prijeći na ostvarenje najavljenog zla.

10.5. Pri odmjeravanju kazne sud je, dakle, kao otegotne okolnosti cijenio: izraženu težinu i konkretnost prijetnji, broj osoba kojima je prijetnjama bila ugrožena sigurnost, višestrukost i trajanje prethodnog nasilnog ponašanja, činjenicu da su djela počinjena u zajedničkom domu, naknadno potvrđivanje i pojačavanje prijetnje SMS porukom, posljedice za majku i kćer, raniju osuđivanost za istovrsna djela prema istim žrtvama, neuspjeh ranije izrečenih sankcija i mjera liječenja te neuredno izvršavanje ranije izrečene obveze rada za opće dobro. Pri tome sud nije dvostruko vrednovao okolnost da su žrtve bliske osobe, jer je ta okolnost već uzeta u obzir kao zakonski kvalifikator, nego je posebno cijenio konkretne okolnosti i intenzitet nasilja koji taj kvalifikator nadilaze.

10.6. Sud je pri ocjeni stupnja krivnje imao u vidu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra prema kojem kod okrivljenika postoji duboka alkoholna ovisnost progresivnog tijeka, uz grubi poremećaj ličnosti mješovitog tipa, te da je alkoholna ovisnost imala izravan i presudan utjecaj na dinamiku njegova ponašanja. Međutim, vještak je istodobno utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, odnosno da su mu sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom bile smanjene, ali ne bitno. Stoga alkoholna ovisnost nije isključila njegovu kaznenu odgovornost niti postojanje namjere, već predstavlja okolnost relevantnu za ocjenu stupnja krivnje i odmjeravanje kazne. Naime, iz načina počinjenja djela proizlazi da je okrivljenik bio sposoban svjesno i ciljano postupati: prijetnje je izrekao konkretnoj žrtvi, ponovio ih i proširio na više članova obitelji, najavio konkretan način izvršenja prijetnji te potom poslao SMS poruku kojom je potvrdio da će učiniti ono što je prethodno rekao ako ga žrtva prijavi policiji. Takvo ponašanje nije spojivo s tvrdnjom da nije mogao razumjeti značenje svojih riječi ili upravljati svojim postupcima. Sud je stoga utvrđenu smanjenu ubrojivost, ali ne bitnu, unatoč dugogodišnjoj ovisnosti, prethodnom liječenju, ranijim osudama i izrečenoj obvezi liječenja, ponovno počeo konzumirati alkohol i počinio istovrsna kaznena djela, cijenio u okviru njegova odnosa prema ranijim sankcijama, ustrajnosti u protupravnom ponašanju i opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Sama dijagnoza alkoholne ovisnosti pritom nije ponovno vrednovana kao otegotna okolnost, već su od nje razdvojene konkretne činjenice koje se odnose na postupanje okrivljenika unatoč prethodnim upozorenjima i mjerama liječenja.

10.7. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je okrivljenom AK za počinjeno kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju 1 do 3 godine, prema majci VK utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za svako kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, za koje je propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina, prema majci VK i prema kćeri JK, utvrdio kaznu zatvora u trajanju dvije godine, a potom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šet mjeseci, što je prikladno da ostvari svrhu kažnjavanja odnosno da korektivno utječe na okrivljenog da se kloni protupravnog postupanja, no i da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

11. Okrivljeni je uhićen 23. svibnja 2026. i nakon toga je neprekidno lišen slobode pa se ovo razdoblje lišenja slobode uračunava u izrečenu kaznu sukladno članku 54. KZ/11.

12. Obzirom da je okrivljeni ponovio kazneno djelo iz domene nasilja, prema bliskoj osobi i to prema majci i kćeri s kojima živi u istom kućanstvu, a i evidentno je prema svemu do sada navedenom da postoji tendencija prema nasilju i neprimjerenoj komunikaciji sa članovima obitelji, to je sud sukladno članku 73. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve,i to VK i JK, a kojima se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara i to u trajanju od dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora.

12.1. Za izricanje ove mjere sud je imao u vidu da je VK okrivljenikova majka i osoba s kojom je živio u istom kućanstvu, prema kojoj je tijekom duljeg razdoblja iskazivao agresivno, uvredljivo i zastrašujuće ponašanje. Okrivljenik ju je učestalo vrijeđao i psovao, prisiljavao da ga sluša, onemogućavao joj slobodno napuštanje prostorije, zatvarao u špajzu, lupao po stolu i predmetima, dovodio u kuću njoj nepoznate osobe te tijekom noći puštao glasnu glazbu. Takvo ponašanje kod nje je izazvalo strah i osjećaj nesigurnosti u vlastitom domu. Opasnost od ponavljanja nasilnog ponašanja prema VK nije samo hipotetska. Okrivljenik je već ranije bio osuđivan za istovrsna kaznena djela prema istim žrtvama, a ranije izrečene sankcije i mjere nisu ga odvratile od ponavljanja protupravnog ponašanja. Pri tome je posebno značajno da kod okrivljenika postoji duboka alkoholna ovisnost progresivnog tijeka, koja je imala izravan i presudan utjecaj na dinamiku njegova ponašanja, kao i da je nakon ranijeg liječenja ponovno počeo konzumirati alkohol. S obzirom na zajedničko stanovanje, raniju povijest nasilja, neposredan pristup okrivljenika žrtvi, njegovu alkoholnu ovisnost i vještački utvrđen rizik od recidivizma, sud nalazi da postoji opasnost da bi bez ove mjere ponovno uznemiravao, zastrašivao ili na drugi način ugrožavao VK. Udaljenost od 100 metara primjerena je i nužna za stvaranje stvarne zaštitne zone oko žrtve, dok je trajanje mjere određeno u zakonom dopuštenom opsegu i razmjerno utvrđenom riziku.

12.2. Potreba za izricanjem ove mjere proizlazi iz činjenice da je okrivljenik upravo prema JK izrekao ozbiljne prijetnje ubojstvom, pri čemu je prijetnje proširio i na njezinu baku, GK, G i malog Č. Nadalje, zaprijetio je da će angažirati druge osobe koje bi aktivirale bombu i kuću digle u zrak, a nakon što je JK napustila kuću, poslao joj je SMS poruku kojom joj je zaprijetio da će, ako ode na policiju, učiniti ono što joj je prethodno rekao. Time je okrivljenik pokazao ne samo spremnost na zastrašivanje žrtve nego i nastojanje da utječe na njezino ponašanje i odvrati je od prijavljivanja kaznenog djela. Opasnost od ponavljanja dodatno proizlazi iz ranije osuđivanosti okrivljenika za istovrsna kaznena djela prema istoj žrtvi, kao i iz činjenice da je predmetno ponašanje bilo dio šireg i trajnog obrasca nasilja u obitelji. Okrivljenik je s JK živio u istoj kući, imao joj je neposredan pristup i poznavao njezine životne navike. Stoga je opravdan zaključak da bi, bez zabrane kontakta i približavanja, mogao ponovno uspostaviti kontakt s njom radi nastavka prijetnji, uznemiravanja ili pritiska. Udaljenost od 100 metara dostatna je i razmjerna svrsi mjere jer onemogućuje neposredne susrete i omogućuje JK da se slobodno kreće i boravi bez neposrednog straha od okrivljenikova približavanja. Trajanje od dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora opravdano je potrebom da se zaštita nastavi i nakon njegova izlaska iz zatvorskog sustava, osobito imajući u vidu da će se tada ponovno otvoriti mogućnost njegova povratka u istu sredinu i uspostavljanja kontakta sa žrtvama.

12.3. Na temelju članka 74. stavaka 1. i 2. KZ/11 sud je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi [adresa], u trajanju od tri godine duljem od izrečene kazne zatvora. Prema zakonskoj svrsi te mjere, ona je namijenjena zaštiti osobe s kojom je počinitelj živio u zajedničkom kućanstvu kada postoji visok stupanj opasnosti da bi bez udaljenja ponovno počinio nasilje. U konkretnom slučaju takav visok stupanj opasnosti proizlazi iz višestrukih i međusobno povezanih okolnosti. Okrivljenik je u zajedničkom domu tijekom duljeg vremena prema majci i kćeri iskazivao agresivno, kontrolirajuće i zastrašujuće ponašanje, a prijetnje ubojstvom i eksplozijom predstavljale su kulminaciju takva ponašanja. Žrtve su se u vlastitom domu osjećale nesigurno, morale su se prilagođavati njegovu raspoloženju, a majka je u po jedinim situacijama bila prisiljena napustiti prostoriju ili izvršiti ono što je od nje zahtijevao pod pritiskom njegova ponašanja. Zajedničko stanovanje s okrivljenikom bilo je jedan od ključnih čimbenika koji mu je omogućavao svakodnevni pristup žrtvama i nastavak nasilja. Njegov povratak u kućanstvo bez provedbe ove mjere stoga bi stvorio ozbiljan rizik ponovnog uznemiravanja, prijetnji i nasilja. Taj je rizik pojačan ranijom osuđivanošću za istovrsna djela prema istim žrtvama, neuspjehom ranijih mjera, dubokom alkoholnom ovisnošću i vještački utvrđenim rizikom recidivizma. Mjera iseljenja nije usmjerena na kažnjavanje okrivljenika zbog njegova imovinskog ili stambenog odnosa prema kući, nego na neposrednu zaštitu žrtava i sprječavanje ponavljanja nasilja. Trajanje od tri godine dulje od izrečene kazne zatvora opravdano je potrebom da zaštita ne prestane njegovim izlaskom iz zatvora, kada bi bez ove mjere mogao ponovno doći u zajedničko kućanstvo i nastaviti odnos nasilja i kontrole.

13. Na temelju članka 69. stavaka 1. i 2. KZ/11 sud je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, ali najdulje tri godine. Prema zakonskoj svrsi te mjere, ona se može izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu ili drogama, kada postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti kazneno djelo. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da kod okrivljenika postoji duboka alkoholna ovisnost progresivnog tijeka, prisutna dugi niz godina, koja je imala izravan i presudan utjecaj na njegovo ponašanje. U vrijeme počinjenja djela okrivljenik je alkohol konzumirao u velikim količinama, a njegova je alkoholiziranost bila povezana s agresivnošću, gubitkom kontrole, vrijeđanjem, zastrašivanjem i prijetnjama prema majci i kćeri. Vještak je izrijekom utvrdio i povećan rizik kaznenog recidivizma pod pritiskom alkoholne ovisnosti te preporučio izricanje ove mjere. Opasnost od ponavljanja kaznenih djela potvrđuje i činjenica da je okrivljenik već bio liječen od ovisnosti, da mu je ranije bila izrečena obveza liječenja te da je nakon otpuštanja s liječenja 3. travnja 2026. ponovno počeo konzumirati alkohol. Unatoč ranijim osudama, liječenju i izrečenim mjerama, nastavio je piti i prema istim žrtvama ponovio istovrsno nasilno ponašanje. Stoga sud nalazi da kazna bez istodobnog liječenja ne bi bila dostatna za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela iz čak progresije na činjenje težih. Mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava jer je to, s obzirom na okolnost da se okrivljenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora, moguće i svrhovito.

14. Na temelju članka 76. stavaka 1. i 2. KZ/11 sud je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od tri godine. Svrha zaštitnog nadzora jest nastavak nadzora i stručne pomoći nakon izlaska iz zatvora te smanjenje opasnosti da osuđenik ponovno počini kazneno djelo. Zakon predviđa provođenje nadzora nakon punog izvršenja kazne u slučajevima u kojima, s obzirom na vrstu djela, izrečenu kaznu i procijenjeni rizik, postoji potreba za nastavkom kontrole i uključivanjem osuđenika u obveze i programe nakon izlaska. Potreba za zaštitnim nadzorom kod okrivljenika proizlazi iz njegove višestruke osuđivanosti za istovrsna kaznena djela, činjenice da je nova djela počinio prema istim žrtvama, neuspjeha ranije izrečenih sankcija i mjera liječenja, dugogodišnje alkoholne ov isnosti te vještački utvrđenog povećanog rizika kaznenog recidivizma. Posebno je značajno da je okrivljenik nakon ranijeg liječenja i uključivanja u sustav izvršavanja ranijih sankcija ponovno počeo konzumirati alkohol i počinio nova nasilna kaznena djela. Zaštitni nadzor opravdan je i zato što opasnost od ponavljanja djela nije vezana samo uz vrijeme neposredno nakon počinjenja djela, nego i uz razdoblje nakon njegova izlaska iz zatvora. Tada će se ponovno otvoriti mogućnost njegova povratka u istu sredinu, eventualnog susreta sa žrtvama i nastavka ponašanja povezanog s alkoholom. Zaštitni nadzor omogućuje praćenje njegova ponašanja, nadzor poštivanja zabrane približavanja i drugih obveza, pomoć pri održavanju apstinencije te pravodobno reagiranje na okolnosti koje bi mogle upućivati na opasnost od novog nasilja. Trajanje od tri godine odgovara potrebi za dugotrajnijom stabilizacijom ponašanja i nastavkom kontrole nakon izdržane kazne. Mjera je razmjerna jer ne predstavlja novo kažnjavanje za već počinjena djela, nego preventivnu mjeru usmjerenu na smanjenje konkretnog i vještački utvrđenog rizika od ponavljanja kaznenih djela.

15. Odlučujući o trošku postupka, okrivljeniku MK na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 nalaže se platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 € (petsto eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se isti temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti jer bi u suprotnom bila ugrožena egzistencija okrivljenika i osoba koje je on dužan po zakonu uzdržavati.

16. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 22. rujna 2026.

Sutkinja

Katarina Tonković Pigac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna.

1. ODO Varaždin na broj KO-DO-262/2026

2. Okrivljeni NK, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj okrivljenika Danijel Trubić, odvjetnik u Varaždinu

4. Uprava zatvora Varaždin