REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-187/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Jasminki Gadža, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice - specijalista TCS, pravnoj stvari tužitelja ARIES BROKERS d.o.o., Zagreb, Lastovska ulica 2, OIB: 77221657232, kojeg zastupa punomoćnik Goran Jujnović Lučić, odvjetnik u OD JUJNOVIĆ LUČIĆ MARKOVIĆ IVANDIĆ GALIĆ d.o.o. u Zagrebu, Strojarska cesta 20/XXIII, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi isplate, 22. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 224,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 2. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima), sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj na iznos glavnice od 224,32 eura potražuje zateznu kamatu od dana 2. listopada 2025. pa do isplate po stopi iznad tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 62,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 22. rujna 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima), sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 2. veljače 2026. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je na temelju Ugovora o leasingu sklopljenog s društvom Mobil Leasing d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 17080997510, primatelj leasinga vozila AUDI A6, registracijske oznake [registarska oznaka], br. šasije [broj šasije]. Da je 2. listopada 2025. uslijed prometne nezgode skrivljene od strane osiguranika tuženika, na vozilu tužitelja nastala imovinska šteta, te da je istog dana tužitelj kao oštećenik tuženiku kao osiguratelju podnio odštetni zahtjev. Da je 10. listopada 2025., uz suglasnost štetnika, proveden izvid štete od strane tuženika na procjenilištu Autokuće Baotić d.o.o., kojom prilikom da je štetnik potpisao izjavu o prihvaćanju odgovornosti za nastalu prometnu nesreću, a da je tome tako, da potvrđuje i dopis tuženika od 15. listopada 2025., u kojem isti tvrdi da je temeljem sadržaja pripadajuće dokumentacije u njegovom spisu utvrdio vlastitu odgovornost za naknadu štete, dok je visina štete ostala sporna obzirom da još uvijek u tom trenutku nije zaprimio račun popravka. Da je tuženiku dostavljen račun popravka vozila izdan od strane DTM SERVICE STATION d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 98681735504, na iznos od 1.121,58 eura, a nakon čega da je tuženik dopisom od 16. siječnja 2026. izvijestio tužitelja kako je utvrdio visinu novčane naknade štete u iznosu od 897,26 eura, na što da je tužitelj 19. siječnja 2026. uložio prigovor u kojem je prigovorio visini novčane naknade štete, obzirom je ista neosnovano umanjena za iznos PDV-a. Nadalje, da je tuženik 22. siječnja 2026. dostavio odgovor na prigovor u kojem je istaknuo kako ne postoji mogućnost daljnje korekcije visine naknade štete i istaknuo kako je njegova isključiva obveza namiriti odštetu prema vlasniku vozila, a obzirom da je vlasnik vozila leasing društvo, da prema poreznom zakonu RH i poreznom statusu vlasnika vozila isti ima pravo odbitka/ povrata punog iznosa PDV-a po računu popravka vozila. Dakle, da u konkretnom slučaju tuženik nije doveo u pitanje štetu, visinu štete koja je nastala na vozilu po računu popravka niti krivnju svog osiguranika za nastanak štete u iznosu od 1.121,58 eura, odnosno vlastitu odgovornost po važećoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti već je osporio svoju odgovornost za isplatu štete preko iznosa od 897,26 eura, a koji iznos predstavlja PDV od 25%. Tužitelj smatra da ima pravo na potpunu naknadu štete, uključujući i puni iznos na ime PDV-a, jer je riječ o šteti koju je prouzrokovala treća osoba – osiguranik tuženika, što znači da se radi o šteti nastaloj iz izvanugovornog odnosa te su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a prema odredbama čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3.), dok će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dosuditi naknada u novcu (st. 4.). Tužitelj je napomenuo kako je sukladno suglasnosti leasing društva Mobil Leasing d.o.o. izvršio popravak vozila po servisu DTM SERVICE STATION d.o.o., te je navedeni servis izdao račun na društvo tužitelja kojeg je isti i platio , a leasing društvo je dalo i izričitu suglasnost da tužitelj ostvari naknade iz osiguranja . Pritom ukazuje i na odredbe čl. 1090. ZOO-a prema kojima će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje tužbeni zahtjev, izuzev u dijelu u kojem tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na glavnicu po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava budući se konkretno potraživanje odnosi na naknadu štete temeljem izvanugovorne odgovornosti, a slijedom čega da se u konkretnom slučaju ima primijeniti kamatna stopa za ostale odnose, te predlaže donijeti presudu na temelju priznanja.
3. Kako se ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/25.; dalje: ZPP), sud je u skladu s odredbom čl. 331. st. 1. ZPP-a, bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja), s time da je stopa zatezne kamate određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO) za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, pa je tužitelj za zatraženu stopu zatezne kamate preko navedene, odbijen, pa je odlučeno kao pod točkom I i II izreke presude.
4. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu o odnosu na glavno potraživanje, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.
5. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe- 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 12,50 eura.
6. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sudske pristojbe, budući navedeni trošak nije zatražen određeno u skladu s odredbama čl. 164. ZPP-a, nije navedeno niti na koje se pristojbe zahtjev odnosi, niti u kojem iznosu.
7. Kako je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012 ., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a pa je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
Sudac:
Jasminka Gadža
Nacrt odluke izradila
viša sudska savjetnica-specijalist:
TCS
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od primitka presude, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku. Presuda na temelju priznanja može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DNA:
1) tužitelju: ARIES BROKERS d.o.o., Zagreb, Lastovska ulica 2, OIB: 77221657232, po punomoćniku Goranu Jujnoviću Lučiću, odvjetniku u OD JUJNOVIĆ LUČIĆ MARKOVIĆ IVANDIĆ GALIĆ d.o.o. u Zagrebu, Strojarska cesta 20/XXIII, uz rješenje za pristojbu na presudu na temelju priznanja - 15,00 eura
2) tuženiku: HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 , po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Marulićev trg 2
3) kal. 60 dana
