Poslovni broj: Gž-786/2023-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Alena Goluba kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. L. J. iz P., OIB: …, 2. S. R. iz C., OIB: …, 3. M. P. iz P., OIB: …, koje zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u D., protiv tuženice L. P. – B. iz M., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. P.- Z., odvjetnica u D., radi utvrđenja prava na nasljeđivanje, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-622/2020 od 31. svibnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 2. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.) Žalba tužiteljica se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-622/2020 od 31. svibnja 2022. godine.

 

II.) Tužiteljicama se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-622/2020 od 31. svibnja 2022. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica L. J. iz P., S. R. iz C., i M. P. iz P., kojim je traženo da se utvrdi da tužena L. P.-B. iz M., nema pravo na nasljeđivanje  L. B., pok. P., iz D., preminulog 28. lipnja 2019. godine, te da joj se naloži da tužiteljicama naknadi parnični trošak (točka I. izreke).

1.1.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno tako da je naloženo navedenim tužiteljicama da tuženoj isplate iznos od 8.250,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, po stopi koja se izračunava uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na vrijeme dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu (točka II. izreke).

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuju tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlažu da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnovan te da im dosudi parnični trošak uključujući i trošak izjavljivanja žalbe, ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3.) U odgovoru na žalbu tužena osporava sve žalbene navode i predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu.

4.) Žalba nije osnovana.

5.) Predmet spora je utvrđenje da tuženoj, kao supruzi, ne pripada pravo nasljeđivanja ostavitelja L. B., pri čemu su tužiteljice navedeni zahtjev, postavljen u skladu sa odredbom čl.25.st.2.t.3. Zakona o nasljeđivanju (NN broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje: ZN), temeljile na činjeničnim tvrdnjama da je bračna zajednica tužene i ostavitelja trajno prestala u sporazumu sa ostaviteljem.

6.) U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno, jednako kao što to nije sporno niti u ovom žalbenom stadiju postupka, da su tužiteljice kćerke pokojnog L. B. iz njegova prvog braka sa K. B.; da je tužena druga supruga pokojnog L. B.; da je navedeni brak sklopljen 1997. godine, koji do časa smrti L. B. nije razveden te da je u tom braku rođeno jedno dijete – P. B.; da je u času smrti L. B. živo u stanu u D., a tužena je živjela kod svojih roditelja na adresi M., na kojoj adresi je i bilo prijavljeno njeno prebivalište; da je L. B. umro dana 28. lipnja 2019. godine u svome stanu, gdje ga je mrtvog, dana 29. lipnja 2019. godine, pronašla tužena; da je u osmrtnici iza pokojnog L. B. tužena navedena na prvom mjestu kao ožalošćena, i da je tužena podmirila i račun za trošak smještaja L. B. na odjelu patologije i citologije Opće bolnice D.; i da je majka tužene A. P. liječena u KBC S. od 21.01. do 04.02.2010. godine, zatim u Općoj bolnici D. od 05.02. do 09.04.2010. godine, te u K. u V. L. od 30.04. do 28.05.2010. godine.

7.) U postupku pred prvostupanjskim sudom bilo je sporno da li je bračna zajednica tužene i pokojnog L. B. prestala na temelju sporazuma za života L. B., te da li je on nakon 2011. godina pa do svoje smrti živio u izvanbračnoj vezi sa drugom ženskom osobom, te zavisno od svega toga da li su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl.25.st.2.t.3. ZN-a uslijed kojih bračni drug gubi pravo na nasljeđivanje ostavitelja (umrlog bračnog druga).

7.1.) Ocjenom svih izvedenih dokaza, onih personalnih (iskaza saslušanih svjedoka i iskaza stranaka), ali i dokaza čitanjem i uvidom u spis priloženih isprava i dokumentacije, sve to u skladu sa odredbom čl.8. ZPP-a, sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da tužiteljice tijekom postupka nisu dokazale da je bračna zajednica tužene i pokojnog L. B. prestala za njegova života, i to na temelju njihova sporazuma, jer o tome, ne samo da ne postoji ni pismeno niti usmeno očitovanje supružnika, već se o postojanju takvog sporazuma ne može zaključivati niti na temelju ponašanja (konkludentnih radnji) tužene i L. B.

7.1.1.) Naime, na temelju iskaza svjedoka (N. L., A. D., D. B., M. L., D. T., B. S., I. C., M. F., V. B.) predloženih i po tuženoj,  ali nekih od njih i po tužiteljicama, koje iskaze ocjenjuje istinitima te ih stoga prihvaća, sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da su tužena i L. B. od 2010. godine samo stanovali odvojeno (na različitim adresama) – L. B. u stanu u D., a tužena u M. u kući svojih roditelja kamo se je ona navedene godine, u dogovoru sa suprugom, preselila zbog bolesti svoje majke, kojoj je bila potrebna pomoć druge osobe, ali da time nije prekinuta njihova bračna zajednica, jer protivno od toga proizlazi iz njihovog svakodnevnog ponašanja te njihove svakodnevne komunikacije, jer je tužena povremeno dolazila u stan u kojem je živio njen suprug a on je gotovo svakodnevno odlazio kod nje u M. i pomogao joj u skrbi oko roditelja, jer su zajedno provodili i slobodno vrijeme, zajedno su objedovali, zajedno provodili blagdane, zajedno išli na plažu i kupanje, zajedno išli u šetnje te na kave sami te sa drugim osobama, zajedno su brinuli o skrbi te školovanju kćerke te ju zajedno posjećivali u mjestu studiranja. Navedeni zaključak sud prvog stupnja izvodi, ne samo iz iskaza navedenih svjedoka, već i na temelju brojnih sms poruka koje su supružnici intenzivno izmjenjivali (list 52 – 79) tijekom godina kada su živjeli na različitim adresama, koje poruke, i po svojem sadržaju i po intonaciji (iz koje proizlazi brižan odnos pun razumijevanja te briga jedno za drugog), predstavljaju poruke koje nisu svojstvene osobama koje su bivši supružnici, odnosno koje su bračnu zajednicu iz bilo kojeg razloga prekinule, već naprotiv svojstven je upravo osobama koje su bliske i koje se i nadalje nalaze u bračnoj zajednici ali zbog određenih objektivnih okolnosti stanuju odvojeno.

7.1.2.) S obzirom na dokaze navedene u prethodnoj točki, osobito iskaze tamo navedenih svjedoka, među kojima su i susjedi iz zgrade u kojoj je živio L. B., ali i njegovi prijatelji i dugogodišnji poznanici, koji su svi ustvrdili da nemaju nikakvih saznanja o tome da bi L. B. bio u izvanbračnoj vezi sa drugom ženskom osobom, pa niti sa izvjesnom B. J., jer ga nikada i nigdje sa njom nisu niti vidjeli, niti u zgradi u kojoj je živio, niti u gradu u šetnji ili na kavama, sud prvog stupnja nije prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje B. J., jer je prema ocjeni prvostupanjskog suda nelogično te neuvjerljivo da ju nitko od navedenih svjedoka u vremenskom periodu od preko 6 godina (od 2013. do 2019.) ne bi vidio sa suprugom tužene da je ona doista, kako tvrdi u svojem iskazu, stvarno živjela sa L. B. u izvanbračnoj vezi od 2013. godine pa sve do njegove smrti te da je svakodnevno dolazila u njegov stan, ili da su tako često, kako ona navodi u iskazu, zajedno izlazili u šetnje gradom te na kave. Sud pri tome dopušta mogućnost da je L. B. u nekom razdoblju od 2013. pa do 2019. godine bio u prijateljskoj ili čak i intimnoj vezi sa navedenom svjedokinjom, ali smatra da niti iz jednog izvedenog dokaza nije moguće izvoditi zaključak da se je radilo o izvanbračnoj zajednici te da se je u toj zajednici nalazio zbog toga što je prethodno sporazumno sa tuženom prekinuo bračnu zajednicu.

7.1.3.) Pri utvrđivanju naprijed navedenih odlučnih činjenica sud prvog stupnja nije prihvatio kao istinite niti iskaze svjedoka K. P. i K. J., a to stoga što se radi o svjedocima koji su u bliskim srodničkim odnosima sa tužiteljicama (suprug jedne od tužiteljica, sin jedne od tužiteljica) slijedom čega su zainteresirani za njihov uspjeh u sporu, a onda i stoga što njihovi iskazi proturječe prihvaćenim iskazima ostalih nesrodnih svjedoka. Također sud prvog stupnja nije poklonio niti vjere stranačkim iskazima tužiteljica budući da su one iskazale potpuno protivno iskazima većine saslušanih nesrodnih i za postupak nezainteresiranih svjedoka.

7.2.) Polazeći od navedenog sud prvog stupnja nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužiteljica u smislu odredbe čl.25.st.2.t.3. ZN-a, pa ga stoga u cijelosti odbija kao neosnovan, a obvezuje tužiteljice da tuženoj nadoknade sav prouzročeni joj parnični trošak, sve to temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a.

8.) Pobijajući navedenu odluku zbog žalbenog razloga bitne povrede postupka, tužiteljice u žalbi ukazuju na postojanje bitne povrede postupka iz čl.354.st.2.t.11. i iz čl.354.st.1. u svezi čl.8. ZPP-a, no prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda potpuno neutemeljeno.

8.1.) Suprotno navedenim žalbenim tvrdnjama, obrazloženje pobijane presude sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, i navedeni razlozi su potpuno jasni i međusobno neproturječni te je na temelju njih moguće na valjan način ispitati pobijanu odluku te pravilnost primjene materijalnog prava pri odbijanju postavljenog tužbenog zahtjeva. Isto tako, ocjenu izvedenih dokaza sud prvog stupnja je izvršio na način kako je to propisano odredbom čl.8. ZPP-a, tj. sve izvedene dokaze cijenio je svaki zasebno ali i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

8.2.) Prilikom utvrđivanja za predmetnu parnicu odlučne činjenice – da li je bračna zajednica tužene i L. B. prestala za trajanja njegova života temeljem njihova sporazuma o tome – sud je imao u vidu i sve one okolnosti na koje se posebno ukazuje u žalbi pri iznošenju tvrdnje o počinjenju navedenih bitnih povreda postupka: i okolnost o duljini trajanja (zaključno s lipnjem 2010.) bolničkog liječenja majke tužene, i činjenicu da u osmrtnici za majku L. B., koja je umrla 2013. godine, tužena nije navedena među ožalošćenima, a i činjenicu da je tužena nasilno otvorila vrata stana supruga kada ga je 29. lipnja 2019. pronašla mrtvog iako je tvrdila da je imala ključ stana.

8.2.1.) Da je sve naprijed navedene okolnosti sud imao u vidu pri utvrđivanju sporne odlučne činjenice izvjesno proizlazi iz t.3.2. do t.3.8. obrazloženja, gdje je i navedeno da navedene činjenice utvrđuje, koje u biti među strankama nisu niti bile sporne. Navedene okolnosti, izolirane same za sebe, a imajući pri tome u vidu i ostale okolnosti odnosa tužene i njenog pokojnog supruga tijekom razdoblja njihova odvojenog stanovanja, a koje sud utvrđuje na temelju prihvaćenog iskaza tužene te prihvaćenih iskaza nesrodnih i za ishod spora nezainteresiranih svjedoka te na temelju njihove međusobne sms komunikacije, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne daju uporišta za drugačiji zaključak od onog kojeg je vezano za postojanje navedene odlučne činjenice izveo sud prvog stupnja. Stoga to što sud iste okolnosti u obrazloženju pobijane odluke nije posebno analizirao nema utjecaja niti na razumljivost pobijane odluke niti na pravilnost ocjene izvedenih dokaza a onda niti na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8.3.) Osim toga, a neovisno o naprijed navedenom, treba reći da je tužena u svojem stranačkom iskazu, koji je sud prvog stupnja prihvatio, dala logično i prihvatljivo obrazloženje zbog kojeg nije u osmrtnici za pokojnu majku supruga navedena među ožalošćenima, tj. da je to bilo u dogovoru sa suprugom da će među ožalošćenima biti navedeni samo krvni srodnici a što ona nije bila, a navela je da je unatoč tome bila na sahrani pokojne svekrve te da je bila u redu za primanje saučešća, što tužiteljice nisu niti osporile. Isto tako, tužena je u prihvaćenom stranačkom iskazu objasnila i zbog čega je bila primorana 29. lipnja 2019. godine, kada je u stanu pronašla mrtvog supruga, nasilno otvoriti vrata stana, tj. da je u žurbi, a nakon što joj suprug nije odgovarao na poruke i nakon što joj se nije odazivao na telefonske pozive a što je inače uvijek činio, zaboravila uzeti ključ stana koji se je nalazio u drugoj torbi te da je zbog toga bila prisiljena otvoriti stan nasilno, a što je potvrdila i saslušana svjedokinja M. F. sa kojom je tužena ušla u stan kada je pronašla supruga mrtvog.

8.4.) Što se pak tiče ocjene iskaza svjedokinje D. J., sud je u obrazloženju presude naveo također potpuno jasne, a prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, i posve logične razloge, zbog kojih ne poklanja vjeru navedenoj svjedokinji, pa se ni u tom dijelu ne mogu prihvatiti žalbene tvrdnje tužiteljica.

8.5.) Dakle, sud prvog stupnja nije učinio naprijed navedene bitne povrede postupka na koje se u žalbi ukazuje, ali niti bilo koju drugu bitnu povredu postupka na koje se uvijek, u skladu sa odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, pazi i po službenoj dužnosti.

9.) Neosnovane su i žalbene tvrdnje o postojanju žalbenih razloga iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve važne činjenice i na njih je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev.

10.) Naime, u osporavanju pravilnosti prvostupanjske presude zbog navedenih žalbenih razloga tužiteljica u žalbi u bitnome ukazuju: da je tužena 2010. godine preselila k majci zbog njene bolesti ali da u spisu predmeta postoji dokumentacija o njenom liječenju do mjeseca lipnja 2010. godine, iz čega proizlazi jedini logičan zaključak da je tužena nastavila živjeti kod majke isključivo zbog sporazuma sa suprugom o prestanku bračne zajednice; da u prilog navedenom zaključku govori i nesporna činjenica da tužena nije navedena među ožalošćenima na osmrtnici za majku supruga koja je umrla 2013. godine; da u prilog navedenog zaključka govori i činjenica da u spisu predmeta ne postoji niti jedna fotografija obiteljskog okupljanja L. B. i tužene bilo za vjerske blagdane bilo sa proslava rođendana u razdoblju od 2010. pa do 2019. godine već postoje fotografije obiteljskih okupljanja obitelji iz prvog braka L. B.; da u prilog navedenog zaključka govori i činjenica da tužena i L. B. nisu imali punomoći za raspolaganje novčanim sredstvima na računima onog drugog; da nije jasno zbog čega sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka K. P. i K. J., odnosno zbog čega bi navedeni svjedoci bili zainteresirani za ishod postupka, a s drug strane zbog čega je sud iskaz svjedoka V. B. ocijenio nepristranim s obzirom da je iskazao kako trenutno njegova kćerka koristi stan pokojnog L. B. temeljem najma sklopljenog za tuženom i njenom kćerkom P.; da sud zanemaruje postojanje devetogodišnje intimne veze između L. B. i B. J., što neminovno upućuje na zaključak da je bračna zajednica tužene i L. B. konkludentno (sporazumno) prestala; i da sud, ukoliko već nalazi utvrđenim da je bračna zajednica i dalje postojala, odnosno da nije prestala, u čemu se je ista manifestirala.

11.) Naprijed navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao utemeljene, između ostalog, i zbog razloga koji su već izneseni u obrazloženju ove odluke u t.8.2., 8.3. i 8.4., ali i zbog razloga koji će dodatno biti navedeni u nastavku ovog obrazloženja.

12.) Naime, u skladu sa već naprijed izloženim, neke od okolnosti na koje se upire u žalbi (da tužena nije navedena među ožalošćenim u osmrtnici za umrlu majku svoga supruga, da ne postoji medicinska dokumentacija o liječenju majke tužene nakon lipnja 2010. godine) pri sporenju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, nisu činjenice na temelju kojih bi se mogao izvoditi zaključak o postojanju sporazuma supružnika o raskidanju bračne zajednice. Osim toga tužena u svojem stranačkom iskazu, koji je sud prvog stupnja ocijenio uvjerljivim i istinitim, jasno je navela da je bila na sahrani svoje pokojne svekrve te da je bila u redu za primanje saučešća, ali da nije navedena među ožalošćenima u osmrtnici jer su u dogovoru sa suprugom, kao ožalošćena obitelj, bili navedeni samo krvni srodnici. Isto tako, tužena je u svojem iskazu potvrdila da njena majka, nakon mjeseca lipnja 2010. godine više nije liječena  u bolnici, ali da je majci i nakon liječenja za koje je u spis dostavila medicinsku dokumentaciju, bila potrebna skrb i pomoć druge osobe te da joj je ta pomoć potrebna i sada u tijeku predmetne parnice, i da je upravo zbog toga, u dogovoru sa suprugom, ostala živjeti u kući roditelja radi pružanja navedene pomoći majci, u čemu je imala svu suprugovu podršku i pomoć sve do njegove smrti. 

13.) Teret dokazivanja činjenica iz kojih bi se moglo zaključivati o postojanju sporazuma tužene i L. B. o prestanku (raskidanju) bračne zajednice, a što bi predstavljalo pretpostavku gubitka prava tužene, kao supruge, nasljeđivanja pokojnog L. B., sve to tu smislu odredbe čl.25.st.2.t.3. ZN-a, u predmetnoj parnici je bio na tužiteljicama, no one, prema ocjeni suda prvog stupanja, koju ocjenu kao pravilnu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, navedene činjenice na temelju predloženih i izvedenih dokaza nisu uspjele dokazati.

14) Navedeni zaključak prvostupanjski sud pravilno izvodi, prije svega, iz pravilne ocjene po njemu prihvaćenih iskaza već naprijed navedenog većeg broja svjedoka, među kojima su i oni koji su saslušani i po prijedlogu tužiteljica, a koji nisu u srodstvu sa strankama pa prema ocjeni prvostupanjskog suda nisu niti zainteresirani za ishod spora. Istina je da se među tim svjedocima nalaze i radne kolegice tužene (N. L., I. C., D. T.), koje bi stoga sa njom mogle biti i u prijateljskom odnosu, ali se među njima nalaze i svjedoci koji su bili dobri i bliski prijatelji pokojnog L. B. (svjedok A. D. – vjenčani kum) te susjedi iz zgrade u kojoj je L. B. živio (V. B., B. S., M. B.). Iskazi svih tih svjedoka nisu u međusobnom proturječju, odnosno svi su oni glede važnih činjenica (o razlogu odvojenog stanovanja supružnika, o odnosu supružnika tijekom odvojenog stanovanja) iskazali u potpunom suglasju te su svojim takvim iskazima u bitnome potvrdili sve navode stranačkog iskaza tužene.

14.1.) Naime, svi navedeni svjedoci, a osim njih i saslušani svjedoci D. B. i M. L., potvrđuju navode tužene da su se ona i suprug L., unatoč tome što je ona stanovala kod roditelja zbog pomoći bolesnoj majci, gotovo svakodnevno bili zajedno (bilo u gradu, bilo u stanu, bilo u kući roditelja tužene), da je ona L. u društvu kolegica i prijateljica predstavljala kao svog supruga te da se je on prema njoj odnosio kao prema svojoj supruzi, da je ona  dolazila u stan u kojem je L. živio a da je L. na dnevnoj bazi odlazio u M. i pomagao tuženoj u skrbi oko roditelja, da je u kući njenih roditelja sa njome provodio slobodno vrijeme, da su zajedno viđani u šetnjama po gradu te na kavama te da su zajedno skrbili o životu i školovanju kćerke P.. Svi navedeni svjedoci kategorički su ustvrdili da nemaju nikakvih saznanja o tome da bi L., u vremenu kada je tužena stanovala u kući svojih roditelja, u stan u D. dovodio drugu žensku osobu sa kojom je bio u intimnom vezi. Ovdje treba posebno izdvojiti iskaz svjedoka A. D., koji ne samo da je bio kolega i bliski prijatelj L. B., već mu je bio i vjenčani kum prilikom sklapanja braka sa tuženom, koji je iskazao da se je vrlo često družio sa njime i njegovom suprugom, da su se zajedno družiti i u stanu u D. a i u kući roditelja tužene, da su živjeli vrlo skladno te da su svi zajedno početkom 2019. godine planirali zajednički odlazak na M. a do čega nije došlo zbog L. iznenadne smrti.

14.2.) Svjedoci V. B., B. S. i M. B., su susjedi L. B. iz zgrade u kojoj je on stanovao do smrti, i oni su također iskazali da im je poznato da su u navedenom stanu zajedno živjeli tužena i L. kao supružnici, da je tužena morala odseliti kod roditelja zbog pomaganja bolesnoj majci ali da je povremeno dolazila u stan a da je L. mnogo češće odlazio kod nje u M.. Kada je riječ o iskazima ovih svjedoka posebno treba reći da su svi oni ustvrdili da nikada ispred zgrade, u samoj zgradi ili u stanu pokojnog L., nikada nisu vidjeli B. J., iako su ju neki od njih (S., B.) poznavali, i da istu nikada nigdje nisu vidjeli zajedno sa L. B.

14.2.1.) Imajući u vidu ovakve iskaze ovih nesrodnih svjedoka – pri čemu treba reći da je svjedokinja M. F. bila prva susjeda L. B., jer su njihovi stanovi bili jedan pored drugog u potkrovlju zgrade, sud prvog stupnja je utemeljeno ocijenio neistinitim i iskaze tužiteljica da je njihov otac od 2013. godine živo u izvanbračnoj vezi sa B. J., kako je ocijenio i iskaz same svjedokinje B. J.. Naime, da je  B. J., kako to ona sama navodi u svojem iskazu u svojstvu svjedoka, živjela sa L. B. od naveden godine pa sve do njegove smrti, dakle u vremenu od 6 godine, tada je doista i nelogično i neuvjerljivo da ju nitko od navedenih svjedoka nije vidio u zgradi ili ispred zgrade, pa čak niti susjeda M. F. čiji stan se jedini, uz stan L. B., nalazi u potkrovlju zgrade, i to jedan pored drugog. Isto tako je nevjerojatno da ju nitko od naprijed navedenih svjedoka ne bi vidio u gradu (u šetnji, kavi, piću) zajedno sa L. B. da je njihov odnos bio tako intenzivan kako to nastoje u postupku prikazati tužiteljice i navedena svjedokinja. Imajući u vidu navedene iskaze s jedne strane, i iskaz svjedoka P. K. koji je iskazao da je imao saznanja kako je L. B. u jednom kraćem razdoblju ima curu sa kojom se je viđao, sud prvog stupnja dopušta mogućnost postojanja intimne ljubavne veze L. B. i navedene svjedokinje, o kojoj tužena kao supruga nije imala saznanja, što i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kako to zaključuje i sud prvog stupnja, ni na koji način ne ukazuje na postojanje  sporazuma supružnika o raskidanju bračne zajednice.

15.) Tvrdnje tužiteljica da su se L. B. i tužena sporazumjeli 2010. godine o prestanku bračne zajednice, od saslušanih svjedoka potvrđuju samo K. J. i K. P., no sud prvog stupnja istima ne poklanja vjeru, s jedne strane polazeći od toga da su njihovi iskazi u proturječju sa većinom svjedoka koji su nesrodni te se ne nalaze ni u kakvom drugom odnosu spram tužene koji bi dovodio u pitanje njihovu objektivnost i nepristranost, a s druge strane polazeći od toga da se radi o osobama koje su srodnički (sin I. tužiteljice i suprug III. tužiteljice) usko povezane sa tužiteljicama, slijedom čega izvodi zaključak o njihovoj  zainteresiranosti za uspjeh tužiteljica u sporu. Navedeni zaključak suda prvog stupnja, kao pravilan, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se stoga protivne žalbene tvrdnje tužiteljica, u kojima se u žalbi pozivaju na njihove iskaze, ne mogu prihvatiti.

16.) Pravilnost ocjene suda prvog stupnja da iz provedenih dokaza ne proizlazi izvjestan zaključak o sporazumu supružnika B. o raskidanju bračne zajednice, potvrđuju ne samo navedeni personalni dokazi (iskazi svjedoka), već i pisani dokazi koje je u spis predmeta dostavila tužena. To se prije svega, osim na zajedničke fotografije (list 43 – 51) snimljene tijekom odvojenog stanovanja supružnika, odnosi na vrlo obimnu gotovo svakodnevnu sms komunikaciju (list 52 – 79) tužene i supruga L., koja ne samo po svojem sadržaju već i po intonaciji zasigurno nije svojstvena osobama koje su se sporazumjele da će raskinuti bračnu zajednicu, već naprotiv, riječ je komunikaciji koju vode supružnici koji zbog određenih objektivnih okolnosti žive odvojeno, o komunikaciji iz koje proizlazi puno brižnosti jednog supružnika za drugog, o komunikaciji iz koje proizlazi njihovo gotovo svakodnevno dogovaranje susreta i druženje, planiranje zajedničkih odlazaka na plažu i kupanje, na kavu i piće, briga i skrb o zajedničkom djetetu.

17.) Osim svega navedenog, ukoliko L. B. nije živio u bračnoj zajednici sa tuženom kao svojom suprugom od 2010. godine jer ga je ona napustila te ukoliko je živio u izvanbračnoj zajednici sa drugom ženom, a kako to tvrde u predmetnoj parnici tužiteljice, tada pokojnog L. B. doista ništa nije priječilo da i razvede brak sa tuženom, a što on do svoje smrti nije učinio. 

18.) S obzirom na sve naprijed navedeno sud prvog stupnja, a nakon što nalazi utvrđenim da tužiteljice tijekom postupka nisu dokazale sporazumni prestanak bračne zajednice između tužene i L. B. za trajanja njegova života, pravilno je primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.25.st.2.t.3. ZN-a kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev pa tužene tome neutemeljeno prigovaraju.

19.) Budući da je tužena uspjela u sporu, to je onda pravilna i odluka o troškovima parničnog postupka donesena primjenom odredbe čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, kojom su tužiteljice obvezane naknaditi tuženoj cjelokupni trošak koji je utvrđen potrebnim za vođenje predmetne parnice.

20.) Zbog navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

20.1.) Kako tužiteljice nisu uspjele sa žalbom to im onda ne pripada niti pravo na trošak njenog izjavljivanja, zbog čega joj isti trošak nije niti dosuđen.

 

 

Bjelovar, 2. svibnja 2024.

 

                                                                                                 Predsjednik vijeća

 

                                                                                                           Alen Golub v. r.