REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
PREKRŠAJNI ODJEL
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: Pp-62/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Prekršajni odjel, po sutkinji Lidiji Košutić-Vrhovski, uz sudjelovanje Marte Pavlović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o.i 2. okrivljenika odgovorne osobe MĆ, radi djela prekršaja iz čl.10.st.4. i 5. uz primjenu čl. 293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. 67/08; 48/10; 74/11; 80/13; 158/13; 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23) po prigovoru 1. i 2. okrivljenika na obavezni prekršajni nalog PP Dugo Selo, klasa: 211- 07/24-4/77321, urbroj: 511-19-38-24-3 od 06. studenog 2024. godine, temeljem čl. 222. i čl.183. Prekršajnog zakona („Narodne Novine“ 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 118/18, 114/22), dana 22. rujna 2026. godine,
presudio je
I. 1. okrivljena pravna osoba ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., OIB: 86962125052,sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana
2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi: MĆ, sin M, rođen **.**.1985. državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa stanom u [adresa], Dobrovoljne oružane skupine ban Jelačić 2, prekršajno kažnjavan,
k r i v i s u
što dana 17. ožujka 2024. godine u 19:30 sati u Prikraju, Ivanićgradska ulica kbr. 00 nisu na dijelu ceste, na kojem je zbog rahlosti asfalta uslijed kiša došlo do pucanja istoga, vidljivo označili, niti osigurali sudionike u prometu zbog čega je ŠĆ, koji je upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], a kretao se kolnikom Ivanićgradske ulice od sjevera u smjeru juga, na mostu preko rijeke Zeline, prednjim lijevim, a potom i zadnjim lijevim kotačem naletio u neobilježenu i nezaštićenu udarnu rupu dubine do 10 centimetara, širine do 1 metra nepravilnog oblika, kojom prilikom je došlo do oštećenja prednjeg i zadnjeg lijevog pneumatika na osobnom vozilu, a u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta,
čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 10.st.4. i 5. u svezi čl. 293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
pa se na temelju citiranog propisa, uz primjenu čl.3. Prekršajnog zakona
1. okrivljeniku ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o izriče novčana kazna u iznosu od 790,00 (sedamsto devedeset) eura.
2. okrivljeniku MĆ izriče novčana kazna u iznosu od 320,00 (tristo dvadeset) eura.
III. Temeljem čl.33.st.11.Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu putem priložene uplatnice u roku od 30 dana po primitku ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.
IV. Temeljem čl. 183.st.2., a u svezi čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona u koliko 1. i 2. okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne, uplate 2/3 novčane kazne, smatrat će se da su novčanu kaznu uplatili u cijelosti, u protivnom će se postupiti u skladu s čl. 34. Prekršajnog zakona.
V. Temeljem čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona 1. okrivljena prava osoba dužna je platiti ukupni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 60,27 (šezdeset eura dvadeset sedam centi), a 2. okrivljenik MĆ dužan je platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, oboje putem priloženih uplatnica u roku od 30 dana po primitku ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Dugo Selo, pod gornjim brojem izdala je obavezni prekršajni nalog protiv 1. i 2. okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude, na koji su 1. i 2. okrivljeni u zakonskom roku podnijeli prigovor, te je isti stavljen van snage i proveden je redovni prekršajni postupak.
2. U zajedničkoj pisanoj obrani 1. i 2. okrivljenici su naveli da pobijaju citirani Prekršajni nalog iz svih osnova predviđenih Prekršajnim zakonom. Prvenstveno su istaknuli kako je Naslovno tijelo pogrešno protumačilo odredbe propisa koji upućuju na ovlaštenje za pokretanje prekršajnog postupka u konkretnom slučaju. Odredbe članka 233. Prekršajnog zakona ne daju ovlaštenje za pokretanje prekršajnog postupka djelatnicima policije za prekršaje koji se odnose na stanje javne ceste i propuste u održavanju iste. Prema odredbama članka 233. Prekršajnog zakona postupak pokreće nadležno tijelo državne uprave koje je ovlašteno neposredno provoditi ili nadzirati provođenje propisa kojim je predviđen prekršaj, a isto je ovlašteno za prekršaj iz tog propisa izdati prekršajni nalog. Ako to tijelo ne podnese optužni prijedlog ili izda prekršajni nalog, može to učiniti tijelo državne uprave višeg stupnja koje nadzire provođenje istog propisa o prekršaju. Prema odredbama čl. 110., 111. i 112. st. 1 toč. 1 ("nadzirati radove redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta") Zakona o cestama, nadzor nad provođenjem istog te propisa donesenih za njegovo izvršenje obavlja nadležno Ministarstvo, a također prema odredbama citiranog zakona poslove inspekcije javnih cesta obavljaju inspekcije za ceste, a nadzor provodi inspektor za ceste. Dakle, djelatnici policijskih uprava, a koje su u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova, nisu djelatnici uprave u čiju nadležnost pripada provođenje Zakona o cestama i Pravilnika o održavanju cesta, a u kojima su određeni i prekršaji u smislu nepridržavanja propisa o izgradnji, rekonstrukciji i održavanju javnih cesta. Nadalje, pogrešno su okrivljeni 1. okrivljenik kao pravna osoba i 2. okrivljenik kao odgovorna osoba u istoj jer se izdavatelj prekršajnog naloga nije držao odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a iste ga upućuju na posebni Zakon i propise donesene na temelju tog Zakona. Ti posebni propisi su Zakon o cestama i Pravilnik o održavanju cesta u kojima su sadržane prekršajne odredbe te odredbe o tome tko je odgovoran za propust u održavanju, a to svakako nisu u ovom predmetu 1. okrivljenik kao pravna osoba i 2. okrivljenik kao odgovorna osoba. Citirani propisi su lex specialis propisi u odnosu na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama te kao takvi imaju prednost u primijeni. Člancima 26. i 83. Zakona o cestama izričito su nominirane pravne osobe nadležne za održavanije javnih cesta i njihovi poslovi u održavanju javnih cesta, a to je u ovom konkretnom slučaju trgovačko društvo Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije. Prekršajnim odredbama Zakona o cestama utvrđena je odgovornost ustanova koje upravljaju javnim cestama, a 1. okrivljenik nije ustanova koja upravlja javnim cestama. U Prekršajnom zakonu određeno je da pravna i odgovorna osoba mogu biti odgovorne za prekršaj kada je to propisom o prekršaju određeno, te ako je do prekršaja došlo radnjom ili propuštanjem istih. U ovom predmetu 1. okrivljenik kao pravna osoba i 2. okrivljenik kao odgovorna osoba u istoj nisu počinili prekršaj naveden u Prekršajnom nalogu, iz razloga što navedena pravna osoba nije zakonom određena osoba koja je dužna organizirati i obavljati nadzor nad stanjem i održavanjem javnih cesta, već su to druge pravne i odgovorne osobe, a kako je to određeno Zakonom o cestama. Nije sporno kako 1. okrivljenik ima zaključen Ugovor o obavljanju poslova održavanja županijskih i lokalnih cesta na području Zagrebačke županije s Županijskom upravom za ceste Zagrebačke županije (u daljnjem tekstu: Ugovor). No međutim, takvim Ugovorom se ne može prenositi prekršajna odgovornost, jer je prekršajna odgovornost utvrđena citiranim propisima za pravne osobe koji su nositelji prava upravljanja ti. djelatnosti utvrđene zakonom i one za to odgovaraju bez obzira tko je konkretni izvoditelj radova, a kojih može biti i više po pojedinoj vrsti rada i pojedinoj dionici ceste. Prekršajna odgovornost se ne može ugovarati, već ista proizlazi iz samog zakona. Navedenim Ugovorom utvrđena je količina i vrsta radova, prema posebnim planovima i programima radova uprave za ceste (Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije) te 1. okrivljenika kao izvoditelja radova, a isto obavlja samo ugovorene radove u ugovorenim količinama, te se međusobni odnosi naručitelja i izvoditelja radova ne odnose na treće osobe i događaje koji su se dogodili zbog stanja na cestama. Ne može naručitelj gospodarskim ugovorom na izvoditelja radova prenositi zakonske obveze i odgovornosti za poslove upravljanija, građenja, rekonstrukcije i održavanja županijskih i lokalnih cesta, a time i za stanje cesta, nego Ugovorom može ugovarati odgovornost za izvođenje točno utvrđene količine i vrste radova, prema ugovornom troškovniku. Imovinske i neimovinske štete nastale sudionicima u prometu, u većini slučajeva radi raznih razloga ne nastaju radi neizvršenja Ugovora od strane 1. okrivljenika, već radi stanja cesta i eventualno nedovoljno poduzetih mjera i ulaganja na održavanju cesta od strane nadležnih uprava za ceste (premalo ophodnje, premalo obnove oštećenih kolnika, premalo posipavanja cesta zimi sa nedostatnim brojem vozila, manja količina izvedenih određenih vrsta radova koji bi poboljšali stanje cesta itd). Naime, 1. okrivljenik je u ekonomskom smislu zainteresiran obavljati sve poslove na javnim cestama pa čak i vršiti cjelodnevnu ophodnju cesta i uvesti znatno veći broj ljudi i vozila u poslove održavanja županijskih i lokalnih cesta (" ljetno i zimsko održavanje županijskih i lokalnih cesta") jer bi to bilo plaćeno od strane Županjske uprave za ceste Zagrebačke županije kao zakonskog ovlaštenika, no međutim i tome 1. okrivljenik nije ovlašten odlučivati. Neovisno od toga, Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije je to koje određuje kapacitete i sredstva za redovno održavanje Županijskih i lokalnih cesta, te donosi i plan i program održavanja županjskih i lokalnih cesta za 1. okrivljenika. 1. i 2. okrivljenici ističu i dokazuju da su ugovoreni radovi na održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta na području Zagrebačke županije izvršeni u potpunosti i kvalitetno, odnosno u opsegu, na način i pod uvjetima kako to za njega proizlazi iz Ugovora sklopljenog s vlasnikom ceste. Nadalje, Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije kao naručitelj radova, odnosno nadzorni inženjer istog nije osporio niti količinu niti kvalitetu radova jer nigdje nema napomene o nepravovremenim i nekvalitetno izvršenim radovima, a nije niti mjesečnu situaciju osporio ili umanjio zbog nepravovremenih, nekvalitetnih, a osobito ne iz razloga neizvršenih radova redovnog održavanja iz čega proizlazi da je 1. okrivljenik sve takve radove obavio u skladu sa ugovorenim obvezama, Zakonom o cestama i Pravilnikom o održavanju cesta. Navedeno, I. okrivljenik posebno ističe obzirom je Ugovorom o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta na području Zagrebačke županije određeno kako 1. okrivljenik radove redovnog održavanja na istima izvodi sukladno odredbama Pravilnika o održavanju cesta, a u konkretnom slučaju evidentno je da je 1. okrivljenik postupio u skladu s odredbama navedenog Pravilnika. U tom smislu, 2. okrivljenik posebno upućuje na presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Pž- 3243/11 od 06. studenog 2012. godine iz koje proizlazi kako treba sagledati da li je pravna osoba koja održava cestu pravovremeno reagirala na neki izvanredni događaj koji ugrožava promet odnosno da li je ophodarska služba pravilno obavljala svoj posao. Isto tako, iz navedene presude proizlazi pitanje koje je potrebno utvrditi u smislu da li je pravna osoba koja održava cestu u okviru svojih ovlaštenja i obveza mogla spriječiti neki izvanredni događaj koji je za posljedicu imao prometnu nezgodu. U pogledu nastanka predmetnog izvanrednog događaja, 1. i 2. okrivljenici ističu kako postoji jedan vremenski interval u kojem se potpuno isključuje odgovornost subjekta koji gospodari cestama. To je vrijeme od nastanka elementarne ili druge nepogode na cesti do trenutka kad cestar ili ophodarska služba mogu objektivno intervenirati i poduzeti odgovarajuće mjere. Obzirom su 1. okrivljenik kao pravna osoba i 2. okrivljenik kao odgovorna osoba dužni postupati prema Ugovoru a posljedično istom i prema odredbama Pravilnika o održavanju cesta, u konkretnom slučaju da bi se utvrdilo postoji li ili ne postoji krivnja 1. i 2. okrivljenika u pogledu predmetnog prekršaja, potrebno je utvrditi da li je izvršena ophodnja predmetne županijske ceste sukladno odredbama Pravilnika o održavanju cesta te da li su radnici 1. okrivljenika sanirali posljedice izvanrednih događaja na cestama. Također, potrebno je utvrditi koje su dužnosti i odgovornosti izvoditelja radova na predmetnoj cesti prilikom izvođenja istih, posebno u pogledu uvjeta iz gore navedene suglasnosti. Dakle, obzirom na sve gore navedeno, 1. okrivljenik kao pravna osoba i 2. okrivljenik kao odgovorna osoba su postupili u Skladu sa Zakonom o cestama i Pravilnikom o održavanju cesta te iz tog razloga ne postoji niti jedan jedini objektivni dokaz u pravcu bilo kakove njihove prekršajne odgovornosti. Nadalje, svoju obranu potkrijepili su presudama prekršajnih sudova u RH u pogledu odgovornosti pravne i odgovorne osobe u sličnim slučajevima Dakle, obzirom na sve gore navedene činjenice, jasno je vidljivo da 1. i 2. okrivljenici ne snose prekršajnu odgovornost za predmetnu prometnu nezgodu pa predlažu, obzirom na sve gore navedeno, da se pobijani prekršajni nalog stavi izvan snage. Nadalje, 2. okrivljenik je na ročištu 11. lipnja 2025. godine iskazao da on, kao i predstavnik pravne osobe, u cijelosti ostaje kod navoda iz prigovora koji je smatrao svojom pisanom obranom, te je istu dopunio na način da je sudu pridonio na uvid, a i stavio je u spis Ophodarski dnevnik sa satelitskim snimkama za dane 1.3.2024. i 18.3.2024. godine. Također je u spis dostavio Pravilnik o ophodnji javnih cesta ("NN" 75/2014) gdje u čl. 3. t. 3. gdje je propisano da se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje dva puta mjesečno na Županijskim cestama, iako bi po istom pravilniku zapravo trebalo jednom dnevno obavljati ophodnju javnih cesta i to iza 14,00 sati od ponedjeljka do petka, a subotom, nedjeljom i blagdanom od 6 do 18 sati. Uz prigovor je priložio i očitovanje svojoj upravi, kao i upozorenja Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke županije ( koje su vlasnik ceste) i svojim nadređenima gdje ih je upozorio na njihove zakonske obveze temeljem Pravilnika o ophodnji javnih cesta.
3. Svjedok ŠĆ iskazao je da se predmetnog dana kretao Ivanićgradskom ulicom iz smjera sjevera u smjeru juga, te obzirom cesta nije bila označena da je oštećena, prednjim lijevim kotačem je naletio na neobilježenu i nezaštićenu rupu dubine 10 cm i širine do 1 m, uslijed čega je došlo do oštećenja njegovog prednjeg i zadnjeg lijevog pneumatika na osobnom vozilu.
Na upit sutkinje da li je do današnjeg dana namirio svoju štetu, odgovorio je da je, ali o vlastitom trošku.
Nadalje, na zapisniku od 16. lipnja 2026. godine iskazao je da u cijelosti kod svojeg iskaza od 22.10.2025., a na poseban upit sutkinje da li često ide tom cestom, odgovorio je da često ide tom cestom kod roditelja, te je prošlo nekih tjedan dana prije ovog događaja kad je također išao kod roditelja i tada udarne rupe nije bilo.
4. U odnosu na prigovor okrivljenika promašene aktivne legitimacije koji ističu da je ovlaštenje za pokretanje prekršajnog postupka prema čl. 233. Prekršajnog zakona nadležno tijelo državne uprave, za navesti je kako se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o prekršaju koji je predviđen Zakonom o sigurnosti prometa na cestama pa su Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska postaja, tijela državne uprave ovlaštena neposredno nadzirati provođenje tog propisa, pa je ovlašteno izdati i obavezni prekršajni nalog, stoga nema sumnje da je u ovom prekršajnom predmetu citirani obavezni prekršajni nalog podnesen od ovlaštenog tužitelja. Nadalje, okrivljeni navode da nisu odgovorni u smislu počinjenja prekršaja te da se izdavatelj obaveznog prekršajnog naloga nije držao odredbe čl. 6.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz razloga što nisu zakonom određena osoba koja je dužna organizirati i obavljati nadzor nad stanjem i održavanjem javnih cesta, već su to druge pravne i odgovorne osobe kako je to određeno Zakonom o cestama, a gdje nije sporno da bi 1. Okrivljenik imao zaključen Ugovor o obavljanju poslova održavanja županijskih i lokalnih cesta na području Zagrebačke županije s županijskom upravom za ceste Zagrebačke županije pa sud takvu obranu nije prihvatio. Naime, u skladu sa čl. 33. Zakona o cestama, te citiranim ugovorom o obavljanju poslova izvođenja radova redovitog održavanja županijskih I lokalnih cesta na području Zagrebačke županije s županijskom upravom za ceste Zagrebačke županije utvrđeno je kako u konkretnoj situaciji poslove izvođenja radova redovitog održavanja županijskih i lokalnih cesta, te sve druge radove nužne za sigurnost prometa, odnosno, sve potrebne radnje za osiguranje sigurnosti prometa i sudionike u prometu, obveza je i obavlja 1. Okrivljena pravna osoba županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. Člankom 24. i 33. Zakona o cestama između ostalog propisano je da županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, nego je radove održavanja dužna ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana, tehnički opremljena, te koja raspolaže osposobljenim kadrom za izvođenje radova, održavanja, štiteći sigurnost prometa. Kako je pravna osoba županijska uprava za ceste Zagrebačke županije temeljem citiranog članka ovlaštena sa 1. okrivljenikom pravnom osobom Županijskim cestama Zagrebačke županije d.o.o. sklopiti ugovor za redovno održavanje cesta na tom području, po tom ugovoru isti su i odgovorni za održavanje ceste kao i za ceste na kojima su nastala oštećenja i zapreke vidljivo ih označiti i osigurati sudionike u prometu. Stoga su neosnovane tvrdnje obrane okrivljenika kako se ugovorom o obavljanju poslova održavanja ne može prenositi prekršajna odgovornost. Navedeno iz razloga jer 1. okrivljena upravo zaključenjem citiranog ugovora je bila dužna na dijelu ceste u Prikraju, Ivanićgradska ulica, kbr.00, gdje je došlo do oštećenja u vidu udarne rupe dubine do 10 cm, širine do 1 m, nepravilnog oblika, a istu nisu vidljivo označili niti osigurali sudionike u prometu pa su time u cijelosti ostvarili biće djela prekršaja iz čl. 10.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Dakle, do ove prometne nesreće došlo je isključivo zbog naleta vozila oštećenika na neoznačenu udarnu rupu na kolniku, uslijed čega je došlo do oštećenja na prednjem lijevom i zadnjem lijevom pneumatiku osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], pri čemu upravljanje i način vožnje ni na koji način nije doprinio nastanku oštećenja na vozilu. Slijedom navedenog sud nije prihvatio obranu 1. i 2. okrivljenika jer iste ne počivaju na dokazima, tijekom postupka i temeljem provedenih dokaza utvrđeno je upravo suprotno pa je sud uvjerenja da je obrana okrivljenika dana u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka ŠĆ čiji iskaz je dan realno i uvjerljivo te u skladu s priležećim materijalnim dokazima, a djelatnik policije AĆ, iako uredno pozvan, nije se odazivao pozivima za ročište 22.10.2025. i 04.02.2026. godine.
5. Tijekom postupka izvršen je uvid u to: obavezni prekršajni nalog, prigovor 1. i 2. okr. na isti s prilozima, zapisnik o očevidu, skica mjesta događaja, zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 11.06.2025. godine, izvadak iz Pravilnika o ophodnji, dopis 2. okrivljenog od 01.04.2025., 09. svibnja i 26.05.2025., Pravilnik o ophodnji javnih cesta, ophodarski dnevnik za dane 18.03.2024. i 01.03.2024. godine, zapisnike o ispitivanju svjedoka ŠĆ od 22.10.2025. i 16.06.2026. godine, potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za 1. i 2. okrivljenika.
6. Nakon provedenog postupka, analizirajući sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud je našao nedvojbeno utvrđenim da su 1. i 2. okrivljeni počinili prekršaj kako je to naznačeno u izreci ove presude.
7. Stoga je sud 1. i 2. okrivljene proglasio krivima, te im je izrekao primjerene novčane kazne s obzirom na stupanj njihovih odgovornosti i težinu počinjenih djela. Prilikom odmjeravanja kazne Sud nije našao posebno izraženih olakotnih niti otegotnih okolnosti, te je sud uvjerenja da će se ovako izrečenom novčanom kaznom u minimalnom zakonskom iznosu u cijelosti postići svrha kažnjavanja.
8. Nadalje, također uz primjenu čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona sud je primijenio Zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja prekršaja jer je novi Prekršajni zakon koji je stupio na snagu 15.08.2026. godine, nepovoljniji za 1. i 2. okrivljenike pogledu plaćanja novčane kazne te je dozvolio temeljem u izreci citirane odredbe da 1. i 2. okrivljenici u gore određenom roku plate 2/3 novčane kazne, pa će se smatrati da su kaznu u cijelosti platili.
9. Temeljem u izreci citiranih propisa 1. okrivljenik dužan je platiti trošak suda u paušalnom iznosu od 20,00 eura, te trošak tužitelja u iznosu od 40,27 eura, a 2. okrivljenik dužan je platiti trošak Suda u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura koji su odmjereni s obzirom na složenost i trajanje postupka, putem priloženih uplatnica, svaki u roku od 30 dana po primitku ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilno.
U Sesvetama, 22. rujna 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Marta Pavlović
Lidija Košutić-Vrhovski
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Ova presuda je pravomoćna.
