Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3312/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/TO, OIB [osobni identifikacijski broj], 2/OO, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3/ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], svih iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Sanji Dozet, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Posojilnica Bank eGen, Paulitschgasse 5-7, Klagenfurt am Woerthersee, Austrija, OIB 24250429800, zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4627/2020-112 od 4. veljače 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4627/2020-112 od 4. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim Ugovorom o kreditu s otplaćivanjem račun broj [broj bankovnog računa] sklopljen između TO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], OO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĐO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i Posojilnica - Bank Borovlje - Celovec sada pod imenom Posojilnica Bank eGen, Paulitschgasse 5-7, 9020 Klagenfurt am Worthersee, OIB 24250429800, kao davatelja kredita, dana 27. travnja 2007.

Utvrđuje se ništetnim javnobilježnički akt Sporazum o osiguranju novčane tražbine (Ugovor o hipoteci) sklopljen između Posojilnica - Bank Borovlje - Celovec sada pod imenom Posojilnica Bank eGen, Paulitschgasse 5-7, 9020 Klagenfurt am Worthersee, OIB 24250429800, kao vjerovnika te TO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i založnog dužnika i OO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĐO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita dana 27. travnja 2007. kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, Av. Dubrovnik 12, broj ovjere OV-19272/07.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje tereta upisanog temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine (Ugovor o hipoteci) od 27. travnja 2007. solemniziranog po javnom bilježniku EO iz [adresa] dana 27. travnja 2007. pod brojem OV-19272/07 na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Senj, zk.ul.br. 605, kč.br. 277

- u naravi kuća broj 5A, gospodarska zgrada i dvorište [adresa] površine 125 čhv. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 12.875,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 . st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, niti one na koje se ukazuje u žalbi. Prvostupanjska je presuda strankama dostavljena u elektronski pretinac, a time, što nije obavijestio stranke o odgodi ročišta za objavu presude, u situaciji kada je ista valjano dostavljena, sud je mogao ostvariti samo relativno bitnu povredu odredaba ZPP koja nije utjecala na zakonitost postupka (stranke su primile presudu i omogućeno im je upoznavanje s njezinim sadržajem i podnošenje žalbe u zakonskom roku).

6. Nadalje, pravilno je primijenjena odredba čl. 299. ZPP kada je ocijenjeno da su tužiteljima bile poznate činjenice i dokazi koje su u ovom postupku iznijeli nakon zaključenja pripremnog postupka, prije njegovog zaključenja te je odbijena preinaka tužbe.

7. Iako prvostupanjski sud nije ocijenio odredbe spornog ugovora u skladu s uputom ovog suda iz ukidne odluke posl. br. Gž-864/2019-2 od 17. lipnja 2020., u situaciji kada je odbio prihvatiti preinaku tužbenog zahtjeva, isto nije odlučno za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude.

8. Tužitelji su se u postupku pred prvostupanjskim sudom, kao i u ovom žalbenom postupku, prvenstveno pozvali na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) kao razlog ništetnosti a prema kojem, sporni ugovor nije ništetan.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, da su stranke sklopile ugovor o kreditu s otplaćivanjem kojim je prednik tuženika odobrio tužiteljima iznos kredita od 85.000,00 Eur sa svrhom otplate kredita kod Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb i adaptacije kuće, uz kamatnu stopu od 7,5% i zateznu kamatu od 5% i troškove obrade kredita od 2%, koji su se tužitelji obvezali vratiti u 180 jednakih obroka od po 795,00 Eur, te je 1/tužiteljica kao založni dužnik dozvolila predniku tuženika zasnivanje založnog prava na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] iste k.o., za navedeni iznos, kamate i troškove.

9.1. U ugovoru je navedeno da je sklopljen u Ferlachu/Borovlje (Republika Austrija).

9.2. Nadalje je utvrđeno, da je Javni bilježnik Željka Maroslavac iz Zagreba potvrdila pod brojem OV-19272/07 na zahtjev MO u svojstvu punomoćnika prednika tuženika i tužitelja Sporazum u kojem je utvrđeno postojanje citirane tražbine prednika tuženika prema tužiteljima po osnovi Ugovora o kreditu s otplaćivanjem sklopljenog 27. travnja 2007. te je 1/tužiteljica potpisom sporazuma kao založni dužnik dozvolila predniku tužitelja kao vjerovniku upis hipoteke na iznos svoje tražbine na nekretninama 1/tužiteljice u korist prednika tuženika na kčbr. [katastarska čestica] kuća broj ..., gospodarska zgrada i dvorište [adresa], površine 125 čhv, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Iz specijalne punomoći od 18. rujna 2006. proizlazi ovlaštenje MO za sklapanja i potpisivanje ugovora o kreditu i sporazuma radi osiguranja novčanih tražbina zasnivanjem založnog prava na nekretninama između tuženika i korisnika kredita, odnosno zalogodavaca, podnošenje istih na solemnizaciju javnom bilježniku i podnošenje zahtjeva za uknjižbu, odnosno provedbu postupka ovrhe.

11. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) propisano je, da je ništetan ugovor koji je sklopljen protivno prisilnim propisima, s time da, ako je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

12. Tuženik u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu nije imao registriranu djelatnost za obavljanje bankarskih poslova u Republici Hrvatskoj, a kako to proizlazi iz dopisa Hrvatske narodne banke, koja nikada nije zaprimila zahtjev, niti predniku tuženika izdala odobrenje za rad u Republici Hrvatskoj, radi čega je prednik tuženika postupio protivno prisilnim odredbama čl. 2. do čl. 5. Zakona o bankama (NN br. 84/02, 141/06) i čl. 3. i 17. Zakona o deviznom poslovanju (NN br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08).

13. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev da utvrdi citirani ugovor ništetnim, na temelju tvrdnje tužitelja da se radi o ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjima, jer je sklopljen između tužitelja kao dužnika i prednika tuženika kao neovlaštenog vjerovnika u smislu čl. 2. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (NN br. 72/17, dalje: Zakon o ništetnosti), a kojim zakonodavac intervenira u ugovor o kreditu već postojeće u vrijeme stupanja na snagu tog Zakona.

14. Pri tom se ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem smatra i ugovor o zajmu, jer je u smislu navedenog Zakona, odlučno da neovlašteni vjerovnik, tj. onaj koji nije od nadležnih tijela Republike Hrvatske ovlašten za pružanje usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, odobrava dužniku određeni iznos novčanih sredstava a dužnik se obvezuje plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

15. Sud EU je u svojoj presudi od 14. veljače 2019. godine u predmetu C-630/17 LORaiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen utvrdio da je Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom protivan određenim odredbama prava EU.

16. Presude Suda EU obvezujuće su za sve države članice, njihova tijela državne uprave kao i nacionalne sudove koji po njima trebaju postupati.

17. Stajalište prvostupanjskog suda sukladno je i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske kao u odluci poslovni broj U-I- 3678/2017 od 3. studenog 2020. („Narodne novine“, broj 131/20) uz utvrđenje da je u nesuglasju s vladavinom prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske. Pritom je utvrdio i da je Zakon o ništetnosti u nesuglasju s čl. 141.c Ustava Republike Hrvatske, te stoga taj zakon više nije dio pravnog poretka Republike Hrvatske (točka 9.1.), kao i sa odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1519/2021 od 15. srpnja 2021. gdje je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, ustavna tužba odbijena, te je navedeno (citirajući odredbu čl. 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju - dalje: ZPK) da se ne može primijeniti Zakon o ništetnosti jer je njegova primjena zabranjena nakon što je Sud EU donio presudu u predmetu C- 630/17 14. veljače 2019.

18. Ustavni sud je prihvatio argumentaciju Suda EU-a te je Zakon o ništetnosti ukinuo Odlukom broj U-I-3678/2017 od 3. studenog 2020. godine (Narodne novine broj 131/20) uz utvrđenje da je u nesuglasju s vladavinom prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske. Pritom je utvrdio i da je Zakon o ništetnosti u nesuglasju s čl. 141.c Ustava RH, te stoga taj zakon više nije dio pravnog poretka Republike Hrvatske (točka 9.1.).

19. Vezano uz primjenu čl. 19.j st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) ovaj sud ukazuje na pravno stajalište Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-918/2022-11 od 28. veljače 2021. godine po kojem navedeni članak zakona nije moguće primijeniti u situaciji kad se zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, čiji iznos ne prelazi 1,000.000,00 kuna, sklopljen s vjerovnikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, iako je ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen prije stupanja na snagu tog zakona, ali ugovorni odnos između stranaka nije dovršen.

20. Radi toga tužitelji neosnovano prigovaraju stavu prvostupanjskog suda.

21. Činjenica, da je prvostupanjski sud doista, bez valjanog obrazloženja, promijenio svoj zaključak o mjestu gdje je sporni ugovor sklopljen, te u ponovljenom postupku zaključio da je sklopljen u Republici Austriji, nije od utjecaja na pravilnost odluke kada ugovor, i da je sklopljen u Republici Hrvatskoj, ne bi bio ništetan zbog prethodno istaknutih razloga.

22. Pri tom je su u pobijanoj odluci ocijenio i navode da prednik tuženika nije imao odobrenje za pružanje financijskih usluga u Republici Hrvatskoj, te se pozvao na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-155/16 od 12. travnja 2016. prema kojem ugovori sklopljeni između hrvatskih fizičkih osoba (potrošača) i stranih (bankarskih) pravnih osoba kojima je zabranjeno sklapanje takvih ugovora bez odobrenja za njihovo pružanje u Republici Hrvatskoj, nisu ništetni. Iz navedenog proizlazi da je sud ocijenio razlog ništetnosti na koji su se tužitelji pozvali te pravilno, imajući na umu sve prethodno citirano, odlučio da takav ugovor nije ništetan.

23. Druge razloge ništetnosti tužitelji nisu iznosili prije preinake tužbenog zahtjeva, koju sud osnovano nije dopustio, pa iste nije bio dužan niti razmatrati.

24. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

25. Slijedom izloženog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Franić