Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2592/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ivi Babić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-174/2020-54 od 10. ožujka 2026. i žalbi tužiteljice protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-174/2020-58 od 27. ožujka 2026. u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 174/2020-54 od 10. ožujka 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ukida se dopunskog rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-174/2020-58 od 27. ožujka 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 22.000 kuna / 2.919,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopama pobliže navedenim u izreci presude (toč.I/I. izreke), kojim se nalaže tuženici da tužiteljici na ime naknade izmakle koristi isplati iznos od 29.375,90 kuna / 3.898,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci od dospijeća pa do isplate (toč.I./II. izreke), kao i da tuženica naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama (toč.I./III. izreke). Naloženo je tužiteljici naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.150,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama koje tekućim od 10. ožujka 2026. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč.II. izreke)

2. Rješenjem je utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu radi isplate iznosa na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 2.389,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Dopunskim rješenjem od 27. ožujka 2026. naloženo je tužiteljici naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama koje tekućim od 10. ožujka 2026. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci dopunskog rješenja.

4. Protiv navedene presude žali tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP). Predlažu pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i zahtjev tužiteljice prihvatiti u cijelosti, podredno ukinutu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Protiv navedenog dopunskog rješenja žali tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. ZPP. Predlaže pobijano dopunsko rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda i odbiti zahtjev tuženice, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Žalbe tužiteljice protiv presude kao i dopunskog rješenja su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete.

8. Tijekom postupka nije sporno da je tužiteljica u kritičnom razdoblju bila zaposlena u [naziv] u [adresa], na radnom mjestu učiteljice u produženom boravku te da je ista 2018. preuzela tadašnji 1a razred u produženom boravku koji pohađa učenik mlt. FM, čiji su roditelji IM i tuženica SM. Nije ni sporno da su se 26. rujna 2018. i 3. listopada održale sjednica Vijeća roditelja, da su se dana 3. listopada 2019. i 20. veljače 2020. održale individualne informacije između tužiteljice i tuženice te da se dana 25. veljače 2020. održao izvanredni roditeljski sastanak. Među strankama nije sporna niti od strane tužiteljice dostavljena medicinska dokumentacija iz koje proizlazi da je tužiteljica u kritičnom razdoblju imala određene zdravstvene probleme uzrokovane stresom.

9. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu, odnosno je li komunikacija tužiteljice s tuženicom u spornom razdoblju uzrokovala neimovinsku pa i imovinsku štetu tužiteljici za koju je tuženica odgovorna. Sporna je i visina štete.

10. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji tvrdi da štetne radnje tuženice u odnosu na nju ne predstavljaju opravdanu kritiku na njezin rad, već prema svojoj neutemeljenosti, učestalosti i intenzitetu predstavljaju uznemiravanje, osobito s obzirom da tužena tužiteljicu napada i javno – pred učenicima, roditeljima ostalih učenika te kolegama tužiteljice, slijedom čega je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice, i to njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta.

11. Sud prvog stupnja ocjenom materijalnih dokaza te iskaza saslušanih svjedoka JM, UM, ĆM, ŽM, MM, GMU utvrđuje da tuženica u komunikaciji s tužiteljicom nije postupala na neprimjeren način, a osobito ne na način koji bi objektivno mogao predstavljati osnovu za nastanak odštetne odgovornosti. Naime, niti iz jednog od predmetnih zapisnika ne može se iščitati bilo kakva agresivna ili uvredljiva komunikacija tuženice koja bi bila usmjerena ka tužiteljici, a navedeno ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih svjedoka koje je sud prihvatio jer su logični, životni i uvjerljivi te su isti iskazivali o okolnostima koje su im poznate o spornim događajima. Tako, niti jedan od saslušanih svjedoka nije bio prisutan razgovorima koje su tužiteljica i tuženica vodile nasamo, niti je svojim iskazom posvjedočio da bi komunikacija tuženice usmjerena prema tužiteljici, ikad bila neprimjerena i uvredljiva, odnosno da bi iz komunikacije tuženice kako prema tužiteljici tako i prema drugim roditeljima proizlazilo da bi ista potonju optuživala da se ne bavi djecom u produženom boravku, a na kakvu komunikaciju tužiteljica upućuje u tužbi i u svom iskazu. Prema ocjeni suda prvog stupnja iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženica, kao zabrinuta majka, izražavala sumnju u efikasnost organizacije rada u školi te je u tom smislu s tužiteljicom komunicirala o uočenim problemima nenapisanih zadaća u produženom boravku koji je vodila tužiteljica, što je rezultiralo sazivanjem izvanrednog sastanka u veljači 2020. godine.

12. Povrh toga, sud prvog stupnja zaključuje da isprave (dopis Sindikata hrvatskih učitelja od 4. ožujka 2020., dopis ravnatelja predmetne osnovne škole Sindikatu hrvatskih učitelja od 6. ožujka 2020. te Zaključak o provedbi postupka zaštite dostojanstva radnika od 12. ožujka 2020.) same po sebi ne dokazuju osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu štete. Naime, iz sadržaja tih isprava proizlazi da su iste sastavljene u okviru postupanja po službenoj dužnosti, sukladno zakonskoj obvezi pokretanja i provođenja postupka zaštite dostojanstva radnika povodom pritužbe tužiteljice, a činjenica da su u navedenim dopisima izneseni navodi tužiteljice ne predstavlja dokaz da su se opisane radnje tuženice doista dogodile, niti da su iste bile neprimjerene ili protupravne. Osim toga iz Zaključka o provedbi postupka zaštite dostojanstva radnika ne proizlazi utvrđenje o postojanju neprimjerenog ponašanja tuženice prema tužiteljici, niti je tim aktom potvrđeno da je do povrede dostojanstva doista došlo.

13. Nadalje, iako je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prema kojem postoji uzročno-posljedična veza između narušenog zdravstvenog stanja tužiteljice i predmetne komunikacije, sud nalazi da se tužiteljica subjektivno osjećala napadnutom i povrijeđenom jer se pod upitnik stavila efikasnost rada s djecom u produženom boravku kojeg je ona vodila, međutim postupanje tuženice nije bilo protupravno pa kao takvo objektivno nepodesno da konstituira postojanje odgovornosti za štetu.

14. Naime, prema ocjeni suda prvog stupnja način i sadržaj obraćanja tuženice nisu prelazili granice dopuštene kritike u smislu da bi bili agresivni i uvredljivi, već su bili usmjereni na ukazivanje na konkretne probleme, inzistiranje na točnosti te rješavanje pitanja nenapisanih zadaća, pri čemu se tuženica obraćala tužiteljici isključivo kao javnom službeniku, i to u okviru radnog vremena, te kao predstavnik roditelja.

15. Polazeći od navedenog, zaključak je suda prvog stupnja da tužiteljica nije dokazala da je komunikacija tuženice prema njoj bila uvredljiva ili agresivna, odnosno da bi tuženice igdje iznosila neprimjerene komentare podesne za ozloglašavanje tužiteljice, a koji bi se kvalificirali kao povreda prava osobnosti u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) pa kako nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete, konkretno pretpostavka protupravnosti, tako nije nastala niti odgovornost za štetu kako imovinsku tako i neimovinsku,

16. Zbog navedenog odbija zahtjev tužiteljice i odlučuje kao u izreci presude.

17. Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada prihvatiti jer za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice nisu utvrđene odlučne okolnosti.

18. Prema odredbi iz čl.1046. ZOO šteta predstavlja umanjenje nečije imovine, sprječavanje njenog povećanja, kao i povredu prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema odredbi iz čl.19.st.2. ZOO pod pravima osobnosti podrazumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo i dr.

19. Prema odredbi iz čl.1100.st.1. ZOO sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da je težina povrede i okolnosti slučaja koje opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete i kada nje nema.

20. Povreda dostojanstva i ugleda je subjektivni osjećaj osobe uzrokovan vanjskim ponižavajućim ili uvredljivim ponašanjem drugih iz njezina okruženja. Uvreda je svako izražavanje omalovažavanja drugog, odnosno nepoštivanje tuđe časti, dostojanstva i ugleda, dok je kleveta iznošenje ili prenošenje nečeg neistinitog što može škoditi njegovoj časti i ugledu u životnom okruženju, time da posebnu težinu imaju uvrede i klevete učinjene u medijima. No svaka povreda časti i ugleda ne daje pravo na postavljanje zahtjeva za novčanu naknadu neimovinske štete prema počinitelju. Novčana naknada zbog povrede časti i ugleda ograničena je samo na izuzetno teške napade koji prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda ličnosti oštećene osobe, a tužitelj nije dokazao da se u ovom predmetu radi o takvoj povredi. Pravična novčana naknada bi trebala biti korektor odnosno satisfakcija oštećenoj osobi u slučajevima kada se šteta ne može popraviti na drugi način, ili pak kad posebne okolnosti slučaja ukazuju na potrebu dosuđenja i ovakvog oblika satisfakcije.

21. Nematerijalna šteta zbog pretrpljenih duševnih bolova, a zbog povrede ugleda ili časti, predstavlja štetu koju oštećenik trpi zbog napada na njegovu osobnu sferu, koja za njega predstavlja područje njegove subjektivne vrijednosti, priznate mu od strane određene društvene sredine u kojoj živi i čiji je član. Očigledno je da se objektom povrede mora smatrati ono osobno materijalno dobro koje se sastoji u ukupnosti onih moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegovo poštenje, njegovu prošlost, znanje i sposobnost, kao i u odnosu na druge njegove moralne vrijednosti.

22. Da bi oštećenik imao pravo na naknadu štete zbog povrede ugleda ili časti, mora postojati određena štetna radnja štetnika, te uzročna veza između štetne radnje i trpljenja duševnih bolova kao njezine posljedice.

23. Osnovano se tuženica sadržajem žalbe poziva na počinjenju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.1. u svezi sa čl.8. ZPP. To iz razloga jer sud prvog stupnja nije u skladu s odredbom čl.8. ZPP analizirao, odnosno savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno niti sve dokaze zajedno.

24. Naime, sud prvog stupnja svoj zaključak o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice (zaključak da tužiteljica nije dokazala da je komunikacija tuženice prema njoj bila uvredljiva ili agresivna, odnosno da bi tuženice igdje iznosila neprimjerene komentare podesne za ozloglašavanje tužiteljice, a koji bi se kvalificirali kao povreda prava osobnosti u smislu čl. 1046. ZOO radi čega nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete, konkretno pretpostavka protupravnosti) temelji na materijalnoj dokumentaciji i iskazima saslušanih svjedoka, koje sud cijeni u obrazloženju presude. Pritom je sud prvog stupnja potpuno zanemario iskaze saslušanih stranaka koje ne navodi u obrazloženju presude, niti iste cijeni (na okolnost kako individualnih informacija tako i sastanaka Vijeća roditelja i izvanrednog sastanka, iako su njihovi iskazi međusobno proturječni), dovođenjem u vezu s materijalnom dokumentacijom i iskazima svjedoka, iako su stranke opširno iskazivale u dva navrata (na ročištu održanom 14. rujna 2023. , 9.srpnja 2025. i 27. kolovoza 2025.).

25. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 369.st.1. ZPP valjalo je presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

26. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka.

27. Posljedično tome valjalo je ukinuti i dopunsko rješenje o troškovima postupka (čl. 380. toč.3. ZPP)

28. U ponovnom će postupku sud prvog stupnja ocijeniti sve predložene i provedene dokaze zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju svih provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, uvažavajući i iznesene žalbene navode tužiteljice utvrditi odlučne činjenice te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu .

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166.st.3. ZPP.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović