Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3177/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ilijane Petyo kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vedrana Medakovića kao člana vijeća , u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-797/2025-13 od 8. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-797/2025-13 od 8. svibnja 2026.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-797/2025-13 od 8. svibnja 2026. u dijelu pod točkom II izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 321,07EUR.
III Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadom troška ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. [broj kredita], kreditna partija br. ... zaključenog dana 26.3.2009. između tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473 da tužitelju NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 321,07 (tristo dvadeset jedan euro i sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 8. svibnja 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tr i postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom II izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 321,07 EUR zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ,pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku o trošku parničnog postupka u skladu sa žalbenim navodima tužitelja podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Žalba tuženika je neosnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuju žalitelji jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu u kojem je određeno da je korisnik kredita u obvezi platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora.
9. Među strankama nije sporno da je ovdje tužitelj kao korisnik kredita zaključio sa ovdje tuženikom kao kreditorom Ugovora o kreditu br. 3215994372, kreditna partija br. 7104488632 dana 26.3.2009. te da je odredbom čl. 2. predmetnog ugovora ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.
10. Međutim među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
-da iz iskaza tužitelja u bitnome, proizlazi da je tužitelj podigao kredit kao fizička osoba i to radi uređenja obiteljske kuće, a da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije obavljao nikakvu gospodarsku odnosno profesionalnu djelatnost, da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije obrazloženo o kakvom se trošku obrade kredita radi niti mu je predočena neka konkretna tarifa tih troškova pa mu je ta odredba bila nejasna, da se radilo o ugovoru na obrascima te o odredbama ugovora se nije pregovaralo s bankom niti mu je ponuđena druga opcija,
-da iz potvrde o naplati naknade za obradu kredita od 9. svibnja 2025. proizlazi da je tužitelj isplatio predmetnu naknadu u iznosu od 992,50 kn/131,73 EUR.
12. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ovdje tužitelju, a čiji iskaz sud prihvaća kao životnog i uvjerljivog, nije bilo uopće objašnjeno a niti su vođeni pregovori u pogledu naknade za obradu kredita, niti je tužitelj bio upozoren na spornu naknadu već se radi o uvjetima koje je odredio tuženik a tužitelj je imao mogućnost ili to prihvatiti ili ostaviti, a pri tome tuženik ove navode nije u bitnome osporio niti je sudu predložio dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja kao i pojašnjenja o kakvoj se naknadi točno radi.
13. Naime ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode protivnika prema tome na tuženiku je bio teret dokazivanja da je pojedinačno pregovarao sa tužiteljem o spornoj naknadi, o visini predmetne naknade i svrsi predmetne naknade a tuženik u tom pravcu sudu nije pružio konkretne dokaze stoga su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani.
14. Nadalje žalbeni navodi tuženika, da ovdje tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja kojom traži deklaratornu pravnu zaštitu u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a, su neosnovani jer tužitelj u ovom konkretnom slučaju ima pravni interes za utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu jer pravni interes za utvrđenjem ništetnosti uvijek postoji te stranka koja smatra da je ugovor odnosno odredba ugovora o kreditu ništetna može zahtijevati zaštitu pred sudom podnošenjem tužbe za utvrđenjem ništetnosti a ništetnost nastupa ex tunc tj. od samog trenutka sklapanja pravnog posla.
15. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana stranka pa stoga isticanje ništetnosti nije uvjetovano postavljanjem kondemnatornog tužbenog zahtjeva a kako to pogrešno smatra ovdje tuženik kada to ističe u žalbenim navodima.
16. U ovom konkretnom predmetu, a s obzirom da je ugovor o kreditu zaključen dana 26. ožujka 2009. je u primjeni Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/ 07) a koji je stupio na snagu 8. ožujka 2007. pa je stoga u primjeni odredba čl. 96. ZZP/07 a koja je identična odredbi čl. 81. ZZP/03.
17. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, st. 2. istog članka je određeno da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
18. Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna, st. 2. je određeno da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
19. Naime, tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati, jer je odredba nametnuta po principu "uzmi ili ostavi" slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).
20. Stoga tuženik nije žalbenim navodima doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke.
21. Tuženik prigovara odluci o troškovima parničnog postupka smatrajući da tužbeni zahtjev u meritumu spora nije osnovan a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.
22. Žalbeni prigovori tužitelja u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka su neosnovani.
23. Naime tužitelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka pogrešno odredio vrijednost predmeta spora (VPS) jer je pogrešno primijenio odredbu čl. 40. st. 2. i čl. 40. st. 3 ZPP-a.
24. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio vrijednosti predmeta spora (dalje: VPS) od 131,73 EUR kao vrijednost kondemnatornog zahtjeva jer tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe predstavlja samo deklaratornu preambulu zahtjevu za isplatu koja bi se mogla tražiti na temelju ovog utvrđenja stoga se zahtjev za utvrđenjem ne uzima u obzir kod utvrđivanja VPS i kao takav se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora .
25.Žalbeni prigovori tužitelja kojim isti ukazuje da je sud pogrešno primijenio odredbu čl.155. st. 1. ZPP-a kada nije priznao tužitelju podneske a koji su bili potrebni za vođenje ove parnice a posebno kada se uzme u obzir da stranka ima pravo na 4 obrazložena podneska , nisu osnovani .
25. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno obrazložio da podnesci koje nije priznao tužitelju u smislu odredbe čl.155.st.1.ZPP-a nisu bili nužni za vođenje ovog postupka ,jer sud kod prosuđivanja koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja neovisno što stranka ima pravo na 4 obrazložena podneska jer na njih ima pravo samo ako su ti podnesci bili opravdani i nužni.
26. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
27. S obzirom da tužitelj kao i tuženik nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku isti su odbijeni s potraživanjem troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Ilijana Petyo