Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3908/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojega zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P -908/2026-60 od 26. svibnja 2026., dana 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-908/2026-60 od 26. svibnja 2026. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 908/2026-60 od 26. svibnja 2026. u točkama II i III izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Utvrđuje se da su ništetni i bez ikakvog pravnog učinka pojedini dijelovi odredbi članaka 1., 2., i 7., Ugovora o [broj kredita] zaključenog između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita dana 14.ožujka 2006.godine, a koji ugovor je solemniziran kod JB ABC iz [adresa] pod poslovnim brojem OU- 213/06 dana 16. ožujka 2006. godine., i to u dijelu u kojem je ugovoreno:

1. Da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 23.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (čl. 1.)

2. Da je kamatna stopa promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke (čl. 2),

3. Da se otplata mjesečnih anuiteta određuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF (čl. 7).

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. 10000 Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici RC rođ. R, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, iznos od 2.113,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od sljedećih datuma na sljedeće iznose:

od 27.06.2010 na 4,15 eura

od 26.07.2010 na 21,94 eura

od 27.08.2010 na 19,26 eura

od 07.09.2010 na 53,88 eura

od 05.10.2010 na 37,71 eura

od 16.11.2010 na 49,19 eura

od 09.12.2010. na 48,50 eura

od 14.01.2011 na 48,96 eura

od 10.02.2011 na 48,53 eura

od 08.03.2011 na 48,85 eura

od 07.04.2011 na 48,97 eura

od 20.05.2011 na 36,44 eura

od 07.06.2011 na 74,76 eura

od 20.07.2011 na 59,66 eura

od 25.08.2011 na 92,64 eura

od 12.09.2011 na 71,30 eura

od 20.10.2011 na 73,13 eura

od 21.11.2011 na 60,88 eura

od 16.12.2011 na 67,18 eura

od 17.01.2012 na 68,35 eura

od 16.02.2012 na 67,44 eura

od 06.03.2012 na 83,40 eura

od 17.04.2012 na 74,76 eura

od 15.05.2012 na 70,07 eura

od 12.06.2012 na 70,19 eura

od 10.07.2012 na 70,37 eura

od 29.08.2012 na 76,46 eura

od 14.09.2012 na 70,20 eura

od 16.10.2012 na 70,22 eura

od 14.11.2012 na 70,10 eura

od 13.12.2012 na 70,22 eura

od 30.01.2013 na 76,37 eura

od 18.02.2013 na 70,01 eura

od 18.03.2013 na 69,95 eura

od 08.04.2013. na 69,92 eura,

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljivi RC rođ. R, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.287,06 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom kao kreditorom dana 14. ožujka 2006. sklopila Ugovor o kreditu pod brojem: [broj kredita], a temeljem kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 CHF sa rokom otplate od 84 mjeseca. Tužiteljica je uredno isplatila kredit, a zadnja rata plaćena je 31. ožujka 2013. Smatra da su odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu u dijelu kojem je iskazana valuta u švicarskom franku (CHF), odredbe čl. 2 koje govore o promjenjivoj kamatnoj stopi te odredbe čl. 7. u dijelu kojem je iskazan način otplate u valuti švicarskog franka (CHF) predstavljaju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe. Naime, ugovarajući ovakve odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu tuženik je postupio na način da je u Ugovor uglavio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao savjestan trgovac informirao tužiteljicu kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je za posljedicu izazvalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora nije s tužiteljicom o istima pojedinačno pregovarala niti utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate. Dakle, banka je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, a ujedno i protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u Zakon o zaštiti potrošača, prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana i sve to na štetu tužiteljice. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012, presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., te čl. 502. c Zakona o parničnom postupku. Predlaže sudu utvrditi ništetnim odredbe čl. 1., 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu, te potražuje od tuženika po osnovi preplaćenih kamata isplatu iznosa od 2.113,96 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

5. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana 14. ožujka 2006. sklopile Ugovor o kreditu pod brojem: 029-50-3335531, a temeljem kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 84 mjeseca, a radi kupnje vozila. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

6. Sporno je da li su u konkretnom slučaju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, te je sporna visina tužbenog zahtjeva, kao i činjenica da li tužiteljica ima svojstvo potrošača te da li je tužiteljica aktivno legitimirana.

7. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014. pravomoćno je odlučeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P - 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 4. tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

10. O povredi kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva , a Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

10.1. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu.

10.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu.

10.3. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

10.4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Dakle, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

12. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, sud je u ovom postupku vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a.

Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao š to bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

13. Dakle, u ovom postupku sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora saslušaju svjedoci i stranke, a iz kojeg razloga je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice.

No, tuženik je tijekom postupka odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka na te okolnosti te nije dokazao nešto suprotno od onoga što je utvrđeno u sporu za kolektivnu zaštitu potrošača.

S druge strane neosnovan je žalbeni navod tuženika da tužiteljica nema pravni interes za tužbu na utvrđenje ništetnosti. Ona ima to pravo sukladno čl. 187. ZPP -a, a njen interes temelji se na činjenici da temeljem utvrđenja ništetnosti može postaviti i kondemnatorni zahtjev, zahtjev za isplatu, koji je ona i postavila.

14. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je otišla u auto kuću, napravila ugovor te otišla kod javnog bilježnika i tamo potpisala ugovor. Pretpostavlja da je bila u banci prije javnog bilježnika. Ne sjeća se da li je s bilo kojim službenikom banke razgovarala u svezi ugovora i bilo koje pojedinačne odredbe ugovora koje bi se odnosile na klauzuli i promjenjivu stopu. Pročitala je ugovor prije nego što ga je potpisala. Kredit je isplatila u cijelosti. Od banke je dobila plan otplate kredita i mislila je da će plaćati rate prema tom planu otplate i da se on neće mijenjati.

15. Tužiteljici u svom iskazu navodi da je sklopila predmetni ugovor radi kupnje automobila za osobne potrebe. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije imala registrirani obrt ili nekakav poslovni udio u trgovačkom društvu.

Zbog toga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljica u ovom sporu ima status potrošača sukladno članku 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica kao potrošač nije dobila potpunu informaciju o parametrima koji utječu na povećanje kamatne stope, kao i rizicima ugovaranja kredita vezanih uz valutu CHF. Kako, dakle, tuženik nije dokazao da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada u ovom individualnom sporu primjenjuje se pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

17. Kako su odredbe Ugovora o kreditu temeljem utvrđenja iz citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

18. U odnosu na prigovor zastare koji je istaknuo tuženik sud prvog stupnja ističe da je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a.

U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu iznova počinje teći 14. lipnja 2014. (zbog toga što je 13. lipnja 2014. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu), dok u odnosu na preplaćeni tečaj CHF zastara iznova počinje teći 4. listopada 2017. (zbog toga što je 3. listopada 2017. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu). Kako je tužiteljica tužbu podnijela 2. srpnja 2021. sud prvog stupnja zaključuje da prigovor zastare nije osnovan.

Pri tome sud prvog stupnja ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela dana 20. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi; "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

19. Sud prvog stupnja pravilno odluku o zastari temelji na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 20. siječnja 2020.

Međutim, s obzirom na opći zastarni rok koji vrijedi za povrat stečenog bez osnove, kao i činjenicu da je presuda u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014., sud prvog stupnja pogrešno je zaključio da zastara u odnosu na cijeli kondemnatorni tužbeni zahtjev nije nastupila. Zastara u odnosu na dio zahtjeva tužiteljice vezan uz promjenjivu kamatnu stopu nastupila je 13. lipnja 2019., dok je tužba podnesena 2. srpnja 2021.

20. Dakle, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu odluke o povratu stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjiovoj kamatnoj stopi, pa je prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. i III. izreke valjalo ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Naime, potrebno je činjenično utvrditi koji dio zahtjeva se odnosi na isplatu po osnovi promjene tečaja CHF, a koji dio po osnovi promjene kamatne stope, a o konačnom ishodu spora ovisi i odluka o troškovima postupka.

21. Zbog navedenoga je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 370. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP) prvostupanjska presuda djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta i u ukinutom dijelu je prvostupanjska presuda vraćena sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako bi potpuno i pravilno utrvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava donio novu odluku o ukinutom dijelu tužbenog zahtjeva.

22. Primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević