Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4285/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DOMUS CONSTRUCTA d.o.o., Velika Gorica, Gradići, Kralja Tomislava 6, OIB 43721061428, zastupan po punomoćnicima FK, Tatjani Figač-Gregurić i Hrvoju Mladiniću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Bjelovaru, protiv tuženika AK, [adresa], kbr. ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, radi isplate , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1620/2020-50 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1620/2020-50 od 24. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I i II izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

" I. Nalaže se tuženiku AK, [adresa], kbr. ..., OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju DOMUS CONSTRUCTA d.o.o., Velika Gorica, Gradići, Kralja Tomislava 6, OIB 43721061428 plati 9.290,60 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. listopada 2019. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku AK, [adresa], kbr. ..., OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju DOMUS CONSTRUCTA d.o.o., Velika Gorica, Gradići, Kralja Tomislava 6, OIB 43721061428 plati parnični trošak u iznosu od 2.642,57 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja DOMUS CONSTRUCTA d.o.o., Velika Gorica, Gradići, Kralja Tomislava 6, OIB 43721061428 za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 Eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama I i II izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti odluku u pobijanom dijelu, a istu podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena koja od bitnih povreda parničnog postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Nadalje, pobijanom presudom nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju sadržajno ističe žalitelj, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te razlozi presude nisu proturječni.

4.2. Isto tako, nije došlo niti do relativno bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 8. ZPP-a koju navodi žalitelj, s time da ovim navodima žalitelj sadržajno ističe žalbeni razlog pogrešnog odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.290,60 eura (70.000,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama, na ime izvršenih građevinskih radova sukladno ugovoru o djelu.

6. Iz predmetnog spisa i pobijane presude proizlazi:

- da nije sporno da je tuženik ugovorio izvođenje građevinskih radova od tužitelja, na izgradnji [obrt] u [adresa], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj 31. srpnja 2019. tuženiku na e-mail dostavio ponudu, u ukupnom iznosu od 140.000,00 kuna,

- da nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 70.000,00 kuna,

- da se radilo o ponudi za izvođenje radova, a za koju je sud utvrdio da je proturječna samoj sebi budući da je u uvodu navedeno da materijal osigurava investitor, dok je kasnije u ponudi, u pojedinim stavkama, navedeno da je u cijenu svake stavke uključen potreban materijal, njegova obrada i ugradnja (list 6-7 spisa).

6.1. Sud je nadalje utvrdio da je iskaz tuženika, koji je naveo da je on s tužiteljem ugovorio fiksnu cijenu za radove u iznosu od 140.000,00 kn koja bi uključivala radove vezane za izvođenje prostora u koji će se ugraditi lift te uključuje i sav materijal i rad, u suprotnosti s odgovorom na tužbu, da je neuvjerljiva i nelogična situacija u kojoj stranke ugovore izvođenje radova u kojemu izvođač radova nabavlja materijal te ugovaraju fiksnu cijenu koja uključuje radove i materijal pa da prilikom izvođenja radova, protivno dogovoru, naručitelj radova nabavi materijal, a stranke ne ugovore visinu naknade za izvršeno djelo. Nadalje, iskaz svjedoka ZK sud također smatra nelogičnim jer on nije znao jesu li stranke ugovorile je li u iznos naknade od 140.000,00 kn bio uključen materijal ili samo radovi, dok je isti decidirano tvrdio da su stranke ugovorile izvođenje radova u odnosu na izrade okna lifta , a u ponudi na koju se poziva tužitelj, nije bilo te stavke, a između stranaka nije sporno da tužitelj nije izradio okno lifta. U odnosu na iskaz KK, koji je iskazao da ne zna kako su stranke dogovorile cijenu i jesu li su sklopile ugovor, a potom je iskazao da stranke nisu ugovorile apsolutan iznos novaca za cijeli posao već samo jediničnu cijenu i opseg posla, sud zaključuje da je isti suprotan tvrdnjama tužitelja i tuženika.

6.2. Stranke su na očevidu 15. siječnja 2021. učinile nespornim opseg učinjenih radova na objektu, kao i da je tuženik osobno kupio beton i svu armaturu, osim oplate koju je platio tužitelj (str. 53.-54. spisa). Tom očevidu nazočio je građevinski vještak te je u postupku proveden i dokaz građevinskim vještačenjem u odnosu na okolnosti vrste, količine i vrijednosti izvedenih radova, i to i prema cijenama iskazanim u troškovniku koji je priložen tužbi, i prema prosječnim tržišnim cijenama rada i materijala na dan vještačenja.

6.3. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Domagoja Silova-Tepića (str.99.-112. spisa) proizlazi da ukupna cijena betonskih i armiranobetonskih radova (bez materijala, odnosno betona i armature), prema prosječnim cijenama na dan vještačenja, iznosi 151.094,70 kn bez PDV-a, dok bi cijena betonskih i armiranobetonskih radova s materijalima iznosila 242.690,17 kn bez PDV-a te je vještak na ročištu odgovorio na prigovore tuženika.

7. Na temelju prethodno navedenog, sud je utvrdio da, s obzirom na to da stranke prilikom ugovaranja radova nisu postigle suglasje odnosi li se naknada od 140.000,00 kn isključivo za rad ili naknadu za rad i materijal, tužitelj ima pravo obračunati tuženiku uobičajenu naknadu prema vrijednosti djela koju je utvrdio vještak , a koja iznosi 151.094,70 kn. Stoga, kako je tuženik djelomično platio iznos od 70.000,00 kn na ime naknade za izvršeno djelo, a tužitelj tužbom potražuje isključivo daljnjih 70.000,00 kn, sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od daljnjih 70.000,00 kn / 9.290,60 eura na ime neplaćenog iznosa uobičajene naknade za izvršene betonske i armirano betonske radove koje je tužitelj izvršio na nekretnini.

8. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Tuženik u žalbenom postupku osporava utvrđeno činjenično stanje najprije ističući da je sud trebao saslušati svjedokinju JK. Ovaj žalbeni navod nije osnovan, budući da je sam tuženik odustao od predmetnog dokaznog prijedloga, a što je konstatirano na zapisniku (str. 164. spisa) te je isto sud i naveo u obrazloženju presude (točka 5. obrazloženja).

10. Nadalje, žalitelj osporava činjenično stanje u dijelu u kojem je sud prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka.

10.1. Žalitelj neosnovano i paušalno navodi da je ranije prigovorio da vještak nije uzeo u obzir da su tužitelj i tuženik suglasni da je tuženik kupio sav materijal te da je vještak, prilikom izračuna ukupne cijene betonskih i armiranobetonskih radova bez materijala, prekoračio ovlasti jer je izostavio cijene materijala koje je kupio tuženik, jer je njegov zadatak bio da vještači na okolnosti vrste, količine i vrijednosti radova i materijala na dan vještačenja prema prosječnim tržišnim cijenama. Predmetni žalbeni navod nije osnovan jer je vještak, upravo sukladno danom zadatku, dao procjenu cijene izvedenih i radova i materijala (u iznosu od 242.690,96 kuna bez PDV-a) te procjenu cijene isključivo izvedenih radova (u iznosu od 151.094,70 kn). U vezi s time, nije od utjecaja niti žalbeni navod da je vještak prekoračio ovlasti jer je izostavio cijene materijala koje je kupio tuženik jer je vještak dao procjenu cijena i radova s materijalom i bez materijala.

10.2. Tuženik žalbom ističe i da vještak nije obrazložio kojim se kriterijima vodio kada je utvrdio da se može zaključiti da je u cijene uključen samo potreban rad, ali ne i materijal potreban za izvođenje pojedine stavke. Međutim, u nalazu i mišljenju je priložen i troškovnik tržišnih jediničnih cijena radova i materijala (str. 112. spisa), a što je vještak dodatno obrazložio na ročištu (str. 138.-139. spisa), očitujući se na prigovore tuženika iz podneska od 3. veljače 2022. (str. 122. -123. spisa) te obrazlažući kako su tržišne cijene proizašle iz njegovog znanja i iskustva te brojnih ugovora jer se sam bavi nadzorom u graditeljstvu. Dodatno, ovaj sud ističe da tuženik prigovorima na nalaz i mišljenje (kao niti žalbenim navodima) nije doveo u pitanje nalaz i mišljenje vještaka jer je cijene samo paušalno osporavao, odnosno, nije određeno isticao koje je stavke vještak pogrešno utvrdio i ponudio dokaze u prilog osporavanju istih.

11. Slijedom svega navedenog, kako je sud utvrdio da stranke nisu postigle suglasje predstavlja li iznos od 140.000,00 kn naknadu isključivo za rad ili naknadu i za rad i za materijal, odnosno utvrdio je da se radi o neodređenoj naknadi, valjalo je, sukladno odredbi članka 613. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), utvrditi naknadu prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.

12. Stoga, budući da tužitelj tužbom potražuje isključivo daljnjih 70.000,00 kn (pored već isplaćenih 70.000,00 kuna), a što iznosi i manje od neplaćenog iznosa uobičajene naknade za izvršene radove, sud je pravilno utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa od 70.000,00 kn / 9.290,60 eura na ime neplaćenog iznosa uobičajene naknade za izvršene betonske i armirano betonske radove koje je tužitelj izvršio na nekretnini, sve uvećano za zakonske zatezne kamate, sukladno članku 29. stavak 1. ZOO-a.

13. Dakle, na pravilno utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo pa je pobijanu odluku valjalo potvrditi.

14. Odluku o troškovima tuženik pobija samo paušalno, a kako je ista donesena pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a, istu je, također, valjalo potvrditi.

15. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

16. S obzirom na to da žalba tuženika nije osnovana, odbija se zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan te je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić