Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2822/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dušku Vučevcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6540/2025-44 od 21. travnja 2026. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika VC kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P - 6540/2025-44 od 21. travnja 2026. godine., u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.000,00 eura te u točki II. izreke (odluka o troškovima postupka) u cijelosti.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 6540/2025-44 od 21. travnja 2026. godine u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu koja na iznos od 2.000,00 eura teče od 13. studenog 2015. do isplate, te se tužba u tom dijelu odbacuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Nalaže se tuženiku VC isplatiti tužitelju MC 2.000,00 EUR (dvijetisućeeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. studenoga 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku VC naknaditi tužitelju MC troškove postupka u iznosu od 1.313,78 EUR (tisućutristotrinaest eura i sedamdesetosam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv. prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik, pritom ne navodeći zakonske žalbene razloge. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 2.000,00 eura. Naime, tuženik ističe da tužitelj nije njemu (tuženiku) predao iznos od 2.000,00 eura, već je dogovor je bio takav da će se prikazati da je navedeni iznos tuženik uplatio na račun tužiteljevog obrta kao pozajmicu, ali navedenim novcem je raspolagao isključivo tužitelj. Naime, tužitelj je rekao tuženiku da on (tužitelj) osobno ne može pozajmiti novac svome vlastitom obrtu, radi čega je bitno da davatelj zajma bude neka druga fizička osoba, tj. tuženik. Tuženik je pristao na takav dogovor, misleći da pomaže tuženiku, te su potom obojica otišli kod javnog bilježnika gdje je tuženik potpisao da mu je tužitelj pozajmio 2.000,00 eura, a što je tuženik potpisao, ne razmišljajući da je riječ o prevari tužitelja. Nakon javnog bilježnika, tužitelj i tuženik su otišli u banku gdje je tužitelj ispunio virman kojim tuženik uplaćuje iznos od 2.000,00 eura na račun tužiteljevog obrta. Međutim, opis plaćanja nije glasio na pozajmicu obrtu tužitelja, već je opis plaćanja glasio na plaćanje određenih računa koje je društvo tuženika Đuranec d.o.o. dugovalo tužiteljevom obrtu, a to tuženik tada nije primijetio. Slijedom navedenog, tuženik ističe kako je namjera tužitelja bila ta da dugovanje firme Đuranec d.o.o. prema obrtu tužitelja pretvori u njegov osobni dug prema tužitelju. Dakle, tužitelj nije pozajmio tuženiku iznos od 2.000,00 eura, već je riječ o manipulaciji tužitelja da dugovanje firme Đuranec d.o.o. pretvori u osobni dug tuženika.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika. Ističe kako su neistiniti žalbeni navodi tuženika kojima opisuje okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o zajmu, budući da obrtu tužitelja nije trebala pozajmica. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a na koju drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti, budući da je odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva o kojemu je već pravomoćno presuđeno.
6.1. Naime, u predmetnom postupku je već jednom donesena prvostupanjska presuda poslovni broj: P-2356/2020-25 od 14. lipnja 2022. godine (list 107-115 spisa) kojom je:
- usvojen tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu novčanog iznosa od
2.000,00 eura (točka I. izreke)
- odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu zatezne kamate koja na iznos od 2.000,00 eura teče od 13. studenog 2015. do isplate (točka II. izreke)
- naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.125,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom (točka III. izreke).
6.2. Protiv točaka I. i III. prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik (list 123-131 spisa), a koju žalbu je ovaj sud drugog stupnja uvažio , ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratio na ponovno suđenje radi žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP -a, i to rješenjem poslovni broj Gž-3139/2023-4 od 30. rujna 2025. (list 145-149 spisa) kojim su ukinute točke I. i III. izreke prvotno donesene prvostupanjske presude.
6.3. Međutim, prvotnu prvostupanjsku presudu tužitelj nije pobijao žalbom, radi čega je točka II. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu zatezne kamate koja na iznos od 2.000,00 eura teče od 13. studenog 2015. do isplate, postala pravomoćna.
6.4. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku, nije mogao odlučivati o zahtjevu tužitelja za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 2.000,00 eura teče od 13. studenog 2015. do isplate, budući da je o tom dijelu tužbenog zahtjeva pravomoćno presuđeno.
6.5. Kako je prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku, odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu zatezne kamate, koji zahtjev je prethodno pravomoćno odbijen, time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud je, u ponovljenom postupku, mogao jedino odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji glasi na isplatu glavnice u iznosu od 2.000,00 eura te o troškovima parničnog postupka jer je prvotna prvostupanjska presuda ukinuta u tome dijelu, dok je zahtjev za isplatu zatezne kamate pravomoćno odbijen. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci drugostupanjskog rješenja.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 2.000,00 eura, koji iznos novca je tužitelj, kao zajmodavac, predao tuženiku, kao zajmoprimcu, temeljem ugovora o zajmu od 11. svibnja 2015., a tuženik isti iznos nije poslije stanovitog vremena vratio.
7.1. Prvostupanjski sud je, u ponovljenom postupku, ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan.
8. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da je tužitelj vlasnik obrta [obrt], a tuženik da je bio imatelj društva Đuranec d.o.o., te da su isti bili u poslovnom (trgovačkom) odnosu, točnije da je tuženik od tužitelja kupovao tekstilni materijal,
- da je postojalo potraživanje obrta [obrt] (tužitelja jer obrt nema pravni subjektivitet) prema Đuranec d.o.o., kako to proizlazi iz računa br. 06/12 od 10. siječnja 2012. i br. 350/12 od 3. rujna 2012.,
- da je tuženik potpisao Izjavu od 11. svibnja 2015. i ovjerio potpis kod javnog bilježnika u Zagrebu, Sanje Barbarić pod brojem OV-6762/15 istoga dana
- da iz predmetne Izjave proizlazi kako je tužitelj BC posudio (pozajmio) tuženiku VC iznos od 2.000,00 eura te da će tuženik navedeni iznos vratiti tužitelju najkasnije do 12. studenog 2015.
- da je istoga dana, neposredno nakon ovjere potpisa kod javnog bilježnika, tuženik u Splitskoj banci d.d. ispunio opću uplatnicu (nalog za plaćanje) i predao na šalteru, a da je istovremeno tužitelj predao gotovinu tuženiku, te da je tuženik potom izvršio uplatu iznosa od 13.210,25 kn na račun obrta [obrt] s opisom plaćanja broj računa 350-2012
- da je iznos od 2.000,00 EUR prema tečaju iz 2015. u protuvrijednosti iznosio oko 13.210,25 kn
- da je navedenom uplatom u poslovnim knjigama obrta [obrt] u cijelosti knjiženo podmirenje potraživanja koje je isti obrt imao prema Đuranec d.o.o.
- da je tuženik, sredstvima ostvarenima predmetnim ugovorom o zajmu, podmirio dugovanje svoga društva prema obrtu tužitelja
- da je svrha i namjera za sklapanje ugovora o zajmu bila ta da tuženik stekne sredstva kojima će podmiriti dugovanje svoga društva Đuranec d.o.o.
9. Tuženik u svojoj žalbi ističe da tuženik nije pristao na to da tužitelj pozajmi tuženiku iznos od 2.000,00 eura niti je tuženik tražio taj novac od tužitelja. Naime, tuženik ističe kako je tužitelj imao namjeru dugovanje koje društvo Đuranec d.o.o. ima prema obrtu tužitelja pretvoriti u osobni dug tuženika, dok tuženik nije pristao na takav dogovor. Tuženik ističe kako je dogovor bio takav da će tužitelj dati tuženiku određeni novčani iznos, koji iznos će tuženik uplatiti na račun obrta tužitelja kao pozajmicu, sve uz obrazloženje da tužitelj ne može osobno pozajmiti novac svome obrtu. Tuženik navodi kako nije pažljivo čitao sadržaj Izjave od 11. svibnja 2015. (list 4-5 spisa) i naloga za plaćanje (list 26-27 spisa)
10. Iz iskaza svjedoka RC (list 96-97 spisa), zaposlenice tužitelja, proizlazi da je tuženik kupio od tužitelja određenu robu i to materijal za traperice, Jeans traperice, međutim, robu nije platio kroz određeno vrijeme pa ga je tužitelj više puta pozivao da plati da bi se naposljetku pred nastupanje zastare dogovorili da će tužitelj tuženiku posuditi novac u iznosu od otprilike 2.000,00 EUR u kunama kako bi se račun podmirio, a da će mu tuženik novac vratiti. Tako je i uplaćen novac na račun obrta tužitelja u kunskoj protuvrijednosti od 2.000,00 EUR.
11. Iz iskaza svjedoka NC (list 97-98 spisa) proizlazi da je tuženik od tužitelja kupovao tekstilni materijal. Međutim, kako tuženik neki račun nije podmirio, tužitelj mu je predložio da umjesto njega plati taj račun i to na način da mu taj novac posudi kako račun ne bi otišao u zastaru i kako bi se račun podmirio. Nadalje, svjedok ističe kako je tužitelj posudio novac tuženiku da predmetna firma plati račun njegovoj firmi, a lakše mu je bilo da mu duguje fizička osoba nego firma obzirom da firma može propasti.
12. Iz iskaza tužitelja MC (list 98-99 spisa) proizlazi da je tuženik bio kupac u njegovoj tvrtki odnosno tuženikova firma je kupovala materijal od tužiteljeve firme i par računa je tuženik uredno platio, a nakon toga je tuženik zamolio tužitelja da mu robu preda na dug što je tužitelj i učinio, međutim, kako su prošle tri godine a račun nije podmiren, pred samu zastaru tužitelj je ponudio tuženiku da mu posudi novac kako bi firma tuženika mogla uplatiti predmetni račun tužiteljevoj firmi. Kako je tuženik na to pristao otišli su javnom bilježniku gdje su sačinili ovjeru da je tuženik posudio novac od tužitelja, a nakon toga su sa novčanim iznosom, koji predstavlja protuvrijednost od 2.000,00 EUR, otišli u Splitsku banku i na blagajni Splitske banke je plaćen taj račun firmi tužitelja.
13. Iz iskaza tuženika VC (list 99-101 spisa) proizlazi da je on bio vlasnik tvrtke Đuranec d.o.o. te da je kupovao tekstilni materijal od tužiteljevog obrta [obrt]. Dakle, poznato mu je da je kupovao materijal od tužiteljevog obrta i zna da određeni računi nisu plaćeni, ali razlog tome je greška na materijalu. Ističe da je njegovo društvo Đuranec d.o.o. bio dugi niz godina u blokadi, što je naposljetku dovelo do toga da je društvo brisano iz sudskog registra 2017. Što se tiče predmetnog ugovora o zajmu, tuženik ističe da je tužitelju trebao novac na računu njegovog obrta, i to na način da on ne posuđuje svome obrtu nego da tuženik posudi njegovom obrtu. Dakle, bilo je potrebno prikazati da tuženik posuđuje tužitelju. Napominje da to nije bio njegov novac, već tužiteljev novac, ali je bilo bitno prikazati da tužitelj sam sebi ne pozajmljuje novac. Ne spori da je bio kod javnog bilježnika gdje je potpisao Izjavu od 11. svibnja 2015., ali nije gledao što potpisuje. Ne spori da su potom on i tužitelj otišli u poslovnicu Splitske banke gdje su popunili nalog za plaćanje (virman) kojeg je tuženik također potpisao, ali također nije čitao sadržaj naloga za plaćanje. Tek kasnije je shvatio da na virmanu piše da tuženik time plaća dugovanje njegovog društva Đuranec d.o.o. prema obrtu tužitelja, a na virmanu je kao opis plaćanja trebala pisati pozajmica.
14. Iz Izjave od 11. svibnja 2015., ovjerene kod javnog bilježnika Sanje Barbarić pod brojem OV-6762/15 istoga dana proizlazi kako je tužitelj BC posudio (pozajmio) tuženiku VC iznos od 2.000,00 eura te da će tuženik navedeni iznos vratiti tužitelju najkasnije do 12. studenog 2015
15. Iz naloga za plaćanje Splitske banke d.d. proizlazi da je tuženik VC, dana 11. svibnja 2015., uplatio tužitelju MC, točnije trgovačkom obrtu "[obrt]", iznos od 13.210,25 kuna, a kao opis plaćanja je naveden „[broj]“ (list 26-27 spisa).
16. Ovaj sud drugog stupnja se slaže sa ocjenom prvostupanjskog suda da su iskazi svjedoka RC i NC te iskaz tužitelja MC logični, suglasni i uvjerljivi te u skladu sa materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.
17. Nadalje, ovaj sud drugog stupnja se slaže sa ocjenom prvostupanjskog suda da je iskaz tuženika VC neuvjerljiv i nelogičan. Naime, nije logično da, prije potpisivanja predmetnog ugovora o zajmu, tj. Izjave od 11. svibnja 2015. te naloga za plaćanje (virmana), tuženik nije uopće pročitao njihov sadržaj. Kako je riječ o ispravama kojima se uređuje obveznopravni odnos u vrijednosti od 2.000,00 eura, prema pravilima životnog iskustva, bilo je razumno očekivati da će tuženik prije potpisivanja takvih isprava provjeriti njihov sadržaj i osobito tko se njima označava kao zajmodavac, a tko kao zajmoprimac te koje obveze iz takvog odnosa proizlaze, a ne da će olako potpisati takve isprave bez proučavanja njihovog sadržaja . Dakle, ne može se prihvatiti iskaz tuženika gdje navodi da nije pročitao isprave kojima se uređuje obveznopravni odnos parničnih stranaka, već tuženik takvim iskazom želi prikazati da nije pristao sklopiti ugovor o zajmu sa tužiteljem, premda priložena dokumentacija upućuje na drugačiji zaključak.
18. Nelogičnost iskaza tuženika je potrebno cijeniti i u povezanosti sa SMS komunikacijom tuženika i tužitelja (list 6-12 spisa), a vjerodostojnost navedene komunikacije tuženik niti ne osporava. Naime, iz navedene komunikacije proizlazi da je tužitelj tuženiku pozajmio 2.000,00 eura te da se parnične stranke dogovaraju oko povrata pozajmljenog iznosa, uz to da tužitelj upozorava tuženika da će pokrenuti sudski postupak ako tuženik dobrovoljno ne ispuni ugovornu obvezu.
19. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja se slaže sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda da je tužitelj, dana 11. svibnja 2015., pozajmio tuženiku iznos od 2.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a da je tuženik pozajmljeni iznos utrošio na podmirenje duga koje je njegovo društvo Đuranec d.o.o. imalo prema obrtu tužitelja "[obrt]". Naime, namjera parničnih stranaka je bila ta da tužitelj pozajmi tuženiku navedeni iznos, a svrha zajma je bila da tuženik pozajmljena sredstva iskoristi za podmirenje duga koje je imalo njegovo društvo. Na taj način je prestala obveza društva prema tužitelju u iznosu od 2.000.00 eura, ali time nije prestala obveza tuženika prema tužitelju koja proizlazi iz zasebnog ugovora o zajmu. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da odnos društva Đuranec d.o.o. i obrta tužitelja ne treba miješati sa pravnim odnosom tuženika (kao fizičke osobe) i tužitelja. Riječ je, dakle, o dva zasebna pravna odnosa. Činjenica da je novac iz zajma iskorišten za podmirenje obveze društva ne znači da je tuženik time oslobođen vlastite obveze vraćanja zajma.
20. Sukladno članku 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO), ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
21. Kako tuženik tužitelju nije vratio pozajmljeni iznos od 2.000,00 eura, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju iznos od 2.000,00 eura, sukladno čl. 9., čl. 65., čl. 342. st. 1. i čl. 499. ZOO- a.
22. Što se tiče odluke o trošku postupka, sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude, ovaj sud drugog stupnja smatra da, unatoč djelomičnom uspjehu tuženika sa žalbom, istu nije potrebno preinačiti. Naime, unatoč tome što je u postupku pred drugostupanjskim sudom odbačena tužba u dijelu kojem tužitelj zahtijeva isplatu zatezne kamate ne glavnicu od 2.000,00 eura, zahtjev za isplatu zatezne kamate predstavlja samo sporedno potraživanje, dok je tužitelj u cijelosti uspio sa glavnim potraživanjem (iznosom od 2.000,00 eura). Dakle, odbacivanje tužbe u odnosu na zateznu kamatu (sporedno potraživanje) nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o trošku parničnog postupka. Drugim riječima, tužitelj je u cijelosti uspio sa glavnim zahtjevom, radi čega je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelje troškove postupka u cijelosti, sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP -a, odlučiti kao u izreci drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić
