Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2106/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Matoševiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima Denisu Laucu i Dajani Tica, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2265/2024-18 od 29. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2265/2024-18 od 29. siječnja 2026., u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 732,69 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2026. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2265/2024-18 od 29. siječnja 2026., u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju preko iznosa od 572,43 eura do iznosa od 848,61 eura (iznos od 276,18 eura), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2022. do isplate, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 732,69 eura do iznosa od 2.364,18 eura (iznos od 1.631,49 eura), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2026. do isplate, te se odlučuje:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽG u iznosu od 276,18 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 18. svibnja 2022. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja ŽG za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.631,49 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od

29. siječnja 2026. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,13 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d., za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 247,64 eura.

V. Odbija se zahtjev tužitelja ŽG za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu u iznosu od 269,17 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. platiti tužitelju ŽG 848,61 eura s zateznim kamatama od 18. svibnja 2022. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka od 2.364,18 eura s zateznim kamatama od 29. siječnja 2026. godine do isplate, sve po stopi određenoj do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽG u svoti od 2.173,82 eura."

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev preko iznosa od 572,43 eura do dosuđenog iznosa od 848,61 eura (u iznosu od 276,18 eura), te u dijelu u kojem je usvojen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.364,18 eura (odluka o trošku postupka), žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ne osporava da je njegov osiguranik prouzročio prometnu nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo prednika tužitelja, radi čega je predniku tužitelja i isplaćen nesporni iznos od 1.977,57 eura. Nadalje, tuženik ne osporava da je u ovom postupku utvrđeno da tužitelj nije namiren u cijelosti isplatom nespornog iznosa. Međutim, tuženik smatra da je visina cjelokupne štete trebala biti utvrđena prema cijenama u [adresa], a ne prema cijenama u [adresa], uzevši u obzir okolnosti konkretnog slučaja. U ovom predmetu je utvrđeno kako visina štete, uzevši u obzir cijene u [adresa], iznosi 2.550,00 eura. Kada se navedena visina štete uzme u obzir, zajedno sa činjenicom da je tužitelju već nesporno isplaćen određen iznos, tužitelju je trebao biti dosuđen iznos od 572,43 eura. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio visinu štete sukladno cijenama u [adresa] i tužitelju dosudio iznos od 848,61 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđeno 276,18 eura previše te je u tom dijelu potrebno odbiti tužbeni zahtjev. Što se tiče odluke o trošku postupka, tuženik istu pobija u cijelosti. Naime, tuženik ističe da je uspio u većem omjeru u odnosu na tužitelja, radi čega je tužitelj dužan nadoknaditi troškove postupka tuženiku, dok je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh tužitelja u omjeru od čak 94%. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 325,77 eura, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika. Tužitelj u bitnome ističe kako su svi žalbeni navodi tuženika neosnovani. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura i trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu u ukupnom iznosu od 19,17 eura, tj. ukupni iznos od 269,17 eura.

4. Žalba tuženika je u cijelosti osnovana u pogledu glavne stvari, a djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku parničnog postupka.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.022,43 eura, zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (18. svibnja 2022.) do isplate. Prema tvrdnjama tužitelja, utuženi iznos predstavlja imovinsku (totalnu) štetu na automobilu u vlasništvu prednika tužitelja, koja šteta je nastala sudarom vozila prednika tužitelja i vozila osiguranika tuženika.

7.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 848,61 eura, a da nije osnovan u iznosu od 2.173,82 eura.

8. Među strankama nije sporno da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za predmetni štetni događaj u kojem je oštećeno vozilo prednika tužitelja.

9. Nije sporno da je tuženik, u mirnom postupku za naknadu štete povodom predmetnog štetnog događaja, isplatio predniku tužitelja iznos od 1.977,57 eura (14.900,00 kn).

10. Među strankama je sporna visina pretrpljene štete, točnije sporno je pripada li tužitelju naknada štete prema cijenama u [adresa] ili prema cijenama u [adresa].

10.1. Naime, sudski vještak prometne struke CG je procijenio da je na vozilu prednika tužitelja nastala totalna šteta, koja je prema cijenama u [adresa] iznosila 2.550,00 eura, a prema cijenama u [adresa] 2.826,36 eura. Navedeni izračun prometnog vještaka nije sporan među parničnim strankama u tijeku žalbenog postupka.

10.2. Prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da se visina štete treba utvrditi prema hrvatskim cijenama te je tužitelju dosudio razliku utvrđene visine štete prema hrvatskim cijenama i nespornog isplaćenog iznosa u mirnom postupku za naknadu štete, tj. iznos od 848,61 eura.

10.3. Međutim, tuženik smatra da se visina štete trebala utvrditi prema njemačkim cijenama te tužitelju dosuditi razliku utvrđene visine štete prema njemačkim cijenama i nespornog isplaćenog iznosa u mirnom postupku za naknadu štete, tj. iznos od 572,43 eura.

10.4. Slijedom navedenog, odluka o glavnoj stvari nije sporna u cijelosti, već je sporna je u dijelu koji prelazi dosuđeni iznos od 572,43 eura do dosuđenog iznosa od 848,61 eura, tj. iznos od 276,18 eura

11. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je, dana **.**.2022. ĆG, upravljajući vozilom hrvatske registracijske oznake [registarska oznaka], naletio na vozilo njemačke registracijske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kojim je upravljao otac tužitelja HG, pri čemu je na vozilu oca tužitelja nastala totalna šteta

- da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], u vrijeme predmetnog štetnog događaja, bilo osigurano kod tuženika

- da je ĆG prouzročio predmetni štetni događaj

- da je HG preminuo dana **.**.2023.

- da je tužitelj ŽG, sin pok. HG, naslijedio novčano potraživanje s osnove predmetne naknade štete, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju od 19. travnja 2023., poslovni broj O -636/2026, kojeg je donio Javni bilježnik Jana Pajić iz Zagreba (kao povjerenik Općinskog građanskog suda u Zagrebu)

- da je tuženik tužitelju, u mirnom postupku za naknadu štete, isplatio nesporni iznos od 1.977,57 eura (14.900,00 kn)

- da je HG živio u [adresa] gotovo 60 godina, s time da je zadnjih 20 godina života bio u mirovini te je tri mjeseca boravio u [adresa], a ostatak u [adresa]

- da je na vozilu prednika tužitelja nastala totalna šteta, budući da je popravak vozila ekonomski neisplativ, tj. troškovi popravka vozila su veći od tržišne vrijednosti vozila

- da visina totalne štete na vozilu prednika tužitelja, uzevši u obzir njemačke cijene, iznosi 2.550,00 eura, tj. tržišna vrijednost vozila iznosi 3.000,00 eura, koji iznos se valja umanjiti za vrijednost spašenih dijelova u iznosu od 450,00 eura,

- da da visina totalne štete na vozilu prednika tužitelja, uzevši u obzir hrvatske cijene, iznosi 2.826,36 eura, tj. tržišna vrijednost vozila iznosi 3.370,52 eura, koji iznos se valja umanjiti za vrijednost spašenih dijelova u iznosu od 544,16 eura.

12. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, kojeg tuženik ne osporava svojim žalbenim navodima, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio visinu štete prema hrvatskim cijenama, već je visinu štete trebalo utvrditi prema njemačkim cijenama, kako to osnovano ističe tuženik u svojoj žalbi.

13. Naime, člankom 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

14. U konkretnom predmetu, na vozilu tužitelja je nastala totalna šteta, stoga je tužitelju potrebno dosuditi naknadu u visini tržišne vrijednosti oštećenog vozila, umanjenu za vrijednost spašenih ostatka vozila, sukladno čl. 1090. ZOO-a, a tržišna vrijednost i vrijednost spašenih ostatka vozila se treba utvrditi prema tržišnim cijenama u [adresa].

15. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev-840/2011-2 od 17. veljače 2015. zauzeo materijalnopravno stajalište da hrvatski državljanin koji radi i živi u inozemstvu, jednako kao i strani državljanin, ima pravo na naknadu troškova izvida i procjene štete te popravka vozila koje je izvršio u zemlji registracije vozila, prema cijenama u toj zemlji, neovisno o tome je li obzirom na vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj mogao vozilo popraviti i u Republici Hrvatskoj. Navedeno pravno stajalište je primjenjivo i u slučaju kada popravak vozila nije ekonomski isplativ, tj. kada je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, stoga se visina totalne štete treba utvrditi prema cijenama registracije vozila.

15.1. Dakle, uzevši u obzir da je prednik tužitelja HG gotovo cijeli život proveo u Njemačkoj (60 godina prije smrti) te da je oštećeno vozilo također bilo registrirano u [adresa], ovaj sud drugog stupnja smatra da se visina štete treba utvrditi sukladno njemačkim cijenama, sve u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

15.2. Smisao navedenog stajališta je da se visina štete utvrdi prema cijenama države u kojoj oštećenik redovno boravi i u kojoj državi je vozilo registrirano, budući da se oštećeno vozilo u toj zemlji uobičajeno koristi i održava. Dakle, pri utvrđivanju visine naknade imovinske štete koja je nastala na oštećenom vozilu, potrebno je imati u vidu državu registracije vozila te mjesto uobičajenog korištenja i održavanja tog vozila, a ne samo mjesto nastanka štetnog događaja.

15.3. Slijedom navedenog, kako je oštećeno vozilo prije štetnog događaja bilo registrirano i faktički korišteno u [adresa], tržišna vrijednost tog vozila, a samim time i visina totalne štete, treba se utvrditi prema cijenama na njemačkom tržištu , budući da se na taj način situacija oštećenika dovodi u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

16. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da je tužitelju, u predmetnom štetnom događaju, nastala imovinska šteta u ukupnom iznosu od 2.550,00 eura. Navedeni iznos je potrebno umanjiti za iznos od 1.977,57 eura, tj. iznos kojeg je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 572,43 eura (2.550,00 – 1.977,57 = 572,43 eura).

17. Dakle, ovaj sud drugog stupnja smatra da tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu od 572,43 eura. Budući da je sud prvog stupnja, na ime naknade štete, dosudio tužitelju iznos od 848,61 eura, potrebno je usvojiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku iznosa od 848,61 eura i iznosa od 572,43 eura, tj. iznos od 276,18 eura.

18. Kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 3.022,43 eura, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 572,43 eura, a nije osnovan u iznosu od 2.450,00 eura. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 2.173,82 eura, dok je ovaj sud drugog stupnja dodatno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 276,18 eura.

18. Nadalje, što se tiče odluke o trošku postupku, osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu, tj. prvostupanjski sud je utvrdio uspjeh tužitelja u omjeru od 94% te je, primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, dosudio tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.364,18 eura. Stoga je potrebno preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

19. Osnovano tuženik ističe da prvostupanjski sud, prilikom utvrđivanja omjera uspjeha stranaka u sporu, nije trebao uzeti u obzir iznos od 1.977,57 eura, tj. iznos koji je tužitelju isplaćen u mirnom postupku za naknadu štete, i to prije pokretanja parničnog postupka.

20. Naime, prilikom utvrđivanja omjera uspjeha stranaka u sporu, uzima se u obzir isključivo uspjeh sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u iznosu od 3.022,43 eura, pri čemu se razmatra uspjeh tužitelja sa osnovom i visinom tužbenog zahtjeva, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a. Kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja sa osnovom i visinom tužbenog zahtjeva, proizlazi da je tužitelj ipak uspio u većem omjeru u odnosu na tuženika, a što će se obrazložiti u nastavku ove presude.

20.1. Što se tiče uspjeha tužitelja s osnovom tužbenog zahtjeva, valja istaknuti da je tužitelj u cijelosti (100%) uspio sa osnovom. Naime, premda odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj nije bila sporna, tuženik je u tijeku postupka ipak isticao da je, isplatom nespornog iznosa od 1.977,57 eura, u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete. Pravna osnova tužbe i tužbenog zahtjeva je sporna i u slučaju kad tuženik izrijekom ne osporava pravnu osnovu, ali istakne prigovor namirenja tvrdeći da je ranijim isplatama naknade štete, u mirnom postupku, ispunio u cijelosti svoju obvezu i iz tog razloga smatra da tužitelj nema pravo na naknadu štete. Dakle, tuženik je isticanjem prigovora namirenja osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te je zbog toga i izveden dokaz provođenjem prometnog vještačenja (isto stajalište je zauzeo i Vrhovni sud u svojim odlukama Rev 736/2023-2 od 21. veljače 2024. i Rev-717/2025-2 od 17. rujna 2025.). Slijedom navedenog, kako je tužitelj dokazao da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete u mirnom postupku, uspjeh tužitelja sa osnovom tužbenog zahtjeva iznosi 100%.

20.2. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 572,43 eura, a nije osnovan u iznosu od 2.450,00 eura, tužitelj je s visinom uspio u sporu s 19%, a tuženik s 81%.

20.3. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, uspjeh stranaka sa osnovom i visinom tužbenog zahtjeva treba zbrojiti i podijeliti sa dva, te se na taj način dobiva konačni uspjeh stranaka u postupku. Stoga proizlazi da je tužitelj uspio u omjeru od 59,5% (100% + 19% = 119%/2 = 59,5), a tuženik u omjeru od 40,5% (0% + 81% = 81%/2 = 40,5%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (59,5% - 40,5% = 19%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 19%.

20.4. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio da je tužitelj uspio u sporu sa 94% te da, primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, ima pravo na naknadu nužnog i potrebnog troška postupka u iznosu od 2.364,18 eura, bez razmjernog umanjenja troška. Naime, trošak tužitelja je, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, potrebno razmjerno umanjiti i priznati mu 19% iznosa nužnog i potrebnog troška.

21. Prilikom odmjeravanja troškova koji pripadaju tužitelju, prvostupanjski sud je ocijenio da, u skladu sa čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 2.364,18 eura, i to: trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja u iznosu od 1.500,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,34 eura, trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 38,34 eura, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 eura i trošak prijevoda knjižnice vozila u iznosu od 437,50 eura.

21.1. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 19 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti odvjetnički trošak, trošak sudskih pristojbi i trošak prijevoda. Dakle, odvjetnički trošak u iznosu od 1.500,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,34 EUR, trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 38,34 EUR i trošak prijevoda u iznosu od 437,50 eura, tj. trošak u ukupnom iznosu od 2.014,18 EUR je potrebno razmjerno sniziti i priznati mu 19% toga iznosa. Razmjernim snižavanjem dobije se iznos od 382,69 EUR (2.014,18 x 0,19 = 382,69 EUR), a trošak prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 732,69 EUR (382,69 EUR + 350,00 EUR) te je u tom dijelu potrebno potvrditi prvostupanjsku presudu.

21.2. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio trošak u iznosu od 2.364,18 eura, ali određivanje troška u tom iznosu je posljedica pogrešne ocjene uspjeha parničnih stranaka. Slijedom navedenog, potrebno je odbiti dio zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka koji predstavlja razliku iznosa od 2.364,18 EUR i iznosa od 732,69 EUR, tj. iznos od 1.631,49 EUR.

22. Uzevši u obzir sve izneseno u ovoj drugostupanjskoj odluci, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, dok je valjalo, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. i 2. izreke ove drugostupanjske presude.

23. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je pobijao odluku o glavnoj stvari preko dosuđenog iznosa od 572,43 eura do dosuđenog iznosa od 848,61 eura, tj. tuženik je pobijao dosuđeni iznos od 276,18 eura te je u cijelosti uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev dodatno odbijen u iznosu od 276,18 eura.

23.1. Tuženik potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 325,77 eura, i to:

- trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, tj. 125 bodova, uvećano za PDV od 25%

- trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,27 eura.

Međutim, trošak sastava žalbe je zatražen u previsokom iznosu, uzevši u obzir vrijednost pobijanog dijela i relevantne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa) . Naime, kada se presuda pobija žalbom, za trošak sastava žalbe je relevantna vrijednost pobijanog dijela, tj. iznos od 276,18 eura, a ne cjelokupna vrijednost predmeta spora, tj. iznos od 3.022,43 eura. Stoga tuženik ima pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 bodova ili 62,50 EUR, uvećano za PDV od 25%, tj. iznos od 78,13 eura (Tbr 10.1. Tarife u vezi s Tbr 7.1., 46. i 54. Tarife). Što se tiče troška sudske pristojbe u iznosu od 13,27 eura, iz stanja spisa nije razvidno kako je tuženik platio pristojbu na žalbu, a radi čega mu se trošak pristojbe ne može priznati, budući da nije dokazao da mu je taj trošak nastao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a.

23.2. Slijedom navedenog, tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 78,13 eura, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 247,64 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama III i IV. izreke drugostupanjske presude.

24. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njezinog odgovora na žalbu tuženika. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki V. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić