Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1547/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1844/2023-25 od 2. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1844/2023-25 od 2. siječnja 2026. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.067,30 eura, zajedno sa zateznom kamatom, te u točki IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.321,95 eura, zajedno sa zateznom kamatom, te se odlučuje:

1. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, isplatiti tužitelju BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.067,30 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 9. studenog 2022. do isplate, za razdoblje od 9. studenog 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, nadoknaditi tužitelju BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.321,95 eura, zajedno s zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja BC kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn - 1844/2023-25 od 2. siječnja 2026. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 2.067,30 eura do iznosa od 2.579,58 eura (iznos od 512,28 eura) i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koja na dosuđenu glavnicu teče od 28. listopada 2022. do 9. studenog 2022., te u točki IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 1.321,95 eura do iznosa od 1.968,61 eura (iznos od 646,66 eura).

III. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, nadoknaditi tužitelju BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 286,10 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja BC za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 79,48 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, isplatiti tužitelju BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.286,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. studenog 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, isplatiti tužitelju BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 63,04 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.579,58 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i dio zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 2.286,08 EUR, za razdoblje od 28. listopada 2022. do 9. studenog 2022.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 200,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv točke III. prvostupanjske presude (u cijelosti) te protiv točke IV. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.968,61 eura, žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj smatra da naknada totalne štete na oštećenom vozilu treba uključivati i porez na dodanu vrijednost (PDV). Međutim, sud prvog stupnja je ocijenio da naknadu totalne štete treba umanjiti za PDV, što je dovelo do toga da je tužbeni zahtjev djelomično odbijen. Da je prvostupanjski sud u naknadu štete uključio i PDV, tada bi zahtjev tužitelja bio u cijelosti usvojen. Tužitelj posljedično pobija i odluku o troškovima parničnog postupka, ističući da mu je trošak trebao biti u cijelosti dosuđen, budući da prvostupanjski sud neosnovano nije usvojio cjelokupni tužbeni zahtjev. Međutim, čak i da je prvostupanjski sud pravilno sudio, tužitelj ističe da prvostupanjski sud uopće nije cijenio stopostotni uspjeh tužitelja sa osnovom tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti prvostupanjskom dijelu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 365,58 eura, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 eura.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 4.928,70 eura, zajedno sa zateznom kamatom od 28. listopada 2022. do isplate, i to:

- iznos od 4.856,66 eura predstavlja imovinsku (totalnu) štetu na vozilu registracijske oznake [registarska oznaka]

- iznos od 63,04 eura predstavlja imovinsku štetu po osnovi troška vuče oštećenog motornog vozila registracijske oznake [registarska oznaka].

Prema tvrdnjama tužitelja, utužena šteta je nastala kada je OC, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, oduzeo prednost vozilu registracijske oznake [registarska oznaka], kojim vozilom je upravljao tužitelj, pri čemu je nastala totalna šteta na vozilu tužitelja te je vozilo bilo potrebno odvući sa mjesta štetnog događaja.

7.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev osnovan u iznosu od 2.349,12 eura, i to:

- na ime naknade imovinske (totalne) štete na vozilu u iznosu od 2.286,08 eura, zajedno sa zateznom kamatom od 9. studenog 2022. do isplate (točka I. izreke prvostupanjske presude)

- na ime imovinske štete po osnovi troška vuče vozila u iznosu od 63,04 eura , zajedno sa zateznom kamatom od 28. listopada 2022. do isplate (točka II. izreke prvostupanjske presude)

7.2. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u preostalom zatraženom iznosu od 2.579,58 eura i zahtjev za isplatu zatezne kamate koja na dosuđeni iznos naknade imovinske (totalne) štete na vozilu teče od 28. listopada 2022. do 9. studenog 2022.

(točka III. izreke prvostupanjske presude).

8. Među strankama nije sporno da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za predmetni štetni događaj u kojem je oštećeno vozilo tužitelja.

9. Nije sporno da je tuženik, u mirnom postupku za naknadu štete povodom predmetnog štetnog događaja, isplatio iznos od 5.983,14 eura.

10. Predmet ovog žalbenog postupka je visina pretrpljene štete, točnije sporno je pravno pitanje je li naknada imovinske (totalne) štete na oštećenom vozilu uključuje i porez na dodanu vrijednost (PDV).

11. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je, dana **.**.2022. u [adresa], OC, upravljajući vozilom marke Mercedes C Klasa i registracijske oznake [registarska oznaka], naletio na vozilo marke Hyundai Tuscon i registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj BC, pri čemu su na vozilu kojim je upravljao tužitelj nastala oštećenja

- da je vozilo marke Mercedes C Klasa i registracijske oznake [registarska oznaka] (kojim je upravljao OC), u vrijeme predmetnog štetnog događaja, bilo osigurano kod tuženika

- da je predmetni štetni događaj u cijelosti posljedica neoprezne vožnje OC

- da je vozilo marke Hyundai Tuscon i registracijske oznake [registarska oznaka] odvučeno sa mjesta štetnog događaja od strane vučne službe "Auto Bossi" d.o.o.

- da je tužitelj BC platio trošak vuče vozila u iznosu od 475,00 kuna, tj. 63,04 eura, kako to proizlazi iz [broj] (list 17 spisa)

- da je na vozilu marke Hyundai Tuscon i registracijske oznake [registarska oznaka] nastala totalna šteta, budući da je popravak vozila ekonomski neisplativ, tj. troškovi popravka vozila su veći od tržišne vrijednosti vozila

- da je vozilo marke Hyundai Tuscon i registracijske oznake [registarska oznaka] tužitelj BC koristio, kao primatelj leasinga, temeljem Ugovora o financijskom leasingu broj 1040704 sklopljenog sa OTP Leasingom d.d., kao davateljem leasinga

- da je, nakon predmetnog štetnog događaja, OTP Leasing d.d. prenio svoje pravo vlasništva gore navedenog vozila na tužitelja BC, budući da je tužitelj u cijelosti podmirio ukupnu naknadu za leasing

- da je OTP Leasing d.d., Izjavom od 5. siječnja 2023. (list 16 spisa), dao izričiti pristanak i suglasnost tužitelju BC da zahtijeva isplatu potpune naknade štete od Triglav osiguranja d.d., a koja šteta je nastala u predmetnom štetnom događaju

- da je tuženik, u mirnom postupku za naknadu štete, sveukupno isplatio iznos od 5.983,14 eura

- da visina totalne štete na vozilu marke Hyundai Tuscon i registracijske oznake [registarska oznaka] iznosi 10.336,52 eura (sa uključenim porezom na dodanu vrijednost), odnosno 8.269,22 eura (bez uključenog poreza na dodanu vrijednost) 12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a kojeg i ovaj sud drugog stupnja u potpunosti prihvaća kao pravilno i potpuno utvrđeno, prvostupanjski sud je zaključio da se visina totalne štete na oštećenom vozilu treba utvrditi u iznosu od 8.269,22 eura.

12.1. Naime, prvostupanjski sud obrazlaže da je, u vrijeme štetnog događaja, oštećenik bio vlasnik vozila OTP Leasing d.d., tj. pravna osoba koja je u sustavu PDV-a i kojoj se šteta isplaćuje bez uključenog poreza na dodanu vrijednost.

12.2. Nakon nastanka štetnog događaja, OTP Leasing d.d. je svoja prava iz tog štetnog događaja prenio na tužitelja BC, čime je tužitelj stupio u pravnu poziciju OTP Leasinga d.d. i time ima pravo na isplatu štete u opsegu i visini kako bi ta šteta bila isplaćena OTP Leasingu d.d., tj. bez uključenog poreza na dodanu vrijednost.

13. Ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada u naknadu imovinske (totalne) štete na oštećenom vozilu nije uključio i porez na dodanu vrijednost, a što tužitelj i osnovano ističe u svojoj žalbi.

14. Prema odredbi iz čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, dalje u tekstu: ZOO) odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema odredbi iz čl. 1090. ZOO -a, sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

15. U navedenim zakonskim odredbama sadržano je temeljno pravilo u popravljanju materijalne štete, a to je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini odnosno, isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako se radi o totalnoj šteti na vozilu, sud će oštećeniku dosuditi svotu u visini tržišne vrijednosti oštećenog vozila, umanjene za vrijednost spašenih ostataka vozila. Time se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje.

16. Kada se procjenjuje tržišna vrijednost vozila, vrijednost vozila uključuje i porez na dodanu vrijednost (PDV). Slijedom navedenog, temeljnom pravilu o popravljanju materijalne štete nije moguće udovoljiti ako se oštećeniku ne priznaje i pravo na naknadu štete koja u sebi uključuje i porez na dodanu vrijednost.

17. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja , tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, jer je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje u smislu čl. 1085. ZOO. Činjenica da je određena osoba (fizička ili pravna) u sustavu poreza na dodanu vrijednost ne utječe na institut naknade štete (isto stajalište je zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-666/2024-2 od 15. srpnja 2025. i Rev-512/2023-3 od 28. kolovoza 2024.).

18. Pritom valja napomenuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-10, zauzeto shvaćanje da oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari. Iz takvog shvaćanja proizlazi da ono ne čini razliku između fizičkih i pravnih osoba, odnosno osoba koje su u sustavu PDV-a.

19. Slijedom navedenog, činjenica da je izvorni oštećenik OTP Leasing d.d. (koji je prenio svoja prava na tužitelja BC) u sustavu PDV-a nije od utjecaja na materijalnopravno stajalište da oštećenik ima pravo na naknadu štete sa uključenim PDV-om.

20. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da visina imovinske (totalne) štete na predmetnom vozilu iznosi 10.336,52 eura, pri čemu je u taj iznos uključen i porez na dodanu vrijednost. Uzevši u obzir sve izneseno, ovaj sud drugog stupnja smatra da iznos od 10.336,52 eura predstavlja iznos kojim se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje.

21. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da je tužitelju, u predmetnom štetnom događaju, nastala imovinska šteta na vozilu u ukupnom iznosu od 10.336,52 eura. Navedeni iznos je potrebno umanjiti za iznos od 5.983,14 eura eura, tj. iznos kojeg je tuženik isplatio u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da je tužitelju, na ime imovinske štete nastale na predmetnom vozilu, potrebno dosuditi iznos od 4.353,38 eura (10.336,52 – 5.983,14 = 4.353,38 eura).

22. Uzevši u obzir da je sud prvog stupnja, na ime imovinske štete nastale na predmetnom vozilu, već dosudio iznos od 2.286,08 eura, a trebao je dosuditi iznos od 4.353,38 eura, u postupku pred drugostupanjskim sudom je potrebno preinačiti prvostupanjsku presudu i dosuditi tužitelju još dodatan iznos od 2.067,30 eura (4.353,38 – 2.286,08 = 2.067,30 eura), koji iznos je prvostupanjski sud, pogrešnom primjenom materijalnog prava, neosnovano odbio.

23. Međutim, tužitelj je, na ime imovinske štete nastale na predmetnom vozilu , potraživao iznos od 4.865,66 eura, od čega osnovano potražuje iznos od 4.353,38 eura. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji prelazi osnovani iznos od 4.353,38 eura do utuženog iznosa od 4.865,66 eura (iznos od 512,28 eura) te je u tom dijelu potrebno potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Tužitelju nije priznata zatezna kamata koja teče na iznos imovinske štete na vozilu kako je to tražio u svojoj tužbi, tj. od 28. listopada 2022. do isplate, već mu je priznata od 9. studenog 2022. do isplate. Premda tužitelj izričito ne problematizira odbijajući dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate, valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio da tijek zatezne kamate teče od 9. studenog 2022. Naime, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, budući da je u konkretnom predmetu riječ o šteti koja se nadoknađuje na temelju police o obveznom osiguranju u prometu, tj. osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti). Stoga tijek zatezne kamate na iznos imovinske štete na vozilu se određuje sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP). Međutim, sud prvog stupnja nije mogao utvrditi kada je podnesen odštetni zahtjev tuženiku, budući da tužitelj nije dostavio odštetni zahtjev, ali je nesporno da je takav zahtjev podnesen . Kako se u spisu predmeta se nalazi izvid štete kojeg je tuženik obavio dana 9. studenog 2022. (list 13-14 spisa) prvostupanjski sud je odredio tijek zatezne kamate s tim danom, budući da osiguravajuća društva rade izvid štete povodom odštetnog zahtjeva.

25. Uzevši u obzir prvostupanjski i drugostupanjski postupak, kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 4.928,70 eura, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 4.416,42 eura, pri čemu se iznos od 4.353,38 eura odnosi na imovinsku (totalnu) šteta na vozilu, a iznos od 63,04 eura se odnosi na trošak vuče vozila. Zahtjev tužitelja nije osnovan u iznosu od 512,28 eura.

26. Kako je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je usvojen tužbeni zahtjev u dodatnom iznosu od 2.067,30 eura, potrebno je preocijeniti uspjeh parničnih stranaka u ovom postupku, a samim time i odluku o troškovima parničnog postupka. Dakle, zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku povodom preinačavanja prvostupanjske presude, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, donesena je odluka o troškovima postupka u točki I. stavku 2. izreke ove drugostupanjske odluke.

26.1. Prilikom odmjeravanja troškova postupka, prvostupanjski sud je ocijenio da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima te je, u skladu sa čl. 154. st. 4. ZPP, odredio da svaka strana treba snositi svoj trošak, međutim, tužitelju je ipak priznao troškove prometnog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, budući da su rezultati prometnog vještačenja potvrdili osnovanost dijela tužbenog zahtjeva (točka IV. izreke prvostupanjske presude). Međutim, kada se uzmu u obzir i utvrđenja drugostupanjskog suda, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u većem omjeru u odnosu na tuženika, stoga je, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP -a, potrebno tužitelju dosuditi razmjerni dio troškova postupka, uzevši u obzir uspjeh sa osnovom i visinom tužbenog zahtjeva.

26.2. Što se tiče uspjeha tužitelja s osnovom tužbenog zahtjeva, pravilno tužitelj ističe da je u cijelosti (100%) uspio sa osnovom. Naime, premda odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj nije bila sporna, tuženik je u tijeku postupka ipak isticao da je, isplatom nespornog iznosa, u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete. Pravna osnova tužbe i tužbenog zahtjeva je sporna i u slučaju kad tuženik izrijekom ne osporava pravnu osnovu, ali istakne prigovor namirenja tvrdeći da je ranijim isplatama naknade štete, u mirnom postupku, ispunio u cijelosti svoju obvezu i iz tog razloga smatra da tužitelj nema pravo na naknadu štete. Dakle, tuženik je isticanjem prigovora namirenja osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te je zbog toga i izveden dokaz provođenjem prometnog vještačenja (isto stajalište je zauzeo i Vrhovni sud u svojim odlukama Rev 736/2023-2 od 21. veljače 2024. i Rev-717/2025-2 od 17. rujna 2025.). Slijedom navedenog, kako je tužitelj dokazao da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete u mirnom postupku, uspjeh tužitelja sa osnovom tužbenog zahtjeva iznosi 100%.

26.3. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 4.416,42 eura, a nije osnovan u iznosu od 512,28 eura, tužitelj je s visinom uspio u sporu s 89%, a tuženik s 11%.

26.4. Primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, uspjeh stranaka sa osnovom i visinom tužbenog zahtjeva treba zbrojiti i podijeliti sa dva, te se na taj način dobiva konačni uspjeh stranaka u postupku. Stoga proizlazi da je tužitelj uspio u omjeru od 94,50% (100% + 89% = 189%/2 = 94,50%), a tuženik u omjeru od 5,50% (0% + 11% = 11%/2 = 5,50%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (94,50% - 5,50% = 89%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 89%.

26.5. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da svaka strana treba snositi svoj trošak, osim troškova prometnog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, prvostupanjski sud nije ocjenjivao koji su parnični troškovi tužitelja bili nužni i potrebni za vođenje predmetnog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a, stoga će nužnost troškova tužitelja ocijeniti ovaj sud drugog stupnja. Tužitelj potražuje, na ime troškova parničnog postupka, iznos od 2.168,61 eura, sukladno troškovniku koji se nalazi u spisu predmeta (list 75 spisa). Kako je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak prometnog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, potrebno je odlučiti o zahtjevu tužitelja u preostalom zatraženom iznosu od 1.968,61 eura.

26.6. Sukladno čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa) , tužitelj osnovano potražuje sljedeći trošak parničnih radnji njegovog punomoćnika:

- trošak sastava tužbe (list 1-3 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), sukladno Tbr. 7.1. i 54. Tarife

- trošak sastava obrazloženog podneska od 20. veljače 2024. (list 27-28 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), sukladno Tbr. 8.1. i 54. Tarife

- trošak zastupanja na pripremnom ročištu, održanom 8. svibnja 2024. (list 33- 34 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), sukladno Tbr. 9.1. i 54. Tarife

- trošak sastava neobrazloženog podneska od 18. rujna 2024. (list 48 spisa) u iznosu od 50,00 eura (25 bodova), sukladno Tbr. 8.4. i 54. Tarife

- trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu, održanom 29. siječnja 2025. (list 52-54 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), sukladno Tbr. 9.1. i 54. Tarife

- trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu, održanom 5. studenog 2025. (list 73-74 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), sukladno Tbr. 9.1. i 54. Tarife

- trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, održanom 2. siječnja 2026. (list 81-82 spisa) u iznosu od 100,00 eura (50 bodova), sukladno Tbr. 9.3. i 54. Tarife.

Dakle tužitelj osnovano potražuje trošak parničnih radnji njegovog punomoćnika u ukupnom iznosu od 1.150,00 eura (575 bodova), koji iznos je potrebno uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife, pri čemu se dobije ukupni iznos od 1.437,50 eura. Navedeni iznos je potrebno uvećati i za trošak plaćene sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 47,87 eura (list 95 spisa). Dakle, tužitelj osnovano potražuje iznos od 1.485,34 eura (1.437,50 + 47,87 = 1.485,34 eura). Međutim, tužitelju bi se trošak u tom iznosu mogao dosuditi jedino da je u cijelosti uspio u sporu. Kao što je već navedeno u obrazloženju ove odluke, tužitelj ima pravo, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, na 89% iznosa nužnog i potrebnog troška, a razmjernim snižavanjem iznosa od 1.485,34 eura dobije se iznos od 1.321,95 eura (1.485,34 x 0,89 = 1.321,95 eura). Stoga je potrebno preinačiti prvostupanjsku odluku o trošku postupka i dosuditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.321,95 eura, koji trošak prvostupanjski sud neosnovano nije prihvatio, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove drugostupanjske presude. Naime, tužitelj potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26.7. Tužitelj potražuje, na ime troškova parničnog postupka, iznos od 2.168,61 eura, pri čemu mu je prvostupanjski sud priznao iznos od 200,00 eura, a drugostupanjski sud iznos od 1.321,95 eura. Međutim, trošak u preostalom zatraženom iznosu od 646,66 eura, prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio te je u tom dijelu potrebno potvrditi prvostupanjsku presudu. Naime, tužitelj nije u cijelosti uspio u sporu, stoga mu trošak nije mogao biti u cijelosti priznat u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, već se trošak postupka razmjerno umanjuje u smislu čl. 154. st. 2. ZPP -a. Nadalje, određene parnične radnje nisu bile nužne i potrebne za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a ili su zatražene u previsokom iznosu, protivno odredbama Tarife. Konkretno rečeno, tužitelju nije priznat trošak prigovora na obrazloženu ponudu tuženika (list 9-10 spisa) u zatraženom iznosu od 200,00 eura + PDV, budući da takav trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Naime, riječ je o podnesku koji se odnosi na fazu mirnog rješenja spora , a tužitelj je prije pokretanja parničnog postupka obvezan podnijeti odštetni zahtjev, stoga je radnja podnošenja odštetnog zahtjeva nužna u smislu čl. 155. ZPP -a, ali drugi podnesci u fazi mirnog rješenja spora, među kojima spada i prigovor na obrazloženu ponudu, nisu nužni i potrebni za vođenje parničnog postupka. Nadalje, tužitelj je trošak sastava podneska od 18. rujna 2024. (list 48 spisa) potraživao u iznosu od 200,00 eura + PDV, tj. kao obrazloženi podnesak, međutim, riječ je o podnesku kojim tužitelj obavještava sud da je suglasan sa nalazom i mišljenjem prometnog vještaka. Dakle, riječ je o jednostavnom podnesku koji ne sadrži obrazložene činjenične i pravne navode, stoga je trošak sastava takvog podneska primjerenije priznati kao ostali podnesak u smislu Tbr. 8.4. Tarife. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 47,87 eura, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelju nastao taj trošak, radi čega mu se trošak pristojbe ne može priznati, budući da nije dokazao da mu je taj trošak nastao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je obavijestio sud da je platio sudsku pristojbu na tužbu podneskom od 6. rujna 2023., ali tom podnesku nije priložio dokaz o plaćanju sudske pristojbe. Naposljetku, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od zatraženom iznosu od 95,74 eura, već u iznosu od 47,87 eura, budući da je tužitelj, na ime sudske pristojbe na presudu, uplatio upravo iznos od 47,87 eura (list 95 spisa), a ne iznos od 95,74 eura. Uzevši u obzir sve navedeno, tužitelj nema pravo na naknadu troška postupka u iznosu 646,66 eura.

27. Uzevši u obzir sve izneseno u ovoj drugostupanjskoj odluci, valjalo je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. stavku 1. i 2. izreke ove drugostupanjske presude, dok je valjalo, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

28. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je pobijao odluku o glavnoj stvari u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev u iznosu od 2.579,58 eura te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev dodatno usvojen u iznosu od 2.067,30 eura.

28.1. Tužitelj potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 365,58 eura, i to:

- trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, tj. 125 bodova, uvećano za PDV od 25%

- trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 eura.

Trošak sastava žalbe je ispravno zatražen u iznosu od 312,50 eura, uzevši u obzir vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude i relevantne odredbe Tarife, tj. trošak sastava žalbe je zatražen u skladu sa Tbr 10.1. Tarife u vezi s Tbr 7.1., 46. i 54. Tarife. Što se tiče troška sudske pristojbe u iznosu od 53,08 eura, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj, na ime sudske pristojbe, platio iznos od 45,13 eura (list 160 spisa), stoga mu se trošak pristojbe valja priznati u plaćenom iznosu od 45,13 eura, a ne u iznosu od 53,08 eura.

28.2. Dakle, tužitelj osnovano potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 357,63 eura (312,50 eura + 45,13 eura). Međutim, određivanje troška u tom iznosu bi značilo da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, kada se dio u kojem je tužitelj uspio sa žalbom i pobijani dio stave u omjer, proizlazi da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 80% (2.067,30 u odnosu na 2.579,58 iznosi 80%). Kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 80%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP -a, tužitelj ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 286,10 eura (357,63 x 0,80 = 286,10), dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 79,48 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić