Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4017/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo hrvatskih branitelja, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, OIB: 44887120463, protiv tuženika: 1. BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ĐF, r. BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-272/2025- 24 od 23. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-272/2025-24 od 23. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženicima dosuđen parnični trošak.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 210.915,05 eura / 1.589.139,48 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 01. ožujka 2018. godine od isplate.
Pod točkom II. izreke je tuženicima dosuđen parnični trošak u visini 32.256,25 eura s pripadajućom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu njihov zahtjev odbijen. Pod točkom III. izreke rješenja je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda te traži trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je isplata temeljem stjecanja bez osnove temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).
5. Tužbeni zahtjev je utemeljen na činjenicama da je pravnom predniku tuženika, sada pokojnom IF osnovom presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17006/10-89 od 26. svibnja 2011. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11027/11-2 od 29. studenog 2021., dosuđen iznos 576.961,66 kuna (s osnova konačnog i pravomoćnog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske kojim mu je utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata II grupe i određena novčana naknada), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da je 5. lipnja 2013. sa žiro računa tužiteljice IF u ovršnom postupku isplaćen iznos od 1.596.351,98 kuna (trošak postupka: 7.212,50 kuna i glavnica s kamatama: 1.589.139,48 kuna). Tužiteljica tvrdi da su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2432/12-3 od 7. studenog 2017. donesenom povodom revizije tužiteljice, navedene presude ukinute i predmet vraćen na ponovan postupak prvostupanjskom sudu. Budući je otpala osnova po kojoj je izvršena naplata to se od tuženika kao zakonskih nasljednika IF traži povrat isplaćenog iznosa po osnovu stjecanja bez osnove.
6. Sud prvoga stupnja je temeljem utvrđenja navedenih činjenica koje među strankama i nisu sporne zaključio da je donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske otpala osnova po kojoj je tužiteljica izvršila plaćanje predniku tuženika temeljem ovršne isprave. No da neovisno od navedenog tužbeni zahtjev utemeljen na odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO nije osnovan jer bi usvajanjem takvog zahtjeva bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zaštićenog Europskom konvenciji za zaštitu temeljnih ljudskih prava.
7. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je pravni prednik tuženika IF naplatio svoju tražbinu u ovršnom postupku temeljem pravomoćne i ovršne presude u dobroj vjeri temeljem valjane ovršne isprave i to 2013. godine i da je od tada do donošenja odluke Vrhovnog suda RH (2017.), kojom je ovršna isprava ukinuta, proteklo više godina tijekom kojih je prednik tuženika umro te su ga naslijedili u ovom postupku tuženici kao njegovi zakonski nasljednici.
8. Europski sud za ljudska prava zauzeo je stav da prava stečena temeljem valjanog akta državnog tijela uživaju zaštitu legitimnih očekivanja i prava vlasništva , te da država ne može retroaktivno ili temeljem vlastite procesne pogreške poništiti takvo pravo bez povrede čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava.
9. U konkretnom predmetu nesporno je da je pravnom predniku tuženika status hrvatskog ratnog vojnog invalida i pripadajuća prava priznata pravomoćnim rješenjem koje je donijelo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (1997.g.) i ta je temeljem toga rješenja donesena pravomoćna i ovršna presuda kojom je Republici Hrvatskoj naložena isplata novčane naknade predniku tuženika te da je prednik tuženika ishodio naplatu u ovršnom postupku (2013. g). U takvim okolnostima, prema ocjeni ovog suda, osnovano je očekivanje primatelja isplate, ovdje predniku tuženika, a onda i njegovih nasljednika, ovdje tuženika, da mu dosuđeni i isplaćeni iznosi pripadaju te da predstavljaju njegovu imovinu.
10. Žalbeni navod tužitelja da je prednik tuženika u vrijeme podnošenja zaht jeva za prisilnu naplatu (5. lipnja 2013.) znao da je podnesena redovna revizija i da je prednik tuženika zbog toga bio svjestan da postoji mogućnost da bi uvažavanjem revizije otpala pravna osnova naplate, nije odlučan. Naime, predmet spora je isplata temeljem stjecanja bez osnove koja je osnova otpala donošenjem odluke Vrhovnog suda RH. Za prosudbu radi li se o stjecanju bez osnove odlučno je - je li u času stjecanja ili prelaska imovine na drugog, za to stjecanje i prelazak postojala pravna osnova. Prednik tuženika je imao zakonsko pravo temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke pokrenuti ovršni postupak radi prisilne naplate svoje tražbine, a tužitelj je imao zakonsko pravo podnijeti izvanredni pravni lijek. Istaknuta žalbena tvrdnja da je prednik tuženika u trenutku pokretanja ovrhe znao za podnošenje revizije ne čini ga nesavjesnim od tog trenutka. To iz razloga što tek trenutkom saznanja da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika (ovdje prednika tuženika), a to je trenutak primitak odluke Vrhovnog suda RH. prestala je savjesnost tuženika i od tog trenutka su oni postali nesavjesni stjecatelji.
11. Nadalje, uvažavajući utvrđeni materijalni status tuženika kao nasljednika pok. IF i činjenicu da je od naplate tražbine (2013. godine) do donošenja odluke Vrhovnog suda RH (2017. godine), kojim je ukinuta ovršna ispava (koja je punomoćniku prednika tuženika dostavljena 2018. godine), proteklo više godina, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da bi obvezivanje tuženika kao nasljednika da vrate iznose koje tužitelj ovom tužbom potražuje , predstavljalo za njih prekomjeran teret čime bi došlo do povrede njihovog prava na mirno uživanje vlasništva.
12. I odluka o troškovima parničnog postupaka je pravilna i zakonita kako u osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini (čl. 155. ZPP). Neosnovano tužitelj navodi da nije dužan nadoknaditi tuženicima trošak za ročište 10. rujna 2025. Radi se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari zbog čega tuženici ima pravo na naknadu za zastupanje po odvjetniku na tom ročištu i to sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14. 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23. dalje: Tarifa) i to neovisno od toga što je ranije ročište (21. svibnja 2025.) odgođeno radi očitovanja tuženika na navode tužitelja jer svaka stranka ima pravo tražiti i dobiti rok za očitovanje na navode protivne stranke. U protivnom bi stranci bilo onemogućeno raspravljanje čime bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-
13. Slijedom sveg navedenog, suprotno žalbenim navodima tužitelja, odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita te ju je valjalo potvrditi sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.
14. Odluka o troškovima odgovora na žalbu u točki II. izreke ove drugostupanjske presude donesena je temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o trošku potrebnom za ovaj postupak.
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
