Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3602/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i kao člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-tužitelja JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici u Dugom Selu, Osječka 12, protiv 1-tuženika Grad Dugo Selo, Dugo Selo, Josipa Zorića 1, OIB: 25432879214, zastupanog po punomoćniku pročelniku dipl. iur. AO, 2-tuženika Općine Brdovec, Brdovec, Trg dr. Franje Tuđmana 1, OIB: 14722979018, zastupanog po punomoćnici Leni Bubalović, odvjetnici u Zagrebu, 3-tužene ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4-tuženog KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, Selska cesta 90/B, radi pobijanja dužnikovih radnji, odlučujući o žalbi 4-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2373/2015-63 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba 4-tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2373/2015-63 od 30. siječnja 2026. u točki I, IV i V izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, presudom na temelju priznanja i presudom na temelju odricanja utvrđeno je da ugovor o darovanju pola suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sklopljenog 27. kolovoza 2013. između ovdje 4-tuženika kao daroprimca i sada pok. OO kao darodavatelja, uknjižba prava vlasništva 4-tuženog temeljem tog ugovora kao i upis doživotnog uživanja sada pok. OO sve sprovedeno u zemljišnim knjigama temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama, stalna služba [adresa], zk. odjel [adresa], posl. br. Z-1921/13 od 27. kolovoza 2013. nema pravnog učinka na tužitelje u dijelu potrebnom za namirenje svote od 42.150,00 eura sa pripadajućim kamatama 1-tužitelja i namirenje iznosa od 25.000,00 eura 2-tužitelja te da je 4-tuženik dužan trpjeti namirenje navedenih tražbina ovršnom prodajom navedenog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine (točka I izreke). Utvrđeno je da pravna radnja zaključenja ugovora o darovanju pola suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 27. kolovoza 2013. kojim sada pok. ŠO po nasljednicima Grad Dugo Selo i Općina Brdovec navedeni suvlasnički dio predmetne nekretnine daruje 4-tuženiku (u daljnjem tekstu ugovor o darovanju), uknjižba prava vlasništva 4-tuženika temeljem tog ugovora kao i upis doživotnog uživanja sada pok. OO sve sprovedeno u zemljišnim knjigama temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Dugo Selo, zk. odjel [adresa], posl. br. Z-1921/13 od 27. kolovoza 2013. nema pravnog učinka na tužitelje u dijelu potrebnom za namirenje iznosa od 42.150,00 eura sa pripadajućim kamatama 1-tužitelja i namirenje iznosa od 25.000,00 eura 2-tužitelja te da je tuženik RO sada po nasljednicima 1-tuženiku i 2-tuženiku dužni trpjeti namirenje navedenih tražbina tužitelja ovršnom prodajom navedenog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine (točka II izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da zaključenje ugovora o darovanju, upis prava vlasništva temeljem istog na 3-tuženu i uknjižba doživotnog uživanja sada pok. OO sve sprovedeno u zemljišnim knjigama temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Dugo Selo, zk. odjel [adresa], posl. br. Z-1921/13 od 27. kolovoza 2013. nema pravnog učinka na tužitelje u dijelu potrebnom za namirenje iznosa od 42.150,00 eura sa pripadajućim kamatama 1 - tužitelja i namirenje iznosa od 25.000,00 eura 2-tužitelja te da je 3-tužena dužna trpjeti namirenje navedenih tražbina tužitelja ovršnom prodajom svog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine (točka III izreke). Nadalje naloženo je da je 4 -tuženik dužan trpjeti namirenje potraživanja 1-tužitelja u iznosu od 42.150,00 eura sa pripadajućim kamatama i namirenje potraživanja 2-tužitelja u iznosu od 25.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti ovršnom prodajom navedenog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine (točka IV izreke) te tužiteljima namiriti trošak parničnog postupka u iznosu od 10.376,99 eura (točka V izreke).
2. Presudu u točkama I, IV i V izreke pobija 4-tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba 4-tuženika je neosnovana.
4. Tužitelji tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelje na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su sada pok. pokojni RO (prvotno 1 -tuženik) i 4- tuženik 27. kolovoza 2013. sklopili ugovor o darovanju kojim je RO darovao svome sinu, ovdje 4-tuženom, svoj suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], čime je osujećena naplata potraživanja tužitelja kao vjerovnika koji su imali prema pok. BO i to 1-tužitelj u iznosu od 42.150,00 eura sa pripadajućim kamatama i 2-tužitelj u iznosu od 25.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje iznose je pok. RO pozajmio od tužitelja te iste nije vratio. Stoga temeljem čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO-a) pobijaju radnju dužnika tuženika u ovom postupku poduzetu na štetu tužitelja.
5. Utvrdivši da su nasljednici pokojnog OO sada 1 -tuženik i 2-tuženik priznali tužbeni zahtjev tužitelja sud je presudom na temelju priznanja prihvatio zahtjev tužitelja u odnosu na iste dok je u odnosu na 3-tuženu isti odbio presudom na temelju odricanja jer su se u tom dijelu tužitelji, tijekom postupka, odrekli svog zahtjeva.
6. Pošavši od utvrđenja da je sada pokojni RO pozajmio i od 1-tužitelja iznose od 25.000,00 eura i u drugom navratu od 17.150,00 eura te od 2- tužitelja iznos od 25.000,00 eura, da pozajmljene iznose nije vratio, da to dugovanje nije vratio, da je nakon tih pozajmljivanja novaca sada 4-tuženi sa sada pok. ocem OO (prvotno 1-tuženim) sklopio ugovor o darovanju kod javnog bilježnika za nekretninu koja je trebala biti garancija tužiteljima za naplatu tog potraživanja odnosno da upišu pravo zaloga na nekretnini u [adresa] u [adresa] i to na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je u to vrijeme 4-tuženi bio punoljetna osoba koja je sigurno znala kao sin prvotno 1-tuženika da je navedena nekretnina bila osiguranje za naplatu duga kojeg je pokojni OO imao prema tužiteljima, da se s obzirom da je 4 - tuženik sin pokojnog OO, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. ZOO, smatra da je 4-tuženiku bilo poznato da dužnik (njegov otac) poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku s time da isti nije tijekom postupka dokazao suprotno, sud prvog stupnja, a imajući u vidu da su nasljednici pok. OO i priznali tužbeni zahtjev, utvrdio je da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za pobijanje dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika te je pozvavši se na odredbu čl. 66. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 4-tuženika.
7. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na 4-tuženika dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda u tom dijelu ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke u tom dijelu ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje 4-tuženik u svojoj žalbi.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi 4-tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu odnosno viđenja predmetne situacije od strane žalitelja.
9. Naime, u svojoj žalbi 4-tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na postojanje tražbine tužitelja, dospjelost iste kao i činjenicu da je njegov otac kao dužnik raspolagao svojom imovinom bez naknade u korist njemu bliskih srodnika upravo u trenutku kada je bio dužan ispuniti svoje obveze tužiteljima. Isto tako žalbom ne osporava da su se u konkretnom slučaju u odnosu na njega ispunile zakonom propisane pretpostavke iz čl. 66. ZOO a u svezi s čl. 67. st. 2. ZOO za prihvaćanje tužbenog zahtjeva radi pobijanja dužnikovih radnji na štetu vjerovnika. Stoga je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 66. ZOO a u svezi s čl. 67. st. 2. ZOO i prihvatio tužbeni zahtjev radi pobijanja dužnikovih radnji na štetu vjerovnika u odnosu na 4 - tuženog.
10. 4-tuženik žalbom u bitnom osporava pobijanu odluke prvenstveno ističući da je sud, iako je sve činjenice dobro utvrdio, potpuno neobjašnjivo i pravno neutemeljeno odbio tužbeni zahtjev u odnosu na jednu od stjecateljica, 3-tuženu, ŽO te da je time selektivno i proizvoljno tumačio pravo u odnosu na žalitelja te u odnosu na 3 - tuženu.
11. Navedeni žalbeni navodi neodlučni su odnosno neosnovani. To iz razloga što odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na 3-tuženu ne dovodi u pitanje pravilnost odluke u odnosu na žalitelja a imajući u vidu da 3-tužena i nije bila ugovorna stranka predmetnog ugovora koji je predmet postupka u ovoj pravnoj stvari kojim je sada pok. RO darova svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine ovdje 4-tuženiku. To tim više što 4-tuženik u žalbi sam priznaje da su ostvarene sve zakonom propisane pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u odnosu na njega. Nije osnovano niti da bi sud selektivno i proizvoljno tumačio pravo različito u odnosu na žalitelja te različito na 3-tuženu. U tom smislu žalitelju valja reći kako su se tužitelji podneskom od 27. studenog 2014., koji prilaže listu 16 spisa, odrekli tužbenog zahtjeva u odnosu od 3- tuženu pa je sud, koji je u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP vezan raspolaganjima stranaka, pravilnom primjenom odredbe čl. 331.a st. 1. i 2. ZPP, presudom zbog odricanja odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na istu. Pri tome žalitelj niti ne tvrdi, niti to proizlazi iz stanja spisa, da bi se radilo o nedopuštenom raspolaganju tužitelja u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP a imajući u vidu da 3-tužena i nije bila stranka predmetnog ugovora o darovanju.
12. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu 4-tuženog odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
