Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3821/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Đaković Vranković članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja Sportmar d.o.o. [adresa], OIB: 85992364960 i CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Jasminki Hodžić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika 24 sata d.o.o. za nakladničku djelatnost iz Zagreba, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 78093047651, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ladan, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Pn-38/2019-82 od 16. svibnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-38/2019-87 od 2. lipnja 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Pn-38/2019-82 od 16. svibnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-38/2019-87 od 2. lipnja 2025.
II. Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 78093047651 da u roku od 15 dana, tužitelju Sportmar d.o.o. [adresa], OIB: 85992364960, isplati na ime naknade štete iznos od 1.700,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.07.2016. godine do 31.12.2022. godine, primjenom kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka i to po stopi od 7,88 % od 07.07.2016. do 31.12.2016. godine, po stopi od 7,68 % od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine, po stopi od 7,41 % od 01.07.2017. godine do 31.12.2017. godine, po stopi od 7,09 % od 01.01.2018. godine do 30.06.2018. godine, po stopi od 6,82 % od 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine, po stopi od 6,54 % od 01.01.2019. godine do 30.06.2019., po stopi od 6,30 % od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi od 6,11 % od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89 % od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75 % od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49 % od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31% od 01.07.2022. do 31.12.2022, po stopi od 5,50 % godišnje od 01.01.2023. godine do 30.06.2023. godine, po stopi od 7 % godišnje od 01.07.2023. godine do 31.12.2023. godine, po stopi od 7,5 godišnje od 01.01.2024. do 30.06.2024. godine, po stopi od 7,25 % godišnje od 01.07.2024. do 31.12.2024., po stopi od 6,15 % od 01.01.2025. godine do isplate, a u slučaju promjene visine kamatne stope primjenom referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, uvećane za tri postotnih poena, koja stopa se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koje je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koje je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
II Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 78093047651 da u roku od 15 dana, tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete iznos od 2.200,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.07.2016. godine do 31.12.2022. godine, primjenom kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka i to po stopi od 7,88 % od 07.07.2016. do 31.12.2016. godine, po stopi od 7,68 % od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine, po stopi od 7,41 % od 01.07.2017. godine do 31.12.2017. godine, po stopi od 7,09 % od 01.01.2018. godine do 30.06.2018. godine, po stopi od 6,82 % od 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine, po stopi od 6,54 % od 01.01.2019. godine do 30.06.2019., po stopi od 6,30 % od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi od 6,11 % od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89 % od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75 % od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49 % od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022, po stopi od 5,50 % godišnje od 01.01.2023. godine do 30.06.2023. godine, po stopi od 7 % godišnje od 01.07.2023. godine do 31.12.2023. godine, po stopi od 7,5 godišnje od 01.01.2024. do 30.06.2024. godine, po stopi od 7,25 % godišnje od 01.07.2024. do 31.12.2024., po stopi od 6,15 % od 01.01.2025. godine do isplate, a u slučaju promjene visine kamatne stope, primjenom referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, uvećane za tri postotnih poena, koja stopa se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koje je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište refe rentna stopa koje je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
III Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja Sportmar d.o.o. [adresa], OIB: 85992364960, preko dosuđenog iznosa od 1.700,00 EUR-a pa do zatraženog iznosa od 13.272,28 EUR-a, odnosno za iznos od 11.572,28 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamata koje na taj iznos teku od 07.07.2016. do isplate, kao i tužbeni zahtjev tužitelja CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preko dosuđenog iznosa od 2.200,00 EUR-a pa do zatraženog iznosa od 13.272,28 EUR-a, odnosno za iznos od 11.072,28 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamata koje na taj iznos teku od 07.07.2016. do isplate, kao neosnovani.
IV Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 78093047651, da u prvom slijedećem broju dnevnog lista "24sata", te na njegovom internetskom portalu, a nakon nastupa pravomoćnosti ove presude, o svom trošku u cijelosti, bez ikakvih komentara i kraćenja, objavi ovu presudu. V Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 78093047651 da tužitelju Sportmar d.o.o. [adresa], OIB: 85992364960, isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 4.297,42 EUR -a sa pripadajućom zateznom kamatom koje teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koje je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koje je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VI Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 78093047651 da tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 5.729,90 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom koje teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koje je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koje je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VII U preostalom dijelu, preko iznosa dosuđenih u točkama V i VI izreke presude, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka se odbija kao neosnovan."
2. Protiv ove presude pod točkama III. i VII. presude žale se I i II tužitelji (dalje tužitelji) iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Protiv ove presude pod točkama I., II., IV., V. i VI. izreke žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i rješenjem odbaci tužba kao nedopuštena uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
4. Žalbe nisu osnovane, ali djelomično iz drugih razloga.
5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi sljedeće:
"U konkretnom slučaju nije sporno da je u dnevnom listu tuženika dana 8. travnja 2016. godine objavljen članak naslova cit. "Nije me zaposlio jer je bio uvjeren da sam C" i podnaslova cit. "Diskriminacija. ĐD (21) je na [adresa] imao dogovoren posao , odbili su ga zbog puti", čije su autorice novinarke UD i ŠD, koji je ne samo objavljen na web portalu tuženika, već preuzet i objavljen i preko drugih medija, između kojih je Hrvatska radiotelevizija, koja je sadržaj tog članka prenijela istog dana u svojoj emisiji "Hrvatska uživo" urednice RD, te **.**.2016. u emisiji "Vita jela zelen bor" urednice ŽD. Također nije sporno da se u predmetnom članku, u čak četiri navrata, spominje firma [trgovačko društvo], kao i "gazda" te firme CD, koji je u svojoj izjavi za novine opovrgnuo tvrdnje ĐD i naveo da nije točno da je ĐD rekao da je C, već da je problem bio u tome što mu se ĐD učinio "smotanim i nježnim kao curica", jer da je on htio okretnog radnika. Nije sporno da su se tužitelji povodom tog članka obratili tuženiku kao nakladniku sa zahtjevom za ispravak spornih (netočnih) informacija, koji da je zahtjev odbijen, uz obrazloženje da za ispravak nije udovoljeno uvjetima iz čl. 22. ZM-a.
29. Sporno je da li je tuženik objavom članka od 8. travnja 2016. u dnevnom listu 24sata, te na svojoj web stranici, kada je predmetni članak postao dostupan ne samo širem krugu čitatelja, već i drugim medijima, koji su preuzeli, te objavili ili emitirali sadržaj tog članka, nanio tužiteljima štetu iz čl. 21. i 22. ZM-a u vidu povrede njihova prava osobnosti (prava na čast, ugled i dostojanstvo), a sve s obzirom na sadržaj tog članka kojim se, prema tvrdnji tužitelja, kod čitatelja stvara dojam o tužitelju (tužiteljima) kao čovjeku i poslodavcu koji diskriminira i ne poštuje pripadnike romske populacije, jer ih ne želi zaposliti u svojoj firmi.
Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o medijima (Narodne novine broj Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022 dalje ZM) propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, dok je odredbom čl. 16. st. 1. ZM propisano da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.
Odredbom čl. 21. st. 1. ZM-a propisano je da je nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan istu naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. U st. 2. tog članka stoji da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha - nematerijalna šteta. St. 3. je propisano da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. U st. 4. tog članka stoji da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena: a) vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom, b) objavljena unutar autoriziranog intervjua, c) utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, d) fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela, e) točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem, f) proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Odredbom st. 5. tog članka propisano je da se st. 4. ne odnosi na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način. U odredbi st. 6. tog članka stoji da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4. ovoga članka dokazuje tuženik. U st. 7. tog članka navedeno je da ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, da autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. ZM-a je propisano da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, dok u st. 2. tog članka stoji da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. U odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. U st. 2. tog članka je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo, dok u st. 3. stoji da pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i drugo.
Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok u st. 2. tog članka stoji da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Kako bi se na valjan način ocijenila osnovanost podnesene tužbe i tužbenog zahtjeva, valjalo je, osim prednje citiranih zakonskih odredbi, poći i od mjerodavnih prava zajamčenih kako odredbama čl. 35. i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 dalje Ustav RH), tako i čl. 8. i čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija).
Ustav RH u čl. 38. jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja u tom smislu obuhvaća i slobodu govora i javnog iznošenja stavova. Međutim, ta sloboda nije apsolutna, jer čl. 35. Ustava RH, kao i čl. 8. Konvencije, jamče pravnu zaštitu dostojanstva, ugleda i časti. Štoviše, apsolutnu slobodu iznošenja mišljenja ne daje niti čl. 10. Konvencije, budući da u istom stoji da sloboda mišljenja i sloboda primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti obuhvaća dužnosti i odgovornosti, odnosno da ista može biti podvrgnuta formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi zaštite ugleda ili prava drugih.
Dakle, u svakom pojedinom slučaju, pa tako i ovom, potrebno je pronaći ravnotežu između prava da se u javnosti iznose stavovi i mišljenja o djelovanjima neke, bilo fizičke, bilo pravne osobe i prava tih osoba na zaštitu ugleda, časti, dobrog glasa, imena, odnosno tvrtke. Naime, iako je sloboda govora, dakle i sloboda iznošenja mišljenja temeljni princip osobne slobode, odštetno pravo nastoji pravnim sredstvima sanirati povrede ugleda nastale temeljem slobode izražavanja jer kada se radi o pravu na naknadu štete zbog povrede ugleda i časti, dobrog glasa, nužno dolazi do sukoba ta dva prava, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno razjasniti i obrazložiti koje je pravo od ta dva prava jače i je li došlo do povrede nekog prava.
U tom smislu, a sve kako bi se pravilno ocijenilo je li objavom predmetnog članka narušena ravnoteža između navedena dva prava, i to na štetu ugleda, časti i dostojanstva ovdje tužitelja, valjalo je ispitati je li predmetni članak doprinio raspravi u javnom interesu; je su li tužitelji osobe poznate javnosti; kakav je sadržaj danih izjava; kakvo je prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; te utvrditi sadržaj, formu i posljedice objavljene informacije i je li s obzirom na to dosuda štete opravdana. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba tuženika, a niti one na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, te temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci ( točka I. – III.).
Kraj takvog stanja stvari, opravdano se može zaključiti da se predmetni članak ne temelji na informacijama (činjenicama) koje su točne ili u pogledu kojih je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, jer je već i prije objave spornog članka bilo jasno i/ili trebalo biti jasno da se "priče" ĐD i CD međusobno razlikuju i da se zapravo informacije dobivene od ĐD, a vezane uz njegovo nezapošljavanje zbog uvjerenja da je isti C, uopće ne mogu utvrditi i dokazati. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da informacije (činjenice), na kojima se temelji predmetni članak, nisu dobivene sukladno odredbama ZM-a, te da se takvo postupanje ne može okarakterizirati kao postupanje sukladno novinarskoj etici i pravilu bona fideus.
Naime, ukoliko je predmetni članak imao za cilj probuditi svijest šire javnosti o mogućim problemima sa kojima se suočava romska manjina kod eventualnog zapošljavanja, tada se opisana problematika mogla prenijeti javnosti i bez primjerice navođenja imena/tvrtke tužitelja. Primjerice, da se u tekstu članka, kojim slučajem, umjesto imena/tvrtke tužitelja, samo neodređeno spomenula firma iz [trgovačko društvo]) i/ili gazda te firme iz [adresa] (Đ), tada tužitelj zasigurno ne bi bio izložen kritikama i osudi javnosti, a s druge strane ne bi bila povrijeđena niti sloboda medija kojima je cilj ne samo informirati, već u konkretnom slučaju čak i šokirati i uznemiriti javnost vezano uz temu koja je nedvojbena bitna unutar demokratskog društva, a to je ravnopravnost svih građana, bez obzira na njihove rasne, vjerske, etničke, spolne, fizičke ili bilo koje druge različitosti."
6. Stoga prvostupanjski sud, zbog povrede prava osobnosti tužitelja odlučuje kao u izreci pobijane odluke.
7. Odgovarajući na navode žalbi stranaka valja reći da prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije, a na njemu je teret dokaza, dokazao da objavljene sporne informacije su točne, kao i da je autor imao osnovanog razloga povjerovati da su točne, kao što nije dokazao da je postupao u dobroj vjeri jer ukoliko se i htjela skrenuti pažnja na diskriminaciju C prilikom zapošljavanja, da tada nije bilo potrebe da se navode imena tužitelja.
8. I ovaj sud je suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu spornih informacija koje se odnose na diskriminaciju C kao nacionalne manjine prilikom zapošljavanja, iako ĐD navodi da nije C nego da su tužitelji zbog njegove tamne puti zaključili da je on C. Pri tome, treba reći da iz fotografija ĐD koje prileže spisu, a zbog njegove vidljive tamne puti, izvjesno je da su tužitelji takav zaključak mogli i izvesti.
9. Međutim, ovaj sud ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da su objavljene informacije točne, odnosno da je autor imao osnovanog razloga povjerovati da su točne.
10. Po mišljenju ovog suda autori su poduzeli sve potrebne mjere za provjeru točnosti, jer nakon dojave roditelja ĐD, razgovarale su s njime i prenijele vjerno informacije koje su dobile od njega, a i obavile razgovor s II tužiteljem kao osobom koju je ĐD označio kao osobu s kojom je razgovarao u vezi zapošljavanja i koja ga nije zaposlila zbog njegove tamne puti misleći da je C.
11. ĐD je u svom iskazu ponovio sporne informacije, a to je da prilikom izlaska iz autobusa mu je II tužitelj rekao da zašto mu nije rekao da je cigo, kao što mu je i rekao da bi ga zaposlio da imaju kuhinju zatvorenog tipa u kojoj ga nitko ne vidi, a iz čega onda jasno proizlazi da razlog zbog kojeg ĐD nije zaposlen je njegova tamna put zbog koje su tužitelji zaključili da je on C, makar im je ĐD rekao da nije.
12. I saslušana novinarka UD koja je obavila razgovor sa ĐD je navela da je vjerno prenijela ono što joj je on i rekao.
13. Saslušana novinarka ŠD je obavila razgovor sa II tužiteljem te je u spornom članku navedeno ono što joj je on i rekao, a to je da ĐD nije rekao da je C te da mu se on učinio smotanim "kao curica" te da je on trebao okretnog, snažnog radnika, kao što je navela u svom iskazu da tom prilikom kao razlog zbog čega ga nije zaposlio nije naveo njegovo radno neiskustvo.
14. U ovom postupku tužitelji su tvrdili da razlog zbog čega ĐD nije zaposlen je taj što nije imao dovoljno radno iskustvo za rad na roštilju, dakle, iznose tvrdnju njegovog nezapošljavanja koju nisu iznijeli novinaru.
15. Ta činjenica nedovoljnog radnog iskustva ĐD među strankama nije ni sporna, a proizlazi iz potvrde HZMO (svega nekoliko dana), a i iz iskaza samog ĐD.
16. Međutim, ĐD navodi da je II tužitelju već prilikom telefonskog razgovora rekao da nema dovoljnog radnog iskustva, dakle, upoznao ga je s tom činjenicom , a koja činjenica proizlazi i iz II tužitelju dostavljene djelomično nečitke potvrde HZMO, međutim, da mu je tužitelj rekao da samo dođe.
17. Iz iskaza ĐD i II tužitelja jasno proizlazi da ĐD, nije makar je II tužitelj prethodno imao saznanje o njegovom nedovoljnom radnom iskustvu , dana mogućnost da pokaže svoje vještine rada na roštilju, a što opravdava zaključak da razlog zbog kojeg on nije zaposlen, nije nedostatak radnog iskustva već njegova tamna put, a što mu je jasno i komunicirano od strane II tužitelja.
18. U odnosu na drugi istaknuti razlog nezapošljavanja, a to je da je ĐD "smotan kao curica" te da za rad na roštilju je potreban snažan radnik, ne ulazeći u ocjenu poslodavca o njegovom dojmu o radniku i potrebnim fizičkim karakteristikama, treba reći da iz priloženih fotografija ĐD zaista ne proizlazi da se radi o fizički snažnijoj osobi, međutim, ĐD u svom iskazu navodi da mu to nije prezentirano kao razlog zbog kojeg se neće zaposliti, već da je razlog isključivo bila njegova tamna put.
19. Dakle, polazeći od ovako prihvaćenog iskaza ĐD o razlozima zbog kojih nije zaposlen, po mišljenju ovog suda tuženik je u tijeku ovog postupka dokazao da su sporne činjenice utemeljene na istinitim činjenicama ili barem na činjenicama za koje je autor imao osnovanog razloga povjerovati da su točne, dokazao je da je postojalo opravdano zanimanje za objavu te informacije kao i da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, ali, po mišljenju ovog suda, nije dokazao postupanje u dobroj vjeri.
20. Naime, a što navodi prvostupanjski sud u točki 51. obrazloženja, prilikom objave spornih informacija novinari su imali dvije oprečne informacije od ĐD i II tužitelja o razlozima zbog kojih on nije zaposlen.
21. Novinari nisu sud, a i samo kod pravomoćnih sudskih odluka treba smatrati ono što se pravomoćnom sudskom odlukom potvrđuje ili određuje.
22. Sukladno članku 3. stavak 3. ZM slobodu medija dopušteno je ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi zaštite i ugleda i prava drugih.
23. Dakle, u konkretnoj situaciji, kada su u trenutku objave spornih informacija novinari na raspolaganju imali samo dva oprečna iskaza zainteresiranih osoba , onda nije bilo nužno imenovati tužitelja, već se je o temi diskriminacije pri zapošljavanju moglo progovoriti na način koji bi zadovoljio interes javnosti na tu temu , a da se pritom ne šteti ugledu, časti i pravu na dobar glas drugih za koje u trenutku objave informacija nije postojala dovoljno pouzdana osnova da su učinili diskriminaciju pri zapošljavanju na temelju boje kože.
24. Pri tome svakako treba ocijeniti to, a kako to proizlazi iz stanja spisa, da se radi o fizičkoj i pravnoj osobi koje u relativno maloj sredini obavljaju ugostiteljsku djelatnost duži niz godina.
25. Naime, kada se iznose spornim informacijama "ozbiljne optužbe", tada i pažnja novinara mora biti veća.
26. Stoga, po mišljenju ovog suda, a polazeći od konkretne situacije preteže pravo tužitelja na čast i ugled u odnosu na pravo tuženika na slobodu izražavanja.
27. Odgovaraju navodi žalbe tuženika da su tužitelji prije podnošenja tužbe podnijeli zahtjev za ispravak i ispriku kojim podneskom su tražili istodobno u odnosu na iste informacije i ispravak i ispriku, kao što i odgovara da se isprika traži samo kada ispravak nije moguć, međutim, stajalište tuženika da bi već iz tog razloga trebalo odbaciti rješenjem tužbu kao nedopuštenu predstavlja pretjerani formalizam.
28. Ugled je opće, javno mišljenje ili dojam o osobi, a definira se kao dobar glas, čast, poštovanje i priznanje koje netko uživa na temelju moralnog ponašanja, postignuća i društvenog statusa, čineći ga uzorom ili cijenjenim članom društva.
29. Čast je pojam koji označava osobno dostojanstvo, ugled , moralnu vrijednost i osjećaj poštovanja prema sebi i drugima, a odnosi se na pošten odnos prema ljudima, istini i pravdi. Čast je u suštini moralni kodeks i vrijednost koja se temelji na ispravnom postupanju unutar društvene zajednice.
30. I tužitelj kao pravna osoba također ima pravo na dobar glas, a to je predodžba koja je u javnosti stvorena o djelatnosti te pravne osobe.
31. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelji nisu javne osobe, međutim, da su one relativno poznate unutar sredine u kojoj žive, rade i djeluju obzirom da se I tužitelj već niz godina bavi pružanjem usluga iz područja turizma, prometa i ugostiteljstva, te zapošljava veći broj ljudi te sukladno tome i surađuje sa poslovnim partnerima, dok je II tužitelj obiteljski čovjek, nekadašnji sportaš koji se u svojoj zajednici, osim što je suvlasnik I tužitelja, istaknuo i radom kao trener gimnastike i kao dugogodišnji sindikalni povjerenik [trgovačko društvo].
32. I ovaj sud prihvaća tvrdnje tužitelja da im je predmetni članak izazvao neugodnosti u privatnom i poslovnom životu, a što proizlazi iz iskaza II tužitelja i zakonskog zastupnika I tužitelja, kao i svjedoka TD, a na tu mogućnost ukazuje i niz podrugljivih i uvredljivih komentara čitatelja članka na web stranici tuženika. Kao što valja reći da je Hrvatska radiotelevizija u emisiji "Hrvatska uživo" organizirala raspravu u vezi objave spornih informacija sa naglaskom na diskriminaciji C u [adresa].
33. Stoga, a suprotno navodima žalbe tuženika, sve to je u svojoj ukupnosti objektivno i moglo, a i je, dovesti do povrede prava osobnosti tužitelja.
34. Na navode žalbe tužitelja valja reći da ni u ZM, a niti u ZOO da na visinu naknade štete zbog povrede prava osobnosti je od utjecaja imovinsko stanje tuženika, nego se pravična naknada prosuđuje primjenom kriterija iz članka 1100. ZOO.
35. Stoga, a na što tužitelji inzistiraju u svojoj žalbi, nije odlučan ni točan broj tiskanih primjeraka (prvostupanjski sud je utvrdio 91.576 primjeraka za iduće izdanje) kao ni broj posjeta spornog članka na web stranici tuženika, kao ni činjenica da su sporne informacije i danas dostupne na portalu 24 sata, jer, makar te činjenice mogu ukazivati na široku dostupnost spornih informacija, odlučno je da li su i koliko bile od utjecaja na povredu prava osobnosti tužitelja, a što se primarno dokazuje i utvrđuje kroz iskaz tužitelja, a temeljem takvog utvrđenja visina naknade se utvrđuje prema kriterijima iz članka 1100. ZOO.
36. Polazeći od prethodno datog obrazloženja, a u povodu žalbe tuženika o intenzitetu i trajanju povredom osobnosti izazvanih duševnih boli, utemeljenog na iskazima tužitelja i svjedoka TD, i ovaj sud je mišljenja da dosuđeni iznosi tužiteljima predstavljaju pravičnu novčanu naknadu.
37. Pri tome je ovaj sud uzeo u obzir da informacije koje su objavljene su točne, dakle, da su tužitelji ipak diskriminatorno postupali sa ĐD jer su odbili njegovo zapošljavanje zbog tamne puti kože misleći da je C.
38. Također treba reći da je sud naložio tuženiku i objavu pravomoćne presude kao dopuštenog oblika popravljanja neimovinske štete, a taj oblik popravljanja te štete, zajedno sa dosuđenom pravičnom novčanom naknadom tužiteljima treba biti dovoljan za stratifikaciju nastale povrede osobnosti.
39. U odnosu na navode žalbe tuženika koji se odnose na parnični trošak, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud do spajanja parnica svakomu tužitelju priznao trošak postupka prema vrijednosti predmeta spora u svakoj od te dvije parnice, a nakon spajanja postupka prema zbroju njegovih tužbenih zahtjeva, a sve sukladno stavu zauzetom na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH od 16. i 17. rujna 2015., a i sukladno stajalištu predsjednika vijeća Građanskog odjela ovoga suda od 30. rujna 2025., te pravilno priznajući tužitelju pravo na povišenje tarifnih stavki za 10% (tako VSRH Rev 1007/2023-2 od 28. svibnja 2025.).
40. Sama činjenica da prvostupanjski sud nije odmah prihvatio prijedlog tuženika za spajanjem parnica nije od utjecaja na visinu dosuđenog troška obzirom da se radi o rješenju o upravljanju postupkom i procjeni prvostupanjskog suda kada će to učiniti.
41. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede na koje se ukazuje u žalbi, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, je odlučeno kao u izreci (točka I.).
42. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a (točka II.).
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
