Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2615/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Nike Grospić Ivasović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Iris Šoštarić i Velimir Šoštarić, odvjetnici u Rovinju, Augusta Ferrija 35 A, protiv 1-tužene ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-tuženog BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Dijani Ažić, odvjetnici u Puli, Alda Đ [adresa], radi zasnivanja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-82/2025-37 od 9. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-82/2025-37 od 9. travnja 2026. u točki I izreke i u dijelu točke III izreke koja se odnosi na tužitelja.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-82/2025-37 od 9. travnja 2026. u točki III izreke u dijelu koji se odnosi na tužene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je na teret poslužne nekretnine koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. [katastarska čestica] površine 353 m² i to istočnom stranom te nekretnine u širini 1,89 m osnovana stvarna služnost provoza za korist nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća i pašnjak površine 287 m² upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i zahtjev na trpljenje upisa navedene služnosti (točka I izreke). Prihvaćen je zahtjev na utvrđenje da je na teret poslužne nekretnine koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. [katastarska čestica] površine 353 m² i to istočnom stranom te nekretnine u širini 1,89 m osnovana stvarna služnost prolaza za korist nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća i pašnjak površine 287 m² kao i zahtjev na trpljenje upisa navedene služnosti (točka II izreke). Nadalje određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III izreke).

2. Presudu u odbijajućem dijelu pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st . 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženici žalbom pobijaju odluku o troškovima postupka ne pozivajući se na određeni razlog iz čl. 353. st. 1. ZPP te predlažu da sud drugog stupnja istu preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje postojanja prava služnosti prolaza i provoza u korist povlasne nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja te zahtjev za trpljenje upisa iste.

6. U ovom žalbenom stadiju postupka nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] kuća i pašnjak površine 287 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženici suvlasnici susjedne nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća, jedna zgrada i pašnjak površine 353 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Pošavši od utvrđenja:

- da je sporni prolaz u početnom razdoblju bio zemljani put s dvije betonske trake koji je služio za dopremu građevinskog materijala prilikom izgradnje kuće te kao pješački prolaz a da korištenje prolaza u svrhu izgradnje objekta ne predstavlja izvršavanje služnosti u smislu trajnog i redovitog korištenja nekretnine za potrebe povlasne nekretnine, već da je riječ o situaciji koja je vremenski ograničena i vezana uz specifične okolnosti izgradnje,

- da je isti kasnije betoniran te da je troškove betoniranja snosio otac tužitelja uz suglasnost tadašnjeg vlasnika susjedne nekretnine što također samo po sebi ne predstavljati dokaz o postojanju služnosti provoza,

- da iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je sporni prolaz koristio tek povremeno odnosno u određenim situacijama kada je dolazio do svoje nekretnine automobilom i to kada u dvorištu nije bilo drugog vozila,

- da sporni prolaz predstavlja relativno uski prolaz koji je omeđen vegetacijom i građevinskim objektima zbog čega je njegova pogodnost za promet vozilima ograničena što dodatno dovodi u pitanje tvrdnju tužitelja da se sporni prolaz kroz dulje vremensko razdoblje redovito koristio za promet vozilima

- da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi provoz automobilom bio nužan radi pristupa tužiteljevoj nekretnini niti da bi bez njega korištenje te nekretnine bilo onemogućeno sud prvog stupnja utvrdio je da tužitelj tijekom postupka nije uspio dokazati da bi korištenje spornog prolaza za promet vozilima bilo kontinuirano i nesmetano tijekom zakonom propisanog razdoblja od dvadeset godina odnosno da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje postojanja tražene služnosti prolaza vozilima te posljedično u tom dijelu zahtjev tužitelja odbio.

8. Pošavši od daljnjih utvrđenja da je sporni prolaz desetljećima služio za pješački prolaz do kuće tužitelja odnosno za prolaz mještana [adresa] radi pristupa na plažu, da su tužitelj kao i njihov pravni prednik nesmetano prolazili pješice preko dvorišta nekretnine tuženika radi dolaska do obale, da je tužitelj kao posjednik povlasne nekretnine kroz dvadeset godina izvršavao sadržaj stvarne služnosti prolaza, a tuženici i njihov pravni prednik se tome nisu protivili, sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj na temelju zakona dosjelošću poštenim posjedovanjem izvršavajući sadržaj stvarne služnosti prolaza pješice stekao služnost na povlasnoj nekretnini sada u vlasništvu tuženika te posljedično tome djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva utvrđenje postojanja služnosti (pješačkog) prolaza preko nekretnine tuženika u korist nekretnine tužitelja.

9. Sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužitelja, dao je jasne i valjane razloge zašto nije u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka LL, VL i FL odnosno zašto je prihvatio iskaz svjedoka JL, bivšeg vlasnika poslužne nekretnine, koje razloge prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane tužitelja odnosno ocjenu predmetne situacije od strane žalitelja.

11. Tako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj stvarnu služnost prolaza pješice na nekretnini u vlasništvu tuženika stekao na temelju zakona (dosjelošću) dok isti nije dokazao postojanje zakonom propisanih pretpostavki iz čl. 228. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000,114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZV) a u svezi s čl. 174. ZV za stjecanje služnost i provoza.

12. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

13. Vezano za žalbene navode tužitelja kojim osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o neizvršavanju prava služnosti provoza kontinuirano preko 20 godina valja reći kako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude reproducirao iskaz tužene i svjedoka JL, bivšeg vlasnika poslužne nekretnine, te je istima povjerovao ocjenjujući ih logičnim i uvjerljivim, dok tvrdnje tužitelja da je kontinuirano koristio predmetni prolaz za provoz vozilom do svoje nekretnine pak nije prihvatio jer iz dijelova samog tužitelja proizlazi da je isti samo ponekad, dakle povremeno, vozilom predmetnim prolazom dolazio do svoje nekretnine te jer su tvrdnje da bi se radilo o kontinuiranom provozu tužitelja predmetnim prolazom kroz više od 20 godina suprotni kako iskazu tužene (koja od kada je postala suvlasnica nije vidjela niti jednom da bi tužitelj vozilom prošao po predmetnom prijelazu) tako i iskazu svjedoka SL, bivšeg vlasnika poslužne nekretnine kojem sud, suprotno žalbenim razlozima, nije imao razloga nepovjerovati a imajući u vidu da je isti iskazivao životno i logično, da isti nije zainteresiran za ishod spora te da je kao bivši vlasnik poslužne nekretnine imao neposredna saznanja o predmetu ovog spora. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede neosnovanosti dijela tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tužitelja u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj se on preko 20 godina kontinuirano koristi predmetnim prolazom za provoz vozilom do svoje nekretnine, a vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8. ZPP -a). Pri tome valja napomenuti da, suprotno žalbenim navodima, iz provedenog dokaznog postupka sud sa sigurnošću nije mogao utvrditi da bi tužitelj vozilom prelazio po predmetnom prolazu do svoje nekretnine uvijek kada bi došao iz [adresa] u [adresa] kada je sam u svom iskazu naveo da je vozilom dolazio tim putem samo ponekad npr. kada u dvorištu nije bilo vozila.

14. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 228. st. 1. i 229. st. 1. ZV a u svezi s čl. 174. ZV kada je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio te djelomično odbio.

15. I odluka o troškovima postupka sadržana u točkama III izreke pravilna je i donesena sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP. Točno je da su tuženi u odgovoru na tužbu naveli kako među strankama nije sporno postojanja pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko njihove nekretnine međutim kako tuženi nisu dali izričitu izjavu da taj dio tužbenog zahtjev priznaju te se dalje vodio postupak u kojem su se izvodili dokazi te je na kraju i donesena odluka kojom je taj dio tužbenog zahtjeva prihvaćen pravilnom primjenom naprijed navedene odredbe, a imajući u vidu podjednaki omjer uspjeha stranaka konačno u sporu, sud je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak.

16. Slijedom svega iznesenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica