Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4105/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Mariani Pilat Rudan i dr., odvjetnicima u Poreču, protiv tuženika SU (pok. ČU), nepoznata boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Mileni Matošević Brajković, odvjetnici u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika DU protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-115/2026-74 od 26. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-115/2026-74 od 26. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-115/2026-74 od 26. svibnja 2026. suđeno je:

„I Utvrđuje se da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine i to suvlasničkog dijela tuženika 2/10 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

II Tužitelj se ovlašćuje na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, zatražiti i izvršiti uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika, ukupno 2/10 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) . Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je dosjelošću stekao vlasništvo dijela predmetne čestice, te za trpljenjem upisa tog njegovog suvlasništva u zemljišne knjige. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- predmet ovog postupka jest k. č. br. [katastarska čestica] oranica bez naznake površine upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje su na B listu vlastovnici uknjiženi kao suvlasnici SU sin ČU u 2/10 dijela, MU sin ČU u 3/10 + 2/10 dijela, ČU sin ČU u 1/10 dijela i PUA u 2/10 dijela (list 5 spisa);

-u katastarskoj evidenciji je k. č. br. [katastarska čestica] oranica "vrta poli ... površine 698 m2 upisana u posjedovni list 95 k. o. [katastarska općina] i to kao posjed GU iz [adresa] (list 105 spisa);

- k. č. br. [katastarska čestica] je u naravi zapuštena livada, dijelom obrasla u niže raslinje, sa sjeverne, južne i istočne strane omeđena suhozidom, dok joj sa zapadne strane fizička međa nije vidljiva jer s te strane graniči s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s kojom čini blok (jedinstvenu uporabnu cjelinu), koji je sa svih strana omeđen suhozidom;

-iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Poreču poslovni broj O -251/84 od 18. svibnja 1987. (listovi 174-175 spisa) proizlazi kako su GU naslijedili na ravne dijelove njegova udovica BU i sin NU – ovdje tužitelj;

-kad je i tužiteljeva majka umrla **.**.2015. po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj O-3566/2025 od 2. veljače 2016, pravomoćnom istog dana, naslijedio ju je u cijelosti sin NU jer se njegova sestra ŽU odrekla nasljedstva;

-zapravo, NU je stekao majčinu imovinu časom njene smrti temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. travnja 1989. (listovi 170-173 spisa);

-dokazano je kako je tužitelj bio u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, osobno ili preko svojih prednika GU i BU, barem od 1970. pa do utuženja 28. srpnja 2023. godine, znači više od 50 godina.

-tuženik ZU sin ČU uknjižen je kao suvlasnik u predmetnom ulošku temeljem Rješenja o uručenju ostavine Kotarskog suda u Poreču od 28. ožujka 1953 . broj: O-41/53;

-iz rješenja o nasljeđivanju pokojnog FU sina P, oca tuženika, proizlazi kako je isti preminuo 1936. i u tom je času od zakonskih nasljednika imao udovicu BU, sinove S, MU, i DU (tuženika) te kćerku ĐU (list 33 spisa);

-još 1953. godine tuženik SU nije više živio u selu [adresa] niti je prebivao ili boravio u bivšoj SFRJ već je bio nepoznatog boravišta, navodno, u [adresa] (list 33 spisa).

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja prim ijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 11., čl. 18., čl. 130. i čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), te odlučio kao u izreci.

9. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Sud prvog stupnja u osporenoj odluci navodi kako je utvrđeno " … utvrđeno da je tužitelj, a posredstvom i svojih pravnih prednika, u kontinuiranom, samostalnom posjedu sporne nekretnine svakako više od 50 godina (razdoblje od 1970. kada je nedvojbeno otac tužitelja GU bio posjednik predmetne nekretnine kako tvrde saslušani svjedoci, te tužitelj, a upisano je ((misli se da je evidentiran kao posjednik, op. višeg suda)) i u Odjel za katastar nekretnina). Sud ne raspolaže podacima da bi tuženik preminuo. Naime, isti je na svom suvlasničkom dijelu upisan 1953. godine na temelju rješenja o uručenju ostavine Kotarskog suda u Poreču od 28. ožujka 1953. broj O-41/53, iz čega sud zaključuje da je tada bio živ, iako odsutan i nepoznata boravišta, pa da je do trenutka podnošenja tužbe (2023.) mogao imati, obzirom da nije zabilježeno u vrijeme upisa (1953.) da je isti maloljetan

– preko 80 godina. Drugim podacima o tuženiku sud ne raspolaže (dokazima op. drugostupanjskog suda), a da bi temeljem istih mogao zaključiti da je riječ o preminuloj osobi." Pa kako smatra da su utvrđene sve zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva temeljem zakona – dosjelošću, usvaja tužbeni zahtjev.

11. U žalbi SU navodi se kako u postupku nije dokazana kvaliteta posjeda tužitelja potrebna za stjecanje vlasništva dosjelošću. Tako se navodi: „Naime, nije dokazana ni samostalnost posjeda ni poštenje posjeda. Tužitelj nije dokazao da je jedini nasljednik svoga oca i majke, a također nije dokazao da je predmetna nekretnina u posjedu njegove obitelji s kvalitetama koje zakon propisuje. Činjenice o kojima tužitelj izjavljuje u Izjavi priložene u spisu od 2. 9. 2023. godine potvrđuju nekvalitetu posjeda o čemu sud nije dao obrazloženje u pobijanoj presudi“.

12. Žalbeni razlozi nisu osnovani. U krivu je tuženik kad tvrdi kako poštenje nije dokazano. Naime, poštenje se pretpostavlja. Niti je tuženik predložio, niti je takav dokaz izveden, iz kojeg bi proizlazilo nepoštenje tužitelja. Dapače, niz dokaza, a osobito potvrda katastra o evidenciji posjeda, potvrđuju kako je tužiteljev otac bio samostalni posjednik čitave predmetne čestice za vrijeme svog života.

13. Katastarska evidencija posjeda, sve do zakonskih izmjena koje su donijeli Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" broj: Narodne novine br. 16/2007, 152/2008, 124/2010, 56/2013, 121/2016, 9/2017, 112/2018, dalje: ZGIKN), i drugi srodni propisi, a pogotovo u razdoblju dok je bio naplaćivan i evidentiran porez na poljoprivredna zemljišta, vođena je ažurno i neovisno od evidencije vlasništva u zemljišnim knjigama. Stoga je evidencija posjednika bila razmjerno ažurna, a podaci iz katastarskog operata razmjerno pouzdani glede identiteta posjednika. Nakon što je po novim propisima upis novog posjednika u katastru nekretnina uvjetovan uknjižbom vlasništva u zemljišnim knjigama, podaci katastarskog operata postali su nepouzdani i neažurni.

14. U predmetnom slučaju sud je od nadležnog katastra dobio podatak kako je predmetna nekretnina 2024. godine bila evidentirana kao posjed GU iz [adresa], upisana u posjedovnom listu broj: 95 k. o. [katastarska općina] (list 105 spisa). Kako nema broja OIB [osobni identifikacijski broj]a vidljivo je da je riječ o starom upisu. Sud je prvog stupnja utvrdio kako je riječ o FU sinu FU, tužiteljevom ocu na što ukazuje više dokaza, a tuženik ni ne tvrdi da to nije tužiteljev otac . Iz potvrde nadležnog katastra vidljivo je kako je GU sin FU iz [adresa] evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine prilikom obnove katastarskog elaborata 1970. godine (listovi 162-169 spisa). Kad se ovaj dokaz poveže s tvrdnjama tužitelja i svjedoka, tada je pouzdano dokazano kako je posjednik čitave predmetne nekretnine barem od 1970. pa do svoje smrti 1984. bio tužiteljev otac.

15. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Poreču poslovni broj O-251/84 od 18. svibnja 1987. (listovi 174-175 spisa) proizlazi kako su GU naslijedili na ravne dijelove njegova udovica BU i sin NU – ovdje tužitelj. Kad je i tužiteljeva majka umrla **.**.2015. po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj O-3566/2025 od 2. veljače 2016, pravomoćnom istog dana, naslijedio ju je u cijelosti sin NU jer se njegova sestra ŽU odrekla nasljedstva. Zapravo, NU je stekao majčinu imovinu časom njene smrti temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. travnja 1989. (listovi 170-173 spisa).

16. Dakle, sad je sa sigurnošću dokazano kako je tužitelj bio u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, osobno ili preko svojih prednika GU i BU, barem od 1970. pa do utuženja 28. srpnja 2023. godine. Dakle, više od 50 godina.

17. Kako je rečeno, poštenje se pretpostavlja, a nijedan dokaz ne ukazuje na suprotno.

18. Time su dokazane sve zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću prema svim zakonima i pravnim pravilima koji su bili na snazi na području današnje Republike Hrvatske od 1962. (od načelnog mišljenja sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960 kojim je smanjeno vrijeme izvanrednog dosijedanja nekretnina na 20 godina) do danas, a koji ovu pravnu materiju reguliraju na u osnovi jednak način. To su §§ 1451. do 1480. Općeg građanskog zakonika („Justizgesetzsammlung“ 1/1811, 1. siječnja1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u [adresa], 1. kolovoza 1815. u [adresa], 1. siječnja 1816. u [adresa], a 01. svibnja 1853. na snazi u [adresa] i Slavoniji, dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“ broj: 73/91), čl. 28. do 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 6/80, 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91, dalje: ZOVO; na snazi od 1. rujna 1980. do – 31. prosinca 1996.) i čl. 115. do 125. ZV (na snazi od 1. siječnja 1997).

19. Stoga žalbeni razlozi, pogotovo onaj da da tužitelj nije dokazao samostalnost posjeda, nisu osnovani.

20. Žalbom se ne osporava pasivna legitimacija tuženika.

21. Stoga je po čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević