Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1417/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2232/2021- 19 od 16. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2232/2021-19 od 16. studenog 2023. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 530,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2019. do isplate te pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 763,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2023. do isplate.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u daljnjem iznosu od 202,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:

„Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška postupka u iznosu od 202,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.“

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu 1.592,67 eur / 12.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2019. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 1.578,57 eur / 11.893,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv točke I. izreke navedene presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 530,89 EUR (preko neosporavanog iznosa od 1.061,78 EUR do dosuđenog iznosa od 1.592,67 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama te točke II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 966,23 EUR (preko neosporavanog iznosa od 612,34 EUR do dosuđenog iznosa od 1.578,57 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući istu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U žalbenoj fazi postupka predmet spora je tužiteljičin zahtjev za isplatu 530,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. siječnja 2019. (kao dana primitka odštetnog zahtjeva) do isplate na ime naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nesreći 19. svibnja 2018. na 314. km autoceste A1 u smjeru [adresa], koju je uzrokovao osiguranik tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da pobijana presuda, protivno žalbenim navodima tužitelja, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.

6. U prvostupanjskom je postupku na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med., spec. kirurga, od 9. kolovoza 2022. utvrđeno da je tužiteljica stradala u štetnom događaju 19. svibnja 2018. i pritom zadobila ozljedu, s kirurškog gledišta istegnuće mišića vratne kralježnice, te da je liječenje iste završeno 24. listopada 2018. Trajanje i intenzitet fizičkih boli jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana. Boli slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremene boli manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje usl ijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. Zadobivena ozljeda kralježnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti s kirurškog gledišta od 3%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice i povremenim bolovima prilikom duljeg rada u nefiziološkom položaju glave, a pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete su u obzir na MR vratne kralješnice opisane degenerativne promjene. Nakon predmetnog štetnog događaja je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, glačanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja naložio je tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu 1.592,67 eur / 12.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2019. do isplate.

7. Tuženik u žalbi ne osporava svoju odgovornost, ali navodi da je tužiteljica tužbom potraživala isplatu iznosa od 1.061,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama, da bi podneskom od 29. svibnja 2023. povisila tužbeni zahtjev na način da potražuje 2.389,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama, umanjeno za nesporno isplaćenih 796,34 eura, odnosno da potražuje daljnjih 1.592,67 eura, a kojoj preinaci se tuženik protivio i istaknuo prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da sud o navedenoj preinaci nije odlučio, odnosno nije naveo dopušta li istu usprkos tuženikovom protivljenju. Ujedno ustraje s prigovorom zastare navodeći da je do štetnog događaja došlo 19. svibnja 2018. i da je tužiteljičino liječenje završeno 24. listopada 2018., slijedom čega je do podneska od 29. svibnja 2023. kojim tužiteljica preinačava tužbeni zahtjev protekao trogodišnji zastarni rok pa da je sud u svakom slučaju trebao odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 530,89 eura.

8. Prema odredbama čl. 190. st. 1. do 3. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Odredbama čl. 191. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

9. Iako sud prvog stupnja navedeno posebno ne obrazlaže, očito je da je isti preinaku tužbe ocijenio dopuštenom budući da je prihvatio preinačeni tužbeni zahtjev sukladno podnesku tužiteljice od 29. svibnja 2026.

10. S obzirom na to da je tužiteljica neposredno nakon primitka nalaza i mišljenja medicinskog vještaka podneskom od 29. svibnja 2023. povećala postojeći tužbeni zahtjev, koji proizlazi iz iste činjenične osnove, i ovaj sud, protivno žalbenim navodima tuženika, ocjenjuje kako je takva preinaka dopuštena. Istovjetno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-526/2024-2 od 11. lipnja 2025. u kojoj se navodi:

„Vodeći računa o pravnom shvaćanju izraženom u citiranoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022, odgovor na drugo pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena glasi:

Nalaz i mišljenje medicinskog vještaka nova je činjenica na temelju koje je nakon okončanja prethodnog postupka dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev (čl.190. i čl.191. ZPP-a) jer takav nalaz s obzirom na svoju prirodu i okolnosti koje se na temelju takvog nalaza utvrđuju predstavljaju novu okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe na temelju koje je dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev (čl.190. i 191. ZPP-a).“

11. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno odbio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan. Iz pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj SU-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. slijedi da se, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena, zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva.

12. Budući da je liječenje tužiteljice nesporno završeno 24. listopada 2018., tužba od 7. rujna 2021. nedvojbeno je podnesena u trogodišnjem zastarnom roku iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), slijedom čega je prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva u cijelosti neosnovan.

13. S obzirom na sve navedeno, slijedi da su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani te da je sud prvog stupnja pravilnom odredaba čl. 230. st. 1., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i čl. 19. st. 2. ZOO-a te u skladu s Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske usvojio na sjednicama Građanskog Odjela 29. studenoga 2002. (broj: Su -VI- 1331/02, Su-II-1372/02), 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-5), ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.592,67 eura u cijelosti osnovan.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a u odnosu na odluku o glavnoj stvari odlučeno kao pod točkom I. izreke.

15. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sve do preinačenja tužbenog zahtjeva podneskom tužiteljice od 29. svibnja 2023. vrijednost predmeta spora u smislu odredbe čl. 35. ZPP-a iznosila 8.000,00 kn/ 1.061,78 eura. Zbog navedenog, tužiteljici na ime troška sastava odštetnog zahtjeva i tužbe te troška zastupanja na ročištu od 22. veljače 2022. ne pripada nagrada od 100 već od 75 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa), odnosno za sastav podneska od 21. travnja 2022. kojim tužiteljica dostavlja zdravstveni karton prema Tbr. 8.4. Tarife 18,75 bodova umjesto dosuđenih 25 bodova (s time da je pravilno primijenjena vrijednost boda od 15,00 kn / 1,99 eura). Stoga tužiteljici za navedene četiri radnje ne pripada nagrada od 808,76 eura s PDV-om kako to utvrđuje prvostupanjski sud, već 606,32 eura s PDV-om, pa je u odnosu na navedenu razliku od 202,44 EUR sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. u svezi čl. 129. st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke, dok tuženik visinu dosuđene nagrade za ostale radnje žalbom ne pobija.

16. Preostali žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima postupka pogrešno navodeći da je tužiteljica samo djelomično uspjela u sporu u cijelosti su promašeni. Tuženik je točku II. izreke prvostupanjske presude pobijao u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 966,23 EUR (preko neosporavanog iznosa od 612,34 EUR do dosuđenog iznosa od 1.578,57 EUR) , dok je sa žalbom uspio u dijelu troškova postupka u iznosu od 202,44 EUR pa je u odnosu na preostali pobijani iznos od 763,79 EUR sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. u svezi čl. 129. st. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i odluku o troškovima postupka u navedenom dijelu potvrditi.

17. Tuženik je sa žalbom uspio samo djelomično u odnosu na sporedni zahtjev (troškove postupka), dok sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari nije uspio pa isti nema pravo na naknadu troška žalbe, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić