Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1599/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić j.t.d. Ogulin, protiv tuženika: Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-1574/2019-42 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-1574/2019-42 od 23. siječnja 2026.u pobijanom dijelu iz točke I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie poslovni broj P-1574/2019-42 od 23. siječnja 2026. u pobijanom dijelu iz točke II. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata iznosa od 11.669,97 eura na način da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-1574/2019-42 od 23. siječnja 2026. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke, te se u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje..

II. Ukida se rješenje o parničnom trošku sadržano u toč. III. izreke presude presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama -Buie poslovni broj P- 1574/2019-42 od 23. siječnja 2026. i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja su pod točkom I. izreke utvrđene ništetnima odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf iz Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika dana 5. srpnja 2006 i Anexa ugovora o [broj kredita] od 20. veljače 2012.

1.2. Pod točkom II. iste presude tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u Chf u iznosu od 11.669,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke pa do isplate.

1.3. Pod točkom III. izreke presude prvostupanjskog suda tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1755,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku , podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor dana 5. srpnja 2006. sklopili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 103.000 Chf uz odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama kreditora o kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli vezanoj uz Chf. Nije sporno niti da su korisnica kredita i prednik tuženika sklopili dana 20. veljače 2012. Anex ugovora o kreditu kojim su kojim je ugovoren moratorij na vraćanje kredita u kojem je utvrđena preostala glavnica kredita u valutnoj klauzuli u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Također nije sporno da su korisnica kredita i prednik tuženika dana 10. prosinca 20015.sklopili Aneks uz ugovor o kreditu temeljem odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršili konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdili iznos preostale neotplaćene glavnice kredita kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

6. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrdio ništetnost odredb i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf kao pod točkom I. izreke osporene presude, te je pravilno primijenio čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, dalje: ZZP/03). Ovo stoga što je odredbom čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaš titu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinio tužitelj. U ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem tuženik nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužiteljice kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviještena o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, odluka iz stavka I izreke presude suda prvog stupnja odražava pravilnu primjenu čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP/03.

6.1. Presudom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača posl. br. P - 1401/12 su odredbe ugovora o kreditima o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u Chf utvrđene ništetnima jer se potrošače nije u cijelosti informira lo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

6.2. Nema dvojbe da su sporne odredbe u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

7. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi odluku iz točke. I. izreke presude suda prvog stupnja u kojima je utvrđena ništetnost odredbi predmetnog govora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u Chf pri otplati kredita, kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

8. Pod točkom II. izreke prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku isplatiti iznos utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka u visini 11.669,97 eura, po osnovu preplaćene razlike zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, koja razlika je nastala od zaključenja ugovora o kreditu do konverzije, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate izražavajući pravni stav da tužiteljici pripada pravo na tu isplatu neovisno od činjenice što je kredit konvertirala.

9. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak da unatoč tome što je provedena konverzija da tužitel jica ima pravo na isplatu iznosa glavnice u visini 11.669,97 eura.

10. Naime, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija u skladu s odredbama ZID ZPK tužiteljica je restituirana s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da ju iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njezinu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija. zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

11. Slijedom navedenog, nije osnovan zahtjev tužiteljice u kojem se potražuje glavnica preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženice. zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti zahtjev za taj iznos primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti pod toč. II. izreke ove presude.

12. Nadalje, tužiteljica na iznos glavnice od 11.669,97 eura potražuje i zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog plaćenog iznosa za razdoblje od dana plaćanja do isplate, a kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke pobijane prvostupanjske presude.

13. ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije, kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužiteljica preuzela sklapanjem Dodatka Ugovora.

14. U odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 navedeno je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, a koje pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.

15. U odluci proširenog vijeća od trinaest sudaca Vrhovnog suda RH, presudi i rješenju broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. izraženo je pravno shvaćanje da potrošač ima samo pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.

16. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod toč. I. izreke rješenja.

17. S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, a obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku (toč. II. izreke rješenja).

18. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Sandra Artuković Kunšt, univ.spec.iur.