Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2779/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda, Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Razvoj golf d.o.o., Zagreb, Masarykova 22, OIB: 72710846070, zastupan po punomoćniku Tinu Težaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tuženika [naziv] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Alaburić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 9, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2173/2022-51 od 24. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Razvoj golf d.o.o., Zagreb, Masarykova 22, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2173/2022-51 od 24. veljače 2026. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

II. Odbija se zahtjev tuženika [naziv], [adresa], za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženik Zelena akcija, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 20104420784, objavom plakata s porukom "Reket, a ne golf" povrijedio pravo osobnosti tužitelja Razvoj golf d.o.o. iz Zagreba, Masarykova 22, OIB: 72710846070 te se tuženiku ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zabranjuje svako takvo i slično postupanje u buduće."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Razvoj golf d. o. o iz Zagreba, Masarykova 22, OIB: 727108460784, koji glasi: "Nalaže se tuženiku [naziv] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Razvoj golf d. o. o iz Zagreba, Masarykova 22, OIB: 72710846070, naknadu neimovinske štete u iznosu 4.645,30 eura (slovima: četiri tisuće šesto četrdeset pet eura i trideset centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

III. Odbija se zahtjev tužitelja Razvoj golf d.o.o iz Zagreba, Masarykova 22, OIB: 727108460784, za nadoknadom parničnih troškova u iznosu 4.464,55 eura (slovima: četiri tisuće četiristo šezdeset četiri eura i pedeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 24. veljače 2026. do isplate.

IV. Nalaže se tužitelju Razvoj golf d. o. o iz Zagreba, Masarykova 22, OIB: 727108460784, nadoknaditi troškove parničnog postupka tuženiku [naziv] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], u iznosu 2.546,45 eura (slovima: dvije tisuće petsto četrdeset šest eura i četrdeset pet centi ) u roku 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23., 146/25.). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku odluku u skladu s navodima žalbe te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava navode žalbe, predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu i traži naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvoga stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz, u bitnom, obrazloženje:

- da između stranaka nije sporno da je predmetni tekst „Reket, a ne golf“ uz sliku okrvavljene palice za golf i tekst „Tko tebe arbitražom, ti njega hektarima?“ „Župane provedite presudu“, objavljen na plakatima i da je te plakate naručio tuženik,

- da je tuženik nevladino, nestranačko i dobrovoljno udruženje građana za svrhom da se zaštiti okoliš na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini na način da djeluju kroz kampanje, nenasilne direktne akcije, projekte, sudjelovanje javnosti u donošenja odluka,

- da je 25. listopada 2017. Ministarstvo zaštite okoliša donijelo rješenje o prihvatljivosti projekta, a da su sporni plakati postavljeni 30. listopada 2017. te da župan do tog trenutka nije donio odluku da se tužiteljev projekt na [adresa] može realizirati na površini od 100 ha, iako je odluka da se projekt može realizirati na površini od 300 ha ukinuta 2014., već je odluku da se projekt može realizirati na 100 ha donio tek 2019.,

- da se dio teksta na plakatu: „Tko tebe arbitražom, ti njega hektarima?“, „Župane provedite presudu“ odnosio na zahtjev županu da promijeni površinu koja bi projekt mogla obuhvatiti (100 ha umjesto 300 ha), a ne na tužitelja, pa da takvim tekstom tužitelju nije mogla biti uzrokovana nikakva šteta, pa niti za poslovanje i da predmetni dio teksta na plakatu predstavlja slobodu izražavanja tuženika i njegov kritički osvrt na projekt, u kojem se protivi realizaciji projekta na 300 ha te tuženik javno kritizira i komentira postojeće stanje jer tuženik je udruga građana čiji je cilj poticati raspravu o ekološkim problemima, ima pravo izraziti takav vrijednosni sud,

- da se glede teksta „Reket, a ne golf“:

1. radi o metaforičkoj igri riječi koja predstavlja sportski rekvizit, palicu za golf, a sam tužitelj se zove Razvoj golf d.o.o.,

2. da je krv na palici alat tuženika za privlačenje pažnje da bi se nevidljiva šteta učinila vidljivom,

3. da je tuženik iznio svoje viđenje, kritiku odnosno vrijednosni sud u odnosu na projekt golf parka na [adresa], da se tu ne radi o izgradnji golf terena već o nametanju lokalnoj zajednici neželjenog projekta apartmanizacije na [adresa], te reket predstavlja mišljenje da postupci privatnog investitora, ovdje tužitelja predstavljaju pritisak na institucije te poruku institucijama da ne smiju podleći tom pritisku,

4. da krv na palici za golf predstavlja alat ekoloških udruga, dakle ovdje tuženika da privuče pažnju na „nevidljivu“ štetu koja bi trajno uništila prirodni i povijesni ambijent [adresa],

- da je time izričaj sadržanog u plakatima bio skrenuti pozornost javnosti na pitanja od javnog interesa, odnosno da li projekt Golf parka na [adresa], lokalnoj zajednici nameće i neželjeni projekt apartmanizacije [adresa], a ciljevi tuženika su poticanje i jačanje uloge javnosti u ostvarivanju ustavnog prava na zdravi okoliš te ostvarivanje objektivnih i stručnih uvida u problem zašite okoliša, a sloboda izražavanja je jedna od najbitnijih vrednota demokratskog društva,

- pa da stoga ne postoji društvena potreba koja bi zahtijevala da se pravo tužitelja na zaštitu njegove časti i ugleda da prednost pred zaštitom slobode izražavanja te nema odgovornosti tuženika zbog povrede prava osobnosti tužitelja koji su sadržani u čl. 19., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. br.: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

6. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu ovaj sud zaključuje da presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a ocjenjuje i da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge apsolutno bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

7. Neosnovano žalitelj navodima žalbe ukazuje i na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 2. i 3. ZPP-a.

8. Slijedom toga žalitelju valja odgovoriti da žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno odvagnuo pravo tužitelja na zaštitu ugleda i časti, s jedne strane, i pravo tuženika na slobodu izražavanja, s druge strane, nisu osnovani.

9. Istina je da prvostupanjski sud pri ocjeni dopuštenosti predmetnog izražavanja nije izrijekom i sustavno ocijenio sve kriterije koji proizlaze u vezi čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov., Međunarodni ugovori 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06.), na koje mu je ukazano ranijom ukidnom odlukom ovoga suda, donesenom u ovom predmetu. Međutim, navedeni nedostatak u strukturi obrazloženja ne znači da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno niti dovodi u pitanje pravilnost konačnog zaključka prvostupanjskog suda, budući da utvrđene činjenice pružaju dostatnu činjeničnu i pravnu osnovu za provođenje testa razmjernosti i pred ovim sudom.

10. Prema čl. 10. stavku 1. Konvencije svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a izvršavanje te slobode može biti podvrgnuto ograničenjima koja su propisana zakonom ako su, među ostalim, nužna u demokratskom društvu radi zaštite ugleda ili prava drugih. Sloboda izražavanja predstavlja jednu od temeljnih osnova demokratskog društva i ne štiti samo izražavanja koja su prihvatljiva ili neutralna, nego i ona koja vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, osobito kada pridonose raspravi o pitanjima od javnog interesa. I čl. 38. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov. br.: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) svakome jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, ali čl. 35. Ustava štiti i daje pravnu zaštitu dostojanstva, ugleda i časti. Također i čl. 19. Zakona o obveznim donosima (Nar. nov. br.: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO) propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, među kojima su izrijekom navedeni ugled, čast i dostojanstvo pod pretpostavkama predviđenim zakonom. Iz toga proizlazi da ni pravo na slobodu izražavanja, niti pravo na zaštitu ugleda, nije apsolutno, već je u slučaju njihova sukoba potrebno uspostaviti pravičnu ravnotežu između suprotstavljenih prava, odnosno treba ocijeniti je li nedopuštenom ili pretjeranom uporabom jednog od tih prava došlo do povrede drugog prava.

11. U vezi s tim, u konkretnom slučaju nije sporno da su predmetni plakati bili postavljeni, na širokoj javnosti grada [adresa], dostupnim mjestima, u vrijeme kada je pitanje izgradnje golf parka na [adresa] predstavljalo temu od izrazitog javnog interesa za lokalnu zajednicu, ali i šire. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se radilo o projektu koji je dulje vrijeme bio predmet postupaka pred nadležnim tijelima, javnih polemika i rasprava o njegovom obuhvatu, prostornom uređenju, utjecaju na okoliš i prostor [adresa] te postupanju javnopravnih tijela u vezi s njegovom realizacijom.

11.1. Te činjenice, koje žalbom nisu dovedene u sumnju, pokazuju da predmetni plakati nisu objavljeni u „samo tako“ i bez nekog jasno određenog povoda ili razloga, niti su predstavljali proizvoljan napad na pravnu osobu, tuženika, izvan bilo kakvog javnog konteksta. Naprotiv, bili su dio aktualne javne rasprave o pitanju prostornog razvoja i zaštite okoliša, odnosno o tome u kojem opsegu i pod kojim uvjetima projekt može biti realiziran.

12. Stoga je prvi i temeljni kriterij pri provedbi testa razmjernosti ispunjen u osobito izraženoj mjeri jer se predmetno izražavanje odnosilo na pitanje od javnog interesa. Kada poslovna aktivnost pravnog subjekta postane predmet intenzivne javne rasprave zbog mogućih posljedica za okoliš, prostor, lokalnu zajednicu i postupanje javnih tijela, pravo je javnosti da o takvom pitanju bude informirana i da se o njemu izražavaju različita, pa i izrazito kritična stajališta.

13. Valja ovdje uzeti u obzir i položaj samog tuženika. Tuženik je, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, nevladina, nestranačka i dobrovoljna udruga građana čiji su ciljevi zaštita okoliša, poticanje sudjelovanja javnosti u donošenju odluka i provođenje kampanja i nenasilnih direktnih akcija. Stoga je sudjelovanje tuženika u javnoj raspravi o projektu, koji može imati značajan utjecaj na okoliš, upravo dio djelovanja zbog kojeg takve organizacije civilnog društva imaju legitimnu ulogu u demokratskom društvu.

14. To, međutim, samo po sebi ne znači da je tuženik izuzet od odgovornosti za svaku izjavu. Uloga organizacije civilnog društva ne daje joj pravo na iznošenje neistinitih činjeničnih tvrdnji ili osobno vrijeđanje drugih osoba. Međutim, u konkretnom slučaju predmetne poruke valja ocijeniti u njihovoj ukupnosti, uzimajući u obzir njihov sadržaj, formu, svrhu i kontekst u kojem su objavljene. U tom je pogledu osobito važno razlikovati činjenične tvrdnje od vrijednosnih sudova.

15. Tekst „Tko tebe arbitražom, ti njega hektarima?“ po svojoj strukturi predstavlja retoričko pitanje i polemički slogan, a ne konkretnu činjeničnu tvrdnju čija bi se istinitost mogla dokazati ili opovrgnuti na isti način kao tvrdnja o postojanju određene činjenice. Isto vrijedi i za tekst „Župane provedite presudu“, koji predstavlja poziv javnom dužnosniku na određeno postupanje u vezi s pitanjem od javnog interesa.

15.1. Kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud, navedeni dio poruke prvenstveno je bio usmjeren prema javnom dužnosniku i pitanju opsega projekta, odnosno prema zahtjevu da se pitanje površine na kojoj bi se projekt mogao realizirati riješi na način koji tuženik smatra primjerenim. Ne proizlazi da je tim riječima tužitelj označen kao počinitelj konkretnog kaznenog djela ili druge konkretne protupravne radnje. Iz dokaza koji su provedeni tako nešto ne proizlazi.

16. Pri tome je točno, da je tuženik (iskaz zakonskog zastupnika), ovim plakatom ukazivao, osim prethodno navedenog, i na pritisak na nadležne institucije, pokretanjem arbitraže. Isto je tako točno da nije tuženik taj koji je osobno pokrenuo arbitražu velike vrijednosti protiv Republike Hrvatske u vezi ovog projekta. Međutim, tužitelj ne negira da je dio grupacije koja je pokrenula arbitražu velike vrijednosti protiv Republike Hrvatske, upravo u vezi projekta razvoja golfa na [adresa], pa je u tom smislu tuženik, kao neprofitna organizacija, koja se bavi zaštitom okoliša, imao javno opravdanog razloga ukazivati i na potencijalni utjecaj takve tužbe na uspjeh s projektom, pri čemu tekstom na plakatu nije izrijekom spominjao tužitelja, a niti je tužitelj dokazao da su bilo poslovni partneri, bio javnost, isticanje arbitraže povezali s njim. Slijedom toga ova činjenica ne radi prevagu u korist prava tužitelja na zaštitu ugleda i časti u odnosu na pravo izražavanje u svrhu informiranja javnosti o pitanjima od važnosti za nju, niti je sud počinio bilo kakvu postupovnu povredu kada ovu tužbu nije pribavio.

17. Glede pak korištenja teksta „Reket, a ne golf“, popraćenog slikom okrvavljene palice za golf, valja reći da se navedeni tekst, promatran u kontekstu cjelokupnog plakata, ne može izdvojiti od riječi „golf“, od grafičkog prikaza palice za golf niti od šireg konteksta javne rasprave o projektu na [adresa]. Riječ je, prema shvaćanju ovoga suda, o metaforičkoj i polemičkoj igri riječi, kojom tuženik izražava svoje viđenje i negativno vrednovanje projekta s obzirom na štetne posljedice po prirodno dobro, [adresa].

17.1. Drugim riječima, poruka „Reket, a ne golf“ ne treba se razumjeti kao tvrdnja da je tužitelj počinio kazneno djelo „reketarenja“, već kao slikoviti izraz političkog i društvenog stava tuženika prema projektu, odnosno kao poruka da se ono što se javnosti predstavlja kao projekt golfa, prema stajalištu tuženika, ne može promatrati samo kao izgradnja golfskog sadržaja, nego i kao projekt koji će imati šire prostorne i komercijalne posljedice.

17.2. U tom smislu, i prema shvaćanju ovoga suda, navedeni izraz predstavlja vrijednosni sud. Vrijednosni sud, za razliku od činjenične tvrdnje, nije podložan dokazivanju njegove istinitosti, ali mora imati dostatnu činjeničnu osnovu. U konkretnom slučaju takva činjenična osnova postoji u samoj činjenici dugotrajnog postupanja nadležnih tijela u vezi s projektom, njegovim različitim predviđenim obuhvatima, raznim postupcima te intenzivnoj javnoj raspravi o tome što projekt stvarno znači za prostor [adresa] (apartamnizacija, a ne samo golf tereni). Stoga predmetni izraz, iako je nedvojbeno provokativan, nije ostao bez ikakve činjenične podloge.

17.3. Jednako tako, grafički prikaz okrvavljene palice za golf ne može se ocjenjivati izolirano od tekstualne poruke i svrhe kampanje. Takav je prikaz doista snažan, provokativan i potencijalno neugodan, ali upravo je provokativnost jedno od sredstava kojima se u javnoj raspravi privlači pozornost javnosti. Pitanje stoga nije predstavlja li takav prikaz tek osobnu uvredu, nego ima li funkcionalnu povezanost s porukom koju se nastoji prenijeti.

17.4. U okolnostima ovog slučaja postoji takva povezanost. Palica za golf neposredno je povezana s predmetom javne rasprave, a krv na palici predstavlja simboličko sredstvo kojim tuženik želi izraziti svoje uvjerenje da bi realizacija projekta proizvela štetne posljedice za prostor i okoliš. Takav način izražavanja može se smatrati pretjeranim ili neukusnim, ali pitanje ukusa nije odlučujući kriterij za ocjenu dopuštenosti izražavanja prema članku 10. Konvencije. Odlučno je da se slikovna i tekstualan poruka u svojoj ukupnosti odnose na projekt i njegove moguće posljedice, a ne osobne karakteristike tužitelja.

18. Pri provedbi testa razmjernosti potrebno je nadalje uzeti u obzir intenzitet zadiranja u ugled tužitelja.

18.1. Tužitelj je pravna osoba, trgovačko društvo koje ima pravo na zaštitu svog poslovnog ugleda. Međutim, priroda tog prava nije jednaka zaštiti časti i dostojanstva fizičke osobe. Kada je riječ o trgovačkom društvu koje posluje u području koje je postalo predmet intenzivne javne rasprave, mora postojati određeni prostor za javnu kritiku njegovih poslovnih aktivnosti. U protivnom bi sama činjenica da se kritika odnosi na poslovni projekt privatnog subjekta mogla dovesti do nedopuštenog sužavanja prostora za javnu raspravu. Pritom nije utvrđeno da je tuženik predmetnim plakatima iznosio konkretne neistinite činjenice o poslovanju tužitelja, njegovim zaposlenicima ili odgovornim osobama. Nije utvrđeno niti da je osnovna svrha objave bila osobna diskreditacija tužitelja, već proizlazi da je svrha bila mobiliziranje javnosti i izražavanje protivljenja načinu i opsegu realizacije projekta.

18.2. U tom kontekstu činjenica da su izrazi „reket“ i „krv“ snažni i provokativni ne dovodi sama po sebi do zaključka o nedopuštenom intenzitetu zadiranja u ugled tužitelja. Pri ocjeni slobode izražavanja nije dopušteno izolirati pojedinu riječ iz njezina konteksta i potom joj dati značenje koje je protivno cjelokupnoj poruci koju prosječni adresat može razumno iščitati iz objave.

19. Nadalje, u konkretnom slučaju nije zanemariva ni okolnost da je riječ o javnoj kampanji čiji je cilj bio privući pozornost građana na određeno pitanje i potaknuti javnu raspravu. Upravo zbog toga izražavanje nije bilo neutralno niti je moralo biti neutralno. Politički, društveni i ekološki govor po svojoj naravi često je polemičan, pojednostavljen, grub i provokativan. Zahtjev da takav govor bude formuliran na način koji ne izaziva nelagodu ili kritiku doveo bi do pretjeranog ograničavanja slobode izražavanja.

20. Uvažavajući sve navedene okolnosti, ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja, nalazi da u konkretnom slučaju nije postojala takva „prijeka društvena potreba“ koja bi opravdavala ograničenje slobode izražavanja tuženika građanskopravnom odgovornošću za povredu ugleda tužitelja. Naime, s jedne strane nalazi se interes tužitelja za zaštitu poslovnog ugleda, a s druge strane sloboda tuženika i interes javnosti da se o projektu koji ima moguće posljedice za prostor, okoliš i lokalnu zajednicu vodi otvorena i kritička rasprava. U takvom odnosu suprotstavljenih interesa prednost u konkretnim okolnostima mora imati sloboda izražavanja. Ograničenje slobode izražavanja bilo bi opravdano kada bi objava predstavljala prvenstveno osobnu diskreditaciju, kada bi sadržavala konkretne neistinite činjenične tvrdnje bez dostatne činjenične osnove ili kada bi njezin oblik i sadržaj bili potpuno nepovezani s predmetom javne rasprave. Takve okolnosti ovdje nisu utvrđene.

21. Neovisno o navedenom, čak i kada bi se prihvatilo žaliteljevo polazište da je pređena granica dopuštenog u javnom izražavanju, tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan ni zbog toga što nisu dokazane pretpostavke koje bi opravdavale dosudu pravične novčane naknade iz članka 1100. ZOO-a. Mogućnost da je određenim izražavanjem povrijeđeno pravo osobnosti ne znači automatski da je osnovan zahtjev za novčanu satisfakciju. Potrebno je ocijeniti intenzitet i posljedice povrede te sve okolnosti konkretnog slučaja. U tom je smislu od odlučne važnosti dokazna osnova na kojoj tužitelj temelji tvrdnju o nastanku štete.

21.1. Kada se tvrdnja o nastanku i intenzitetu povrede temelji isključivo na iskazu prokurista tužitelja, takav iskaz svakako predstavlja dopušteno dokazno sredstvo i mora biti ocijenjen zajedno s ostalim dokazima. Međutim, njegova dokazna vrijednost ne može se poistovjetiti sa samim zaključkom da je ugled tužitelja povrijeđen. Potrebno je razlikovati subjektivnu procjenu zastupnika tužitelja o tome kako je objava djelovala na ugled društva od konkretnih činjenica koje bi objektivizirale narav, intenzitet i trajanje takve povrede.

21.2. Tužitelj, prema činjeničnom stanju utvrđenom u prvostupanjskom postupku, nije dokazao konkretne posljedice predmetnih objava koje bi pokazivale da je došlo do ozbiljnog narušavanja njegova poslovnog ugleda. Nije dokazano da je zbog spornih plakata neki poslovni partner raskinuo poslovni odnos s tužiteljem, da je određeni investitor odustao od suradnje, da je došlo do gubitka konkretnog posla, smanjenja poslovne aktivnosti, promjene odnosa poslovnih partnera ili drugih objektivno provjerljivih posljedica koje bi ukazivale na osobito intenzivnu povredu poslovnog ugleda. Dakle, kada tužitelj, kao pravna osoba, traži novčanu satisfakciju zbog povrede prava osobnosti, mora dokazati činjenice iz kojih se može zaključiti da je došlo do povrede takve težine i intenziteta da, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, opravdava upravo taj oblik zaštite, a to u ovom predmetu tužitelj nije dokazao.

21.3. Osim toga, u konkretnom slučaju, pri ocjeni težine eventualne povrede ne može se zanemariti činjenica da su predmetne objave bile dio javne kampanje o projektu koji je u relevantno vrijeme bio predmet intenzivne javne rasprave. Njihov sadržaj bio je usmjeren prema projektu i pitanjima njegove realizacije, a ne isključivo prema tužitelju i njegovim svojstvima. Objave su bile javno dostupne, ali njihova javnost istodobno predstavlja i okolnost koja je svojstvena samom predmetu javne rasprave i ne može se sama po sebi uzeti kao dokaz intenziteta povrede.

22. Slijednom rečenog ovaj sud ne prihvaća tezu žalitelja da bi zaštita njegova ugleda u konkretnom slučaju morala automatski imati prednost zbog same činjenice da su sporni izrazi negativni, provokativni ili za tužitelja poslovno nepovoljni. Takav bi pristup zanemario temeljnu funkciju slobode izražavanja u demokratskom društvu i osobitu važnost javne rasprave o pitanjima zaštite okoliša, prostornog uređenja i razvoja lokalne zajednice. Predmetne objave ocijenjene su kao cjelina, u kontekstu vremena i okolnosti u kojima su objavljene. One su bile dio javne kampanje o projektu od izrazitog javnog interesa, bile su usmjerene prvenstveno na projekt i njegovu realizaciju, sadržavale su retoričke i metaforičke izraze te vrijednosne sudove, a za njihovu bitnu poruku postojala je dostatna činjenična osnova. Iako su bile oštre i provokativne, nisu dosegle razinu zbog koje bi ograničenje slobode izražavanja bilo nužno u demokratskom društvu.

22.1. Pri tome ovaj zaključak ne znači da se sloboda izražavanja može koristiti kao opravdanje za svako vrijeđanje ili svaku neistinitu činjeničnu tvrdnju. On znači samo da, u konkretnim okolnostima ovog predmeta, interes zaštite poslovnog ugleda tužitelja nije dosegao onu težinu koja bi mogla opravdati građanskopravno sankcioniranje predmetnog javnog govora.

23. Slijedom svega navedenog, čak i kada bi se prihvatilo da je predmetnim plakatima došlo do određenog zadiranja u poslovni ugled tužitelja, tužitelj nije dokazao da je takvo zadiranje bilo takve težine i intenziteta da bi opravdavalo dosudu pravične novčane naknade prema članku 1100. ZOO-a.

24. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane odluke te je stoga ta odluka potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. Odluka o troškovima ocijenjena je pravilnom kako po osnovi tako i po visini i kao takva je potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

26. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP-a, a o zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu na čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. tog Zakona.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević