REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-677/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, Gorjanska 29, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom, nakon usmene i javne rasprave, 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-02/24-03/677, URBROJ: 338-01-06-05-25-07 od 15. siječnja 2025.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 1, KLASA: UP/I-502- 02/24-03/439, URBROJ: 338-21-02-01-24-02 od 23. listopada 2024.

III Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 1, KLASA: UP/I-502- 02/24-03/453, URBROJ: 338-21-02-01-24-02 od 5. studenoga 2024.

IV Tužiteljici se priznaje pravo na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom na teret sredstava tuženika za 2025.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 4.250,00 eur (četritistućedvjestopedeset eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak se odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/24-03/677, URBROJ: 338-01-06-05-25-07 od 15. siječnja 2025. odbijene su žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje – 1, KLASA: UP/I-502-02/24-03/439, URBROJ: 338-21-02-01-24-02 od 23. listopada 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 1, KLASA: UP/I-502-02/24-03/453, URBROJ: 338-21-02-01-24-02 od 5. studenoga 2024. kojima tužiteljici nije priznato pravo na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom na teret sredstava Zavoda po zahtjevima podnesenim 17. listopada 2024. i 31. listopada 2024.

2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja, ističe da je postupke pokrenula u listopadu 2024. temeljem uputnice izabranog liječnika opće medicine radi odobrenja stacionarnog bolničkog liječenja na prijedlog liječnika specijalista te smatra da je odbijanjem zahtjeva njoj uskraćeno pravo na zdravstvenu uslugu koja joj je prijeko potrebna za održavanje trenutnog zdravstvenog statusa i sprečavanja daljnjeg pogoršanja njezinog stanja.

3. Naime, ona je osoba s invaliditetom, 80%tnim tjelesnim oštećenjem i 3. stupnjem funkcionalnog oštećenja što je sve posljedica skolioze operirane 2013. i ponovno 2015. te joj je zbog otežanog kretanja uz stalne migrirajuće bolove potrebna pomoć u svim aktivnostima zbrinjavanja, kretanja i korištenja zdravstvene zaštite, pa je tužiteljica u invalidskoj mirovini od 2017. radi potpunog gubitka radne sposobnosti i godinama je u kontinuitetu ostvarivala pravo na stacionarnu bolničku rehabilitaciju jednom godišnje na temelju relevantnih Pravilnika, a zadnju stacionarnu medicinsku rehabilitaciju je koristila u lipnju 2024. u trajanju od 21 dan i bilo joj je preporučeno istu provoditi jednom godišnje, a zahtjev je u 2024. podnijela radi realizacije u narednoj 2025., a na identičan način je postupala i svih prethodnih godina zbog lošeg funkcioniranja javnog zdravstvenog sustava i dugih čekanja.

4. Smatra da se radi o površnom i formalističkom tumačenju propisa, jer je tužiteljica upravo željela pravo ostvariti tijekom 2025. i da nalaz liječničkih povjerenstava ne može imati jaču stručnu snagu od nalaza liječnika specijalista te predlaže da ju se sasluša na navedene okolnosti i da se provede neovisno medicinsko vještačenje na temelju osobnog pregleda tužiteljice.

5. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i oba prvostupanjska rješenja, te da se tužiteljici prizna pravo na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom na teret sredstava Zavoda i da se tuženiku naloži tužiteljici nadoknaditi trošak upravnog spora u roku od petnaest dana.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja i navodi relevantne propise, te ističe da se održavajuća medicinska rehabilitacija odobrava ovisno o funkcionalnom statusu osiguranika, a u konkretnom slučaju radilo se kompenziranom statusu, a kako to proizlazi iz pribavljenog nalaza, mišljenja i ocjene prvostupanjskog Liječničkog povjerenstva Zavoda i Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda.

7. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu na dva ročišta, prvo u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a drugo u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i stalnog sudskog vještaka dr. med. Davora Duvančića, ortopeda – traumatologa i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno ovlaštenju iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24.), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

10. Na raspravi sudski vještak ostao je kod danog nalaza i mišljenja od 26. svibnja 2026. na temelju medicinske dokumentacije u spisu i osobnog pregleda tužiteljice da preskakanje stacionarnog liječenja u 2025. kod tužiteljice nije uzrokovalo bitnije pogoršanje, ali da je takvo liječenje u odnosu na tužiteljicu indicirano u smislu stalnog jednogodišnjeg stacionarnog oblika liječenja iz razloga koji su detaljno opisani u danom nalazu i mišljenju. U odnosu na prigovore tuženika očitovao se da je tužiteljica uobičajenu proceduru ispoštovala jer je sukcesivno bila balneo-klimatološki liječena od 2013. sa izuzećem objektivnih okolnosti tijekom pandemije, te jednogodišnje liječenje ulazi u okvir trajnog liječenja bolesti i stanja, pa je odbijanje rutinskog liječenja u toplicama u 2025. bila stručna pogreška Liječničkog povjerenstva.

11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

12. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 15. siječnja 2025. odbijene su žalbe tužiteljice izjavljene protiv prvostupanjskih rješenja od 23. listopada 2024. i 5. studenoga 2024. pozivom na članak 123. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) i na članak 2., članak 7., članak 10. stavak 1., članak 11., članak 22. i 35. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, br. 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17, 9/21, 90/22, 146/22, 157/22, 73/23 i 76/23), a čiji sadržaj je citiran u osporavanom rješenju.

13. U obrazloženju je navedeno da je liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda 13. siječnja 2025. dalo nalaz, mišljenje i ocjenu da kod tužiteljice nema znakova akutnog motoričkog ili neurološkog deficita, te uzimajući u obzir provedenu stacionarnu fizikalnu terapiju u 2024., tužiteljica fizikalnu terapiju može provoditi u izvanbolničkim uvjetima na indikaciju nadležnog specijalista.

14. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

15. Naime, tužiteljica je u žalbi izričito navela da je zahtjeve u listopadu 2024. podnijela za 2025. godinu, a Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nije dalo nikakve opravdane razloge iz kojih bi proizlazilo da je kod tužiteljice došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja i da stoga više ne bi bilo uvjeta da tužiteljica koristi održavajuću rehabilitaciju u 2025.

16. U pribavljenom nalazu i mišljenju sudski vještak je zaključio da kod tužiteljice postoji trajna indikacija za upućivanje na stacionarnu rehabilitaciju jednom godišnje jer tužiteljičino stanje nakon operacije zahtijeva trajno održavanje svih preostalih dinamičnih segmenata uključujući ukočene segmente radi trajnog održavanja svih mišićnih pratećih snopova i sva uz mišiće prateća vezivna tkiva koja održavaju ostatak pokretljivosti tužiteljice, a zbog čega su operater i sve kolege koji su tužiteljicu pratili savjetovali da se jednom godišnje obvezno ponavlja stacionarno liječenje u toplicama u trajanju od 21 dan koje je poboljšavalo funkcijsku sposobnost, olakšavalo individualne terapije i održavalo tužiteljicu u sjedećem uspravnom stavu i u hodanju, a ovakvo liječenje se provodi upravo da kod pacijenata poput tužiteljice ne bi došlo do pogoršanja stanja.

17. Sud je kao potpuno i pravilno prihvatio činjenično stanje utvrđeno od strane sudskog vještaka koji je na temelju osobnog pregleda tužiteljice i pregleda relevantne medicinske dokumentacije dao stručne i razumne razloge zbog kojih je tužiteljici pravo na održavajuću stacionarnu medicinsku rehabilitaciju trebalo priznati i u 2025. godini.

18. Slijedom iznesenog, sud nije ocijenio zakonitima ni drugostupanjsko ni prvostupanjsko rješenje, te je na osnovi činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom sporu, riješio o pravu tužiteljice.

19. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. stavku 1. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, pa je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) u iznosu od 1.000,00 eur i za pristup na dva ročišta u istom iznosu sukladno Tbr. 27/2., uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%), te za plaćeni predujam za provedeno vještačenje po neovisnom sudskom vještaku ortopedu traumatologu u iznosu od 500,00 eur, a što sveukupno iznosi 4.250,00 eur, dok nije kao opravdan priznao trošak upravnog spora za podnesak koji se ne može smatrati pravno obrazloženim podneskom koji bi sadržavao navode koje tužiteljica nije mogla iznijeti već ranije u tužbi ili kasnije na održanim ročištima.

20. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Ines Bojić, putem e-komunikacije

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-komunikacije

3. U spis