Poslovni broj: Usž-2991/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4263/2025-5 od 30. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4263/2025-5 od 30. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1322, URBROJ: 251- 02-01/001-23-2 od 8. svibnja 2023. (točka I. izreke), a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2171, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-02 od 23. ožujka 2023. godine.

2.1. Potonjim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/153, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 25. siječnja 2017. u dijelu koji se odnosi na iznose i trajanje novčane pomoći, sukladno članku 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka/22).

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, ističe da prvostupanjski sud nije odgovorio na njegove prigovore o povredi prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, prava vlasništva, legitimnih očekivanja, načela zaštite stečenih prava, zabrane retroaktivnosti i načela razmjernosti, kao ni na prigovore vezane uz zakonitost izmjene ranije pravomoćno priznatog prava na novčanu pomoć. Nadalje, prigovara da mu nije omogućeno odgovarajuće sudjelovanje u postupku i da sud nije proveo predložene dokaze. Tužitelj nadalje ističe da je u prvom stupnju postupala nenadležna osoba, da je osporavano rješenje donijelo nenadležno tijelo, odnosno da o pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja nije odlučila nadležna osoba te osporava ovlast Grada Zagreba da na temelju Odluke/22 izmijeni ranije doneseno pravomoćno rješenje. U tom smislu ističe i da je istekao rok iz članka 6. Odluke/22, zbog čega se, prema njegovom mišljenju, nakon njegova isteka više nije moglo odlučivati o pravima korisnika, kao i da je primjenom Odluke/22 došlo do nedopuštenog retroaktivnog zadiranja u već priznato pravo. Prigovara i zakonitosti neposrednog rješavanja te tvrdi da nisu bile ispunjene pretpostavke za takvo postupanje. Poziva se i na odredbe Odluke/16 i Odluke/18, njihova prijelazna pravila, raniju upravnu praksu te praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno predlaže riješiti stvar usvajanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka, u iskazanom iznosu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

7. Tužitelj u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, a kojima tužitelj ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž- 3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025., Usž- 448/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž-346/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž-58/2026-2 od 24. veljače 2026., Usž-269/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž-209/2026-4 od 28. travnja 2026., Usž-744/2026-2 od 7. svibnja 2026. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužitelj s tim u vezi upućuje i na sadržaj navedenih javno dostupnih presuda.

8. Predmetna Odluka/22, kojom je izmijenjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21.), temeljem kojih je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

9. Predmetnom Odlukom/22 Grad Zagreb je na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom/22.

10. Tužitelj žalbenim navodima ponovno osporava pravnu mogućnost izmjene ranije priznatog prava, pozivajući se pritom na načelo zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja, zabranu retroaktivnosti i načelo razmjernosti, o čemu je ovaj Sud već zauzeo pravno shvaćanje u objektivnim upravnim sporovima (Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., Usoz-254/23-7 od 19. prosinca 2023., Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022.) pa s tim u vezi valja ukazati na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve. Dakle, Odluka/22 ocijenjena je zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom te su istom jasno uspostavljeni objektivni kriteriji trajanja i prestanka prava na predmetnu novčanu pomoć.

11. Pri tome okolnost da je Odluka/22 pravomoćnom presudom ovog Suda ocijenjena zakonitom ne znači da je u ovom sporu isključena obveza suda ispitati zakonitost pojedinačnog akta donesenog na temelju te Odluke. Međutim, u okviru tog ispitivanja ne mogu ponovno biti predmet ocjene pitanja o kojima je pravomoćno odlučeno u objektivnom upravnom sporu, već je odlučno je li konkretni pojedinačni akt donesen od nadležnog tijela, u propisanom postupku i uz pravilnu primjenu Odluke/22 na utvrđene činjenice. Stoga je, prilikom ocjene zakonitosti pojedinačnog akta, odlučno utvrditi je li nadležno tijelo Odluku/22 pravilno primijenilo na tužitelja i je li pri tome postupalo u granicama ovlasti koje proizlaze iz te Odluke i mjerodavnih propisa.

12. Činjenica da je izmjena sustava novčane pomoći mogla imati značajan utjecaj na obiteljske i materijalne prilike korisnika ne znači da je svakom pojedinom korisniku zajamčeno nepromjenjivo pravo na nastavak isplate pomoći pod uvjetima koji su vrijedili u trenutku njezina priznavanja. Naime, individualne okolnosti mogu biti uzete u obzir samo u mjeri u kojoj su pravno relevantne za ocjenu zakonitosti konkretnog pojedinačnog akta. U konkretnom slučaju osporeno rješenje je doneseno u skladu s uvjetima propisanim Odlukom/22 pa prigovori tužitelja kojima osporava samu mogućnost izmjene budućeg ostvarivanja predmetne novčane pomoći ne dovode u pitanje zakonitost pojedinačnog akta.

13. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Po ocjeni Suda, izvođenje predloženih dokaza, imajući u vidu činjenice spisa predmeta, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

14. Neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja na koje on upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužitelj i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imao mogućnost, koju je i iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to mu nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu.

15. Suprotno navodu tužitelja da je sporno ovlaštenje osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je takav navod neosnovan jer je, pravilnom primjenom odredbe članka 23. ZUP-a, rješenje donijela službena osoba u čijem opisu poslova je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela.

15.1. Naime, Sud je, uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22., 31/22.), utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 74. (2.2.1. Odsjek za pronatalitetnu politiku) Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku, u opis poslova stručnog savjetnika za provedbu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, zbog čega je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a.

16. Pozivanje tužitelja na raniju upravnu praksu te praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari, jer se navedena praksa ne odnosi na istovjetan pravni i činjenični okvir, niti dovodi u pitanje pravna shvaćanja ovog Suda zauzeta u postupcima ocjene zakonitosti Odluke/22.

17. Slijedom svega izloženog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

18. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužitelj osnovano odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

19. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić