Poslovni broj: Pp-483/2025-7.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice MMF, državljanke RH, zastupana po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, zbog prekršaja iz čl. 163. st. 4. i 9. i čl. 163. st. 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 114/22), pokrenutog povodom prigovora okrivljenice na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec, pod brojem Klasa: 211-07/25-4/15976 od 13. veljače 2025., na temelju čl. 183. u svezi čl. 222. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenica: MMF, kći M i D, rođena **.**.1990. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanka RH, sa prebivalištem u [adresa].,

zastupana po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, Kalmana Mesarića kbr. 1.,

k r i v a j e

I. što je dana 18. prosinca 2024. u 17,00 sati, upravljala osobnim automobilom marke "Fiat", reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom ulice Rade Končara u Donjem Vidovcu:

a) te je u vozilu kao putnicu prevozila dijete MM koje je niše od 150 centimetara i koje nije bilo smješteno u sigurnosnoj sjedalici ili postolju koje bi za vozilo bilo pričvršćeno sigurnosnim pojasom ili posebnim kopčama u vozilu te je na takav način sudjelovala u prometnoj nesreći,

II. Okrivljenica je time počinila prekršaje pod:

a iz čl. 163. st. 4., kažnjiv po čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

b iz čl. 163. st. 1., kažnjiv po čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

III. te joj se temeljem čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona, kao i primjenom čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona,

u t v r đ u j e

novčana kazna za prekršaj pod:

a u iznosu od 100,00 (sto) eura,

b u iznosu od 100,00 (sto) eura,

Okrivljenici MMF se temeljem čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

ukupna novčana kazna u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura.

Okrivljenica je dužna platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom. Ukoliko okrivljenica ne plati u određenim rokovima novčanu kaznu, ista će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

IV. Temeljem čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 dana od primitka ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, Policijska uprava međimurska, Postaja prometne policije Čakovec, pod brojem 211-07/25-4/15976 od 13. veljače 2025., izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenice MMF, zbog prekršaja navedenih u izreci presude.

2. Protiv navedenog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenica je pravovremeno podnijela prigovor, zbog čega je ovaj Sud temeljem čl. 238. st. 9. Prekršajnog zakona prekršajni nalog stavio izvan snage, te proveo prekršajni postupak.

3. Okrivljenica MMF Sudu je po branitelju dostavila pisanu obranu u kojoj navodi da uz izričito žaljene priznaje počinjenje prekršaja iz članka 163. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te napominje da nikad nije počinila isti ni sličan prekršaj te nema namjeru takav prekršaj počiniti ubuduće, dok poriče počinjenje prekršaja iz članka 163. stavka 8. istog Zakona, koji joj se stavlja na teret predmetnim obaveznim prekršajnim nalogom, sve iz razloga kako je u nastavku objašnjeno.

Iz predmetnog obaveznog prekršajnog naloga PU međimurske, PPRP Čakovec proizlazi da se okrivljenicu tereti za počinjenje dva prekršaja i to za prekršaj iz članka 163. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz članka 163. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim odredbama je propisano:

Zakon o sigurnosti prometa na cestama, članak 163. stavak 1. i stavak 4.:

(1) Vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa.

(4) Vozač motornog vozila za prijevoz osoba koje osim sjedala za vozača ima još najviše 8 sjedala i vozila za prijevoz tereta u kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi ne smije u takvim motornim vozilima prevoziti djecu nižu od 150 centimetara ako nisu smještena u posebnoj sigurnosnoj sjedalici/postolju koja su za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila ili posebnim kopčama u vozilu i suprotno načinu koji je odredio proizvođač posebne sigurnosne sjedalice.

Kao što je prethodno napomenuto, okrivljenica uz izrazito žaljenje priznaje počinjenje prekršaja iz članka 163. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, međutim okrivljenica moli Naslovni sud da prilikom određivanja kazne uzme u obzir olakotne okolnosti na strani okrivljenice kako to ista naknadno obrazlaže te predlaže da Naslovni sud donese presudu kojom se okrivljenica proglašava krivom za počinjenje predmetnog prekršaja no da prilikom odmjeravanje kazne primjeni odredbe članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, te da ju sud oslobodi od kazne.

Predmetnog štetnog događaja okrivljenica je sa svojim malodobnim djetetom sudjelovala u prometnoj nezgodi koju je skrivila vozačica osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], te je za okrivljenicu nastala imovinska šteta na vozilu u vlasništvu njezina supruga (koje vozilo je ujedno jedino vozilo kojima raspolaže obitelj za sve potrebe) te je dijete okrivljenice zadobilo teške tjelesne ozljede u vidu potresa mozga. Ujedno je i okrivljenica zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma dijafize bedrene kosti radi čega je bila podvrgnuta hitnom operativnom zahvatu te je njezino liječenje i dalje u tijeku, ista pohađa fizikalne terapije i razne preglede, a da pritom nema na raspolaganju ni vozilo na kojem je nastala totalna šteta u predmetnoj prometnoj nezgodi, a što za nju iziskuje velike troškove, dok ista ima smanjena primanja uslijed privremene nesposobnosti za rad.

Nadalje, ponovno okrivljenica napominje da poriče počinjenje prekršaja iz članka 163. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama odnosno poriče da bi konkretnog događaja bila nevezana odnosno nepropisno vezana i da bi sigurnosni pojas koristila suprotno od načina na koji je to propisao proizvođač sigurnosnog pojasa.

Konkretnog događaja – prometne nezgode od 18. prosinca 2024. godine okrivljenica je bila propisno vezana sigurnosnim pojasom, koja činjenica u cijelosti proizlazi iz medicinske dokumentacije koju okrivljenica dostavlja uz ovu pisanu obranu jer kada ne bi bila vezana odnosno propisno vezana sigurnosnim pojasom u konkretnom slučaju ne bi izostalo udarca glavom i „trzajne“ ozljede okrivljenice, a što je ovdje slučaj (Otpusno pismo ŽB Čakovec od 24.12.2024. godine).

Uvažavajući prethodno navedene činjenice i olakotne okolnosti na strani okrivljenice, da je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila teške tjelesne ozljede te je teške tjelesne ozljede zadobio i njezin mldb. sin, istu sama činjenica vođenja prekršajnoj postupka pogađa u tolikoj mjeri da i na istu utječe da nema govora da bi u budućnosti počinila isti ili slični prekršaj uopće, sve radi posljedica iz predmetne prometne nezgode.

Stoga, okrivljenica predlaže da ju Naslovni sud oslobodi krivnje za počinjenje prekršaja iz članka 163. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu odredbi iz čl. 182. Prekršajnog zakona te da ju proglasi krivom za počinjenje prekršaja iz članka 163. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz oslobođenje kazne budući smatra da bi takvim postupanjem suda bila zadovoljena i svrha generalne prevencije jer društvo u cjelini njihovim postupanjem ni na koji način nije oštećeno, niti pak je on svojim postupanjem poticao druge sudionike da postupaju na opisani način.

A ako pak sud smatra da nema mjesta primjeni citirane odredbe, okrivljenica skreće pozornost na odredbu čl. 37. PZ-a, te moli za ublažavanje kazne.

Obzirom na sve naprijed navedeno te da je jasno da prilikom odlučivanja o optužnom prijedlogu te o vrsti kazne i njezinom odmjeravanju treba pristupiti s oprezom, budući da svaka kazna ovakvih razmjera mora biti temeljena na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, jer bi u suprotnom rezultirala teškim posljedicama na okrivljenice, okrivljenica uslijed činjenica iznesenih u ovoj obrani predlaže Naslovnom sudu donošenje Presude kojom se isti oslobađa optužbe.

4. Sud je u postupku ispitao svjedoka policijskog službenika DM, koji je iskazao da u cijelosti ostaje kod prekršaja koji se okrivljenici stavljaju na teret. Utvrdio je da okrivljenica kao vozačica vozila u kojem je doživjela prometnu nesreću, tijekom vožnje dana 18.12.2024. nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Naime, u trenutku nesreće sigurnosni pojas, ako osoba nije vezana, ostane fiksiran, zablokiran, dok ako je osoba vezana on je otpušten i ne vraća se u svoje prvotno stanje, a što je zaključio nakon nesreće uvidom u vozilo i pojas koji je bio fiksiran. Također u prilog tome daje na uvid fotodokumentaciju oštećenja na vozilu okrivljene, iz koje je vidljivo da je prednje vjetrobransko staklo pretrpjelo oštećenja kako na staklu ispred vozačice, tako i veća oštećenja na staklu ispred suvozača. Staklo je bilo ispred vozača napuknuto, što je vidljivo iz fotografija F11 i F12, gdje se vide još i tragovi kose vozačice. Iz toga je zaključio da nije bila vezana, jer da je bila vezana, ne bi došlo do udarca glavom u vjetrobransko staklo. Isto tako izjavljuje da je ona pretrpjela tom prilikom prijelom bedrene kosti, što znači da je u trenutku udarca udarila u volan vozila jer nije bila vezana, jer da je bila vezana, do toga ne bi došlo, a na pitanje suda da li bi onda imala i trzajnu ozljedu, izjavljuje da nije doktor, pa se ne može o tome izjasniti. Zaključio je da je u vozilu bilo dijete niže od 150 cm, koje nije bilo smješteno u sigurnosnoj sjedalici, jer je vidljivo da sjedalice u vozilu nije bilo, a što je vidljivo iz fotografija.

Na pitanje branitelja zašto se nije otvorio zračni jastuk, izjavljuje da to može biti iz nekoliko razloga, jedan je kut udarca, možda jastuka od prije nije bilo u vozilu, odnosno starost vozila, ali nema veze sa pojasom.

Branitelj predlaže da se izvrši prometno-tehničko vještačenje u kombinaciji sa medicinskim vještačenjem budući da iz medicinske dokumentacije proizlazi da okrivljena nema nikakve ozljede glave, te da li je moglo doći do oštećenja stakla i ako je okrivljena bila vezana.

5. Sud je izvršio uvid u izvješće o počinjenom prekršaju od 28.01.2025., medicinsku dokumentaciju za okrivljenu na stranicama 17-26 spisa, potvrda PPRP Čakovec da se je dana 18.12.2024. u [adresa] u [adresa] dogodila prometna nesreća, fotodokumentacija prometne nesreće na stranicama 36-44 spisa i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu. Na temelju obrane okrivljenice, na temelju iskaza u postupku ispitanog svjedoka te uvidom u dokumentaciju iz spisa predmeta, sud je našao dokazanim da je okrivljenica počinila djela iz izreke ove presude, a kako je istim ostvarila obilježja terećenog prekršaja, proglasio ju je krivom i kaznio po Zakonu.

6. Odredbom čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pak je propisano da vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa.

7. Odredbom čl. 163. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da vozač motornog vozila za prijevoz osoba koje osim sjedala za vozača ima još najviše 8 sjedala i vozila za prijevoz tereta u kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi ne smije u takvim motornim vozilima prevoziti djecu nižu od 150 centimetara a koja nisu smještena u posebnoj sigurnosnoj sjedalici/postolju koja su za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila ili posebnim kopčama u vozilu ili suprotno načinu koji je odredio proizvođač posebne sigurnosne sjedalice.

8. Okrivljenica je prihvatila odgovornost za prekršaj iz čl. 163. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da dana 18.12.2024. kada je upravljala vozilom u [adresa], svoje dijete MM koje je niže od 150 cm, nije smjestila u sigurnosnoj sjedalici, kojom prilikom je sudjelovala u prometnoj nesreći koju je izazvala druga vozačica te je za okrivljenicu nastala imovinska šteta, dok je dijete okrivljene zadobilo teške tjelesne ozljede u vidu potresa mozga. Također navodi da je i ona zadobila teške tjelesne ozljede, pa moli da se sve to uzme u obzir kod odmjeravanja kazne.

Sud je stoga priznanjem okrivljene, kao i uvidom u iskaz svjedoka DM, koji je utvrdio prekršaj i koji je iskazao sukladno kao i okrivljena, utvrdio odgovornost okrivljene za taj prekršaj.

Ujedno sud smatra da je okrivljena također odgovorna što tijekom vožnje nije bila vezana sigurnosnim pojasom, odnosno nije ga koristila na način na koji je to propisao proizvođač sigurnosnog pojasa.

Okrivljenica poriče prekršaj, te navodi da je bila propisno vezana pojasom, a koja činjenica, kako navodi, proizlazi iz medicinske dokumentacije, gdje je pretrpjela ozljede, navodeći da kada ne bi bila vezana, u konkretnom slučaju ne bi izostao udarac glavom i trzajne ozljede okrivljene, a što je ovdje bio slučaj.

Sud je izvršio uvid u otpusno pismo iz kojeg proizlazi da je tom prilikom zadobila prijelom dijafize bedrene kosti.

Temeljem iznijetog sud je saslušao svjedoka koji je utvrdio prekršaj, DM, a koji iskaz je isti dao u obavljanju svoje redovne djelatnosti na nepristran način, te je izjavio da smatra da okrivljenica nije bila vezana, a koje razloge je sud prihvatio kao istinite.

Naime, isti je izjavio da u trenutku nesreće sigurnosni pojas, ako osoba nije vezana, ostaje fiksiran, zablokiran, dok ako je osoba vezana, on je otpušten i ne vraća se u svoje prvotno stanje, a što je zaključio nakon nesreće uvidom u vozilo i pojas koji je bio fiksiran. Isto tako, dokaz da je nije bila vezana proizlazi iz činjenice, a što je također naveo policijski službenik prilikom očevida, a što proizlazi i iz fotodokumentacije oštećenja na vozilu okrivljene, da je prednje vjetrobransko staklo pretrpjelo oštećenja na staklu ispred vozačice, koje je bilo napuknuto. Konkretno, iz fotografije F-11 i F-12 vidljiva su napuknuća stakla, kako od strane suvozača tako i staklo na strani vozača, pri čemu se vide još i tragovi kose vozačice. Sve to ukazuje da okrivljena nije bila vezana, neovisno o tome da li se je zračni jastuk otvorio ili ne, jer postoje više razloga zašto se zračni jastuk nije otvorio.

S obzirom na iznijeto, sud je odbio obranu okrivljene jer je sročena u cilju otklanjanja prekršajne odgovornosti, te je donijeta odluka da je okrivljena odgovorna i za prekršaj iz čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je određena kazna sukladno težini prekršaja.

9. Za navedene prekršaje Zakonom je propisana novčana kazna od 130,00 eura, za svaki prekršaj.

10. Prilikom odlučivanja o kazni za prekršaje, uzeta je u obzir težina prekršaja, te sve okolnosti iz čl. 36. st. 2. i čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona, kao olakotno je uzeto djelomično priznanje prekršaja, iskazano žaljenje te prekršajna nekažnjavanost okrivljenice, zbog čega je sud okrivljenici umjesto novčanih kazni u propisanom iznosu izrekao novčane kazne ispod propisane najmanje mjere a u okviru općeg zakonskog minimuma, držeći da će se i blažim kaznama postići svrha kažnjavanja.

11. Izreka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka u iznosu od 30,00 eura.

U Čakovcu, 22. rujna 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić, v. r.

Renata Višošević, v. r.

Temeljem čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljenici,

2. Branitelju okrivljene,

3. Tužitelju,

4. Za spis.