Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-716/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljene ĆH i dr., zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi 1. i 2. okrivljenika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj: K-255/2021 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe 1. okrivljene ĆH i 2. okrivljenog MH kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na te okrivljenike.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivim 1. okrivljena ĆH, 2. okrivljeni MH i 3. okrivljeni RH zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je 1. okrivljena ĆH, na temelju odredbe članka 279. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 1. okrivljenici je izrečena uvjetna osuda te je utvrđeno da se izrečena kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. 2. okrivljeni MH, na temelju odredbe članka 279. stavak 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 2. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te je utvrđeno da se izrečena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. 3. okrivljeni RH, na temelju odredbe članka 279. stavak 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 3. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te je utvrđeno da se izrečena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), okrivljenicima je naloženo snašanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u paušalnom iznosu 300,00 eura svakom, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. okrivljena ĆH osobno i putem branitelja Ivana Zubića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložila da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da ju se oslobodi optužbe.

2.1. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i 2. okrivljeni MH putem branitelja Vladimira Terešaka, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se 2. okrivljenika oslobodi optužbe, ili da mu se izrekne blaža kazna.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Nije u pravu 1. okrivljenica kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6.1. U žalbi putem branitelja, 1. okrivljenica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka, ali ne navodi koju postupovnu povredu je prvostupanjski sud počinio, ali navodi da je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi, te da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danih u postupku, zbog čega da se pobijana presuda ne može ispitati.

6.2. Na taj način 1. okrivljenica parafrazira samo zakonski tekst postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, ali ne navodi u čemu bi se sastojala nerazumljivost, proturječnost i nejasnoća u pobijanoj presudi. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio naprijed navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog čega žalba 1. okrivljenice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

6.3. Nadalje, nije u pravu niti 2. okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. 2. okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer da pobijana presuda nije dostatno obrazložena, da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, odnosno da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi u pobijanoj presudi nejasni i međusobno proturječni. Ističe da takvi nedostaci onemogućavaju zakonitu i učinkovitu ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijane presude. Posebno ističe da je u obrazloženju pobijane presude je izostalo obrazloženje subjektivnog obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, a prvostupanjski sud kroz obrazloženje pobijane presude nije dao jasne i logične razloge na temelju kojih zaključuje da je postupao sa izravnom namjerom, niti je konkretizirao odlučne okolnosti na temelju kojih se subjektivna obilježja kaznenog djela mogu smatrati dokazanim izvan razumne sumnje. Osim toga, u pogledu iskaza svjedoka i okrivljenika ističe da obrazloženje presude ostaje nedostatno, kontradiktorno i pravno neodrživo.

6.4. Međutim, suprotno tvrdnjama 2. okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP -a jer je pobijana presuda dostatno obrazložena, dok je izreka presude razumljiva te nije proturječna razlozima presude, te pobijana presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu međusobno proturječni. Osim toga, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude obrazlaže odluku o krivnji sa kojom je postupao 2. okrivljenik (točka 15. i 16. obrazloženja presude), a u obrazloženju reproducirao je i iskaz ispitanog svjedoka (točka 8. obrazloženja presude), te kao što je i obrazložio razloge zbog čega ne prihvaća iskaz ispitanog svjedoka (točka 14. obrazloženja presude). Na taj način prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao razloge o svim odlučnim činjenicama koji razlozi su jasni te nisu proturječni, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

7. Nadalje, nisu u pravu niti 1. i 2. okrivljenici kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To iz razloga što je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da su okrivljenici počinili kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11, te je takovo činjenično stanje prvostupanjski sud utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

7.1. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu 1. i 2. okrivljenika smatrajući ih usmjereno na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Tako 1. okrivljenica u obrani navodi da u konkretnom slučaju na mjestu očevida nisu postojali uvjeti za pisanje i printanje zapisnika, zbog čega je predloženo da se zapisnik piše izvan lokacije u poslovnom prostoru. Za pisanje zapisnika je korišten službeni laptop upravnog odjela, a ona je prethodno u uredu u Krapini pripremila taj zapisnik jer se radi o vrlo opsežnom zapisniku i drugačije postupanje bi iziskivalo puno vremena . U zapisniku je pod poglavljem b) naveden je poseban uvjet "da se na lokaciji nalaze strojevi i oprema za uporabu otpada, viličar i postrojenje za proizvodnju mikrokristaliziranog voska i da su službenim osobama dana pravovaljana uvjerenja o ispitivanju uređaja strojeva s povećanim opasnostima izrađena po ovlašteniku sukladno posebnom propisu". Navodi da se na dan očevida to postrojenje nije nalazilo na lokaciji, ali se desilo to da je već na pripremljenom zapisniku ostala "špranca" "na lokaciji se nalaze strojevi i uređaji", što ona nije primijetila. Nakon što je sastavljen zapisnik i isprintan i dan na potpis prisutnim osobama, 3. okrivljenik je isprintani zapisnik iznio izvan prostorije gdje su se i potpisali svi. U konačnici ističe da nije počinjeno nikakvo kazneno djelo jer je zapravo došlo do omaške u pisanju koja nije bila njena namjera. 2. okrivljeni MH također poriče učin kaznenog djela koji mu se stavlja na teret navodeći da doista na mjestu očevida koji je vršila 1. okrivljenica u trenutku bavljenja očevida nisu se nalazili potrebni strojevi, te da su zapisnik sačinili u poslovnim prostorijama, nakon čega je on zapisnik potpisao, a isti nije detaljno čitao.

7.2. Takove obrane 1. i 2. okrivljenika ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća smatrajući ih usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

7.3. Dakle, 1.i 2. okrivljenici ne poriču da za vrijeme provedbe očevida radi utvrđivanja ispunjavanja uvjeta iz Elaborata gospodarenja otpadom za obavljanje djelatnosti uporabe postupkom R3 i R 13 za neopasni otpad na lokaciji Poznanovec, Zagorske brigade 1, na toj lokaciji se nisu nalazili strojevi i oprema za uporabu otpadom i to postrojenje za proizvodnju mikrokristaliziranog voska, međutim usprkos tome 1. okrivljenica navodi da je omaškom došlo do sastavljanja zapisnika na način da je u isti uneseno da se na lokaciji nalaze navedeni strojevi, a 2. okrivljenik da je potpisao navedeni zapisnik i da ga nije čitao pa po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda takova obrana je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, potpuno je nelogično da 1. okrivljenica koja je kao službena osoba zaposlena u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Krapinsko-zagorske županije, sastavlja zapisnik unaprijed prije nego što je očevid obavljen na lokaciji na kojoj se očevid treba obaviti, a potom da omaškom u zapisnik unese nešto što prethodno nije utvrdila, odnosno da u zapisnik navede da je provela očevid i da se na spornoj lokaciji nalaze strojevi i oprema za uporabu otpada, iako se ti strojevi na toj lokaciji nisu nalazili. Jednako tako, nelogično je i neživotno da 2. okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, odnosno u trgovačkom društvu Plasto-produkt d.o.o. koji je bio zajedno sa 1. okrivljenicom na očevidu zapisnik potpisuje bez da ga je prethodno provjerio, odnosno da potpisuje da se na spornoj lokaciji doista nalaze sporni strojevi iako se ti strojevi na toj lokaciji nisu nalazili. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takove obrane 1. i 2. okrivljenika su neživotne i nelogične, te su usmjerene isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

7.4. Osim toga, iz iskaza svjedoka ĐH, koji je na sporni očevid vozio 1. okrivljenicu, proizlazi da je bio na mjestu događaja toga dana i da na licu mjesta to postrojenje za mikrokristalizaciju voska nije bilo i nije mu poznato da bi bilo naknadno stavljeno, te zna da je tom očevidu prethodilo donošenje Elaborata o gospodarenju otpadom, ali se ne sjeća tko ga je izradio.

7.5. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da su okrivljenici počinili kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11 upravo na način i pod uvjetima kako je navedeno u izreci pobijane presude, zbog čega ih je ispravno prvostupanjski sud proglasio krivim, te o tome iznio u cijelosti valjane i logične razloge.

8. Zbog navedenog nisu osnovane žalbe 1.i 2. okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te u vezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

9. Nadalje, nisu u pravu niti 1.i 2. okrivljenici kada se žale zbog odluke o kazni.

9.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljenicima cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Kao olakotno, prvostupanjski sud je 1. i 2. okrivljenicima cijenio da do sada nisu dolazili u sukob sa zakonom, a kao otegotno da su kaznena djela počinili sa najvišim stupnjem krivnje. Cijeneći tako olakotne i otegotne okolnosti na strani 1.i 2. okrivljenika, prvostupanjski sud je 1. i 2. okrivljenike osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci svakog, te im potom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ukoliko u roku 3 godine ne počine novo kazneno djelo.

9.2. Okrivljenici smatraju da je kazna na koju su osuđeni presudom prvostupanjskog suda prestrogo odmjerena, te da bi se blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.

9.3. Međutim, obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, unatoč činjenici da okrivljenici do sada nisu dolazili u sukob sa zakonom, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom na koju su osuđeni 1. i 2. okrivljenici presudom prvostupanjskog suda, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda radi počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na okrivljenike i sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

10. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP- a nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše