Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3542/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZHI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Petri Smodlaka, odvjetnici u Zagrebu, protiv I-tužene ZH OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu i II-tuženog Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen OIB 25376204437 iz Republike Austrije, Paldau, Paldau 40, zastupanog po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužitelja i I-tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6333/2025-13 od 12. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6333/2025-13 od 12. lipnja 2026. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke.
r i j e š i o j e
I Odbacuje se žalba I-tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6333/2025-13 od 12. lipnja 2026. kao nedopuštena.
II Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o naknadi parničnih troškova iz stavka II izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6333/2025-13 od 12. lipnja 2026. do iznosa od 2.635,00 eura. III Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačava se odluka o naknadi parničnih troškova iz stavka II izreke preko iznosa od 2.635,00 eura do iznosa od 5.270,00 eura ili za iznos od 2.635,00 eura i rješava:
Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.635,00 eura.
IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-6333/2025-13 odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio: "1. Proglašava se nedopuštenom ovrha na ½ suvlasničkog dijela nekretnine sagrađene na zk.č.br. [katastarska čestica], [adresa] površine 198m2 od toga dvorište površine 86m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 112m2 sa kojom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine – 6. Suvlasnički dio: 3490/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) četverosobni stan u etažama potkrovlja i galerije označen u grafičkom privitku – tlocrtu potkrovlja kao stan S6 te u tlocrtu galerije označen kao dio vlasničkog dijela „6“, koji se sastoji od stubišta, hodnika, kupaonice, WC-a, dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje i loggie u etaži potkrovlja te stubišta, hodnika, kupaonice, dvije sobe i dva spremišta u etaži galerije s pridodanim spremištem u etaži podruma i parkirno mjesto P4, ukupne neto korisne površine apartmana od 156,05 čm, sve upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Ovr-699/2013 od 21.01.2014.
2. Nalaže se tuženicima i to I. tuženici ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen, Paldau 40, Paldau, Republika Austrija, OIB: 25376204437, isplatiti tužitelju AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“ , kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.
1.2. O naknadi parničnog troška II-tuženiku u iznosu od 5.270,00 eura odlučeno je kao u stavku II izreke prvostupanjske presude.
2.1. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troška sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove odluke do isplate odnosno ukinuti ju i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
2.2. U odgovoru na žalbu tužitelja I-tužena smatra tužiteljevu žalbu osnovanom i predlaže ju usvojiti s ukidanjem ili preinakom prvostupanjske presude.
2.3. Žalbu protiv prvostupanjske presude je podnijela i I-tužena pozivom na sve žalbene razloge, s prijedlogom da ovaj sud osporenu presudu ukine i donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev a podedno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3.1. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
3.2. Žalba I-tužene je nedopuštena.
3.3. I-tuženičino žalbeno osporavanje odluke suda prvog stupnja kojom je odlučeno da se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan je nedopušteno, obzirom da I-tuženoj nedostaje pravni interes za osporavanje odluke po kojoj njoj suprotna parnična stana nije uspjela u sporu. Stoga je primjenom čl. 367. u vezi čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje ZPP) odlučeno kao u stavku I izreke rješenja.
4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
4.2. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica a na tim je činjenicama utemeljio presudu. Posljedično je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s primjenom čl. 122. i čl. 124. te čl. 129. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) no i uz primjenu mjerodavnih odredbi čl. 336. st. 1. i 2. u vezi čl. 297. ZV se o tužbenom zahtjevu jednako odlučuje kao što je odlučio prvostupanjski sud.
5.1. Na temelju pravilnog utvrđenja odlučne činjenice tuženikovog stjecanja založnog prava na suvlasničkom dijelu nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] – vlasništvu posebnog dijela (E-6) uknjižbom tog prava u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod br. Z-49101/07 i to dana 24. srpnja 2007. dok je I-tužena ugovorila stjecanja iste nekretnine kasnije kupoprodajnim ugovorom zaključenim 19. listopada 2007., prvostupanjski je sud pozivom na odredbe o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige odbio predmetni tužbeni zahtjev.
5.2. Odredbe čl. 122. i čl. 124. te čl. 129. i čl. 130. ZV na koje se pozvao prvostupanjski sud bile bi mjerodavne pri odlučivanju o zahtjevu za utvrđenje stjecanja prava vlasništva, što se tužbenim zahtjevom ne traži. Naime, iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj kao treća osoba zaključkom posl. br. Ovr-699/2013-204 od 15. rujna 2025. iz postupka ovrhe pred prvostupanjskim sudom ovdje II-tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje I-tužene kao ovršenice radi naplate novčane tražbine iz Ugovora o jednokratnom [broj kredita] od 23. srpnja 2007. upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem toga suda posl. br. Ovr-699/13 od 21. siječnja 2014. na suvlasničkom dijelu od ½ te nekretnine za koji tužitelj tvrdi da predstavlja njegovu bračnu stečevinu.
6.1. Po pitanju dopustivosti ovrhe na založenoj nekretnini mjerodavne su odredbe o pravu na namirenje iz založene stvari propisane u čl. 336. st. 1. i 2. ZV po kojima se, za slučaj da se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću kao što je to ovdje, založni vjerovnik ovlašćuje ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga i to putem suda a po pravilima iz ZV i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina.
6.2. Sukladno odredbama čl. 297. st. 1. i čl. 309. st. 1. ZV, time što je dana 24. srpnja 2007. stekao založno pravo na nekretnini I-tužene uknjižbom tog prava u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], II-tuženik je stekao pravo koje ga kao založnoga vjerovnika ovlašćuje da tražbinu osiguranu zalogom namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila a njezin svagdašnji vlasnik je kao založni dužnik dužan to trpjeti.
6.3. U tom smislu tužiteljevo pozivanje na to da je uz I-tuženičino stjecanje predmetne nekretnine temeljem kasnijeg kupoprodajnog ugovora od 19. listopada 2007. ujedno ostvareno tužiteljevo stjecanje suvlasničkog prava u ½ dijela te nekretnine temeljem bračne stečevine ne može dovesti do nedopustivosti ovrhe. Time što su, neovisno je li to pravnim poslom - kupoprodajnim ugovorom ili posljedično po zakonu - temeljem bračne stečevine, tužitelj i I-tužena dana 19. listopada 2007. stekli nekretninu već opterećenu II-tuženikovim založnim pravom, oni su u smislu čl. 297. i čl. 336. st. 1. i 2. ZV dužni trpjeti naplatu tražbine osigurane zalogom u ovršnom postupku posl. br. Ovr- 699/2013, što predmetni tužbeni zahtjev za proglašenje nedopustivosti ovrhe čini neosnovanim.
7. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.
8.1. Tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u dvojbu odluku o naknadi parničnih troškova u pogledu pravilne primjene čl. 40. st. 3. ZPP s uvažavanjem pravodobnog prigovora II-tuženika o suviše nisko naznačenoj vrijednosti spora u tužbi. Međutim, kada je pripremnom ročištu odredio vrijednost predmeta spora mjerodavnu za odluku o naknadi parničnih troškova u iznosu od 140.000,00 eura prvostupanjski je sud naveo da ju određuje prema vrijednosti tražbine iz zaloga u ovršnom postupku čine se proglašenje nedopuštenosti traži.
8.2. Budući da se predmetni tužbeni zahtjev ne odnosi na proglašenje nedopustivosti ovrhe u cjelini već u odnosu na razmjernih ½ suvlasničkog dijela založene nekretnine, mjerodavna bi bila vrijednosti od 70.000,00 eura koja uz primjenu tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: Tarifa) dovodi do vrijednosti od po 527 bodova za pojedine radnje u postupku. Stoga temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP II-tuženiku pripada naknada parničnih troškova za priznate radnje sastava odgovora na tužbu (tbr. 8. toč. 1) i zastupanja na ročištu od 20. svibnja 2026. (tbr. 9. toč. 1) od ukupno 1.054 boda što uz obračun po tbr. 54. Tarife iznosi 2.108,00 eura a uz uvećanje od 25% za PDV po tbr. 46. Tarife iznosi 2.635,00 eura.
8.3. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 i 3 ZPP uvažena je kao djelomično osnovana žalba tužitelja protiv odluke o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke prvostupanjske presude u dijelu za iznos od 2.635,00 eura kao u stavku III izreke ovog rješenja dok je u preostalom pravilno odmjerenom iznosu naknade parničnog troška ista odluka potvrđena, kao u stavku II izreke ovog rješenja.
9. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, s kojom je djelomični uspjeh ostvario samo u pogledu sporednog traženja naknade parničnih troškova, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 5. istog zakona, kao u stavku IV izreke rješenja.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Gabriela Topić Kordej
