Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3882/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dariu Joziću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ŽOE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Predragu Iliću, odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Psp-28/2024-58 od 25. srpnja 2025., dana 22. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužitelja ŽO i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Psp-28/2024-58 od 25. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđena da ga je tuženica smetala u posljednjem mirnom suposjedu kontrolnog mjernog okna (šahta) lociranog na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji predstavlja zajednički priključak na sustav javne odvodnje za kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], na način da je cementnim mortom zatvorila odvodni cjevovod koji odvodi sanitarne otpadne vode sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do javne mreže odvodnje, te kojim se nalaže tuženici da odmah i bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata, odčepi odvodni cjevovod koji odvodi sanitarne otpadne vode sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do javne mreže odvodnje i zabranjuje takvo ili slično smetanje suposjeda kontrolnog mjernog okna (šahta) lociranog na kč. br. [katastarska čestica] k.o.

[adresa] ubuduće (toč.I/1.,2.i 3. izreke).

2. Nadalje odbijen je kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere radi radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja / predlagatelja osiguranja temeljem čl. 346. i čl. 347. Ovršnog zakona, kojom se nalaže se tuženici/protivnici osiguranja da odmah, a najkasnije u roku od 24 sata nakon dostave rješenja odčepiti odvodni cjevovod koji odvodi sanitarne otpadne vode sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko zajedničkog kontrolnog mjernog okna (šahta) lociranog na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do javne mreže odvodnje, uz prijetnju izricanja novčane kazne u visini od 15.000,00 kuna za svaki dan zakašnjenja, ukoliko ne postupi po nalogu suda i koja privremena mjera traje do okončanja postupka smetanja posjeda, a žalba protiv tog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere (toč.II/I., II. III. i IV. izreke). Konačno, nalaženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eur (toč.III. izreke).

3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu i dopunu žalbe

4. Tužitelj se u žalbi i dopuni žalbe žali protiv rješenja zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u skladu s navodima žalbe, uz naknadu parničnih troškova kao i troškova žalbenog postupka.

5. Žalba i dopuna žalbe tužitelja su neosnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da ga je tuženica smetala u suposjedu kontrolnog smjernog okna koji se nalazi na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koji predstavlja zajednički priključak na sustav javne odvodnje kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] na način da je cementnim mortom zatvorila odvodni cjevovod koji odvodi sanitarne otpadne vode sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do javne mreže odvodnje, uz nalaganje uspostave ranijeg posjedovnog stanja, na način kako je to navedeno u izreci rješenja, te zabranu svakog takvog i sličnog smetanja ubuduće.

7. Među strankama nije sporno da se na nekretnini tuženice nalazi kanalizacijska šahta za sustav javne odvodnje otpadnih voda, da ista šahta osim što služi za odvodnju otpadnih voda sa nekretnine tužen ice služi i za odvodnju sa susjednih nekretnina koje su spojene na predmetnu šahtu. Nadalje, nije sporno da je tužitelj dana 25. svibnja 2021. zatečen u predmetnoj kanalizacijskoj šahti od strane tuženice, radi čega je tuženica zatražila intervenciju policije.

8. Međutim sporno je je li tužitelj bio u suposjedu predmetnog kontrolnog mjernog okna (šahta), koji se nesporno nalazi na nekretnini tuženice te je sporna pasivna legitimacija tuženice, budući da ista osporava da bi ona poduzela bilo kakvu radnju kojom je zatvorila odvodni cjevovod, kao i činjenica pravovremenosti podnošenja tužbe za smetanje posjeda.

9. iz sadržaja spisa proizlazi da je dana 20. veljače 2023. održano očevid na licu mjesta s građevinskim vještakom dipl. ing. LO, kojom prilikom je sud osobnim opažanjem utvrdio da je predmetna kanalizacijska šahta funkcionalna i da su na nju spojeni kanalizacijski otvori, s time da je jedan otvor začepljen betonskim ispunom.

10. Iz pisanog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da je nekretnina tužitelja spojena na kanalizacijsku šahtu koja se nalazi u dvorištu tužen ice. Predmetna kanalizacijska šahta je u funkciji, a u istu su spojeni izvodi od tužen ice, tužitelja kao i okolnih susjeda. Izvod od tužitelja je zatvoren na način da je betonirana masa betona koja sprečava izvod iz šahta. Vrijeme kada je izvod zatvoren se ne može sa točnošću vanjskim pregledom utvrditi, ali po izgledu betona proizlazi da to začepljenje nije izvedeno unazad nekoliko godina, odnosno nije izvedeno u novije vrijeme, a što vještak zaključuje po vanjskom izgledu tog betona koji je poprimio tamniju boju i na koji su se primile alge.

11. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da iz navoda tužitelja proizlazi da je za čin smetanja suposjeda kontrolnog mjernog okna (šahta) saznao 25. svibnja 2021. (te navode tuženica nije niti osporavala), da je predmetna tužba podnesena 21. lipnja 2021, zaključuje da je ista podnesena svakako unutar subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za čin smetanja posjeda. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka ne može se pouzdano utvrditi kada je betonom zatvoren izvod iz šahta, a utvrđenje da je to bilo kroz duže vrijeme nije relevantno, budući da je očevid proveden tek 20. veljače 2023., dakle, gotovo dvije godine od podnošenja predmetne tužbe, dakle ne može se pouzdano utvrditi kada je smetanje počinjeno pa je ocjena suda prvog stupnja da je tužba podnesena i unutar objektivnog roka od godine dana od samog smetanja posjeda.

12. Ocjenjujući iskaze stranaka, kao i saslušanih svjedoka DO, ĆO, SO, EO i NO, fotografije dostavljene od strane tužiteljice (list 20 i 21 spisa) te utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka iz kojeg ne proizlazi od kada je taj izvod koji vodi prema nekretnini tužitelja zatvoren, sud prvog stupnja zaključuje kako predmetna garaža nikada nije bila spojena na kanalizaciju pa nije na istu bila spojena niti 2016., kada ju je tužitelj kupio. Radi se očigledno o tome da je ranije kada je u garaži postojala graba za popravljanje automobila postojao neki spoj prema šahtu koji se nalazi na nekretnini tuženice, međutim, nije se radilo o kanalizaciji, a i taj spoj je zatvoren svakako znatno ranije nego što je tužitelj kupio predmetnu nekretninu, budući da nitko od svjedoka nije znao pojasniti kada je isti zatvoren, dakle, od tada je svakako prošlo duže vrijeme. Tuženica je svoju nekretninu kupila 1999. i tada je po njenim navodima taj izvod već bio zatvoren, tako da je isti svakako zatvoren mnogo prije 2016. kada je tužitelj kupio predmetnu garažu.

13. Pritom sud prvog stupnja ocjenjuje kao nevjerodostojan iskaz svjedoka JO u dijelu gdje on tvrdi da je ta tužiteljeva garaža imala priključak na kanalizaciju.

14. Polazeći od navedenih utvrđenja ocjena je suda prvog stupnja kako tužitelj nikada nije bio u suposjedu predmetnog kontrolnog mjernog okna (šahta) koji se nalazi na nekretnini tuženice, budući da tužiteljeva garaža nikada, pa ni od kada ju je on 2016. kupio nije imala spoj na kanalizaciju preko tog šahta na nekretnini tuženice, radi čega tužitelju nedostaje osnovna pretpostavka za ostvarivanje posjedovne zaštite u smislu odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) u kojoj je propisano kako posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štitit putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

15. Pored toga, ocjena je suda prvog stupnja da iz provedenog postupka ne proizlazi da bi tuženica uopće betonom zatvorila izvod iz šahta, a koji je zatvoren sukladno nalazu i mišljenju vještaka, niti da je ona eventualno nekoga angažirala da to učini. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da je taj izvod iz šahta koji se nalazi na nekretnini tuženice već bio zabetoniran kada je tuženica kupila svoju nekretninu 1999.

16. Nadalje, sud nalazi da nije osnovan niti tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere jer je provedenim postupkom utvrđeno kako tužitelj nikada nije bi u posjedu predmetnog šahta, niti da je tuženica betonom zatvorila izvod iz tog šahta, radi čega ne postoji bilo kakva tražbina tužitelja radi čijeg osiguranja bi se mogla odrediti privremena mjera (čl.346. OZ).

17. Stoga odbija zahtjev tužitelja, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere i odlučuje kao u izreci.

18. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer izreka rješenja ne proturječi razlozima rješenja. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.

19. Neovisno o pravilnosti utvrđenja suda je li tužitelj bio u suposjedu kontrolnog mjernog okna (šahta) koji se nalazi na nekretnini tuženice, pravilan je zaključak suda prvog stupnja glede osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije tuženice.

20. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da se predmetna kanalizacijska šahta nalazi na nekretnini tuženice time da su osim tužiteljeve, i druge susjedne nekretnine spojene na predmetnu šahtu.

21. Tuženica je u danom iskazu, a i tijekom postupka osporavala da je sama zabetonirala predmetnu kanalizacijsku cijev u zajedničkoj šahti navodeći da je takvo stanje zatekla kada je kupila svoju nekretninu 1999., a navedenu činjenicu glede osobe koja je počinila smetanje nije bilo moguće utvrditi niti iskazima u postupku saslušanih svjedoka.

22. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a odredbom čl. 22. st. 1. istog zakona određeno je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

23. Prema pravnoj teoriji pasivno legitimirana u postupku smetanja posjeda je osoba koja je poduzela čin smetanja, a to znači da će, u slučaju kada čin smetanja posjeda poduzme jedna soba u korist druge osobe, biti moguće ponijeti tužbu protiv osobe neposrednog izvršitelja čin smetanja, ili protiv osobe po čijem je nalogu ta osoba postupala, ili protiv njih oboje. Onaj u čiju korist je druga osoba poduzela čin smetanja, s njegovim nalogom i bez njega, pasivno je legitimiran već samim time što je čin smetanja išao u njegovu korist (npr. on je njime stekao posjed), a on se nije od toga ogradio. Stoga je i osoba koja je za drugoga izvršila čin smetanja posjeda pasivno legitimirana.

24. Međutim, i u postupku radi smetanja posjeda tužitelj je dužan dokazati odlučne činjenice na kojima temelji zahtjev, uključujući i činjenice iz kojih proizlazi pasivna legitimacija osobe protiv koje zahtjev usmjerava.

25. Zahtjev tužitelja odbijen je temeljem činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja da tuženica nije počinitelj smetanja posjeda, niti netko treći po njezinom nalogu i uz njezinu suglasnost jer je taj izvod šahta koji se nalazi na nekretnini tuženice već bio zabetoniran kada je tuženica kupila svoju nekretninu 1999., a koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

26. Pri tome, pogrešan je stav tužitelja da je za pasivnu legitimaciju dovoljna činjenica da je čin smetanja nastupio na nekretnini u vlasništvu tuženice i da je tuženica kao vlasnica nekretnine na kojoj se nalazi kanalizacijska šahta (u koji su osim tužiteljeve priključene i druge nekretnine) po zakonu odgovorna bez dokazivanja tko je počinio čin smetanja.

27. Zbog navedenog sud prvog stupnja odbijanjem tužbenog zahtjeva, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je primijenio materijalno pravo (čl. 21. st. 1. i 3. i čl. 22. st. 1. i 2. ZV pa je primjenom odredbe čl. 380.toč.2. ZPP odučeno kao u izreci.

28. Konačno, kada je odlukom ovog suda potvrđena odluka suda prvog stupnja o odbijanju zahtjeva za pružanjem posjedovne zaštite tužitelju, to je odluka o žalbi protiv rješenja kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja/predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere sadržaja kao u izreci rješenja (a koja i tako traje do pravomoćnog okončanja postupka) postalo bespredmetno.

29. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže već očito smatra da je s obzirom na pogrešnu odluku o glavnoj stvari pogrešna i odluka o parničnom trošku. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženici uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

30. Tužitelj nije uspio sa žalbom i dopunom žalbe pa troškovi žalbenog postupka padaju na njegov teret (čl. 166.st.1. ZPP).

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Sutkinja:

Milena Frankić