Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1801/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sunčani Hvar d.d., Hvar, Ive J 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika JC, pokojnog M, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa poseban skrbnik MC, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-863/2020 od 26. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-863/2020 od 26. siječnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj Sunčani Hvar d.d. Ive Miličića 3, 21 450 [adresa], OIB 29834131149 vlasnik nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica], [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 18/192 dijela.

II. Ovlašten je tužitelj po pravomoćnosti ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica], [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 18/192 dijela, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

III. Utvrđuje se da je tužitelj Sunčani Hvar d.d. Ive Miličića 3, 21 450 [adresa], OIB 29834131149 vlasnik nekretnina označenih kao [katastarska čestica], [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 63/2240 dijela.

IV. Ovlašten je tužitelj po pravomoćnosti ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na nekretninama označenim kao [katastarska čestica], [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 63/2240, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 351. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o trošku. Predlaže pobijanu presudu ukinuti u pobijanom dijelu, te presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti podredno vratiti predmet na ponovno suđenje. Potražuje troškove ovog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 18/192, čest. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 63/2240 , te da je ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništava navedenih nekretnina na svoje ime i u svoju korist, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je izvanknjižni vlasnik i posjednik tih nekretnina, da je u posjed stupio još u vrijeme gradnje ... 60 -tih godina 20-tog stoljeća, kada je u tu svrhu ... od nadležnog tijela izdana građevinska dozvola, ali je stvarni investitor bio prednik tužitelja ... iz [adresa], da mu posjed nikada nije osporavan te je upisan kao posjednik u katastru zemljišta, a predmetne nekretnine se nalaze u temeljnom kapitalu društva.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a pazi po službenoj dužnosti. U postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući prvostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati , jer ne sadrži jasne i potpune razloge o činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama, a na što pravilno žalbom ukazuje tužitelj.

6. Posljedično je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a pa se stoga za sada ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Tako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je u cilju donošenja meritorne odluke o tužbenom zahtjevu pregledao cjelokupnu dokumentaciju koja je dostavljena u spis, te ocjenjuje zahtjev u cijelosti neosnovanim jer iako smatra nedvojbenim da su nekretnine dugi niz godina u posjedu tužitelja, posjed nije one kvalitete koja je potrebna za stjecanje dosjelošću, odnosno nedostaje mu jedan od elemenata za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je zakonitost, odnosno stjecanje posjeda na valjanoj pravnoj osnovi. U pogledu stjecanja prava vlasništva građenjem smatra da tužitelj nije dokazao niti pružio dokaze za to utvrđenje propisane paragrafom 418. i 419. OGZ-a, a za stjecanje prema odredbi čl. 390.a ZV-a da nije dokazano da je bio nositelj prava korištenja i raspolaganja na predmetnim nekretninama, koje su u postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja unesene u procjenu vrijednosti društvenog kapitala.

8. No pri tome prvostupanjski sud propušta utvrditi potpuni sadržaj isprava koje prileže spisu, te posljedično tome propušta ocijeniti svaki od tih dokaza zasebno te sve dokaze zajedno (čl. 8. ZPP-a), te u obrazloženju prvostupanjske presude propušta iznijeti takve ocjene (čl. 338. st. 4., pa je stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.ZPP-a.

9. Ovdje je prvenstveno potrebno istaknuti da sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva već činjeničnom osnovom navedenom u tužbi, pri čemu temeljem stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi istaknuo da je prvenstveno osnova stjecanja prava vlasništva na kojoj temelji zahtjev zasnovana na pravu upravljanja i korištenja predmetnih nekretnina koje je tužitelj stekao na način opisan u tužbi te ispunjenjem pretpostavke iz čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a da je tome tako proizlazi i iz činjenica na kojima temelji taj zahtjev. Nadalje smatra da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao i primjenom instituta dosjelosti, a i građenjem, na što ukazuje i žalbom.

10. Prema odredbi čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva te čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

11. Dakle, jedna od zakonom kumulativno propisanih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na temelju odredbe čl. 390.a ZV-a je da je u postupku pretvorbe na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala nekretnina bila društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća.

12. Temeljem stanja spisa za zaključiti je da nije sporno da se radi o nekretninama koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva, a njihova vrijednost je procijenjena u kapitalu društva (spomenuto rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju).

13. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da je u pogledu predmetnih nekretnina, a koje su u postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja unesene u procjenu vrijednosti društvenog kapitala, bio nositelj prava korištenja i raspolaganja na tim nekretninama pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju odredbe čl. 390.a ZV -a, pritom u potpunosti propuštajući ocijeniti sadržaj isprava koje je dostavio tužitelj, i u pogledu sadržaja kojih tužitelj smatra da su zadovoljene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem spomenute odredbe ZV-a.

14. U konkretnom slučaju nije sporno da prednik tužitelja nije imao formalno rješenje o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje, no ovdje treba ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-x 196/16 od 19. travnja 2017. i Rev 1993/2018-2 od 19. studenoga 2019., izrazio pravno shvaćanje da prema odredbama čl. 363. ZV-a osoba koja se ne može osloniti na predmnijevu vlasništva ili koja dokazuje suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona, odnosno njezin pravni prednik bio stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo korištenja ili prvenstvenog prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavka koje su se za stjecanje tog prava zahtijevale u trenutku stjecanja.

15. Također je u odluci broj Rev-1993/18 od 19. studenoga 2019. na koju se pozvao i tužitelj, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da se i bez formalnog rješenja o dodjeli prava trajnog korištenja zemljišta radi građenja, odnosno o dodjeli nekretnina na upravljanje, korištenje i raspolaganje može uzeti da postoji pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća pri čemu treba uzeti u obzir i odredbu čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ", broj 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88 - dalje: ZUR), kojom je bilo propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo određene pravne osobe u doba društvenog vlasništva, da se njezino vraćanje može zahtijevati u roku od pet godina računajući od dana saznanja, a najkasnije u roku od deset godina. Ovdje treba primijetiti da u ovom postupku nema tvrdnji niti dokaza da su tuženik ili njegovi prednici zahtijevali vraćanje nekretnina u navedenim rokovima.

16. Obzirom na pravna shvaćanja izražena u navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalno pravnom smislu nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine (u ovom slučaju nekretnina) i da iste na taj način mogu predstavljati njegovu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva.

17. U odnosu na ovu neutvrđenu činjenicu - je li prednik tužitelja društveno poduzeće HP Sunčani Hvar s.p.o bio nositelj prava korištenja i raspolaganja na predmetnim nekretninama treba ukazati na odredbu čl. 363. st. 2. i čl. 364. st. 6. ZV-a sukladno kojima tužitelj može dokazivati da je njegov pravni prednik stekao pravo korištenja i raspolaganja pojedinih spornih nekretnina u društvenom vlasništvu valjanim pravnim temeljem i uz ispunjenje svih pretpostavki koje su se za stjecanje tog prava zahtijevale u vrijeme stjecanja.

18. Prema odredbi čl. 364. st. 6. ZV-a osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

19. Prvostupanjski sud je imao pogrešan pravni pristup prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari te nije imao u vidu iznesena pravna shvaćanja, a na taj način nije niti smatrao potrebnim utvrđivati činjenice koje su odlučne za zaključak o postojanju pretpostavki da je tužitelj eventualno u materijalno pravnom smislu bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, bez obzira što takvo pravo nije bilo upisano na prednika tužitelja u vrijeme pretvorbe društvenog vlasništva. S time u vezi potrebno je ukazati i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-85/02-2 od 28. listopada 2003. u kojoj taj sud izražava shvaćanje :„radi razjašnjenja pitanja stvarno pravnih ovlaštenja i vlasničkih prava na predmetnim nekretninama trebalo je utvrditi je li tužitelj i protutuženik na valjan način stekao pravo korištenja predmetnih nekretnina pri čemu okolnost da to pravo korištenja nije upisano u zemljišnim knjigama nije zapreka dokazivanja njegovog stjecanja.“

20. Nadalje, a u odnosu na zaključke prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer posjed nije one kvalitete koja je potrebna za stjecanje dosjelošću, odnosno nedostaje mu jedan od elemenata za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je zakonitost, odnosno stjecanje posjeda na valjanoj pravnoj osnovi, treba reći da prvostupanjski sud očito gubi iz vida da prema zakonskom uređenju stjecanje prava vlasništva dosjelošću je moguće i kada je posjed samo pošten pod uvjetom da se radi o posjedu određenog neprekidnog trajanja, te da se savjesnost/poštenje ( i samostalnost) posjeda pretpostavlja, sve dok se ne dokaže suprotno.

21. U smislu odredbe čl. 159. ZV-a dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed ima određene kvalitete, stječe pravo vlasništva te stvari. Posjed može biti različite kakvoće, što uvjetuje različite vrste dosjelosti; redovnu, utemeljenu na zakonitom, istinitom i savjesnom/poštenom posjedu te izvanrednu, utemeljenu na posjedu koji je samo savjestan/ pošten. Prema tome, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme i nije nužno da posjed bude i zakonit (VSRH Rev 1628/2015 od 11. prosinca 2018.).

22. Nadalje u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem primjenom paragrafa 418. i 419. Općeg građanskog zakonika obrazlažući to svoje uvjerenje time da iskazi svjedoka saslušanih u drugom sudskom predmetu ne mogu biti osnova za presuđenje u ovom predmetu jer se stranke nisu suglasile da se ti iskazi pročitaju, treba reći da ovi navodi obrazloženja suda nisu osnovani te ukazati sudu da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio izvesti dokaze koji se predlažu u tužbi, a što je prvostupanjski sud očito previdio.

23. Slijedom svega navedenog ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP).

24. O tome da će u ponovljenom postupku suditi drugi sudac pojedinac odlučeno je primjenom čl. 371. ZPP-a.

25. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem te će, imajući u vidu i pravna shvaćanja izražena u ovom rješenju, nakon što raspravi i utvrdi sve odlučne činjenice na koje mu je ukazano, a o kojima ovisi pitanje stjecanja prava vlasništva tužitelja i odlučne su za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama i to na način da iznese ocjenu svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te ocjenu rezultata cjelokupnog postupka.

26. Ukinuta je i odluka o parničnim troškovima budući da dužnost naknade istih zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, te je ostavljeno sudu prvog stupnja odlučiti i o eventualnim troškovima predmetne žalbe (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić