Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3868/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika HPB d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3467/24-26 od 27. svibnja 2026., dana 22. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3467/24-26 od 27. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 441,10 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 24.07.2014. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."
II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR, u roku od 15 dana.".
2. Protiv navedene odluke žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH i 70/2019 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje. Traži trošak žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a naročito ne ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na počinjenje koje tuženik neosnovano upire u žalbi, jer ta presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, time da tuženik određeno niti ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 441,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2014. do isplate. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da mu je tuženik naplatio navedeni iznos po osnovi ništetne ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita (tzv. ulaznoj naknadi).
6. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 23. srpnja 2014. (str. 20-27 spisa; dalje: Ugovor o kreditu), da je tužitelj, kao korisnik kredita isti sklopio s kreditorom, prednikom tuženika Sebrbank d.d. (koji je kasnije poslovao i pod tvrtkom Nova hrvatska banka d.d. - promjena tvrtke upisana u sudski registar rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-22/9164-2 od 2. ožujka 2022., rješenjem poslovni broj Tt-13/1253/2 od 18. siječnja 2013. i rješenjem poslovni broj Tt- 22/18434-2 od 14. travnja 2022., a kako to proizlazi iz javno dostupnog sudskog registra). Nadalje je utvrđeno da je prednik tuženika tim Ugovorom o kreditu odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 79.700,00 kn (čl. 1. Ugovora o kreditu), uz redovnu kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama banke i Općim uvjetima za poslovanje s građanstvom, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 9,25% godišnje (čl. 2. Ugovora o kreditu), da se radilo o nenamjenskom kreditu za potrošače (čl. 3. Ugovora o kreditu) te da je ugovoren rok otplate kredita od 120 mjeseci (čl. 4. Ugovora o kreditu.). Nastavno je utvrđeno i da su stranke u odredbi čl. 5.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, Ugovora o kreditu ugovorile jednokratnu naknadu od 0,00% od iznosa kredita, maksimalno 1.000,00 kn, koja se naplaćuje prilikom isplate kredita. Konačno, utvrđeno je da su stranke u odredbi čl. 5.2. Ugovora o kreditu ugovorile premiju za osiguranje rizika nemogućnosti plaćanja kredita u iznosu od 4,17% od iznosa glavnice kredita.
7. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijene presude proizlazi:
-da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. oec. Darka Prpića iz Darfin d.o.o. proizlazi da po predmetnom Ugovoru o kreditu nije naplaćena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita,
- da je 24. srpnja 2014. naplaćena premija za osiguranje rizika nemogućnosti plaćanja kredita u iznosu od 441,10 EUR, a koja je ugovorena u čl. 5.2. Ugovora o kreditu u iznosu od 4,17% od iznosa glavnice kredita,
- da u konkretnom slučaju, u odredbi čl. 5. 1. Ugovora o kreditu navedeno je da naknada za obradu zahtjeva i administraciju predmetnog kredita iznosi 0,00% od iznosa kredita, iz čega proizlazi da u konkretnom slučaju takva naknada nije uopće ugovorena,
to sud prvog stupnja zaključuje:
- da imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da takva naknada nije niti naplaćena, što jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. oec. Darka Prpića, zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa od 441,10 EUR po osnovi naplaćene naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (tzv. ulazne naknade) nije osnovan.
8. Pravilno sud prvog stupnja navodi da:
- u odnosu na navode tužitelja da je tuženik u dopisu od 7. ožujka 2024. izričito naveo da je naplatio tužitelju naknadu za obradu predmetnog kredita 24. srpnja 2014. u iznosu od 3.323,49 kn (441,10 EUR) valja reći da isto nije od značaja, pored činjenice da je tuženik u odgovoru na tužbu u ovome postupku u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev (kako u osnovi tako i u visini) i nije priznao činjenicu da bi naplatio tužitelju tu naknadu, a osim toga, već je u odgovoru na tužbu naveo da je u čl. 5. 1. Ugovora o kreditu navedeno da iznos te naknade iznosi 0,00% od iznosa kredita, što znači takve naknade u konkretnom slučaju nema,
- da je iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. oec. Darka Prpića utvrđeno da je tužitelju naplaćena premija za osiguranje rizika nemogućnosti plaćanja kredita u iznosu od 441,10 EUR, sukladno odredbi čl. 5.2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena premija za osiguranje rizika nemogućnosti plaćanja kredita u jednokratnom iznosu po premijskoj stopi od 4,17% na iznos glavnice kredita,
- da bi iz izvedenih dokaza proizlazilo da je navedena odredba čl. 5.2. Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem se tužitelj kao korisnik kredita obvezao platiti tužitelju premiju za osiguranje rizika nemogućnosti plaćanja kredita jednokratnom uplatom po premijskoj stopi od 4,17% od iznosa glavnice kredita,
- da je iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je tužitelju prilikom sklapanja kredita samo rečeno da će sve naknade biti naplaćene iz kredita pri čemu mu nije bilo objašnjeno o kakvim je točno naknadama riječ te je utvrđeno da je Ugovor o kreditu unaprijed sačinila banka na tipskom obrascu i da nije mogao s bankom pregovarati o ugovornim odredbama, dakle, proizlazi da nije mogao dobiti predmetni kredit bez ugovaranja i plaćanja te naknade,
-da iz navedenog proizlazi da ista odredba predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a jer je Ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvoj ugovornoj odredbi pa je na taj način tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku,
- da u navedenoj odredbi Ugovora o kreditu nije precizno naznačeno na koji način i u kojem iznosu je predmetni kredit bio osiguran pa je takva odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača,
- da time iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su tužitelju prilikom zaključenja Ugovora o kreditu od strane tuženika pojašnjeni razlozi ugovaranja navedene premije za osiguranje kredita pa mu dakle na taj način kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takvu odredbu kojom mu je nametnuta dodatna obveza pa je time takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO,
- da s obzirom na činjenicu da tužitelj u tužbi i tijekom postupka izričito navodi da potražuje iznos koji mu je naplaćen po osnovi naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (tzv. ulazne naknade), a utvrđeno je da mu ta naknada nije naplaćena, niti mu je mogla biti naplaćena imajući u vidu da ista iznosi 0,00 EUR sukladno čl. 5.2. Ugovora o kreditu, to je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.
9. Navedena utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlaze iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ih tužitelj svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.
10. Žalbeni navodi tužitelja predstavljanju tek ponovljene prigovore koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao neosnovane.
11. Odluka o troškovima pravilna je i zakonita sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a time da tužitelj određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
Sudac:
Tomislav Aralica