Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-121/2026-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Alpha Tours Hem B.V., sa sjedištem u [adresa], OIB:76628839724, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Rigler, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv rješenja i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1241/1998-85 od 29. svibnja 2025. i žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P -1241/1998-99 od 8. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1241/1998-85 od 29. svibnja 2025.

II Ukidaju se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1241/1998-85 od 29. svibnja 2025. te rješenje i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1241/1998-99 od 8. srpnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

III Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi tužitelja Alpha Tours Hem B.V. i tuženice Republike Hrvatske se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja od 29. svibnja 2025. je naloženo tuženiku platiti tužitelju 181.719,92 eura sa zateznim kamatama tekućim na 400.458,00 NLG od 14. prosinca 1990. pa do 31. prosinca 2001. a na svotu od 181.719,92 eura od 1. siječnja 2002. pa do isplate te mu naknaditi parnični trošak u svoti od 37.320,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate dok je prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da je tužitelj odustao od žalbe podnijete 26. ožujka 2007.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem i presudom od 8. srpnja 2026. je odlučeno:

"I Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj gornji od dana 29. svibnja 2025 godine, na način da umjesto teksta izreke koji glasi : "Tuženi je dužan platiti tužitelju iznos od €181.719,92 EUR-a sa zateznim kamatama koje Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u valuti glavnice, i to tekućim na iznos od 400.458,00 NLG (nizozemskih guldena/florina) od dne 14.12.1990. godine do dne 31.12.2001. godine, a na iznos od €181.719,92 EUR od dne 01.01.2002. godine pa do isplate, te mu nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u visini od €37.320,35 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. ",

pravilan tekst glasi:

"Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Zagreb, 10000 Zagreb da plati tužitelju ALPHA TOURS HEM B.V. HEMMERBUURT 169, 1607CG Hem, Nizozemska, OIB: 76628839724 iznos od ukupno 181.719,92 EUR-a zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju tekućom na iznos od 400.458,00 HFL od dne 14.12.1990. godine do dne 31.12.2001. godine, a na iznos od 181.719,92 EUR od dne 01.01.2002. godine pa do 31.12.2007. godine, te na taj iznos od 181.719,92 EUR sa dalje, od 01.01.2008. godine pa do isplate tekućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) tekućom za razdoblje od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te za razdoblje od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u visini od €37.320,35 zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Ispravlja se rješenje ovog suda broj gornji od istog datuma, na način da umjesto brojki "26.ožujka 2007. godine", pravilno valja pisati "21. lipanj 2007. godine."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev prema podnesku od 4. veljače 2025. te u dijelu odluke o parničnom trošku sa kojim nije uspio s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tuženica se žali protiv prvostupanjske presude i rješenja zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.2. Protiv prvostupanjskog dijela rješenja i protiv presude od 8. srpnja 2026. žali se tužitelj i predlaže preinačiti odluku o trošku, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalbe stranaka podnijete protiv prvostupanjske presude od 29. svibnja 2025. te žalba tužitelja protiv rješenja i presude od 8. srpnja 2026. su osnovane dok je žalba tuženice izjavljena protiv rješenja od 29. svibnja 2025. neosnovana.

4. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem od 29. svibnja 2025. je utvrđeno da je tužitelj odustao od žalbe podnijete 26. ožujka 2007. a koju odluku je prvostupanjski sud donio sukladno odredbi čl. 349. st. 2. ZPP jer stranka do donošenja odluke drugostupanjskog suda može odustati od već podnijete žalbe a koji odustanak se u smislu odredbe čl. 349. st. 3. ZPP ne može opozvati.

4.1. Stoga je pobijano rješenje donijeto analognom primjenom odredbe čl. 367. st. 2. ZPP pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženice te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena njezina žalba kao neosnovana i potvrđeno označeno prvostupanjsko rješenje od 29. svibnja 2025.

5. Predmet parnice je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži naknadu materijalne štete od tuženice kao odgovorne osobe, u smislu odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01.- dalje: ZOO/91) zbog nesavjesnog rada u službi državnog službenika odnosno, namještenika, u visini vrijednosti tri autobusa za javni prijevoz putnika proizvodnje Bova Futura, tip FHD, umanjenoj za isplaćenu najamninu.

5.1. Ovo stoga što ih je, sukladno Ugovoru o zakupu od 7. prosinca 1990. predao u posjed poduzeću .... iz [adresa] na vrijeme od 4 godine (od 15. siječnja 1991. do 15. prosinca 1994.) uz mjesečnu isplatu zakupnine od 6.000,00 Hfl u 48 mjesečnih obročnih rata ili ukupno 288.000,00 Hfl po ugovorenom planu s time, da su u slučaju otkupa stranke ugovorile sastaviti posebni ugovor o kupnji vozila na temelju kojega bi tek vozila prešla u vlasništvo zakupoprimca.

5.2. Ugovorom je izričito označeno da zakupodavac ostaje isključivi vlasnik opreme kao pokretnog dobra za trajanja valjanosti Ugovora o zakupu te bi prema sporazumu stranaka po isteku Ugovora o zakupu zakupoprimac isplatio zakupodavcu 155.000,00 Hfl odjednom ili 3.875,00 Hfl u 48 obročnih rata nakon čega bi tek stranke sačinile ugovor za prijenos vlasništva na kupca dakle, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu za 3 autobusa od 474.000,00 Hfl a zakupoprimac je na X Policijskoj stanici u [adresa] ishodio, suprotno sadržaju ugovora i carinskoj dokumentaciji, protupravni upis prava vlasništva u prometnim dozvolama na sva tri autobusa te ih potom otuđio i prestao tužitelju plaćati zakupninu u lipnju 1993.,zbog čega je protiv direktora ... HM podignuta kaznena prijava 25. ožujka 1994. radi kaznenog djela utaje i kaznenog djela krivotvorenja isprava.

5.3. Time je omogućeno protupravno otuđenje autobusa reg. oznake [registarska oznaka] (sada [registarska oznaka]) poduzeću ... kojemu je autobus izgorio za vrijeme trajanja izdane privremene mjere, drugog autobusa reg. oznake [registarska oznaka] (sada reg. oznake [registarska oznaka]) poduzeću "..." iz [adresa] za kojega je tužitelj tužbom zatražio povrat u predmetu posl.br. P-8387/94 i trećeg autobusa reg. oznake [registarska oznaka] (sada reg. oznake [registarska oznaka]) tijekom parnice kod prvostupanjskog suda posl.br. P-4070/94 autoškoli ..." iz [adresa] odnosno, rasprodaja autobusa tužitelja pa tužitelj ne može doći u njihov posjed a držatelji autobusa, čim doznaju za pokretanje parnice radi povrata stvari izvrše preprodaju pa se sada više ne može utvrditi gdje se autobusi nalaze.

6. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenom kako je tuženica nepravilnim registracijama predmetnih autobusa omogućila zakupoprimcu ... "da se drugim osobama prezentira njihovim vlasnikom" te ih otuđi i proda, što mu je bilo omogućeno nezakonitom radnjom službene osobe kako je to utvrđeno i u izreci osuđujuće kaznene presude protiv direktora zakupoprimca HM, ocjenjujući da tuženica glede navoda o pravnoj osnovi tužbe miješa pojmove zakupa, zakupnine i vlasništva a u predmetnoj parnici nije dokazano kako bi tužitelj možebitno znao za nepravilne registracije automobila, niti da su autobusi registrirani kao vlasništvo ... već je za to saznao putem sudskih postupaka koje je pokrenuo u svrhu poduzimanja radnji radi povrata autobusa.

6.1. Tako zaključuje da postoji odgovornost tuženice bez obzira na to što je kaznena prijava Općinskog državnog odvjetništva Velika Gorica protiv N.N. službene osobe odbačena jer o tome nije obaviješten tužitelj koji je bio ovlašten preuzeti progon a upravo je tuženica nepravilnom registracijom autobusa praktički oduzela vlasništvo tužitelja i omogućila nezakonitu rasprodaju vozila.

6.2. Kako tužitelj u ovoj parnici traži naknadu vrijednosti autobusa po izvanugovornoj odgovornosti za štetu koja je utvrđena vještačenjem po vještaku dipl. ing. Milanu Čoviću a prigovore tuženice protiv tog nalaza nakon 18 godina drži usmjerenim isključivo ka odugovlačenju postupka, dosuđuje tužitelju zatraženu svotu materijalne štete u vidu tržišne vrijednosti tri autobusa sukladno odredbama čl. 1046. i 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio istaknutu apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nije označio razloge o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju provedenih dokaza u odnosu na one koji su provedeni zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer se, kako to opravdano ističe tuženica u žalbi, razlozi prvostupanjske presude ograničavaju na navode samog tužitelja.

8. Uz iznijeto, prvostupanjski sud primjenjuje odredbe ZOO/91 u odnosu na prigovor zastare a potom odredbe ZOO, iako se sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. ZOO odredbe tog Zakona ne primjenjuju na obvezne odnose koji su nastali prije njegova stupanja na snagu (1. siječnja 2006.) zbog čega taj Zakon ne može biti primijenjen s obzirom na odredbe koje su važile u vrijeme nastanka štetnog događaja a vrijeme nastupa štetnog događaja nije moguće utvrditi prema razlozima pobijane odluke .

9. Ovo stoga, što se razlozi prvostupanjske presude svode isključivo na navod kako tužitelj u ovoj parnici traži naknadu vrijednosti autobusa po izvanugovornoj odgovornosti za štetu te nije moguće utvrditi kada je nastupila šteta za tužitelja s obzirom na nerazumljive razloge prvostupanjske odluke u odnosu na djelomično prikazivanje činjenica koje se odnose na svaki od autobusa te zaključak da se radi o "krivotvorenju službene isprave državnog službenika u X PS Velika Gorica koji je nepravilnim registracijama autobusa omogućio prodaju autobusa zakupniku , za koje djelo je fizička osoba, direktor ... nesporno oglašen krivim u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega".

10. Također nedostaju i razlozi o prigovorima tuženice glede radnji koje je poduzeo tužitelj radi povrata autobusa i naplati svota za koje je oštećen već prvostupanjski sud samo ponavlja navode tužitelja o postupcima koje je vodio , bez utvrđenja ishoda tih postupaka iako je između ostalog, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru posl.br. P-582/2012-140 od 27. listopada 2014. naloženo tuženiku ... platiti tužitelju 238.948,00 kuna čime mu je dakle pravomoćno dosuđena naknada štete za jedan od autobusa.

11. I naposlijetku, nije ocijenjena činjenica da je ... sve do 24. lipnja 1993. plaćao zakupninu tužitelju zbog čega je tužitelj od tuženice naime naknade štete zatražio 328.335,00 Hfl kao razliku između ukupne vrijednosti tri autobusa umanjenu za isplaćenu zakupninu što sve čini nerazumljivom i pobijanu odluku glede visine tužbenog zahtjeva.

12. Slijedom svega iznijetog je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP trebalo ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

13. U ponovnom postupku je tako potrebno, pravilnom primjenom materijalnog prava koji je važio u vrijeme štetnog događaja odgovornost tuženice cijeniti prema odredbi čl. 172. st. 1. ZOO/91 vodeći računa da je za odgovornost tuženice potrebno imati na umu odredbe Zakona o upravi važećem u vrijeme registracije autobusa te Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" br. 75/93) gdje je tek odredbom čl. 13. propisana dužnost tuženice naknaditi štetu koja pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave pri čemu su osnovne pretpostavke za odgovornost tuženice nezakonit odnosno, nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete i uzročna veza između takvog rada i štete.

13.1. Naime, predmetna registracija jednog od autobusa tužitelja je poništena rješenjem X Policijske postaje od 7. ožujka 1995. kada su primijenjene odredbe Pravilnika o registraciji vozila na motorni pogon i priključnih vozila ("Narodne novine" br. 12/93 i 22/93) dok je registracija tog autobusa izvršena 14. prosinca 1990. dakle, u vrijeme važenja Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine br. 20/90), dok primijenjeni Pravilnik nije bio na snazi pa zakonitost registracije treba ocjenjivati prema odredbama koje su važile tada, kako bi se uopće utvrdio nepravilan rad za koji bi odgovarala tuženica i bilo moguće utvrđenje je li pogrešna registracija bila uzrok štete koju je pretrpio tužitelj.

14. Potom je potrebno također ocijeniti sve navode tuženice u odnosu na saznanje tužitelja za otuđenje vozila, utjecaj provedenih postupaka za povrat vozila što sve utječe na osnovne pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu , naročito u odnosu na uzročnu vezu između možebitnog nezakonitog ili nepravilnog rada i same štete cijeneći i utvrđenu odgovornost treće osobe koja je osuđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. K-210/96 od 24. ožujka 1999. glede prigovora tuženice isticanjem činjenica koje dovode u sumnju njezinu odgovornost za štetu koja je nastupila tužitelju.

15. Postupajući po označenom a imajući na umu i navode žalbi stranaka je tek moguće donijeti novu i zakonitu odluku u kojoj će biti iznijeti jasni razlozi osnovani na rezultatu dokaznog postupka te pravilnoj primjeni materijalnog prava a na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja kako glede osnove, tako i visine tužbenog zahtjeva tužitelja.

16. Prvostupanjski sud je 8. srpnja 2026. donio potpuno nerazumljivo „rješenje i presudu“ jer je samo riješio kako se ispravlja presuda od 29. svibnja 2025 (koje „rješavanje“ ponavlja i u razlozima ove odluke) tako, da se dopunjuju navodi izreke, kao jedinog obvezujućeg dijela prvostupanjske presude čime se dakle ne radi o postupanju prvostupanjskog suda u smislu odredbe čl. 342. ZPP i zbog kojih razloga se niti ova nerazumljiva odluka ne može ispitati pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odnosno, čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuta ovakva pobijana prvostupanjska odluka i predmet vraćen tom sudu na odgovarajuće postupanje, pred drugim sucem pojedincem.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi stranaka osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis