Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3716/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, koje zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić& Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13255/2019-48 od 28. rujna 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13255/2019-48 od 28. rujna 2023. godine, te se predmet vraća istome prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.183,91 eura/39.058,18 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 3.741,90 eura/28.193,31 kunu teku od 17. travnja 2019. godine do isplate, te koje na iznos od 1.442,01 eura/10.864,87 kuna teku od 10. prosinca 2019. godine do isplate (točka I izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u ovome postupku (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s naslova vraćanja isplaćene obiteljske mirovine sinu umrlog osiguranika tužitelja ZR koji je smrtno stradao u štetnom događaju koji je skrivio osiguranik tuženika, za razdoblje od 1. veljače 2017. godine do 30. studenoga 2019. godine.

5. U ovome stadiju postupka nesporan je nastanak štetnog događaja.

6. Sporna je osnova i visina potraživanja, te postojanje doprinosa treće osobe iz predmetnog štetnog događaja.

7. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj sinu svoga pokojnog osiguranika (SR) od 15. srpnja 2012. godine isplaćivao obiteljsku mirovinu koja je priznata rješenjem Područne službe u Zagrebu tužitelja broj 868420 od 14. rujna 2012. godine,

- da je u provedenom upravnom postupku pred tužiteljevom Područnom službom u Zagrebu utvrđeno da je uzrok smrti osiguranika ZR ozljeda izvan rada,

- da je tužitelj korisniku obiteljske mirovine SR isplatio na ime obiteljske mirovine u razdoblju od 1. veljače 2017. do 28. veljače 2019. godine iznos od ukupno 28.193,31 kunu, a u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 30. studenog 2019. godine iznos od 10.864,87 kuna, tj. u razdoblju od 1. veljače 2017. do 30. studenoga 2019. godine ukupno je isplatio iznos od 39.058,18 kuna,

- da je tuženik dopisom od 13. svibnja 2019. godine otklonio regresni zahtjev tužitelja kao neosnovan navodeći da je za izazivanje predmetne nesreće odgovorno vozilo bugarskih registarskih oznaka, te da tužitelj nije dokazao da je nastupila stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu,

- da je osiguranik tužitelja ZR smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 15.07.2012. na autocesti prema [adresa], izlaz [adresa], kao putnik na motociklu marke "Honda CBR 900 RR" reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, br. police [broj police osiguranja], kojim je upravljao MR,

- da je osiguranik tuženika MR presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-55/15-16 od 10.11.2015., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Kž-87/16-7 od 12.04.2016., dakle pravomoćno, osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. st. 1., st. 2. i st. 4. Kaznenog zakona, a jer je dana 15.07.2012. oko 4,45 sati u [adresa], upravljao motociklom marke Honda CBR 900 RR, registarske oznake [registarska oznaka], krećući se sjevernim kolnikom autoceste A3 desnom prometnom trakom u smjeru zapada, na kojem mjestu je prometnim znakom brzina kretanja ograničena na 100 km/h, lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, protivno čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, brzinom od najmanje 140 km/h, te je zatim, uslijed nedopuštene brzine prednjim dijelom motocikla naletio na stražnji desni dio osobnog automobila marke Renault Megan, registarske oznake Republike Bugarske, [registarska oznaka], kojim je, vozeći se u istom smjeru i istim prometnim trakom, upravljao GR, kojom prilikom su on i suputnik na motociklu ZR pali na kolnik, uslijed čega je suputnik na motociklu ZR zadobio višestruke teške tjelesne po život opasne tjelesne ozljede u vidu otvorenog prijeloma kostiju oba stopala, krvnog podljeva na unutarnjoj strani desnog koljena 50 cm iznad razine stopala, otvorenog prijeloma srednjeg članka četvrtog prsta desne šake sa ranom na vanjskoj strani prsta, oguljotina i podljeva duž desne ruke, krvnog podljeva mekog oglavka tjemeno sljepoočno desno, prijeloma svoda i baze lubanje desno, difuznog nagnječenja mozga, iščašenja zgloba glave s vratom i nagnječenjem produžene moždine, prijeloma drugog do petog desnog rebra u srednjoj pazušnoj liniji i nagnječenje desnog pluća i prijeloma zdjelice u području simfize, od kojih ozljeda je

ZR preminuo na mjestu događaja,

- da iz zapisnika o očevidu proizlazi da se prometna nesreća dogodila izvan naselja, na autocesti, na ravnom cestovnom potezu, na sjevernom kolniku autoceste A3 namijenjenom za kretanje vozila u jednom smjeru, u smjeru zapada, a koji kolnik je podijeljen isprekidanom uzdužnom linijom na lijevu i desnu prometnu traku, te neisprekidanom linijom na prometnom traku za zaustavljanje vozila u nuždi, s tim da je brzina kretanja na dionici gdje se dogodila prometna nesreća bila ograničena prometnim znakom na 100 km/h, a koji prometni znak se nalazio istočnije od mjesta događaja, te su na mjestu događaja pronađeni sljedeći prometni znakovi: "ograničenje brzine", "predputokazna ploča za izlaz", "kolona zaustavljenih vozila", te "portal s prometnom izmjenjivom svjetlećom signalizacijom", dok je stanje prometa bilo normalno, nesreća se desila po noći, na hrapavom, dobrom, suhom, asfaltnom kolniku, a mjesto nesreće je bilo neosvijetljeno,

- da su prilikom očevida izuzete s osobnog automobila Renault Megane reg. oznake [registarska oznaka], žarulja stop svijetla pozicija i žarulja svjetla za vožnju unatrag iz kućišta stražnjeg desnog dijela ovog osobnog automobila, te je provedenim prometno - tehničkim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić utvrđeno da su žarne niti dostavljenih žarulja u trenutku prometne nesreće bile u hladnom stanju, odnosno da osobno vozilo automobila Renault Megane reg. oznake [registarska oznaka] nije bilo pravilno osvijetljeno jer stražnje desno pozicijsko svjetlo nije davalo svjetlost,

- da je prometni vještak dao sljedeće mišljenje:

1. Međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja proizlazi da je motocikl prednjim kotačem naletio na stražnju desnu stranu osobnog automobila Renault Megane. Prema sudarnom položaju između vozila u trenutku kontakta, može se zaključiti da je mjesto kontakta bilo na desnoj strani kolnika autoceste A3, oko 2,0 m od pune razdjelne crte voznog dijela kolnika. Mjesto kontakta definirano je početkom traga struganja prednjeg dijela motocikla.

2. Prema nastalim oštećenjima na motociklu i kombi vozilu Renault Trafic proizlazi da je kombi vozilo prednjim desnim dijelom vozila naletjelo na stražnji kotač motocikla, položenog na lijevi bok. U trenutku naleta, motocikl se nalazio popriječen preko desne strane kolnika autoceste A3. Mjesto kontakta definirano je početkom traga struganja motocikla po kolniku.

3. Brzina kretanja motocikla na početku traga struganja motocikla je iznosila oko 153,8 km/h. Da se motocikl zaustavljao intenzivnim kočenjem, mogao se pri brzini od oko 153,8 km/h, zaustaviti na putu od oko 159,3 m, a kroz vrijeme od oko 7,0 s. 4. Tehničkim putem nije moguće odrediti brzinu kretanja osobnog automobila Renault Megane neposredno prije kontakta s motociklom. Iz iskaza vozača osobnog automobila Renault Megane proizlazi da je brzina kretanja osobnog automobila u trenutku naleta motocikla iznosila oko 70-80 km/h.

5. Provedenim vještačenjem stražnjeg desnog pozicijskog i STOP svjetla osobnog automobila Renault Megane proizlazi da su žarne niti bile u hladnom stanju, što znači da nisu bile ispravne. Nisu navedeni podatci o ispravnosti stražnjeg lijevog pozicijskog i STOP svjetla.

6. Svjetlosni snop kratkog svjetla na motociklu mora osvijetliti najmanje 40 m, a najviše 80 m ceste, a svjetlosni snop dugog svjetla, najmanje 100 m ceste ispred vozila noću pri normalnoj vidljivosti. Vozač motocikla je mogao uočiti odbljeske katadioptera osobnog automobila Renault Megane na udaljenosti od oko 40 metara ispred motocikla.

7. Do kontakta između motocikla i osobnog automobila Renault Megane ne bi došlo:

- da se vozač motocikla kretao dozvoljenom brzinom kretanja do 100 km/h, jer je na udaljenosti od oko 40,00 m mogao uočiti odbljeske katadioptera osobnog automobila Renault Megane.

- da je vozač motocikla imao uključena duga svjetla na motociklu, mogao je uočiti osobni automobil Renault Megane na udaljenosti od oko 100 m ispred motocikla.

- da je osobni automobil imao ispravno stražnje desno pozicijsko i STOP svjetlo. U spisu nema podataka o ispravnosti stražnjeg desnog pozicijskog i STOP svjetla,

- da je osiguranik tuženika MR isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće od 15. srpnja 2012. godine u kojoj je osiguranik tužitelja ZR smrtno stradao jer se on, vozeći motocikl Honda CBR 900 RR sa putnikom ZR brzinom od 153,8 km/h kretao na autocesti u dijelu gdje je dozvoljena brzina vožnje prema prometnom znaku iznosila 100 km/h tj. jer je vozio brzinom koja je za preko 50 km/h viša od najviše dozvoljene, odnosno jer je postupao suprotno odredbi čl. 54. st. 1. i st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22 – dalje: ZOSPC) i jer pri pretjecanju kombi vozila nije postupao sukladno odredbama čl. 66. st. 1. i 2. ZOSPC-a, s tim da je upravo brzina njegove vožnje i uzrok predmetnog štetnog događaja, a jer, i u slučaju da osobno vozilo Renault Megane reg. oznake [registarska oznaka] nije imalo upaljena stražnja svjetla (kako to tvrde tuženik i osiguranik tuženika MR u svom iskazu), iako sud ovu tvrdnju tuženika ne prihvaća kao istinitu, do kontakta između motocikla i osobnog automobila Renault Megane ne bi došlo da se osiguranik tuženika kretao dozvoljenom brzinom kretanja do 100 km/h, jer je na udaljenosti od oko 40,00 m mogao uočiti odbljeske katadioptera osobnog automobila Renault Megane, dakle, za nastanak prometne nesreće od 15. srpnja 2012. godine isključivo je odgovoran osiguranik tuženika MR ,

- da nije osnovan prigovor zastare jer je tužba podnesena 10. prosinca 2019. godine, odnosno u roku iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi čl. 234. st. 5. istog zakona

Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalja: ZOO) i odredbe čl. 27. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, pri čemu je propustio primijeniti odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP i time je pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

8. Naime, odredba čl. 27. ZOOP propisuje:

„1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. 3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. 5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

9. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje obitelj i osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika. U ovom predmetu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odlučne činjenice nisu utvrđene, dok je odlučna činjenica o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika pravilno utvrđena sukladno odredbi čl. 8. ZPP u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a.

10. Zaključno, iako osnovano žalitelj navodi da interna dokumentacija tuženika tj. obračun isplate obiteljske mirovine (list 35 spisa) nije javna isprava, valja reći da je obračun potraživanja tužitelja po svojoj pravnoj prirodi kvalificirana isprava sa takvim stupnjem vjerodostojnosti koji može izvan svake razumne sumnje dovesti do zaključka da su navedeni iznosi isplaćeni sinu pokojnog osiguranika tužitelja.

11. Zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud nije utvrđivao odlučne činjenice i visinu štete pa je stoga valjalo, temeljem odredbe čl. 370. ZPP , ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

12. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.

13. U ponovnom suđenju sud prvog stupnja utvrdit će odlučne okolnosti ukazane ovim rješenjem sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

14. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 22. rujna 2026. godine

Predsjednik vijeća

Tomislav Aralica