Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1552/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja ST. S. CENTAROPREMA d. o. o. iz Rijeke, Lošinjska 16, OIB: 64813555114, zastupanog po punomoćnici Nataši Petančić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika: 1. BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak, odvjetnicima u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-536/2019 od 17. listopada 2025., dana 22. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-536/2019 od 17. listopada 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Gordane Legović iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-525/2019 od 27. svibnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 18.326,36 kuna / 2.432,33 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 14. rujna 2019. pa do isplate.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-536/2019 od 17. listopada 2025. u dijelu t. II. izreke kojim je naloženo tuženicima da tužitelju plate zakonske zatezne kamate na iznos od 1.400,45 eura tekuće od 17. listopada 2025. pa do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Gordane Legović iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-525/2019 od 27. svibnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 18.326,36 kuna / 2.432,33 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. rujna 2019. do isplate, dok je u preostalom dijelu, kojim tužitelj zahtijeva plaćanje zateznih kamata na navedeni iznos od 12. rujna 2019. do 14. rujna 2019., kao i u dijelu kojim je naloženo tuženicima naknaditi trošak ovršnog postupka, platni nalog ukinut te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.400,45 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2025. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem je u preostalom dijelu, u kojem je navedenim rješenjem o ovrsi naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 5.329,56 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je pobliže naznačeno u izreci rješenja, tužbeni zahtjev povučen te je u tom dijelu platni nalog ukinut.

2. Tuženici podnose žalbu protiv prvostupanjske presude zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja, kao upravitelja stambene zgrade, za isplatu iznosa od 7.732,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama, na ime sudjelovanja tuženika u troškovima energetske obnove fasade predmetne stambene zgrade te na ime pričuve za mjesec veljaču i ožujak 2019.

5. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da su tuženici suvlasnici 7. suvlasničkog dijela nekretnine u omjeru 20/200, etažno vlasništvo (E-7), u naravi stana broj 7 u suterenu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s blagovaonicom, hodnika, WC-a s kupaonicom i terase, ukupne površine 55,48 m², s pripadajućom drvarnicom površine 4,00 m², odnosno ukupne površine 59,48 m², svaki u 1/2 dijela, sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], kući i dvorištu [adresa], površine 762 m2, upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su suvlasnici zgrade 1. ožujka 2010. godine sklopili Međuvlasnički ugovor kojim su uredili međusobne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem zgrade te izvršavanjem prava i obveza koje iz toga proizlaze, pri čemu je čl. 4. uređeno da se odluke o poslovima redovnog upravljanja smatraju donesenima i pravovaljanima kada se za njih izjasne suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi prelaze 50 % ukupne vrijednosti suvlasničkih dijelova stambene zgrade te da takve odluke obvezuju sve suvlasnike, dok je čl. 6. propisano da se poslovima izvanrednog upravljanja, među ostalim, smatraju radovi na zajedničkim dijelovima i uređajima koji povećavaju vrijednost objekta, uz iznimku rekonstrukcije krova i fasade, za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika,

- da su suvlasnici 1. ožujka 2010. godine sklopili i Ugovor o upravljanju zgradom kojim su tužitelja odabrali za upravitelja zgrade te ga čl. 5. ovlastili, između ostalog, na zastupanje suvlasnika u svim postupcima iz domene održavanja i upravljanja zgradom, naplatu redovne pričuve i sredstava za druge potrebe zgrade, vođenje cjelokupnog financijskog poslovanja te upravljanje sredstvima zgrade,

- da su suvlasnici, osim tuženika, 19. ožujka 2015. godine potpisali suglasnost za prijavu na natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrade (list 41 spisa),

- da su suvlasnici koji imaju 84,78 % suvlasničkih dijelova, među kojima i tuženici, 9. prosinca 2016. godine donijeli Odluku o sklapanju Ugovora o energetskoj obnovi višestambene zgrade, kojom su ovlastili tužitelja da u ime i za račun suvlasnika podnese prijavu na javni poziv u svrhu energetske obnove fasade zgrade, a istoga dana potpisali su i Odluku/punomoć kojom su tužitelja ovlastili da u ime i za račun suvlasnika otvori projektni račun te potpiše svu potrebnu dokumentaciju,

- da je tužitelj, kao upravitelj zgrade, u ime i za račun suvlasnika, 8. rujna 2017. godine s Ministarstvom graditeljstva i prostornoga uređenja i Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova, radi provedbe projekta energetske obnove zgrade kojim su suvlasnicima zgrade odobrena bespovratna sredstva u visini 60,42 % ukupno prihvatljivih troškova, odnosno u iznosu od 260.946,50 kn, dok je ukupna vrijednost projekta procijenjena na 518.896,09 kn, a prihvatljivi troškovi na 443.421,09 kn,

- da je navedenim Ugovorom, među ostalim, čl. 9.4. određeno da je korisnik obvezan osigurati financijski doprinos u visini od 39,5729003 % prihvatljivih troškova, odnosno u iznosu od 175.474,59 kn, iz vlastitih sredstava ili vanjskim financiranjem, dok je čl. 3.5. određeno da korisnik najprije osigurava sredstva za plaćanje radova, nakon čega podnosi zahtjev za nadoknadom sredstava uz odgovarajuću dokumentaciju, pa se povrat troškova vrši metodom nadoknade i metodom plaćanja, uz mogućnost isplate predujma u visini 20 % vrijednosti odobrenih bespovratnih sredstava,

- da su suvlasnici koji imaju 75,95 % suvlasničkih udjela, među kojima nisu bili tuženici, 26. veljače 2019. godine donijeli Odluku kojom su odredili da je svaki suvlasnik obvezan najkasnije do 4. ožujka 2019. godine na račun zgrade uplatiti 100 % iznosa na ime svojeg udjela u troškovima projekta, razmjerno njegovu suvlasničkom udjelu, umanjenog za do tada plaćene usluge i dio sredstava zajedničke pričuve, pri čemu je za tuženike utvrđena obveza u iznosu od 58.259,99 kn, uz napomenu da će se nakon okončanja obračuna i ukupne uplate sredstava od strane Fonda utvrditi stvarno sudjelovanje Fonda u financiranju projekta,

- da je suvlasnica SF, koja ima 15,19 % suvlasničkog udjela, iako nije potpisala navedenu odluku o financiranju, podmirila svoj dio troškova sukladno toj odluci,

- da je prvotuženik na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. ožujka 2023. godine iskazao da je bio suglasan s obnovom fasade jer je smatrao da je energetska obnova u interesu svih suvlasnika, ali da je bio suglasan da se troškovi izvođenja radova podmire tako da stambena zgrada podigne kredit kod neke od komercijalnih banaka i da se isti potom obročno otplaćuje. Prema njegovu iskazu, o tome da će morati jednokratno platiti oko 58.000 kn saznao je tek nakon završetka radova, kada mu je predstavnica suvlasnika dala uplatnicu, nakon čega je istaknuo da on i majka nemaju sredstva za takvo plaćanje te da na takav način financiranja nikada nisu pristali,

- da je prvotuženik nadalje iskazao da nije bio pravodobno obaviješten o načinu financiranja niti pozvan na sastanak početkom 2019. godine na kojem se raspravljalo o njegovu dugovanju, pri čemu nije osporio ni potrebu ni kvalitetu izvedenih radova, već je osporavao obvezu njihova plaćanja na način koji mu je naknadno određen,

- da je tadašnja predstavnica suvlasnika u podnesku od 21. travnja 2024. godine navela da fasada zgrade nije bila stara, već nekvalitetna, da su svi vanjski zidovi bili vlažni i pljesnivi te da je život u stanovima bio nezdrav i nekvalitetan, uz energetsku razinu zgrade D, kao i da su se svi suvlasnici složili s obnovom fasade i korištenjem mogućnosti sufinanciranja iz EU fonda, da su svi suvlasnici imali uvid u troškovnik te da nitko na isti nije imao primjedbi, a tijekom izvođenja radova svakog su se utorka kod nje održavali radni sastanci s izvođačem, nadzornim timom, upraviteljem i suvlasnicima, kojima je u dva navrata prisustvovala i obitelj tuženika,

- da je predstavnica suvlasnika nadalje navela da su svi očekivali da će zgrada dobiti bankarski kredit radi lakše otplate troškova radova, da su upiti za kredit upućeni svim bankama, ali da nijedna banka nije odobrila kredit zbog dvoje suvlasnika koji nisu redovito podmirivali obvezu plaćanja pričuve, među kojima je bila i obitelj tuženika, zbog čega nije ostvarena potrebna stopa od 85 % urednog plaćanja pričuve, pa je, s obzirom na to da su radovi završeni u roku i da je račun trebalo podmiriti, dio suvlasnika novac posudio, a neki su podigli privatne kredite; navela je i da je sama, kao umirovljenica i samohrana majka djeteta s invaliditetom, podmirila dio duga obitelji tuženika, očekujući povrat,

- da su ostali suvlasnici u svojim iskazima potvrdili da je fasada bila vrlo loša i tanka, da je propuštala vlagu te da se u stanovima osjećao miris vlage,

- da je energetska obnova fasade zgrade izvedena, a da tuženici u podmirenju troškova izvedenih radova nisu sudjelovali,

- da je tužitelj 14. svibnja 2019. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika radi naplate iznosa od 58.481,91 kn, koji je prema izvatku iz poslovnih knjiga predstavljao dospjelu, a neplaćenu tražbinu,

- da je javna bilježnica Gordana Legović u Rijeci 27. svibnja 2019. godine donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženicima naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka,

- da su tuženici 17. lipnja 2019. godine podnijeli prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, osporavajući osnovanost tražbine i troškove postupka,

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 14. studenoga 2019. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje te odredio nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tužitelj u podnesku od 2. ožujka 2020. naveo da su tuženici platili iznos zajedničke pričuve za mjesec veljaču i ožujak 2019. u ukupnom iznosu od 221,92 kuna, slijedom čega je djelomično povukao tužbeni zahtjev za plaćeni iznos,

- da je tužitelj podneskom od 4. svibnja 2024. godine, nakon izvršenog povrata dijela sredstava od strane Fonda, preinačio tužbeni zahtjev na način da je od tuženika potraživao solidarnu isplatu iznosa od 3.929,13 eura.

7.1. U postupku je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, koji je u svom mišljenju naveo da je ukupna obveza tuženika na ime energetske obnove iznosila 58.259,99 kuna, što tuženici nisu uplatili. Zbog navedenog nije ostvaren potpuni povrat sredstava od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, već je Fond isplatio iznos umanjen za 18.326,36 kuna. Također je zbog navedenog s računa zgrade za plaćanje predmetnog računa isplaćen iznos od 15.068,01 kuna iz zajedničkih sredstava čija namjena nije bila energetska obnova zgrade.

7.2. Tužitelj je potom uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka te je zatražio da tuženici solidarno isplate iznos od 2.432,33 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

8.1. Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski sud je zaključio da su tuženici, kao suvlasnici, bili dužni prethodno osigurati sredstva za podmirenje troškova obnove fasade, budući da je Fond sredstva isplaćivao naknadno, nakon provjere izvedenih radova i opravdanosti troškova. Sud je pritom ocijenio da inzistiranje tuženika na financiranju putem kredita stambene zgrade nije bilo opravdano jer su bili upoznati s činjenicom da banke takav kredit nisu odobrile.

8.2. Nadalje, sud je ocijenio da su tuženici mogli sami podignuti kredit kojim bi predujmili sredstva koja otpadaju na njih kao suvlasnike ili su, sukladno čl. 88. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), mogli tražiti od suda da im dopusti plaćanje troškova koji bi otpadali na njih u mjesečnim obrocima, uz odgovarajuće osiguranje. Kako tuženici ništa od navedenog nisu učinili, već su odlučili ne podmiriti dugovanje, sud je zaključio da su dužni sudjelovati u troškovima obnove.

8.3. Pri tome je sud uzeo u obzir i činjenicu da tuženici tijekom postupka nisu podmirili niti dio dugovanja, iako nisu osporavali da je radove bilo potrebno izvesti. Nadalje, ocijenio je da su tuženici kao suvlasnici imali korist od izvedenih radova jer nova fasada povećava vrijednost cijele nekretnine i svih njezinih posebnih dijelova, kao i da je sudjelovanjem u natječaju za obnovu fasade ukupni trošak suvlasnika bio umanjen za oko 60 %, budući da je taj dio podmiren iz javnih sredstava.

9.1. Tuženici u žalbi ističu da je prvostupanjski sud prekoračio zahtjev kada im je naložio naknadu parničnog troška uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. listopada 2025. do isplate, iako iz troškovnika koji je tužitelj predao proizlazi da zatezne kamate na parnični trošak nije potraživao.

9.2. Nadalje, tuženici ističu da se u konkretnom slučaju nije radilo o rekonstrukciji fasade, već je na zgradu postavljena potpuno nova fasada, što predstavlja radove kojima je povećana vrijednost objekta i za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika.

9.3. Tuženici nadalje navode da je Međuvlasnički ugovor ništetan jer ga je potpisala samo predstavnica suvlasnika, zbog čega nije valjano sklopljen. Podredno ističu da je, i u slučaju valjanosti ugovora, odredba čl. 6. ništetna jer je protivna prisilnoj odredbi čl. 41. st. 1. ZVDSP-a, kojom su propisani poslovi izvanredne uprave, odnosno prema kojoj se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja.

9.4. Tuženici također ističu da je u konkretnom slučaju bila potrebna suglasnost svih suvlasnika jer se nije radilo o običnoj obnovi, već o energetskoj obnovi koja u svojoj biti predstavlja poboljšicu. Tuženici ističu i da nije bio ispunjen uvjet iz čl. 87 . st. 2. ZVDSP-a prema kojem pristanak svih suvlasnika nije potreban ako suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova odluče da se poboljšica učini, uz preuzimanje troškova ili podmirenje istih iz pričuve, pod uvjetom da se time ne ugrozi mogućnost podmirenja potreba redovitog održavanja i da poboljšica nije suviše na štetu nadglasanih suvlasnika. Smatraju da je, uz ništetnost odredbe Međuvlasničkog ugovora, ništetna i odluka o načinu financiranja obnove, koju tuženici nisu potpisali.

10. Prije svega, žalbeni navodi kojima tuženici prvi put u žalbi ističu ništetnost Međuvlasničkog ugovora predstavljaju nedopuštene žalbene novote u smislu čl. 352. st. 1. ZPP-a. Naime, tuženici tijekom prvostupanjskog postupka nisu isticali da bi Međuvlasnički ugovor bio ništetan zbog toga što ga je potpisala samo predstavnica suvlasnika, niti su osporavali valjanost čl. 6. Međuvlasničkog ugovora zbog navodne protivnosti prisilnoj odredbi čl. 41. st. 1. ZVDSP-a. Kako se radi o prigovorima koje tuženici nisu istaknuli pred prvostupanjskim sudom, isti se u žalbi ne mogu prvi put iznositi.

11. Neosnovan je nadalje žalbeni navod tuženika da je u konkretnom slučaju postavljena potpuno nova fasada. Naime, iz troškovnika (list 172 -173 spisa) proizlazi da postojeća fasada nije u cijelosti uklonjena, već su uklonjeni samo njezini dotrajali dijelovi do zdrave podloge, nakon čega je cjelokupna fasadna površina oprana i impregnirana, a potom su na postojeću fasadnu površinu postavljene toplinsko - izolacijske ploče. Dakle, nije došlo do uklanjanja postojeće fasade kao cjeline i njezine zamjene potpuno novom fasadom, već do sanacije i obnove postojeće fasade uz poboljšanje njezinih toplinskih svojstava.

12.1. Sukladno čl. 85. st. 1. ZVDSP-a, cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici prema općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ZVDSP -om nije drukčije određeno.

12.2. Prema čl. 85. st. 4. ZVDSP-a, suvlasnici u pisanom obliku donose odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, dok svoje međusobne odnose mogu urediti međuvlasničkim ugovorom. Pritom je odredbom čl. 86. st. 1. t. 1. ZVDSP-a izrijekom propisano da poslovi redovite uprave obuhvaćaju redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući građevne promjene nužne radi održavanja.

13. S druge strane, odredbom čl. 87. t. 1. ZVDSP-a propisano je da osim za one poslove koji se i inače smatraju izvanrednim poslovima, da je za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine potreban pristanak svih suvlasnika nekretnine, uz iznimku propisanu čl. 87. st. 2. ZVDSP-a.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 41. ZVDSP-a. Naime, kod etažnog vlasništva primjenjuju se posebne odredbe 4. glave 4. odjeljka ZVDSP-a, među kojima je čl. 86. st. 1. t. 1. izrijekom propisano da su građevne promjene nužne radi održavanja, poslovi redovite uprave. Stoga je u konkretnom slučaju odlučno jesu li predmetni radovi po svojoj svrsi i stvarnom sadržaju bili nužni radi održavanja zajedničkog dijela nekretnine.

15.1. Po ocjeni ovog suda, jesu. Iz provedenog dokaznog postupka, osobito suglasnih iskaza suvlasnika, proizlazi da je postojeća fasada bila vrlo loša i tanka, da je propuštala vlagu te da se u stanovima osjećao miris vlage. Predmetni radovi stoga nisu poduzeti radi proizvoljnog unaprjeđenja postojeće fasade, već radi otklanjanja njezinih nedostataka i dovođenja u odgovarajuće tehničko i funkcionalno stanje.

15.2. Pri tome činjenica da su izvedbom poboljšana toplinska, odnosno energetska svojstva zgrade sama po sebi ne znači da predmetni radovi predstavljaju poboljšicu u smislu čl. 87. ZVDSP-a. Energetsko poboljšanje bilo je sastavni dio zahvata kojim se saniralo postojeće, neodgovarajuće stanje fasade, a ne njegova samostalna svrha neovisna o potrebi održavanja.

15.3. Stoga okolnost da su predmetnim radovima u konačnici poboljšana određena svojstva zgrade i povećana njezina energetska učinkovitost ne mijenja njihovu pravnu narav.

16.1. Takav zaključak potvrđuje i sadržaj čl. 6. Međuvlasničkog ugovora, kojim su suvlasnici uredili pitanja upravljanja zajedničkim dijelovima nekretnine te među poslovima za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika posebno naveli radove na zajedničkim dijelovima i uređajima koji povećavaju vrijednost objekta, uz iznimku rekonstrukcije krova i fasade. U konkretnom slučaju, imajući u vidu stvarni sadržaj izvedenih radova i njihovu svrhu, ne radi se o radovima koji bi predstavljali takvu poboljšicu, već o sanaciji postojeće fasade, odnosno građevnim promjenama nužnim radi njezina održavanja.

16.2. Nadalje, značajno je da među suvlasnicima nije bila sporna potreba niti samo izvođenje predmetnih radova. Naprotiv, iz provedenih dokaza proizlazi da su i tuženici bili suglasni s izvođenjem radova. To proizlazi i iz iskaza prvotuženika, koji je izrijekom naveo da je bio suglasan s obnovom fasade jer je smatrao da je energetska obnova u interesu svih suvlasnika te da ne osporava potrebu niti kvalitetu izvedenih radova, već način njihova financiranja.

17.1. Iz navedenog proizlazi da predmet protivljenja tuženika nije bilo izvođenje radova niti njihova nužnost, već način financiranja. Tuženici su prihvaćali izvođenje radova uz očekivanje da će se troškovi podmiriti kreditom i potom obročno otplaćivati, dok su osporavali obvezu jednokratnog podmirenja svojeg dijela troškova nakon što takav način financiranja nije bilo moguće realizirati.

17.2. Međutim, navedeno protivljenje načinu financiranja ne može dovesti do oslobođenja tuženika od obveze sudjelovanja u troškovima radova redovite uprave. Pritom je osobito značajna okolnost da financiranje putem kredita stambene zgrade nije bilo moguće realizirati upravo zbog neurednog podmirivanja obveza po osnovi pričuve od strane dvoje suvlasnika, među kojima su bili i tuženici, zbog čega nije bila ostvarena potrebna stopa urednog plaćanja pričuve od 85 % za odobrenje kredita. Nakon što je takav način financiranja, koji su i tuženici očekivali, upravo iz navedenog razloga postao nedostupan, bilo je nužno osigurati sredstva na drugi način kako bi se račun za izvedene radove mogao podmiriti.

17.3. Stoga tuženici ne mogu s uspjehom isticati da nisu pristali na konačno primijenjeni način financiranja, kada je upravo njihovo neuredno podmirivanje obveza prema zajedničkoj pričuvi bilo jedna od okolnosti zbog kojih financiranje kreditom zgrade nije bilo moguće ostvariti. Ostali suvlasnici time su bili dovedeni u situaciju da, radi pravodobnog podmirenja troška izvedenih radova, sami osiguraju sredstva, bilo posuđivanjem novca, bilo podizanjem vlastitih kredita.

17.4. Okolnost da tuženici nisu raspolagali sredstvima za jednokratno podmirenje svojeg dijela troška, odnosno da nisu prihvaćali takav način financiranja, sama po sebi ne utječe na njihovu obvezu sudjelovanja u troškovima radova za koje su bili suglasni da se izvedu. Način financiranja ne mijenja pravnu narav posla koji se financira, niti suvlasnik može neslaganjem s načinom osiguranja sredstava izbjeći obvezu sudjelovanja u troškovima posla redovite uprave.

18. Slijedom navedenog, predmetni radovi, s obzirom na njihovu svrhu, stanje postojeće fasade i njihov stvarni sadržaj, imaju se smatrati poslovima redovite uprave pa je za donošenje odluke o njihovom poduzimanju i o načinu njihova financiranja bila dostatna odluka većine suvlasnika. Budući da se ne radi o poboljšici u smislu čl. 87. ZVDSP-a, nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju odluku o financiranju kao odluku za koju bi bila potrebna suglasnost svih suvlasnika.

19.1. Osnovano, međutim, tuženici ističu da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada im je naložio naknadu parničnog troška u iznosu od 1.400,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. listopada 2025. do isplate, budući da iz troškovnika koji je tužitelj podnio proizlazi da tužitelj nije zahtijevao isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak.

19.2. Slijedom navedenog, obvezujući tuženike da na priznati iznos parničnog troška plate i zakonske zatezne kamate, prvostupanjski sud je prekoračio tužbeni zahtjev. Stoga je, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a, u tom dijelu valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki II. izreke.

20. U preostalom dijelu, žalbeni navodi tuženika nisu osnovani te je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

21. Tuženicima nije priznat trošak žalbenog postupka budući da su sa žalbom uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu, pa je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP- a odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 22. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić