Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog
Poslovni broj: Kž-524/2026-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GĆ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-461/2025.-229 od 1. travnja 2026., u javnoj sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026. u prisutnosti putem videokonferencijske veze sa Zatvorom u Zagrebu optuženog GĆ, te u sudu branitelja optuženika Dalibora Gradinščaka, sudske tumačice za rumunjski jezik Lorene Juršić
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog GĆ te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi PĆ za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. kolovoza 2025. pa nadalje.
II. U ostalom dijelu žalbe optuženog GĆ se odbijaju kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-461/2025.-229 od 1. travnja 2026. optuženi PĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda
– protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. kolovoza 2025. pa nadalje.
2. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi sa člankom 42. KZ/11. optuženom ŠĆ je izrečena sporedna novčana kazna od 200 (dvije stotine) dnevnih iznosa u visini od 50,00 (pedeset) eura, što iznosi 10.000,00 (deset tisuća) eura. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11. optuženik je dužan sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju članka 43. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. KZ/11. istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.
3. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.
4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. - dalje u tekstu ZKP) optuženi PĆ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u iznosu od 300,00 (tri stotine) eura i troškove provedenog vještačenja iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP u iznosu od 605,22 (šest stotina pet eura dvadeset i dva centa) što je optuženik dužan naknaditi u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.
5. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi PĆ putem branitelja Dalibora Gradinščaka, odvjetnika iz Varaždina, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine pobijanu presudu, podredno da is tu preinači na način da se prema optuženiku izrekne blaža kaznenopravna sankcija.
6. Žalbu je osobno podnio i optuženi PĆ ne navodeći izričito iz kojih žalbenih navoda, sadržajno zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP jer je dio rasprave održan bez njegove prisutnosti, uskraćeno mu je pravo da se tijekom postupka služi svojim jezikom na način da prijevodi tijekom sudskih rasprava nisu bili odgovarajući, a pri tom ne postoje nikakve audio ili video snimke rasprave, nije mu u cijelosti bio preveden spis u ovom kaznenom predmetu te nije imao pristup neovisnom i nepristranom tumaču. Nadalje, sadržajno je istaknuo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 12. tvrdeći da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer nije zaprimio nijedan sažetak ni zapisnik ni s jedne sudske rasprave tijekom cijelog postupka, nije imao dovoljno vremena ni odgovarajuće mogućnosti za pripremu svih svojih obrana, nije imao mogućnost ispitati svjedoke koji su svjedočili protiv njega, nije mu bilo omogućeno ispitivanje svjedoka u njegovu korist, nije imao mogućnost da osobno, zajedno sa svojim stručnim savjetnikom ispita sve dokaze protiv sebe, smatra da je bio diskriminiran tijekom cijelog postupka, kao i da nije imao „zakonski pristup neovisnom i nepristranom sudu“ s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i oslobodi da optužbe, a njega „obešteti u skladu sa zakonom ili praksom dotične države“.
7. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio da nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud žalbe optuženika odbije u cijelosti te potvrdi prvostupanjsku presudu.
8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Na temelju članka 475. stavak 1. ZKP na zahtjev optuženog GĆ izražen u žalbi, o sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su županijski državni odvjetnik, optuženi PĆ, njegov branitelj Dalibor Gradinšćak, odvjetnik u Varaždinu, a sjednici su pristupili putem videokonferencijske veze optuženi PĆ, osobno na sud odvjetnik Dalibor Gradinšćak te sudska tumačica za rumunjski jezik Lorena Juršić.
10. Žalbe optuženika su djelomično osnovane.
11. Nije u pravu optuženi PĆ kada navodi da mu je onemogućeno služenje svojim jezikom, kao i da mu nije omogućen uvid u sadržaj dokaza na njegovom jeziku. Naime, optuženiku je kao državljaninu Rumunjske omogućeno služenje svojim jezikom od trenutka uhićenja pa mu je tako priopćena pouka o pravima s razlozima uhićenja 6. kolovoza 2025. u prisutnosti tumačice za rumunjski jezik Sandre Galović. Ista sudska tumačica prisustvovala je kao i optuženik ispitivanju svjedoka TĆ i EĆ dokaznom ročištu 6. kolovoza 2025 . te tijek istog kao i sadržaj iskaza ispitanih svjedoka vjerno prenosila optuženiku na njegovom materinjem jeziku. Optuženi PĆ je kao i ostali sudionici dokaznog ročišta bio upozoren u smislu odredbe članka 85. stavak 1. ZKP te nije imao primjedbe na zapisnik. Optuženi je ispitan na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu 7. kolovoza 2025. u prisutnosti stalne sudske tumačice za rumunjski jezik Sandre Galović, prije početka ispitivanja konzultirao se sa svojom braniteljicom Natalijom Kriković, primio je i razumio pisanu pouku o pravima te na isto nije imao primjedbi, što ukazuje da mu je bilo omogućeno služenje svojim jezikom. Sudska tumačica za rumunjski jezik Sandra Galović je nastavno prisustvovala sudskim radnjama pa je tako bila na ročištu 7. kolovoza 2025. za određivanje istražnog zatvora te mu usmeno prevodila tijek ročišta kao i rješenje o određivanju istražnog zatvora te optužnice tako da je upoznat sa sadržajem iste. Tijek sjednice optužnog vijeća 26. rujna 2025. pratila je i prevodila tumačica Tea Juras, a o sjednici je obaviješteno Veleposlanstvo Republike Rumunjske te je sjednici pristupila vicekonzulica GĆEK, a nakon toga je na svim raspravama bila prisutna sudska tumačica za rumunjski jezik Mihaela Štriga Zidarić. Sva sudske pismena poput rješenja o potvrđivanja optužnice te rješenja o određivanju i produljenju istražnog zatvora su optuženiku prevedena na rumunjski jezik, u fontu većem od 12, a na njegov zahtjev.
12. Slijedom navedenog, optuženiku je tijekom ovog postupka omogućeno služenje svojim jezikom, rumunjskim kao materinjim, tako da nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Treba napomenuti da dokazi na kojima se temelji osuđujuća presuda, prvenstveno iskazi osoba koje je optuženik prevozio su tijekom dokaznih ročišta, kao i sva sudska pismena prevođeni optuženiku na njegovom, materinjem rumunjskom jeziku, odnosno jeziku koji razumije, tako da je optuženik u dovoljnoj mjeri upoznat s razlozima optužbe, kao i sadržajem izvedenih dokaza.
13. Optuženiku je, dakle, osigurano pravo na tumača kroz usmeno prevođenje tijeka svih sudskih radnji kao i pisani prijevod svih sudskih pismena, a kako je to regulirano člankom 6. stavak 1. i 3. Konvencija te člankom 2. i 3. Direktive 210/63 EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. te implementirano odredbom članka 1. a) u vezi sa člankom 8. ZKP.
14. Nadalje, nije optuženik u pravu kada tvrdi da je dio rasprave održan u njegovoj odsutnosti, s tim u vezi navodi da je rasprava bila 12. veljače 2026. i da o toj raspravi nije obaviješten već je obaviješten samo branitelj, što nije točno. Iz spisa proizlazi da toga dana nije održana rasprave već je održana sjednica izvanraspravnog vijeća na kojoj su ispitani uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te je doneseno rješenje kojim je produljen istražni zatvor protiv optuženika, na to rješenje optuženik je podnio žalbu koja je odbijena, dakle, o njegovom prigovoru je meritorno r iješeno.
15. Optuženiku je bio omogućen uvid u spis i pregledavanje svih dokaza . Sam optuženik je unatoč činjenici da mu je u Zatvoru u Varaždinu u dva navrata ponuđeno pregledavanje DVD medija označenog kao „2602-130 Vještačenje, K-461/2025-111“ izrađenog od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, isto odbio 23. i 24. ožujka 2026. tražeći da ga se prethodno obavijesti o programu o kojem je sačinjen kako bi mogao komunicirati sa „svojim vještakom u Nizozemskoj“. Dakle, optuženiku je bio omogućen uvid u spis i sve dokaze u istom.
16. U odnosu na tvrdnju optuženika da mu nije omogućeno audio-video snimanje rasprava treba istaći da je prvostupanjski sud tijekom rasprave vodio zapisnik u skladu s odredbom članka 409. stavak 1. ZKP. U smislu odredbe članka 395. stavak 4. ZKP stranke i branitelj su mogli tonski snimati tijek rasprave pod uvjetom da ne ometaju tijek rasprave i da prethodno o tome izvijeste predsjednika vijeća, a što optuženik i njegov branitelj nisu učinili.
17. Prvostupanjski je sud odbio prijedloge obrane optuženika da se ispitaju svjedoci TĆ, KĆ i RĆ ispitaju zamolbeno, putem videokonferencijske veze sa sudom u Turskoj, kao i da se ispitaju djelatnici hotela Laguna i članovi Europskog parlamenta, pregledavanje snimki sa uređaja koji snima u automobilu i šalje sadržaj u cloud i da se u mobitelu optuženika pronađu poruke od osoba imena AĆ i CĆ te za svoju odluku o odbijanju ovih dokaznih prijedlog dao jasne i razumljive razloge u točkama 5. -5.3. obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Odbijanjem ovih dokaznih prijedloga prvostupanjski sud nije povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje, odnosno „načelo jednakosti oružja“, kao sastavnicu prava na pravično suđenje. Pravo na pravično suđenje podrazumijeva omogućavanje svakoj stranci zastupanje vlastitih interesa pod jednakim uvjetima. Prema odredbi članka 418. stavak 1. ZKP dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, što ujedno ne znači da će sud prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Prvostupanjski je sud u skladu s odredbama članka 421. stavak 1. ZKP ovlašten odbiti izvođenje dokaza, što je u konkretnom slučaju i učinio, a odbijanjem izvođenja naznačenih dokaza, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije povrijeđeno pravo na jednakost oružja kao bitne sastavnice prava na pravično suđenje.
18. Optuženik je cijelo vrijeme postupka imao branitelja, prvo odvjetnicu Nataliju Kriković, zatim mu je postavljen branitelj po službenoj dužnosti, odvjetnik Darko Šabijan , nakon toga optuženika je branila odvjetnica Ksenija Gržin, a potom branitelj po službenoj dužnosti, odvjetnik Dalibor Gradinščak s kojima je mogao nesmetano komunicirati i pripremati obranu, dok je u odnosu na žalbu optuženiku dan rok iz članka 463. stavak 1. ZKP, radi se o prekluzivnom roku i ne o izuzetno složenom predmetu da bi se u skladu s odredbom članka 463. stavak 2. ZKP taj rok trebao produljiti .
19. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da tijekom postupka nije utvrđeno da bi postupao iz koristoljublja. Naime, iz iskaza svjedoka TĆ proizlazi da optuženiku nije davao nikakav novac, a svjedok SĆ je također neodređeno govorio o plaćanju navedenog puta i to na način kako njegov otac nije kazao koliko je platio za navedeni put, tako da se iz ovih iskaza ne može zaključiti da su navedeni putnici optuženiku platiti bilo kakav novčani iznos ni na koji način, dok se dio njihovih iskaza u dijelu u kojem se navodi kako ne znaju koliko su njihovi očevi platili za put može tumačiti na način da nisu platili nikakav novčani iznos za organizaciju putovanja.
20. Prvostupanjski je sud vrlo detaljno i logično u točki 17. obrazložio zašto nalazi da je optuženik postupao iz koristoljublja. Naime, svjedoci JĆ i NĆ su u svojim iskazima naveli kako su im očevi organizirali i platili put te da im je Hrvatska bila samo usputna stanica do krajnjeg cilja Italije, da je cijena puta bila između četiri i pet tisuća eura te da im je objašnjeno koje će ih vozilo pokupiti, što znači da su sudjelovali u lancu prijevoznika, da je unaprijed bilo određeno vozilo pa slijedom toga i vozač koji će ih pokupiti, a nisu oni putem aplikacije Bla,bla car tražili vozača, kako to optuženik navodi. S obzirom da se radi o lancu krijumčara, ilegalnom poslu, da se prijevozna sredstva tijekom dolaska do željenog cilja mijenjaju, logično je i uvjerljivo da se svakom sudioniku u tom kriminalnom lancu posebno ne plaća, već da na kraju, kada cjelokupni posao „prebacivanja“ migranata bude završen, organizator raspodjeli svakom od sudionika odgovarajući dio zarađenog novca. Da bi mogao dokazati da je obavio svoj dio posla i prevezao strance na željenoj ruti optuženik ih je i snimio, očito s ciljem dokazivanja obavljanja svog dijela posla.
21. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je ispravno zaključio da se u ponašanju optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11. u pokušaju. Optuženik je motiviran zaradom primio na prijevoz 3 strana državljanina kako bi im omogućio nedozvoljeno izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu Šengenskog sporazuma, odnosno poduzeo radnje koje prostorno i vremenski prethodne ostvarenju bića kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11.
22. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da je izrečena prestroga kaznenopravna sankcija jer je nekažnjavan, da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, a što je sve prvostupanjski sud propustio cijeniti. Nadalje, istaknuo je da je izrečena sporedna novčana kazna prestroga s obzirom da je na prijevoz uzeo samo tri državljana.
23. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud osnovano optuženom ŠĆ kao olakotno cijenio zdravstveno stanje jer prema vlastitom iskazivanju boluje od dijabetesa, otac je jednom maloljetnog djeteta, a kazneno djelo je ostalo u pokušaju, dok je kao otegotno cijenjena društvena opasnost i težina počinjenog kaznenog djela, činjenica da je samo zbog počinjenja kaznenog djela došao u Hrvatsku te očitu pohlepu jer je unatoč dobrim materijalnim prilikama iskoristio tešku situaciju stranih državljana u potrazi za boljim životom, a sve u cilju lake zarade.
24. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije odgovarajući značaj dao činjenici što je kazneno djelo ostalo u pokušaju, kao i da je optuženik prevozio tri strana državljana uredno smještena na sjedalima. Kada se istaknute činjenice dovedu u vezu sa visokim stupnjem krivnje optuženika, odnosno da je postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, svjestan protupravnosti svog ponašanja, a da nije upitna njegova ubrojivost, da se radi o izuzetno opasnom kaznenom djelu kojim mogu biti ugroženi ljudski životi, da značajan broj stranaca dolazi u Hrvatsku iz jednog jedinog razloga, da bi se sudjelovanjem u prijevozu ilegalnih migranata materijalno okoristili, kao i da je optuženik, očito držeći da se radi o poslu s iznimnom zaradom , kakvu ne može ostvariti redovnim radom, došao u Hrvatsku s isključivim ciljem da preveze migrante, a imajući u vidu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do osam godina zatvora, tada je kazna zatvora u trajanju dvije godine neprimjerena istaknutim okolnostima. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je, s obzirom na sve okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela, primjereno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.
25. U odnosu na sporednu novčanu kaznu, a imajući na umu da jedini motiv optuženikova postupanja je ostvarivanje materijalne koristi, ispravno mu je prvostupanjski sud izrekao sporednu novčanu u kaznu u visini dvije stotine dnevnih iznosa, odnosno 10.000,00 eura.
26. Zatvorskom kaznom u trajanju jedne godine i šest mjeseci zajedno sa sporednom novčanom kaznom će se sigurno ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako u sprečavanju optuženika u daljnjem činjenju kaznenih djela, tako i u pogledu generalne prevencije, odnosno ukazivanju ostalim građanima, ne samo domaćim državljanima, nego i strancima, na neprihvatljivost i nedopustivost ovakvog ili sličnog ponašanja i utjecati na njih da ne čine ovakva i slična kaznena djela.
27. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
28. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. ZKP djelomično prihvatiti žalbu optuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, dok je u ostalom dijelu žalba optuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda .
U Zagrebu, 22. rujna 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
