Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-37/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih ŽŠ i ml. pljt. UŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Kmp- 59/2020-23 od 13. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba ODO-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi ŽŠ i ml. pljt. UŠ za produljeno kazneno djelo protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11, za koje su proglašeni krivima pobijanom presudom, na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11, osuđuju i to: optuženi mlađi punoljetnik ŽŠ na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a optuženi UŠ na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

II Uslijed odluke pod toč. I, ukida se posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 koja je optuženima ŽŠ i ml. pljt. UŠ izrečena pod toč. VI izreke prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu presudom broj: Kmp-59/2020-23 od 13. listopada 2023., proglasio je krivima optužene ŽŠ i ml. pljt. UŠ, zbog produljenog kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. u vezi s čl. 52. KZ/11, te su na temelju istog zakonskog propisa osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci svaki.

1.1. N a temelju čl. 56. KZ/11 optuženima ŽŠ i ml. pljt. UŠ izrečena je uvjetna osuda s time da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju su optuženici osuđeni neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženicima ŽŠ i ml. pljt. UŠ izrečena je posebna obveza da u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude isplate oštećenom trgovačkom društvu Bipa d.o.o. iznos od po 826,05 eura (osamstodvadesetšest eura i pet centi).

1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako optuženici u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu.

1.4. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22 – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti brojeve Narodnih novina 126/19. i 80/22. koje su vrijedile u vrijeme donošenja presude) optuženici ŽŠ i ml. pljt. UŠ dužni su u roku od 4 (četiri) mjeseca (sud prvog stupnja u zagradi očitom omaškom navodi riječ: "jedne" dok ispravno treba stajati riječ: "četiri") i pod prijetnjom ovrhe od dana pravomoćnosti presude, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva trgovačkom društvu Bipa d.o.o. solidarno isplatiti iznos od po 826,05 eura (osamstodvadesetšest eura i pet centi).

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08-22, optuženici ŽŠ i ml. pljt. UŠ su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 150,00 eura (stopedeset eura).

2. Protiv navedene presude žali se ODO zbog odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači u odluci o sankciji na način da optuženima ŽŠ i ml. pljt. UŠ izrekne kazne zatvora predložene u optužnici.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-36/2024-3 od 16. siječnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba je osnovana.

6. Budući da se ODO žali samo zbog odluke o kazni, ovaj žalbeni sud je povodom podnesene žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08-26), pobijanu presudu najprije ispitao po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u toč. 1. citirane odredbe, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 - 26).

7. ODO je pravu kada smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika, dok s druge strane nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti, s posljedicom da im je izrekao preblage kaznene sankcije (uvjetne osude).

8. Prije svega, na ovom mjestu valja primijetiti da je sud prilikom ocjene postojanja pretpostavki za izricanje uvjetne osude (čl. 56. st. 2. KZ/11), između ostalog dužan voditi računa o prijašnjem životu počinitelja, osobito je li ranije osuđivan, kao i o njegovom ponašanju nakon počinjenja djela, te nastojanju da oštećeniku popravi štetu.

8.1. U svijetlu prethodno navedenog, državni odvjetnik pravilno uočava da je optuženi ŽŠ do sada već bio pravomoćno osuđivan, i to zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uvjetno na 4 godine, te kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uvjetno na četiri godine, u svezi čega ovaj žalbeni sud primjećuje da izrečene uvjetne osude očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, dapače, predmetno kazneno djelo je počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja koji mu je bio određen u sklopu ranije izrečene uvjetne osude.

8.2. Optuženi ml. pljt. UŠ je također do sada bio višestruko pravomoćno osuđivan i to zbog počinjenja imovinskih delikata (krađa, teških krađa, razbojničke krađe i računalne prijevare) tako da je riječ o višestrukom specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od dvije godine, nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, posebice onih protiv imovine, pri čemu nije odlučno, a kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, da je predmetno kazneno djelo počinio prije nastupa pravomoćnosti prethodnih presuda, u svezi čega valja ukazati da je sud prilikom ocjene postojanja pretpostavki za izricanje uvjetne osude (čl. 56. st. 2. KZ/11), između ostalog dužan voditi računa ne samo o prijašnjem životu počinite lja, osobito je li ranije osuđivan, već i o njegovom ponašanju nakon počinjenja djela.

9. Uz sve navedeno, državni odvjetnik pravilno uočava da je od počinjenja djela proteklo znatno vrijeme (naime, isto je počinjeno 16. siječnja 2020.), međutim, optuženici nisu popravili nastalu štetu, niti iz podataka u spisu predmeta proizlazi da bi poduzeli neke konkretne radnje koje bi ukazivale na njihovo stvarno nastojanje da oštećenim trgovačkim društvima nadoknade štetu nastalu počinjenjem predmetnog kaznenog djela, tako da je državni odvjetnik u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj činjenice da su optuženici tijekom rasprave izrazili spremnost popravljanja štete.

10. Imajući na umu sve prethodno navedeno, a polazeći od stupnja krivnje s kojim su obojica optuženika počinili predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), ODO je u pravu kada u žalbi smatra da u konkretnom slučaju olakotne okolnosti na strani optuženika (priznanje djela, te spremnost na popravljanje štete, a u odnosu na ŽŠ i njegovo pogoršano zdravstveno stanje - kronično bubrežno zatajenje) nipošto nisu takvog značaj da opravdavaju izricanje uvjetne osude, odnosno uvjerenje da optuženici i bez izvršenja izrečenih kazni zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela.

11. Stoga je prihvaćanjem žalbe ODO-a, a sukladno ovlaštenju iz čl. 486. st. 1. ZKP/08-26, pobijana presuda preinačena u odluci o kaznenoj sankciji, na način da su optuženi ŽŠ i optuženi ml. pljt. UŠ za produljeno kazneno djelo protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11, za koje su proglašeni krivima pobijanom presudom, na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11, osuđeni i to: optuženi ŽŠ na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a optuženi ml. pljt. UŠ na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, kakve kazne ovaj žalbeni sud nalazi primjerenima svim utvrđenim okolnostima važnim za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnima za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne tako i specijalne prevencije.

12. Uslijed takve odluke, valjalo je ukinuti posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 koja je optužnima ŽŠ i ml. pljt. UŠ izrečena pod toč. VI izreke prvostupanjske presude, budući da se sukladno odredbi iz čl. 62. st. 1. KZ/11 posebna obveza može naložiti samo uz uvjetnu osudu ili djelomičnu uvjetnu osudu.

13. Budući da su žalbe optuženika neosnovane, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-26 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-26 odlučiti kao pod toč. I i II ove presude.

U Varaždinu 22. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke