Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-495/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 7. rujna 2026. broj Kov-290/2026-8, u sjednici održanoj 22. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog EĐ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. , 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog EĐ po zakonsko osnovi iz članka 123. stavku 1. toč. 3. ZKP-a, te je određeno da se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja 7. kolovoza 2026.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni EĐ po braniteljici, odvjetnici mr. Jeleni Tkalec, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "pogrešne ocjene postojanja iteracijske opasnosti, kao i zbog pogrešnog zaključka da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti blažim mjerama". Okrivljenik predlaže vijeću ovoga suda da žalbu prihvati, ukine istražni zatvor i naloži njegovo puštanje na slobodu, podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. S obzirom na to da okrivljeni EĐ svojom žalbom isključivo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i to u dijelu koji se odnosi na postojanje posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, kao i u dijelu koji se odnosi na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi, to je ovaj drugostupanjski sud u povodu žalbe okrivljenika ispitao pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a, pri čemu nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu okrivljeni EĐ kada pobija zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela i nužnost primjene mjere istražnog zatvora radi otklanjanja te opasnosti.
6.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz iskaza žrtve HĐ i iskaza svjedokinje KĐ, koje su suglasno iskazivale o inkriminiranom postupanju okrivljenika, proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni EĐ na štetu svoje bivše supruge počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., kao i da činjenica ranije višestruke osuđivanosti okrivljenika zbog počinjenja tri kaznena djela na štetu iste žrtve te činjenica njegove kažnjavanosti zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ukazuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela , čime su u konkretnom slučaju ispunjene opća i posebna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a. Stoga, budući da je dosadašnje protupravno ponašanje okrivljenog EĐ bilo usmjereno protiv žrtve HĐ na koju se, na razini osnovane sumnje, odnosi inkriminirana prijetnja i koja je iskazala da se boji okrivljenika, to su promašene žalbene tvrdnje okrivljenika da je kći okrivljenika KĐ izjavila da se okrivljenika ne boji i da se ne osjeća ugroženo, dok činjenica da žrtva HĐ nije vidjela da je okrivljenik bio na njezinom dvorištu, nego to samo pretpostavlja, ne dovodi u sumnju pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju realno predvidive opasnosti da će okrivljenik, bude li pušten na slobodu, ponoviti kazneno djelo na štetu bivše supruge, odnosno počiniti djelo kojim prijeti.
7. Na žalbenu tvrdnju da se zaključak o postojanju iteracijske opasnosti ne može temeljiti na podacima o ranijoj osuđivanosti okrivljenika, već da treba utvrditi aktualne okolnosti koje egzistiraju u vrijeme odlučivanja o istražnom zatvoru, treba odgovorit i da su podaci o ranijem ponašanju okrivljenika i o tome je li njegovo ponašanje bilo usklađeno sa zakonom i jesu li ranije kazne ostvarile odvraćajući učinak u smislu da je okrivljenik promijenio svoje ponašanje, od osobitog značaja za prognozu budućeg ponašanja te, u konkretnom slučaju, osnovani temelj za ocjenu o postojanju na strani okrivljenog EĐ realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na štetu svoje bivše supruge i nužnosti primjene mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a.
8. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a ne može ostvariti blažim mjerama – mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu, budući da na okrivljenog EĐ očigledno nisu utjecale ni ranije izrečene kazne, pa ni bezuvjetna kazna zatvora jer je sada ponovno osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. na štetu iste žrtve.
9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog EĐ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 22. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
