Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-494/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog JŽF zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.. 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 25. kolovoza 2026. broj K-353/2026-5, u sjednici održanoj 22. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog JŽF.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, prilikom donošenja nepravomoćne presude, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.

– pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv optuženog JŽF produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a. Izreka pobijanog rješenja ne sadrži odredbu o uračunavanju vremena uhićenja u trajanje istražnog zatvora, ali je navedeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, sukladno članku 131. stavku 2. ZKP -a, odnosno nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi JŽF po branitelju, odvjetniku Hrvoju Žigeru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu, odnosno da prema optuženiku odredi neku od predviđenih mjera opreza kojom se može polučiti ista svrha.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženi JŽF u žalbi tvrdi da je pobijano rješenje nejasno i da se ne može ispitati iz razloga jer postoji institut europskog uhidbenog naloga na temelju kojeg se u slučaju bijega vrlo brzo i efikasno može osigurati njegova nazočnost u postupku, a da je, unatoč tome, prvostupanjski sud zaključio da postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik pobjeći.

5.1. Istaknuti žalbeni navodi, kojima optuženik rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, očigledno se odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa će na njih biti odgovoreno u odgovarajućem dijelu ove drugostupanjske odluke. Na ovom mjestu treba navesti da je izreka pobijanog rješenja razumljiva i jasna, nije proturječna razlozima koji su jasni i nisu proturječni, pa stoga žalba optuženog JŽF zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a nije osnovana.

6. Što se tiče žalbene tvrdnje o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje razumno predvidive opasnosti od bijega, ovaj drugostupanjski sud nalazi da okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio (činjenica da je optuženik državljanin Poljske i da ni na koji način nije vezan za Republiku Hrvatsku i ovdje nema boravište, a sada je nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te sporednu novčanu kaznu od 1.000,00 eura), a koje okolnosti optuženik ne pobija u žalbi, doista u svojoj povezanosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da će optuženik, bude li pušten na slobodu, napustiti Republiku Hrvatsku, odnosno da će pobjeći. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se opasnost od bijega, upravo zbog značaja i težine svih naprijed navedenih okolnosti, ali i zbog prirode kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim iz članka 326. stavka 1. KZ/11., ne može otkloniti mjerama opreza ili jamstvom.

6.1. U odnosu na žalbenu tvrdnju optuženika o mogućnosti izdavanja europskog uhidbenog naloga na koji način bi se mogla osigurati njegova prisutnost u postupku, treba odgovoriti da do primjene navedenog instituta međunarodne suradnje između država članica Europske unije dolazi u slučaju kada je tražena osoba u bijegu i kada protiv te osobe egzistira rješenje o određivanju istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a. Prema tome, mogućnost izdavanja europskog uhidbenog naloga ne otklanja, pa čak ni ne umanjuje opasnost da će optuženi JŽF, bude li pušten na slobodu, napustiti teritorij Republike Hrvatske i tako postati nedostupan hrvatskim redarstvenim vlasima.

7. Što se tiče žalbenih tvrdnji o dobi optuženog JŽF, njegovom narušenom zdravstvenom stanju i nepoznavanju hrvatskog jezika zbog čega mu je teško zauzeti se za ostvarenje prava na zdravstvenu skrb te o priznanju kaznenog djela treba odgovoriti da činjenica njegovog narušenog zdravlja može biti od značaja kod donošenja odluke o kazni, ali ta okolnosti, kraj činjenice da je za osobe lišene slobode zdravstvena skrb osigurana unutar zatvorskog sustava, kao ni teškoće vezane uz nepoznavanje jezika, nisu od značaja kod odlučivanja o istražnom zatvoru.

8. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju, s obzirom na visinu kazne koja je optuženiku izrečena nepravomoćnom presudom u trajanju od jedne godine i potrebu trajanja istražnog zatvora te s druge strane s obzirom na to da je lišen slobode nešto više od tri mjeseca, nije narušeno načelo razmjernosti.

9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog JŽF po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Varaždin, 22. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke