REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Pr-113/2026-17

(ranije spis broj Pr-3/2025)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja JD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Valentini Vižintin, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Saše Poldana, Gorana Gatara, Valentine Vižintin, Marka Komorskog, Ane Ilić i Soče Fruk Morina, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Molnar Travel d.o.o. OIB:48913011408, Bjelovar, Lepirac 7, zastupanog po punomoćniku Zlatku Greguriću, odvjetniku Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregirića, Tatjane Figač Gregurić i Hrvoja Mladinića, sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja nezakonitom odluke o otkazu , dana 22. rujna 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučena predmetna tužba tužitelja iz podneska od 16. siječnja 2025. godine, koja je bila preinačena podneskom tužitelja od 07. veljače 2025. godine, isticanjem novih zahtjeva uz postojeći.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika (svog bivšeg poslodavca) podnio tužbu podneskom od 16. siječnja 2025. godine, radi proglašenja nezakonitom odluke o otkazu ugovora o radu. Prije dostavljanja tuženikovog odgovora na podnesenu tužbu tužitelja, podneskom od 07. veljače 2025. godine, tužitelj je podnesenu tužbu preinačio isticanjem novih zahtjeva uz postojeći. Naime, tužitelj je uz osnovni zahtjev za utvrđenjem nezakonitom odluke tuženika o otkazu Ugovora o radu, navedenim podneskom predložio da sud odredi raskid tog Ugovora (obrazloživši takav zahtjev, tvrdnjom da tužitelju nije prihvatljivo nastaviti raditi kod tuženika), ali i da se tuženika (ranije spis broj Pr-3/2025)

obveže da tužitelju nadoknadi štetu zbog raskida Ugovora u iznosu od 2.520,00 Eura, sa zateznom kamatom u vidu tri ugovorene mjesečne plaće tužitelja.

2. U tužbi je naveo da je dana 12. prosinca 2024. godine, telefonski obavješten od strane gospođe J, disponenta poslodavca tužitelja Molnar travel d.o.o. [adresa], da je odjavljen iz radnog odnosa sa danom 02. prosincem 2024. godine, iako je imao sklopljen ugovor o radu s tuženikom na neodređeno vrijeme od dana 15. travnja 2024. godine, za obavljanje poslova vozača.

3. Tvrdi da je dana 19. prosinca 2024. godine, uputio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, preporučenom pošiljkom, posredstvom pošte, no da mu se taj upućeni zahtjev vratio s napomenom "obaviješten, nije podigao pošiljku", zbog čega tužitelj podnoseći predmetnu tužbu, predlaže da utvrdi nezakonitom tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu, te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, ali i da se tuženika obveže da nadoknadi tužitelju parnične troškove sa zateznom kamatom. Kako je to već istaknuto u točci 1., obrazloženja ove odluke, podneskom od 07. veljače 2025. godine, tužitelj je uz osnovni zahtjev tužbu proširio i na donošenje sudske odluke o raskidu ugovora o radu, ali i na zahtjev u vezi naknade štete u vidu 3 ugovorene plaće tužitelja.

4. Tuženik je po primitku tužbe, dostavio sudu dana 25. veljače 2025. godine, podnesak datiran sa 07. veljače 2025. godine, kojim daje odgovor na tužbu, no u tom podnesku je naveo kako je tuženik opozvao svoju odluku o otkazu za tužitelja i uvažio je tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, pozvavši tužitelja da se vrati na radno mjesto, odnosno primarno da se javi u vezi dogovora oko rasporeda poslova na njegovom radnom mjestu. Stoga, tuženik smatra kako tužitelj više nema pravni interes za vođenje ove parnice sa deklaratornim zahtjevom i predlaže da se tužba odbaci, a podredno da se odbije tužbeni zahtjev.

5. Nakon što je tužitelj primio podnesak tuženika datiran sa 07. veljače 2025. godine, uz ovosudni dopis od 27. veljače 2025. godine, tužitelj je podneskom od 04. ožujka 2025. godine, potvrdio da je dana 07. veljače 2025. godine, poštom primio dopis tuženika kojim isti obavještava tužitelja, da je usvojen zahtjev tužitelja za zaštitu prava i da ga vraća na radno mjesto vozača. Također, naveo je da je u međuvremenu našao posao kod novog poslodavca CITO FRESH LOGISTIKA d.o.o. Rijeka, kod kojeg je (ranije spis broj Pr-3/2025)

počeo raditi dana 26. veljače 2025. godine, te da je otkazao tuženiku ugovor o radu. Obzirom da je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu radi utvrđenja nezakonitom odluke o otkazu i vraćanju tužitelja na posao, nakon podnošenja tužbe, tužitelj je tim podneskom obavijestio sud da povlači tužbu u cijelosti i predlaže da se tuženika obveže da mu naknadi zatraženi parnični trošak u vidu jednokratne nagrade sa pripadajućim porezom u iznosu od 500,00 Eura.

6. Ovaj sud je rješenjem broj Pr-3/2025-9 od 07. ožujka 2025. godine (bez pozivanja tuženika da se očituje o povlačenju tužbe), utvrdio da je predmetna tužba tužitelja povučena, te je obvezao tuženika da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 Eura, sa zateznom kamatom, međutim povodom žalbe koju je tuženik podnio protiv tog rješenja, Županijski sud u Osijeku je nakon više od godinu dana, svojim rješenjem broj Gž R-149/2025-2 od 08. srpnja 2026. godine, usvojio žalbu tuženika, te ukinuo u cijelosti predmetno rješenja broj Pr-3/2025-9 od 07. ožujka 2025. godine, vrativši ovome sudu na ponovni postupak spis.

7. Iz obrazloženja navedene drugostupanjske odluke, proizlazi da je taj drugostupanjski sud prihvatio tvrdnju tuženika, koji je upirao na obvezu dostavljanja podneska tužitelja kojim je povučena tužba, tuženiku radi očitovanja o povlačenju tužbe u smislu čl. 193.st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je drugostupanjski sud utvrdio u svojoj odluci da je ovaj sud postupio protivno čl. 193.st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku, pa je ukinuo prvostupanjsko rješenje i u vezi utvrđenog povlačenja tužbe i u vezi odluke o trošku, uputivši ovaj sud u točci 14., obrazloženja svoje odluke da se u nastavku ovoga postupka, prvo pozove tuženik na očitovanje u roku od 15 dana o povlačenju tužbe.

8. Da je ta ideja drugostupanjskog suda, potpuno neekonomična i suvišna, dakle posve irelevantna u opisanim okolnostima slučaja, dokazuje i činjenica da se tuženik potpuno oglušio na zahtjev ovoga suda (istaknut u dopisu broj Pr-113/2026-15 od 20. kolovoza 2026. godine), vezan za očitovanje tuženika u roku od 15 dana, o povlačenju tužbe od strane tužitelja, premda je tuženik upozoren da će se u tom slučaju smatrati da se ne protivi povlačenju tužbe.

(ranije spis broj Pr-3/2025)

9. Naime, ovaj sud je sukladno svojoj obvezi iz čl. 377.st.2. Zakona o parničnom postupku, po primitku navedene drugostupanjske ukidne odluke, izveo parničnu radnju na koju je ukazao drugostupanjski sud (kao neku izuzetno potrebno, samo zato što čl. 193.st.2. Zakona o parničnom postupku, upućuje na obvezu provođenja iste), premda je tuženikovo propuštanje da se u ovom nastavnom postupku uopće očituje o predmetnom povlačenju tužbe od strane tužitelja (odnosno da se očituje o ovosudnom dopisu od 20. kolovoza 2026. godine), indirektno ukazalo da je pozivanje tuženika u ovoj parnici da se očituje o povlačenju tužbe u opisanim okolnostima slučaja, potpuno promašeno i nepotrebno, bez obzira na sadržaj čl. 193.st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku, a takvim po uvjerenju ovoga suda, potpuno suvišnim u opisanim okolnostima slučaja i neekonomičnim, pozivanjem tuženika na očitovanje se samo nepotrebno odugovlači postupak, ali i povećavaju troškovi ovoga postupka.

10. Ovaj sud smatra posredstvom predmetnog suca, naravno, da je praktički potpuno nezamisliva situacija ili nejasan pravni interes tuženika, da se tuženik u opisanim okolnostima slučaja protivi povlačenju tužbe tužitelja, nakon što je tuženik poslije podnošenja predmetne tužbe u odgovoru na tužbu naveo da je tuženik tek nakon podnošenja tužbe tužitelja, opozvao svoju odluku o otkazu ugovora o radu, koju odluku je tužitelj pobijao podnesenom tužbom, a sud je tijekom cijelog parničnog postupka (pri čemu se riječ „sud“, ne odnosi samo na prvostupanjski, nego i na drugostupanjski, a ponekad i na revizijski) u smislu čl. 10.st.1. Zakona o parničnom postupku, dužan prije svega nastojati da se postupak provede „bez odugovlačenja“ i „sa što manje troškova“, pri čemu se zakonske odredbe, kojima je primjerice čl. 193.st.1. i 2. ili iz čl. 260.st.1. Zakona o parničnom postupku, propisano to što je njima propisano ne trebaju, baš uvijek tumačiti kao „Sveto pismo“ ili obvezatna procesna norma jer su i te odredbe, pored mnogih drugih, podložne zaobilaženju u određenim okolnostima slučaja, kao što je po uvjerenju ovoga suda u konkretnom slučaju bilo potrebno zaobići pozivanje tuženika na očitovanje o povlačenju tužbe u smislu čl. 193.st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku, obzirom da je tako nešto bilo potpuno suvišno i nepotrebno, a istim se povećavaju troškovi i nepotrebno produljuje postupak. No, ovakvi pravni stavovi prvostupanjskog suda, posredstvom predmetnog suca, suzbio je potpuno formalističkim pristupom, navedeni drugostupanjski sud, posredstvom suca pojedinca, čime se jasno i nedvojbeno ovaj postupak produžio i čime se u konačnici ipak dovodi do povećanja troškova postupka jer se sud mora baviti (ranije spis broj Pr-3/2025)

kojekakvim dostavama pojedinih daljnjih odluka sudova ili dopisa strankama ove parnice, premda je to bilo sasvim nepotrebno i suvišno po uvjerenju ovoga suda, posredstvom predmetnog suca.

11. Neovisno o prethodno navedenom, za naglasiti je da se sukladno ideji istaknutog drugostupanjskog suda, nakon što je ovaj sud udovoljio istoj, tuženik nije na konkretan način očitovao o povlačenju tužbe od strane tužitelja, iako je bio upozoren dopisom od 20. kolovoza 2026. godine, da će se u tom slučaju smatrati da se tuženik ne protivi povlačenju tužbe, pa je ovim rješenjem utvrđeno da je predmetna tužba tužitelja povučena.

12. Prema tome, ovom odlukom je procesno okončana ova parnica, a očito čak niti tuženik nema i neće imati pravni interes da pobija ovu odluku (jer da je tuženik nešto posebno smatrao bitnim osobno ili barem posredstvom svog odvjetnika, da se usprotivi povlačenju tužbe, tada bi to svakako na smislen način artikulirao po primitku ovosudnog dopisa od 20. kolovoza 2026. godine), premda mu sud mora to dopustiti u paricijskom roku za podnošenje žalbe protiv ove odluke.

13. Tek nakon pravomoćnosti ove odluke, sud će donijeti odluku o parničnom trošku, koja odluka o parničnom trošku je očito u opisanim okolnostima slučaja, ono što obje stranke zapravo zanima u situaciji kada je tuženik nakon podnošenja predmetne tužbe, odlučio opozvati svoju odluku o raskidu ugovora o radu, te je praktički bilo posve nebitno da li je tuženik pozvan da se očituje o predmetnom povlačenju tužbe od strane tužitelja ili nije.

U Bjelovaru, 13. svibnja 2025. godine.

S u d a c

Sanjin Milošević

(ranije spis broj Pr-3/2025)

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove odluke, a žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu u tri primjerka posredstvom ovoga suda.

U Bjelovaru, dana 21. rujna 2026. godine

Sudac: