1

Poslovni broj:  Gž-1177/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                           Poslovni broj:  Gž-1177/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č., OIB:…, D. Z., kojega zastupa punomoćnica I. D., odvjetnica u S. I. Z., protiv I.-tuženika Z. S., OIB:…, M., kojega zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S. I. Z., II.-tuženice Š. S., OIB:…, S. I. Z., i III.-tuženika J. S., OIB:…, S. I. Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-304/2019-40 od 13. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 2. svibnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-304/2019-40 od 13. prosinca 2021. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

 

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj D. Č., OIB:…, D. Z., vlasnik nekretnine i to čkbr.320/1, … ulica, livada, ukupne površine 254 m2, upisane u zk.ul.br.1822, k.o. D. Z., što su 1.tuženik Z. S., OIB:…, M., 2.tužena Š. S., OIB:…, S. I. Z., i 3.tuženik J. S., OIB:…, S. I. Z., dužni priznati , te trpjeti upis prava vlasništva na ime i korist tužitelja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po čl.29 Zakona o obveznim odnosima, i to po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe." II/ Nalaže se tužitelj D. Č. da 1.tuženiku Z. S. naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 14.062,50 kuna u roku 15 dana."

 

2. Protiv  prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga  iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za ukidanje i vraćanje sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Nije sporno da je pred sudom prvoga stupnja vođen parnični postupak pod brojem P-5899/2016 po tužbi ovdje I.-tuženika protiv ovdje II. I III.-tuženih  radi utvrđenja prava vlasništva č.k.br. 459/2 površine 284 m2, upisane u z.k.ul.br. 693 k.o. B., taj je postupak dovršen presudom zbog ogluhe donesenom 10. siječnja 2017. pravomoćnom 31. siječnja 2017., tužitelj je prije pravomoćnog okončanja te parnice podnio protiv stranaka toga postupka, ovdje I.-III.-tuženih, tužbu glavnog miješanja, temeljem odredbe čl. 198. ZPP.

 

5. Tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva predmetne čestice, koja se sada vodi pod brojem 320/1, u z.k.ul. br. 1822 k.o. D. Z., tužitelj temelji na tvrdnji da je posjednik i faktični vlasnik te nekretnine, temeljem ugovora o kupoprodaji s G. M., čiji je prednik G. D. 1960.-tih godina kupio nekretninu od zemljišnoknjižnog vlasnika sada pok. B. M., od tada je nekretnina nasljeđivana i u posjedu obitelji G. tako da je on sa svojim prednicima u neprekinutom vlasničkom posjedu nekretnine od 1940.-tih godina i njihov je posjed upisan u katastru. Stoga upisi u zemljišnoj knjizi ne odgovaraju stvarnom stanju. Naime, iza pok. B. M. je kao nasljednica upisana njegova kćerka Š. O. koja je umrla 2015. te su nakon nje upisani njeni nasljednici, ovdje II. i III.-tuženici, svaki u ½ dijela. Budući da je B. M. za života prodao zemljište G. D., u trenutku smrti nije bio njen vlasnik i njegova kćerka Š. O. nije ga mogla steći nasljeđivanjem.

 

6. Suprotno pravnom stavu žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da se vlasništvo nekretnine ne stječe temeljem ugovora o kupoprodaji, stoga niti tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva samo po toj osnovi ne može biti prihvaćen kao osnovan. 

 

7. Naime, prema odredbi čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima  (Narodne novine br. 53/91, dalje: ZOVO) vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla ne stječe se samim ugovorom već tek upisom prava u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Stoga za slučaj stjecanja temeljem pravnog posla tužitelj ne može tražiti utvrđenje prava (koje još nije stečeno) već može tražiti utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za upis vlasništva u zemljišnu knjigu a od tuženih zahtijevati da trpe uknjižbu njegovog prava.

 

8. Iste pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla propisane su i odredbama čl. 115. st. 1. u vezi čl. 119. važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV).

 

9. Međutim, iz činjeničnih navoda u tužbi i tijekom postupka proizlazi da tužitelj ističe kao osnov i dosjelost, tvrdnjom o neprekinutom posjedu nekretnine njega i njegovih pravnih prednika koji traje od 1940.-tih godina, u koji je njegov pravni prednik stupio temeljem kupoprodaje od zemljišnoknjižnog vlasnika B. M..

 

10. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude (t. 37.) proizlazi stav prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću jer tužitelj nije dokazao da je stupio u samostalan, istinit i pošten posjed. To stoga što on živi u nesposrednoj blizini i moralo mu je biti poznato da se predmetna nekretnina uživala kao cjelina s okolnim zemljištem jer i on sam govori o čišćenju i održavanju tog zemljišta zbog čega je imao dovoljno razloga sumnjati u samostalan posjed svoje prednice M. G., činjenica da je ona upisana kao posjednica u katastru nije dokaz njenog vlasništva.

 

11. Zaključak suda prvoga stupnja  nije za sada moguće prihvatiti kao pravilan.

 

12. Prije svega, na okolnost izvršavanja posjeda iz iskaza G. D. i M. proizlazi da je čestica bila u posjedu njihove obitelji i predmet nasljeđivanja, kupljena od M. B., obitelj je tamo uzgajala svinje, krave, kosila travu, nikada nisu bili uznemiravani u posjedu sve dok ju nisu prodali ovdje tužitelju. Nakon što su prestali uzgajati stoku i kositi travu, zemljište samo održavaju košnjom i navažanjem, to su i prije kupoprodaje radili uz njihovu suglasnost tužitelj i njegov otac jer su im time činili uslugu a ujedno je bilo i u interesu tužitelja jer su tako "sebi spriječili kreketanje žaba i guštera".

 

13. U obrazloženju presude izostala je cjelovita ocjena provedenih dokaza na okolnost izvršavanja posjeda, na što ukazuje i žalitelj, samim tim je zaključak suda prvoga stupnja pod t.37. obrazloženja proizvoljan.

 

14. Uz to, iz navedenih razloga nije moguće zaključiti zbog čega posjed prednice tužitelja a time i njegov, ne bi bio neposredan.

 

15. Naime, prema odredbi čl. 10. st. 2. ZV, neposredni je posjednik onaj tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju.

 

16. Odredbom čl. 11. toga Zakona je propisano da je nesamostalan posjednik onaj tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, samostalan je posjednik.

 

17. Za stjecanje vlasništva dosjelošću pretpostavka je, uz ostalo, samostalan posjed svari (čl. 159. ZV).

 

18. Prednici tužitelja tvrdili su upravo da su zemljište od vremena kupnje od zemljišnoknjižnog vlasnika koristili kao svoje vlasništvo. Iz činjenice da su zemljište prestali koristiti za uzgoj stoke, da ju sada samo održavaju košnjom i navažanjem i da su to uz njihovu suglasnost kroz neko razdoblje umjesto njih radili tužitelj i njegov otac ne proizlazi gubitak posjeda niti pak manifestacija priznanja vlasništva nekog  drugog, tako niti I.-tuženika.

 

19. Nadalje, u obrazloženju presude i utvrđenju odlučnih činjenica o stanju i kvaliteti posjeda tužitelja ali i I.-tuženika izostala je ocjena činjenica da su tužitelj i njegovi prednici bili kontinuirano upisani kao posjednici zemljišta, da u rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog M. B. nije navedena predmetna nekretnina, da ovdje I. i III.-tuženici kao nasljednici njegove kćeri O. Š. izričito navode da ona nije naslijedila to zemljište niti su ga oni stekli, neovisno o upisu u zemljišnu knjigu, posljedično je izostala valjana i argumentirana ocjena odgovara li zemljišnoknjižno stanje stvarnom stanju.

 

20. Zbog ovih nerazjašnjenih činjenica, sve i da je pravilno, utvrđenje suda prvoga stupnja da se predmetno zemljište koristilo zajedno s okolnim zemljištem obitelji Strugar, nije dovoljno za zaključak da bi I.-tuženik bio u kvalificiranom posjedu nekretnine kako tvrdi. Naime, iz njegovog iskaza proizlazi da su njegovi prednici kupili to zemljište 1940., nejasno je međutim od koga. Za sebe pak tvrdi da je vlasništvo stekao od svoje majke, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ali u obrazloženju presude nedostaju ikakvi razlozi o pravnim prednicima njegove majke zbog čega se ne može zaključiti da uopće ima valjani pravni temelj stjecanja posjeda a posljedično je upitna istinitost i poštenje posjeda (čl. 159. u vezi čl. 18.  ZV).

 

21. Zbog izostanka razloga o navedenim odlučnim činjenicama pravilnost pobijane presude nije moguće ispitati čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju žalitelj ukazuje.

 

22. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP prvostupanjska preuda u cijelosti ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, radi donošenja nove, zakonite i valjano obrazložene odluke, ocjenom svih ostalih žalbenih navoda.

 

23. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U Zagrebu, 2. svibnja 2024.

 

                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.