REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Poslovni broj: Pp-4576/2026-20
[adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić Ožbolt kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika pravne osobe Triton Events d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe IV, oboje zastupanih po Lovri Zovku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 296. stavak 1. točka 16. i stavak 2. i članka 298. stavak 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 111/2021.), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja - ZAMP-a, pod brojem 358413-0001 od 26. ožujka 2026., nakon provedenog žurnog postupka, 22. rujna 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. I. okrivljenik pravna osoba: Triton Events d.o.o., zastupana po predstavniku IV, direktoru, sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavana, i
II. okrivljenik: IV, sin I, rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], AV [adresa], prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo
k r i v i s u
1) što su 12. rujna 2025. oko 21.00 sati organizirali koncert MV ispod zapadne tribine stadiona HNK Velika Gorica, Hrvatske bratske zajednice 80, Velika Gorica, na kojem su javno priopćavana autorska glazbena djela izvedbom uživo, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje kao isključivo pravo općenito definirano u članku 32. i detaljnije određeno u članku 37. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ne posjeduje zakonom propisano odobrenje koje izdaje Hrvatsko društvo skladatelja, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela ovlaštena na temelju rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-034-03/2018- 020/0005, URBROJ: 559-07/3-18-004 i KLASA: UP/I-384-10/2022-001/0001, URBROJ: 559-08/1-22-0001, na osnovi članka 224. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravim,
dakle, što su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi bez odobrenja organizacije za ostvarivanje autorskog prava - Hrvatskog društva skladatelja
- ZAMP - stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava, priopćili javnosti autorsko djelo,
čime su počinili djelo prekršaja kažnjivo po članku 296. stavak 1. točka 16. i stavak 2. istog članka Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 111/2021.),
2) što Hrvatskom društvu skladatelja – ZAMP-u nisu dostavili podatke o izvedbi autorskih glazbenih djela, točnije popis izvedenih glazbenih djela, a što su kao organizatori koncerta bili u obvezi učiniti u zakonski predviđenom roku od 15 dana od održanog koncerta,
dakle, što kao pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu Organizaciji za kolektivno ostvarivanje autorskog prava HDS - ZAMP dostavili relevantne podatke o korištenju prava koja ta udruga kolektivno ostvaruje u roku od 15 dana od dana korištenja prava,
čime su počinili djelo prekršaja kažnjivo po članku 298. stavak 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 111/2021.).
pa im se na osnovi citiranih propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.)
utvrđuje
I. okrivljeniku pravnoj osobi
za djelo pod točkom 1)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 400,00 (četiri stotine) eura,
za djelo pod točkom 2)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 400,00 (četiri stotine) eura,
II. okrivljeniku odgovornoj osobi u pravnoj osobi
za djelo pod točkom 1)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvije stotine) eura,
za djelo pod točkom 2)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 100,00 (jedna stotina) eura.
II. Na temelju članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.) I. okrivljeniku pravnoj osobi se izriče UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 800,00 (osam stotina) eura, a II. okrivljeniku odgovornoj osobi u pravnoj osobi UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tri stotine) eura.
Na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.) okrivljenici su obvezni platiti novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da su novčane kazne u cijelosti uplaćene.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljenici su obavezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura - SVAKI u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
O b r a z l o ž e n j e
1. Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP - stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava, pod brojem 358413-0001 od 26. ožujka 2026. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. U svojoj pisanoj obrani I. i II. okrivljenik suglasno poriču počinjenje prekršaja koji im se stavljaju na teret. U cijelosti osporavaju osnovanost optužnog prijedloga te ističu da u njihovom postupanju nisu ostvarena obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret. Navode da je na samom početku nužno istaknuti da je optužni prijedlog sastavljen na način koji ne odražava stvarno i potpuno činjenično stanje jer ZAMP u istom prešućuje i prikriva vlastite radnje, prethodnu komunikaciju te vlastitu pogrešku u obračunu naknade, iako upravo te okolnosti predstavljaju odlučne činjenice za pravilnu ocjenu predmetnog slučaja. Takvo selektivno iznošenje činjenica ima za posljedicu stvaranje pogrešne slike o navodnoj protupravnosti postupanja okrivljenika, što je neprihvatljivo u okviru prekršajnog postupka u kojem tužitelj ima obvezu objektivnog iznošenja svih relevantnih okolnosti. Nadalje navode da iz cjelokupne dokumentacije koja se prilaže, osobito iz elektroničke komunikacije između I. okrivljenika i ZAMP-a, nedvojbeno proizlazi da je I. okrivljenik postupao pravodobno, transparentno i u skladu sa svim zakonskim obavezama. I. okrivljenik je 9. rujna 2025. uredno prijavio predmetni događaj ZAMP-u i dostavio sve potrebne podatke za izdavanje odobrenja čime je postupio sukladno obvezama koje proizlaze iz Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. ZAMP je zaprimljenu prijavu prihvatio, na istu odgovorio te zatražio dodatne podatke o prodaji ulaznica preko društva Eventim d.o.o., Zagreb, Garićgradska 18, a sve radi utvrđenja akontacijske naknade. Tražene podatke su dostavili ZAMP-u čime su u cijelosti ispunili svoju obvezu suradnje i omogućili ZAMP-u da izvrši obračun naknade. Smatraju kao je važno istaknuti da ove činjenice ZAMP u optužnom prijedlogu uopće ne spominje, iako iste jasno proizlaze iz komunikacije stranaka čime je optužni prijedlog lišen bitnih elemenata potrebnih za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Suprotno izričitim navodima optužnog prijedloga tvrde da su nedvojbeno imali odobrenje za korištenje autorskih glazbenih djela. Na temelju dostavljenih podataka ZAMP je izradio i dostavio Ugovor o autorskoj naknadi za korištenje glazbenih djela (Ugovor) kojim je sam utvrdio visinu akontacije. Od strane I. okrivljenika isti ugovor je bez odgode potpisan i vraćen ZAMP-u te je izvršena uplata utvrđenog iznosa o čemu je ZAMP uredno obaviješten, što je i potvrdio u svojem e- mailu. Iz samog Ugovora proizlazi da se njegovim potpisom smatra da je korisniku izdano odobrenje za korištenje glazbenih djela, dok je izvršenje uplate uvjet njegovog važenja. S obzirom na izneseno nesporno je da je između stranaka uspostavljen valjan ugovorni odnos koji implicira i de facto potvrđuje postojanje odobrenja, zbog čega navod optužnog prijedloga o nepostojanju odobrenja, ne samo što je netočan, već je i u izravnoj suprotnosti s dokumentacijom koji je ZAMP sastavio i dostavio. Ističu da ono što dodatno ukazuje na neosnovanost optužnog prijedloga jest činjenica koju ZAMP u potpunosti prešućuje, a to je da je nakon urednog izvršenja svih obaveza od strane okrivljenika sam utvrdio kako je došlo do pogreške u obračunu naknade te je naknadno dostavio novi ugovor s bitno većim iznosom. Time je nedvojbeno utvrđeno da je do eventualne nepravilnosti došlo isključivo na strani ZAMP-a koji je kao stručna i ovlaštena organizacija samostalno izvršio obračun, izradio Ugovor i definirao obveze okrivljenika. U takvim okolnostima ne može se i ne smije retroaktivno prebacivati posljedica vlastite pogreške na okrivljenike koji su postupali u dobroj vjeri i izvršili sve što je od njih zahtijevano. Opisano postupanje ZAMP-a predstavlja očigledno odstupanje od načela savjesnosti i poštenja te načela pravne sigurnosti, a u konačnici i pokušaj da se kroz prekršajni postupak sanira vlastiti propust, što je nedopustivo. Sudska praksa dosljedno zauzima stajalište da se prekršajna odgovornost ne može temeljiti na okolnostima koje su posljedica postupanja ovlaštenog tijela, a ne okrivljenika niti se može izvoditi iz situacija u kojima je okrivljenik postupao sukladno uputama nadležnog tijela. Naglašavaju da je za postojanje prekršajne odgovornost nužno kumulativno postojanje protupravnosti i krivnje, a u konkretnom slučaju ne postoji niti jedno od navedenog. Protupravnost ne postoji jer postoji odobrenje za korištenje glazbenih djela izdano i realizirano, dok krivnja ne postoji jer su oni postupali potpuno savjesno i u skladu s dostavljenim uputama. Sukladno načelu krivnje iz Prekršajnog zakona nitko ne može biti kažnjen ako nije kriv za počinjeni prekršaj, a u situaciji kada je okrivljenik postupao na temelju odluke i obračuna nadležnog tijela očito je da nije imao niti namjeru, a niti nehaj u smislu prekršajnog prava. U sudskoj praksi se u takvim slučajevima zauzima stajalište da „iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi okrivljenik postupao protupravno niti s potrebnim stupnjem krivnje za ostvarenje bića prekršaja“ te da „u ponašanju okrivljenika nisu ostvarena sva zakonom propisana obilježja konkretnog prekršaja, slijedom čega ga valja osloboditi od odgovornosti“. U odnosu na drugi dio optužnog prijedloga kojim im se stavlja na teret da nisu dostavili popis izvedenih djela naglašavaju da su tijekom cijelog postupka aktivno surađivali sa ZAMP-om te dostavili ključne podatke relevantne za obračun naknade, uključujući izvještaj o prodaji ulaznica, zbog čega poriču počinjenje istog prekršaja. U svakom slučaju i pod pretpostavkom postojanja određenih procesnih nedostataka, isti ne mogu predstavljati prekršaj koji bi opravdao kažnjavanje, osobito uzimajući u obzir da nije postojala namjera izbjegavanja obveza. Smatraju da je s obzirom na sve navedeno razvidno da je optužni prijedlog nezakonit, netočan i da ne udovoljava standardu dokazivanja u prekršajnom postupku budući da se temelji na nepotpunom činjeničnom supstratu i ignorira ključne dokaze koji nedvojbeno idu u korist okrivljenika. Iz priloženih dokaza jasno proizlazi da su postupali zakonito, u dobroj vjeri i sukladno svim uputama nadležnog tijela te da eventualne nepravilnosti proizlaze isključivo iz postupanja ZAMP-a. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava nesporno je da u njihovom ponašanju nisu ostvarena obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret. Stoga suglasno predlažu da sud nakon provedenog postupka i ocjene svih dokaza donese presudu kojom se oslobađaju od optužbe u skladu s člankom 182. točka 1. Prekršajnog zakona jer nije dokazano da su počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, odnosno da iz izvedenih dokaza proizlazi da u njihovom postupanju nisu ostvarena zakonom propisna obilježja prekršaja. Podredno smatraju da su ispunjeni uvjeti iz članka 37. Prekršajnog zakona kojim je propisano ublažavanje kazne i članka 38. Prekršajnog zakona kojim je propisano oslobođenje od kazne te se predlaže iste osloboditi od kazne, odnosno da im se izrekne blaža kazna od kazne propisane za prekršaje koji im se stavljaju na teret.
3. U očitovanju na pisanu obranu okrivljenika ovlašteni tužitelj je naveo da okrivljenici u svojoj obrani ne spore da su kritične zgode javno priopćavali autorska glazbena djela, a kako za takvo priopćavanje nisu posjedovali zakonom propisano odobrenje, ostvareni su svi elementi prekršaj koji im se stavlja na teret. Tužitelj ističe da okrivljenici nemaju reguliran odnos s tužiteljem, odnosno nemaju sklopljen Ugovor o naknadi za javno korištenje glazbe koji navode u svojoj obrani. Nadalje, tužitelj ističe da je Hrvatsko društvo skladatelja, kao ovlaštena organizacija autora, jedino ovlašteno utvrđivati ispunjava li korisnik uvjete za pribavljanje odobrenja za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela te utvrđivati posjeduju li korisnici predmetna odobrenja. Samo odobrenje HDS-a nikada se ne podrazumijeva niti proizlazi iz eventualnih tumačenja ugovora, a sam postupak i način izdavanja odobrenja od strane HDS-a nisu predmet prekršajnog postupka (tako u presudama Visokog prekršajnog suda RH, npr. Ppž-6751/2022 od 20. rujna 2023. Ppž-7708/2021 od 19. srpnja 2023., Ppž- 10189/2022 od 11. svibnja 2023. i dr.). Iz odluke Visokog prekršajnog suda RH broj Ppž-7708/2021 od 19. srpnja 2023. proizlazi da tužitelj ne može dokazivati negativnu činjenicu pa tako ne može dokazivati činjenicu da odobrenje nije izdano: „…iako je teret dokaza na tužitelju, isti ne može dokazivati negativnu činjenicu, osim očitovanjem o neizdavanju odobrenja okrivljenicima, što je tužitelj i učinio te predmet ovog postupka nije plaćanje naknade već neizdavanje odobrenja od strane HDS-a za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela pa pravilno prvostupanjski sud nije vršio uvid u račun…“. Nadalje je navedeno da se opreza radi ističe da predmet ovog postupka nije sklapanje ugovora i plaćanje naknade, nego priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela bez zakonom propisanog odobrenja, što je višestruko potvrđeno u sudskoj praksi. Slijedom istog tužitelj citira dio odluke Visokog prekršajnog suda RH broj Ppž- 2524/2021 od 3. siječnja 2024.: „Naime, žalitelji i u žalbi priznaju da kritične zgode nisu imali potpisan ugovor o naknadi za javno korištenje glazbe s tužiteljem te da nikada nisu primili formalno potpisano odobrenje tužitelja, a sud u prekršajnom postupku ne može ulaziti u način izdavanja odobrenja od strane Hrvatskog društva skladatelja.“ Ističe se da Ugovor o autorskoj naknadi za korištenje glazbenih djela na koji se okrivljenici u svojoj obrani pozivanju nije zaključen s obzirom da nije potpisan od strane HDS-a. Nadalje, u ugovoru se navodi da je plaćanje akontacijskog iznosa do 11. rujna 2025. uvjet za nastanak ugovora, dok je iz potvrde o provedenom plaćanju razvidno da je akontacijski iznos plaćen nakon proteka tog roka. Pri tome ukazuju na stav Visokog prekršajnog suda RH u odluci Gž-957/17 od 13. studenog 2018.: „Ugovor o naknadi za javno korištenje glazbe koji je priložen uz žalbu nije potpisan od strane HDS-a pa stoga ne može okrivljenika ekskulpirati za predmetni prekršaj“, kao i u odluci broj Gž-3694/2016 od 20. ožujka 2018.: „Iz privitka žalbama razvidno je kako ugovor nije potpisan niti ovjeren po drugoj strani HDS-u, dakle nije ni zaključen“. Navedeno je da je točno da su okrivljenici dostavili izvještaj o prodaji ulaznica, s tim da nisu dostavili popis izvedenih glazbenih djela nakon održanog događaja, čime su također počinili prekršaj. Tužitelj je još jednom istaknuo da okrivljenici do danas nisu ishodili zakonom propisano odobrenje, odnosno nisu otklonili štetne posljedice počinjenog prekršaja. Zaključno je tužitelj naveo da, s obzirom na to da iz svih činjenica i dokaza nesporno proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika, u cijelosti ostaju kod podnesenog optužnog prijedloga.
3.1. Vezano za očitovanje ovlaštenog tužitelja branitelj okrivljenika je u spis dostavio podnesak u kojem je naveo da podnesak tužitelja samo potvrđuje da je između stranaka postojala intenzivna i kontinuirana komunikacija vezana za prijavu predmetne priredbe, obračun autorske naknade i ispunjenja obveza od strane okrivljenika, pri čemu je upravo tužitelj svojim postupanjem kod okrivljenika stvorio opravdano uvjerenje da su poduzeli sve radnje potrebne za zakonito održavanje priredbe. Nadalje je naveo da nije sporno da su okrivljenici još 9. rujna 2025. pravodobno prijavili predmetnu glazbenu priredbu tužitelju, dostavili sve tražene podatke te na svaki zahtjev tužitelja bez odgode odgovarali i postupali prema njihovim uputama. Tužitelj je navedenu prijavu zaprimio, zatražio dodatnu dokumentaciju te potom 11. rujna 2025. sam izradio i dostavio okrivljeniku akontacijski ugovor s obračunatom naknadom i daljnjim uputama za postupanje. Ukazao je da je posebno značajna činjenica koju tužitelj u svom očitovanju nastoji relativizirati, a koja je od odlučnog značaja za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Naime, okrivljenik je 12. rujna 2025. izvršio uplatu akontacijskog iznosa određenog upravo od strane tužitelja te je dokaz o uplati dostavio tužitelju, nakon čega je radnica tužitelja FV elektroničkom poštom izričito odgovorila: „zahvaljujemo, čim sredstva proknjižimo šaljemo R1 račune“. Takva poruka ne predstavlja samo potvrdu primitka obavijesti o uplati, nego nesporno potvrđuje da je tužitelj uplatu zaprimio, prihvatio i smatrao uredno izvršenom bez ikakvog upozorenja da bi zbog jednog dana razlike uplata bila neprihvatljiva ili da okrivljenici nemaju pravo održati prijavljenu priredbu. Upravo iz prednjeg proizlazi da je postupanje okrivljenika potpuno transparentno, savjesno i usklađeno s uputama tužitelja. U konkretnom slučaju, kada tužitelj kao ovlaštena organizacija zaprimi prijavu događaja, zatraži dodatne podatke, dostavi ugovor, zaprimi dokaz o uplati te potom potvrdi primitak uplate i najavi izdavanje računa, tada I. okrivljenik kao prosječan i savjestan organizator događaja nesporno može zaključiti da je ispunio sve uvjete koje je tužitelj od njega zahtijevao. U takvim okolnostima nije moguće govoriti o postojanju protupravnog postupanja, a još manje o postojanju krivnje kao nužnog elementa prekršajne odgovornosti. Navod tužitelja da ugovor nije nastao zato što uplata nije izvršena do 11. rujna 2025. predstavlja pretjerano formalističko tumačenje koje je protivno načelima savjesnosti i poštenja iz obvezno pravnih odnosa te suprotno samim dispozicijama radnice tužitelja FV. Tužitelj je unatoč navodnom zakašnjenju od svega jednog dana nastavio postupati kao da je ugovorni odnos valjano uspostavljen, zaprimio uplatu, nije ju odbio niti upozorio okrivljenike na bilo kakvu zapreku za održavanje događaja niti je obavijestio okrivljenike da odobrenje neće biti izdano. Upravo suprotno, djelatnik tužitelja je potvrdio primitak uplate i nastavak daljnje procedure. Takvo ponašanje tužitelja objektivno isključuje mogućnost zaključka da su okrivljenici svjesno ili nehajno postupali bez potrebnog odobrenja. Smatra kako valja naglasiti da prema odredbama Prekršajnog zakona prekršajna odgovornost postoji samo ako su ostvarena sva zakonska obilježja prekršaja te ako je počinitelj postupao s odgovarajućim oblikom krivnje. U konkretnom slučaju nema dokaza da su okrivljenici imali bilo kakvu namjeru izbjeći obaveze prema tužitelju. Naprotiv, dokazi potvrđuju potpuno suprotno - prijavili su priredbu prije održavanja, dostavili sve tražene podatke, prihvatili obračun koji je izradio tužitelj, izvršili uplatu i redovito komunicirali s djelatnicima tužitelja. Takvo postupanje nije moguće kvalificirati kao protupravno postupanje koje bi zasnivalo prekršajnu odgovornost. Jednako tako, tužitelj u svom podnesku pokušava prikazati kako pitanje izdavanja odobrenja nije povezano s ugovorom i izvršenom uplatom. Međutim, upravo ugovor koji je sastavio sam tužitelj i dostavio sa svoje strane nepotpisan primjerak okrivljenicima na potpis ukazuje na neprofesionalno postupanje tužitelja, koji sada svoj propust što nije potpisao ugovor kojeg je prethodno sam izradio i dostavio okrivljenicima na potpis nastoji prevaliti na okrivljenike, što je nedopustivo. Upravo dostavom ugovora od strane tužitelja okrivljenicima i povrat potpisanog ugovora od strane okrivljenika nesporno ima značaj da je korisniku izdano odobrenje za korištenje autorskih glazbenih djela. Ovo tim više jer cijela komunikacija među strankama pokazuje da je postupak izdavanja odobrenja bio u tijeku te da su okrivljenici postupali prema svim uputama koje su od tužitelja zaprimili. Stoga se ne može teret eventualnih organizacijskih ili administrativnih postupaka unutar tužitelja prebacivati na okrivljenike koji su svoju suradnju i spremnost za ispunjenje obveza pokazivali tijekom cijelog postupka. Također je naveo da podnesak tužitelja ne sadrži niti jednu činjenicu koja bi osporila ključan zaključak obrane - da su okrivljenici postupali u dobroj vjeri, pravodobno prijavili događaj, izvršili uplatu utvrđene naknade, da je uplata od strane djelatnika tužitelja uredno zaprimljena i potvrđena te da zbog navedenog nisu ostvarena obilježja djela za koja ih se tereti. U najmanju ruku opisane okolnosti nedvojbeno isključuju postojanje krivnje kao temeljnog elementa prekršajne odgovornosti. Stoga okrivljenici ostaju kod svih navoda iz pisane obrane, a obrana predlaže da sud nakon ocjene svih izvedenih dokaza utvrdi kako u njihovom postupanju nisu ostvarena obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret i donese oslobađajuću presudu.
4. Sud je u postupku izvršio uvid u prijavu priredbe od 9. rujna 2025. i potvrdu Eventima o prodanim ulaznicama; presliku korespondencije I. i II. okrivljenika s ovlaštenim tužiteljem i presliku ugovora o autorskoj naknadi za korištenje glazbenih djela te presliku naloga o izvršenoj uplati; izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 1. travnja 2026.
4.1. Iz priložene prijave glazbene priredbe i potvrde o prodanim ulaznicama vidljivo je da je I. okrivljenik ovlaštenom tužitelju prijavio koncert izvođača MV za dan 12. rujna 2025. u [adresa], HNK Velika Gorica, ispod zapadne tribine i dostavio mu podatak o prodanim ulaznicama, zaključno s 9. rujna 2025.
4.2. Nadalje, iz priloženog ispisa e-mail korespondencije između I. okrivljenika i ovlaštenog tužitelja razvidno je da je 10. rujna 2025., po zaprimanju prijave o navedenom koncertu, od strane tužitelja od I. okrivljenika zatraženo da dostavi sve izvještaje posrednika u prodaji ulaznica o ukupno prodanim ulaznicama zaključno s 9. rujna 2025. Također je navedeno da je predmetne izvještaje potrebno dostaviti najkasnije do 10. rujna 2025. u 14,00 sati te da će nakon njihovog zaprimanja biti proslijeđen na ovjeru i potpis akontacijski ugovor za izvršenje uplate. Iz e-mail poruke od 11. rujna 2025. upućene od strane tužitelja I. okrivljeniku vidljivo je da su traženi podaci dostavljeni i da se stranci dostavlja akontacijski ugovor s uputom da dva ovjerena primjerka ugovora proslijedi na adresu HDS - ZAMP-a te da sken ovjerenog ugovora uz potvrdu o uplati akontacijske naknade proslijedi toga dana 11. rujna 2026. u 16.00 sati na e-mail adresu tužitelja. Isto tako navedeno je da priložene obrasce (popis djela i prihod/trošak) uz izvještaj posrednika u prodaji ulaznica s datumom izdavanja nakon koncerta dostave u roku od 15 dana od održavanja kako bi obračunali razliku od uplaćene akontacije. U e-mail poruci od 12. rujna 2025. zaposlenice tužitelja navedeno je da će po proknjiženu sredstava biti poslani R1 računi.
4.3. Izvršenim uvidom u Ugovor o autorskoj naknadi za korištenje glazbenih djela vidljivo je da su njemu kao ugovorne strane Hrvatsko društvo skladatelja i Triton Events d.o.o. kao korisnik i da se ugovor zaključuje za Mini fest 12. rujna 2025. za nastup MV i **.**.2025. za nastup Prljavog kazališta, ispod zapadne tribine stadiona [adresa].
4.4. Isto tako, izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu iz kojeg su vidljivi osnovni podaci za tvrtku Triton Events d.o.o. sa sjedištem u [adresa], te da IV kao direktor zastupa društvo samostalno i pojedinačno.
4.5. Nadalje, izvršen je uvid u izvatke iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 1. travnja 2026. iz kojih je vidljivo da I. okrivljenik nije prekršajno evidentiran, dok II. okrivljenik nije prekršajno kažnjavan u pogledu istovrsnih prekršaja.
5. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika, očitovanje ovlaštenog tužitelja i analizirajući provedene dokaze, zasebno i u međusobnoj povezanosti, te razgledavši navode iz optužnog prijedloga sud smatra dokazanim djela prekršaja koja se okrivljenicima stavljaju na teret.
5.1. Do ovakvog zaključka sud je došao cijeneći da iz dokumentacije priložene u spisu proizlazi da u trenutku održavanja koncerta 12. rujna 2025. okrivljenici nisu imali izdano odobrenje od Hrvatskog društva skladatelja za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela te da u roku od 15 dana od održanog koncerta Hrvatskom društvu skladatelja nisu dostavili popis izvedenih glazbenih djela.
5.2. Naime, iz priloženog ugovora o autorskoj naknadi za korištenje glazbenih djela, na kojem nije naveden datum, vidljivo je da je potpisan od strane I. okrivljenika, dok od strane Hrvatskog društva skladatelja nije potpisan. U članku 6. predmetnog ugovora određeno je da se potpisom ugovora od strane HDS-a smatra da je korisniku za koncert obuhvaćen ugovorom izdano odobrenje za korištenje autorskih glazbenih djela definirano u članku 1. i 4. ugovora. Prema članku 4. ugovora određen je akontacijski iznos naknade 926,04 eura koji je korisnik obvezan podmiriti do 11. rujna 2025. Plaćanje definiranog iznosa u roku određenom ugovorom uvjet je za nastanak ugovora, a korisnik je obvezan uz potpisani ugovor dostaviti dokaz o izvršenoj uplati. U članku 5. navedeno da će konačni iznos autorske naknade obračunati po stvarnom posjetu i ukupnom bruto prihodu koncerta. Navedeno je i to da je korisnik dužan dostaviti potpune i točne podatke o stvarnom posjetu, ukupnom bruto prihodu glazbene priredbe na standardiziranom obrascu HDS-a zajedno s dokumentacijom koja podatke za obračun potvrđuje u za to predviđenom roku od 15 dana od održavanja koncerta nakon čega će HDS dostaviti račun sa specifikacijom obračuna autorske naknade. Iz priloženog bankovnog izvoda vidljivo je da je od strane I. okrivljenika akontacijski iznos od 926,04 eura u korist HDS-a uplaćen 12. rujna 2025.
5.3. Nadalje, prema priloženoj prijavi vidljivo je da su okrivljenici 9. rujna 2025. HDS- u podnijeli prijavu koncerta i da su vezano za to s istim bili u komunikaciji putem e-mail poruka, prilikom koje su također upozoreni da je primjerak ugovora i potvrdu o uplati akontacijske rate potrebno dostaviti HDS-u 11. rujna 2025. do 16.00 sati.
5.4. Odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da je prije početka korištenja predmeta zaštite pravna odnosno fizička osoba dužna podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. U zahtjevu se navodi vrsta i okolnosti korištenja, kao što su način, prostor i vrijeme korištenja te ostali podaci o kojima ovisi visina naknade. Stavkom 2. istog članka propisano je da organizacija je za kolektivno ostvarivanje prava dužna u primjerenom roku odgovoriti na zahtjev za odobrenje korištenja, navodeći podatke koji su potrebni da bi mogla izdati odobrenje. Nakon primitka svih relevantnih podataka organizacija je dužna korisniku izdati odobrenje ili obrazložiti zašto nije u mogućnosti izdati odobrenje.
6. Slijedom navedenog iz priložene dokumentacije nesporno proizlazi da su okrivljenici prije održavanja priredbe, 9. rujna 2025., prijavili događanje ZAMP-u te da su, postupajući po zahtjevu ZAMP-a, dostavili podatke o broju prodanih ulaznica. Također je utvrđeno da im je ZAMP 11. rujna 2025. dostavio akontacijski ugovor . Međutim, iz sadržaja ugovora proizlazi da postaje važeći tek nakon što ga potpiše ZAMP, kao i da se potpisom ugovora od strane ZAMP-a smatra da je korisniku izdano odobrenje. Nesporno je da ZAMP predmetni ugovor nije potpisao. Sukladno navedenom, u trenutku održavanja priredbe okrivljenici nisu imali prethodno izdano odobrenje ZAMP-a za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela. Okolnost da su okrivljenici priredbu prethodno prijavili ZAMP-u, da su dostavili tražene podatke, potpisali ugovor i izvršili uplatu akontacijske rate ne dovodi do drukčijeg zaključka. Navedene okolnosti mogu biti relevantne za pitanje njihovog odnosa prema obvezi pribavljanja odobrenja, ali same po sebi ne predstavljaju odobrenje, budući da je ugovorom izrijekom određeno da odobrenje nastaje tek potpisom ZAMP-a. Posebno je značajno da su okrivljenici iz ugovora mogli neposredno utvrditi da je za izdavanje odobrenja potreban potpis ZAMP-a. Također su mogli utvrditi da je akontacijsku uplatu potrebno izvršiti do 11. rujna 2025., dok je uplata izvršena tek 12. rujna 2025., na sam dan održavanja priredbe. Stoga su okrivljenici, prije održavanja priredbe, imali saznanje o uvjetima pod kojima se odobrenje izdaje, a istodobno su znali da ugovor nije potpisan od strane ZAMP-a.
6.1. Činjenica da je ZAMP 12. rujna 2025. godine, nakon primitka informacije o uplati, zahvalio na suradnji i najavio izdavanje R1 računa ne može se smatrati naknadnim odobrenjem niti može izmijeniti činjenicu da prethodno odobrenje u trenutku održavanja priredbe nije postojalo. Isto tako, činjenica da ZAMP nije izrijekom naveo da se priredba ne smije održati ne može zamijeniti ugovorom predviđeni način izdavanja odobrenja. Sud smatra da su okrivljenici, s obzirom na sadržaj ugovora koji su potpisali i činjenicu da nije bio potpisan od strane ZAMP-a, bili dužni i mogli biti svjesni da bez takvog potpisa nemaju odobrenje za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela, imajući pri tome posebice u vidu da je djelatnost okrivljenika upravo organizacija ovakvih događaja iz kojeg razloga su bili u obvezi upoznati se s odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
6.2. Njihova prethodna komunikacija sa ZAMP-om i činjenica da su pokušali regulirati svoje obveze ne isključuju krivnju. Naprotiv, upravo iz te komunikacije proizlazi da su bili upoznati s potrebom reguliranja korištenja autorskih djela, a iz samog ugovora i s uvjetom da se odobrenje izdaje tek potpisom ZAMP-a. Stoga sud nalazi dokazanim da su okrivljenici, kao pravna osoba i odgovorna osoba, počinili prekršaj iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
7. Isto tako sud smatra dokazanim da su okrivljenici počinili i djelo prekršaja pod točkom 2) izreke jer iz očitovanja ovlaštenog tužitelja proizlazi da okrivljenici nisu dostavili popis izvedenih glazbenih djela nakon održanog koncerta, već su dostavili izvještaj o prodaji ulaznica.
7.1. U svojoj obrani okrivljenici su naveli da osporavaju i počinjenje ovog prekršaja navodeći da su tijekom cijelog postupka aktivno surađivali sa ZAMP-om te dostavili ključne podatke relevantne za obračun naknade, uključujući izvještaj o prodaji ulaznica, s tim da se nisu očitovali o tome jesu li dostavili i traženi popis izvedenih glazbenih djela.
7.2. Odredbom članka 243. stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da je korisnik dužan dostavljati organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava potpune podatke o mjestu i vremenu korištenja pojedinih predmeta zaštite radi raspodjele prihoda od prava, i to u roku određenom ugovorom o korištenju predmeta zaštite. Ako ne postoji takva ugovorna odredba, korisnik je dužan dostaviti organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava podatke najkasnije u roku od 15 dana od dana korištenja.
7.3. U članku 5. ugovora koji je od strane HDS-a dostavljen okrivljenicima navedeno je da će konačni iznos autorske naknade obračunati po stvarnom posjetu i ukupnom bruto prihodu koncerta. Navedeno je i to da je korisnik dužan dostaviti potpune i točne podatke o stvarnom posjetu, ukupnom bruto prihodu glazbene priredbe na standardiziranom obrascu HDS-a zajedno s dokumentacijom koje podatke za obračun potvrđuje u roku od 15 dana od održavanja koncerta, nakon čega će HDS dostaviti račun sa specifikacijom obračuna autorske naknade.
7.4. Sukladno naprijed navedenom nesporno je da su okrivljenici bili u obvezi dostaviti popis izvedenih glazbenih djela u roku od 15 dana od održanog koncerta, na što su bili upozoreni i u dostavljenom ugovoru, što nisu učinili te su time počinili djelo prekršaja iz članka 298. stavak 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
8. Zbog svega navedenog sud nije prihvatio obranu okrivljenika, ocijenivši je neuvjerljivom, već je odlučio kao u izreci ove presude.
9. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona), pri čemu je okrivljenicima kao olakotno cijenjena dosadašnja nekažnjavanosti u pogledu istovrsnih prekršaja, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.
9.1. Cijeneći da počinjeni prekršajni nisu imali teže štetne posljedice, kao i činjenicu da su okrivljenici koncert prijavili i uplatili akontacijski iznos te da su HDS-u djelomično dostavili tražene podatke, sud je okrivljenicima primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona novčane kazne ublažio, odnosno okrivljenicima je za svaki prekršaj utvrdio novčanu kaznu u iznosu ispod propisanog zakonskog minimuma za narečeni prekršaj i izrekao im ukupne novčane kaznu u označenim iznosima.
9.2. Pri tome je sud uvjerenja da su izrečene novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, a cijeneći da će se izrečenim novčanim kaznama u konkretnom slučaju u potpunosti postići svrha kažnjavanja.
9.3. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ako okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, kazne će se smatrati plaćenima u cjelini.
10. Sud nije prihvatio prijedlog obrane okrivljenika da se u konkretnom slučaju primijeni odredba članka 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona. Citiranom zakonskom odredbom propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak. Prema rezultatima provedenog postupka proizlazi da u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od propisanih uvjeta za primjenu navedenog članka.
11. Trošak prekršajnog postupka određen je u paušalnom iznosu koji se smatra primjerenim s obzirom na trajanje i složenost postupka.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Ivana Kraljić Ožbolt
Katarina Jurišić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. I. okrivljenik: Triton Events d.o.o., [adresa]
2. II. okrivljenik: IV, [adresa], 10410 Velika Gorica
3. branitelj okrivljenika: odvjetnik Lovro Zovko, Ulica kneza Branimira 71D, [adresa] Zagreb
4. tužitelj: Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP - stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava, Heinzelova 62A, [adresa] Zagreb
5. spis
