REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-4008/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju CŠ, dipl. iur., radi isplate, nakon provedenog pisanog postupka, dana 22. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana 4, poslovni broj: Ovrv- 88364/2024 od dana 19. studenoga 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da tužitelju HEP-ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, isplati iznos od 130,68 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 19,59 EUR od 26. srpnja 2024. do isplate,

- 111,09 EUR od 11. listopada 2024. do isplate,

po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-88364/2024 od dana 19. studenoga 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 19. studenog 2024. pa do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati parnične troškove u iznosu od 87,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 22. rujna 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. listopada 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Ilinki Lisonek u Zagrebu. Povodom tog prijedloga javni bilježnik donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-88364/2024 od 19. studenoga 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku 8 dana iznos od 130,68 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose, kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 87,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik pobija u cijelosti rješenje o ovrsi te pritom ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu ukazujući kako izvod iz poslovnih knjiga nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe , prigovara pasivnoj legitimaciji te posebno ističe kako nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge.

2.1. Kasnije tijekom postupka ističe da prigovor prekluzije tužitelja u pogledu iznošenja činjenica u predmetnom podnesku i dostavljene dokumentacije, sukladno odredbi čl. 461.a Zakona o parničnom postupku te stoga predlaže da sud postupi sukladno navedenoj odredbi i spomenuti podnesak tužitelja ne uzme u obzir prilikom donošenja odluke. Predmetno potraživanje odnosi se na stan u [adresa], površine 23,72 m2, koji je prazan i nekorišten od 10. lipnja 2022. te u njemu nije bilo potrošnje električne energije za utuženi period. Tuženik nije u ugovornom odnosu s tužiteljem, budući da s njim nije sklopio Ugovor o opskrbi električnom energijom za predmetno mjerno mjesto. Sukladno odredbama Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN br. 100/22, dalje u tekstu: Opći uvjeti), odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju se Ugovorom o korištenju mreže (zaključuje se da HEP-ODS d.o.o.) i Ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (zaključuje se sa tužiteljem) pa je navedeni ugovor nužan preduvjet za postojanje obveze plaćanja tužiteljeve usluge. Tuženik nema nikakvih saznanja o izvršenju usluge tužitelja i njezinoj količini, niti je tužitelj dostavio bilo kakav dokaz u odnosu na tu okolnost. Računi su jednostrane isprave tužitelja u kojima on može navesti što želi i na koje tuženik nema nikakvog utjecaja. Tuženik utužene račune nije primio pa nije mogao prigovoriti istima, a budući da nije obveznik njihovog plaćanja, nije niti bio dužan zatražiti njihovu dostavu. Ukoliko su dostavljeni računi izdani temeljem procijenjene, a ne stvarno očitane potrošnje električne energije protivni su Općim uvjetima. Procjena potrošnje propisana je člankom 66. Općih uvjeta gdje se u stavku 1 . propisuju uvjeti kada operator sustava može procijeniti potrošnju električne energije, a tužitelj nije dokazao da su se u ovom slučaju ispunili uvjeti za procjenu potrošnje.

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 4008/2024-2 od 23. rujna 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 11.10.2024. (list 7 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje od 11.11.2025. (list 26-29 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje od 11.11.2025. (list 30 spisa), račune od 30.6.2024., 6.8.2024., 5.9.2024., 5.10.2024., 5.11.2024., 5.12.2024., 31.12.2023., 5.2.2024., 5.3.2024., 5.4.2024., 6.5.2024. i 5.6.2024. (list 31-42 spisa), dopis tuženika od 3.8.2022. (list 43 spisa), Zapisnik o preuzimanju stana od 10.6.2022. (list 44-45 spisa), obavijest o raskidu ugovora o prijenosu ugovora o korištenju mreže od 28.7.2022. (list 46-47 spisa) i izvadak iz zemljišne knjige od 25.11.2025. (list 48 spisa).

5. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa s osnova potrošnje električne energije po nepodmirenim računima u ukupnom iznosu od 130,68 EUR za prostor na adresi [adresa], a za razdoblje od siječnja do lipnja 2024.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (“Narodne Novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja. Sporno je jesu li stranke u obvezno-pravnom odnosu, odnosno je li tuženik pasivno legitimiran pa posljedično tome postoji li dugovanje tuženika prema tužitelju.

8. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi 1.320,00 EUR. Odredbom čl. 461. a st. 6. ZPP određeno je kako je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Stavkom 7. te odredbe propisano je kako je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP propisano je kako je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Odredbom čl. 461.a st. 4. ZPP propisano je kako će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti te da ovaj sud nije smatrao potrebnim održavati ročište radi provođenja dokaznog postupka, a osim toga niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanjem ročišta pa stoga ročište u ovom postupku nije niti održano te je odluka donijeta nakon provedenog pisanog postupka.

8.1. Neosnovan je tuženikov prigovor prekluzije tužitelja u pogledu iznošenja činjenica u podnesku od 25.11.2025. i dostavljene dokumentacije, sukladno odredbi čl. 461.a Zakona o parničnom postupku te njegov prijedlog da sud sukladno navedenoj odredbi spomenuti podnesak tužitelja ne uzme u obzir prilikom donošenja odluke. Naime, tužitelj je rješenje ovog suda poslovni broj Povrv-4008/2024-2 od 23. rujna 2025. kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute sve provedene radnje te određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga zaprimio 11.11.2025., a podnesak kojim iznosi činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaže dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica podnio je 25.11.2025., dakle u roku propisanom odredbom čl. 461. a st. 6. ZPP pa je sud navedeni podnesak i njemu priloženu dokumentaciju uzeo u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja koji je dostavljen uz tužbu (prijedlog za ovrhu) proizlazi da je na dan 11.10.2024. kad je izvod izdan tužitelj imao potraživanje prema tuženiku u iznosu od 130,68 EUR, s osnova potrošnje električne energije po ugovornom računu broj 2202237401.

10. Iz računa od 30.6.2024. proizlazi da je tužitelj tuženiku s navedenim danom izdao račun za potrošnju električne energije u iznosu od 820,13 EUR, a račun se odnosi na obračunsko mjerno mjesto koje glasi na tuženika, a nalazi se u [adresa] te na ugovorni račun broj 2202237401.

11. Tužitelj je tuženiku izdao račune i siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni 2024. koji se odnose na mjerno mjesto koje glasi na tuženika, a nalazi se u [adresa].

12. Budući da je tuženik osporio podatke iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i sam izvadak iz poslovnih knjiga, tužitelj je bio dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, sve sukladno odredbi čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 461.a st. 3. ZPP, a s obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga.

13. Valja istaknuti je sud uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i utužene račune utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosi na plaćanje iznosa od 130,68 EUR za stambeni prostor na adresi u [adresa], a po osnovi računa za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj 2024. Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepis utuženih računa ovaj sud prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), a čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje. U situaciji kada tužitelj raspolaže izvodom iz svojih poslovnih knjiga, koja je isprava u smislu naprijed navedene odredbe OZ vjerodostojna, a iz čijeg sadržaja jasno proizlazi da je tužitelj evidentirao obvezu tuženika kao kupca električne energije, slijedom čega je isti u obvezi isplatiti tužitelju cijenu isporuke iste na predmetnoj adresi za razdoblje od siječnja do lipnja 2024. prema računima u ukupnom iznosu od 130,68 EUR, stav je ovog suda da je na tuženiku u ovom postupku bio teret dokazati da su u poslovnim knjigama tužitelja činjenice neistinito utvrđene ili da su iste nepravilno sastavljene, a sve u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP, odnosno da je obvezu plaćanja koju je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao ispunio. Tuženik, međutim, navedeno ničim nije dokazao, obzirom nije niti dostavio niti predložio izvesti bilo kakav dokaz istinitosti svojih navoda. Prema stajalištu ovog suda tužitelj je izvodom iz poslovnih knjiga dokazao da je upravo tuženik na naznačenoj adresi iz izvoda potrošač električne energije koja mu je prema stanju spisa u utuženom razdoblju na tom mjernom mjestu i isporučivana.

14. U odnosu na prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu valja napomenuti kako je isti sastavljen u skladu sa zakonom. Odredbom čl. 31.st. 1. OZ propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. Stavkom 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Stoga je navedeni prigovor u cijelosti neosnovan.

15. Iz izvatka iz zemljišne knjige (list 48) proizlazi da je tuženik vlasnik stana na prvom katu površine 23,72 m 2 koji se nalazi na adresi u [adresa], u zgradi koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica]. Stoga je u postupku nedvojbeno dokazano da je upravo tuženik vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi predmetno mjerno mjesto. Odredbom čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP) je propisano da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine snosi sve javne obveze i terete u svezi sa vlasništvom tog dijela ako nije što drugo Zakonom određeno. Stoga bi tuženik kao vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto, prema ocjeni ovog suda, bio u obvezi podmiriti troškove isporučene električne energije.

15.1. Nadalje, potpuno je neosnovan i pravno irelevantan prigovor tuženika kojim isti navodi da nekretnina koja je predmet postupka nije identificirana u smislu položaja, površine i slično. Prije svega, predmet postupka nije vlasnički spor, niti spor radi predaje u posjed ili slično, već se radi o obvezno-pravnom zahtjevu radi naplate isporučene električne energije. Za identifikaciju predmeta obveze u ovom postupku mjerodavno je isključivo obračunsko mjesto broj: 0165222362, na adresi u [adresa], na kojemu je tužitelj vršio isporuku električne energije za tuženika kao krajnjeg korisnika. Također, u postupku je već nedvojbeno dokazano da je upravo tuženik vlasnik predmetne nekretnine, a iz samog dopisa tuženika od 3. kolovoza 2022. proizlazi da je isti stupio u posjed stana te da je sam od tužitelja zatražio (i ishodio) prijenos potrošnje na svoje ime. Slijedom navedenog, tuženik je sam i u potpunosti identificirao nekretninu i pripadajuće obračunsko mjesto kada mu je to odgovaralo radi stupanja u posjed iste te u dopisu upućenom tužitelju pa je njegovo sadašnje osporavanje identiteta nekretnine u pogledu površine i položaja u očitom neskladu s načelom savjesnosti i poštenja oz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) te usmjereno isključivo na neosnovano odugovlačenje postupka i izbjegavanje zakonskih obveza vlasnika nekretnine.

16. Iz dopisa tuženika od 3. kolovoza 2022., koji je tužitelju urudžbiran 9. kolovoza 2022. proizlazi da je tuženik od tužitelja zatražio da upravo njega (dakle tuženika) evidentira kao obveznika i korisnika plaćanja te da mu dostavlja račune na adresu Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, budući da je stan 10.6.2022. preuzet u posjed Grada Zagreba.

17. Prema odredbi čl. 3. st. 2. toč. 16. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19 – dalje ZTEE) krajnji kupac je onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje. Odredbom čl. 21. st. 1. Uvjeta opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom iz lipnja 2022. (dalje u tekstu: Uvjeti opskrbljivača iz lipnja 2022.) je propisano da ako tijekom važenja ugovora o opskrbi dođe do promjene vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine, na pojedinom obračunskom mjernom mjestu, novi Krajnji kupac je dužan najkasnije u roku 30 dana podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi, uz predočenje vjerodostojne isprave o nastaloj promjeni, dok je u st. 2. propisano da je novi Krajnji kupac iz stavka 1. ovog članka dužan urediti odnose s operatorom sustava, posebice vezano uz razgraničenje potrošnje. Imajući u vidu sadržaj dopisa tuženika od 3. kolovoza 2022., koji je tužitelju urudžbiran 9. kolovoza 2022. te činjenicu da su računi za razdoblje od siječnja do lipnja 2024., a koji se odnose na ugovorni račun 2202237401 naslovljeni na Grad Zagreb, [adresa], a na kojoj adresi se nalazi predmetno obračunsko mjesto, evidentno je da je krajnji kupac (ovdje tuženik) zatražio da potrošnja na tom obračunskom mjestu prenese na njega, što je tužitelj i učinio. Dakle, i prije predmetnog razdoblja na koje se odnosi utužena tražbina u evidenciji tužitelja je došlo do promjene korisnika, a sam tuženik je tužitelju podnio zahtjev za promjenom kupca u odnosu na predmetno obračunsko mjesto, i to i prije utuženog razdoblja. Iz dokumentacije (dopis Grada od 3. kolovoza 2022., zaprimljen kod tužitelja 9. kolovoza 2022.) nedvojbeno proizlazi da je Grad Zagreb sam inicirao promjenu krajnjeg kupca kod tužitelja, tražeći od tužitelja da provede promjenu u svojim evidencijama na način da sa 10. lipnja 2022., kada je preuzeo posjed stana na kojem se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto briše pokojnu najmoprimku ŽŠ kao obveznicu plaćanja tužiteljeve usluge i zavede tuženika kao obveznika plaćanja te usluge, dakle predstavljajući tužitelju upravo sebe kao obveznika plaćanja tužiteljeve usluge. Suprotno tvrdnjama tuženika, tužitelj je uspio dokazati da je tuženik vlasnik, ali i korisnik nekretnine na kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto te je zbog svega navedenog i obveznik plaćanja usluge. Tužitelj je uspio dokazati postojanje nepodmirene novčane tražbine s osnove potrošnje električne energije upravo prema tuženiku, odnosno pasivnu legitimaciju tuženika. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke.

17.1. Ovaj sud zaključuje da iako tužitelj nije dostavio Ugovor o korištenju mreže koji bi bio potpisan od obje ugovorne strane, dakle, zaključen između stranaka, navedeno ne oslobađa tuženika podmirenja troškova električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Naime, prema odredbi čl. 49. st. 7. ZTEE ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra se sklopljenim danom stjecanja uvjeta iz st. 1. toga članka za korištenje prava na zajamčenu opskrbu. Isto tako, iz računa koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je tuženiku pružena usluga koja je naznačena kao "kućanstvo", dakle sukladno navedenim odredbama Zakona o tržištu električne energije pa je tuženik kao krajnji kupac, sukladno odredbi čl. 61. st. 2. ZTEE dužan plaćati električnu energiju. Odredbom čl. 5. st. 1. Uvjeta opskrbljivača iz lipnja 2022. je propisano da krajnji kupac može početi koristiti opskrbom električne energije ko ja se obavlja kao javna usluga i to na zahtjev krajnjeg kupca temeljem odredaba ugovora o opskrbi, zatim nakon provedene promjene opskrbljivača te automatizmom kao posljedice gubitka opskrbljivača. Radi se dakle o neformalnom ugovoru iz odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) prema kojoj se ugovor za čije je sklapanje zahtijevan pisani oblik smatra valjanim iako nije zaključen u propisanoj formi ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi nešto drugo. Dakle, tuženik je dopisom od 3. kolovoza 2022. sam inicirao promjenu krajnjeg kupca kod tužitelja, tražeći od tužitelja da provede promjenu u svojim evidencijama na način da sa 10. lipnja 2022., kada je preuzeo posjed stana na kojem se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto briše pokojnu najmoprimku ŽŠ kao obveznicu plaćanja tužiteljeve usluge i zavede tuženika kao obveznika plaćanja te usluge, dakle predstavljajući tužitelju upravo sebe kao obveznika plaćanja tužiteljeve usluge za predmetno obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa], električna energija za to obračunsko mjerno mjesto je isporučena, što tuženik niti ne spori, tuženik nije dokazao da je odjavljen sa obračunskog mjernog mjesta na kojem je evidentiran u utuženom razdoblju, slijedom čega se ima smatrati da postoji valjani ugovor o opskrbi električne energije u utuženom razdoblju, iako nije dokazano da je zaključen u pismenom obliku, slijedom čega su neosnovani navodi da tužitelj nije uspio dokazati da je tuženik s tužiteljem zaključio ugovor o opskrbi, odnosno da nije dostavio taj ugovor o opskrbi iz kojeg bi proizašla bilo kakva obveza tuženika u smislu plaćanja (tako i Žs u Zagrebu u Gž-823/2025-3 od 30. prosinca 2025.).

18. U odnosu na tuženikov prigovor da tužitelj za utuženo razdoblje tužitelj nije izvršio očitanje stvarne potrošnje električne energije, već da je izvršio procjenu potrošnje, valja ukazati da je odredbom čl. 63. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj: 104/2020, dalje u tekstu: Opći uvjeti), koji su bili na snazi u vrijeme izdavanja predmetnih računa, propisano da će operator sustava procijeniti potrošnju i/ili proizvodnju električne energije krajnjeg kupca, kupca s proizvodnim postrojenjem ili proizvođača:- u slučaju nemogućnosti očitanja stanja brojila, - ako krajnji kupac nije dostavio operatoru sustava očitanje stanja brojila u skladu s člankom 62. stavkom 5. Općih uvjeta, - ako krajnji kupac ne dostavi očitanje stanja brojila u skladu s člankom 72. ovih Općih uvjeta ili ako očitanje stanja brojila koje je dostavio krajnji kupac u skladu s člankom 72. ovih Općih uvjeta odstupa za više od 30 % u odnosu na prvo isto obračunsko razdoblje iz prethodnih godina. Procjena se određuje sukladno odredbi čl. 63. st. 2. Općih uvjeta, a koja odredba propisuje da se procijenjena potrošnja i/ili proizvodnja za krajnjeg kupca s mjesečnim obračunskim razdobljem ili kupca s proizvodnim postrojenjem ili proizvođača određuje na temelju potrošnje i/ili proizvodnje u prethodnom mjesečnom obračunskom razdoblju. Nadalje, člankom 66. stavkom 1. Općih uvjeta je propisano da se krajnjem kupcu i kupcu s proizvodnim postrojenjem obračun radi na temelju očitanja stanja brojila u skladu s člankom 57. ovih Općih uvjeta ili na temelju procijenjene potrošnje i/ili proizvodnje u slučajevima iz članka 63. ovih Općih uvjeta. Odredbom članka 114. stavkom 1. Općih uvjeta propisano je da krajnji kupac može podnijeti prigovor na račun u roku od 20 dana od dana izdavanja računa. Dakle, u citiranim odredbama Općih uvjeta, jasno je da je tužitelj ovlašten izvršiti procjenu potrošnje električne energije. Međutim, krajnji kupac ima mogućnost ispraviti takvu procjenu na način da dostavi stvarno stanje brojila. Čak i da krajnji kupac ne dostavi stvarno stanje brojila, preostaje mu mogućnost prigovora na račun koji se temelji na procijenjenoj potrošnji električne energije. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik dostavio tužitelju stvarno stanje brojila, niti da je prigovarao izdanim računima pa se naprijed izneseni prigovor tuženika cijeni kao neosnovan. Sam tuženik je tijekom postupka isticao kako je prostor bio prazan u utuženom periodu, a koja je činjenica vidljiva i iz samog zapisnika o preuzimanju stana koji prileži spisu. Kako tuženik nije dokazao da je dostavio tužitelju podatke o očitanom brojilu (a niti se pozvao na isto), sud nalazi da je obračun potrošnje električne energije po procijenjenoj potrošnji izvršen u skladu s odredbama Općih uvjeta i važećim tarifnim stavkama te je nedvojbeno utvrđena visina naknade obračunate za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa utuženih računa. Stoga su irelevantni i neosnovani navodi tuženika da u predmetnom razdoblju nije bilo potrošnje jer da je stan bio prazan i nekorišten.

19. Slijedom svega navedenog, predmetni platni nalog je održan na snazi u dijelu kao u izreci ove presude pod točkom I., primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, s time da na iznos glavnice teče zatezna kamata kako je to tužitelj zatražio pa do isplate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), iako bi tužitelju zatezne kamate pripadale od datuma dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

20. O troškovima ovršnog postupka odlučeno je ovom presudom, i to zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka, s tim da zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (tako i u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. broj Su-IV- 204/17). Stoga je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka te je odlučeno kao u točki II. izreke.

20.1. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV 25% (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelju je temeljem čl. 7. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne Novine“ 9/21, 18/22, 154/22; u daljnjem tekstu Pravilnik) priznat i predujam naknade iz članka 5. Pravilnika u iznosu od 12,50 EUR, u koji iznos je uključen i PDV na isto koji je ovrhovoditelj dužan platiti u roku od osam dana po pozivu javnog bilježnika za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke, prosljeđivanja prijedloga za ovrhu nadležnom sudu kao prijedloga za izdavanje platnog naloga. Priznat mu je i zatraženi iznos na ime ostatka nagrade javnom bilježniku i PDV na isto od ukupno 12,50 EUR. Nije mu priznat trošak sastavljanja podneska od 25.11.2025. jer do okončanja ovog postupka nije niti zatražen. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, 22. rujna 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 30,00 EUR

2. tuženiku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 30,00 EUR